Injigo 2 3 - journal.marignacija.hrjournal.marignacija.hr/download/injigo-2.pdf · GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015. Tromjesečnik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo 30 kn

GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015.

Tromjesečnik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

Ignacijeva ManresaKarizmatska obnova i ignacijanske duhovne vježbe u Francuskoj

Razgovor s preč. Marinkom Miličevićem

U srcu Europe se moli

6KONTEMPLACIJA

69RAZVOD BRAKA

76OČEVI ODGAJAJU

ISSN 1849-5885

GOD. 1, BR. 1, PROSINAC 2014.

Tromjese nik za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

Upoznajmo duhovne vježbe

Magis – Ono malo više

Što mi se dogodilo

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne

vježbe u Poljskoj

Devetu godinu zaredom

»Stopama sv. Ignacija«

DUHOVNO VODSTVO

KUTAK ZA PRATITELJE

PSIHOLOGIJSKE PRI E

ISSN 1849-5885

Pretplatite se ili darujte

prijateljima pretplatu!

Tromjesečnik za sudionike duhovnih vježbi

u Programu Injigo

Cijena pojedinačnoga broja

(bez poštarine):

30 HRK, 8 BAM, 5 EUR, 5 CHF,

36 SEK, 5 USD, 6 CAD

Cijena pojedinačnoga broja

(s poštarinom):

35 HRK, 10 EUR, 10 CHF, 76 SEK,

11 USD, 13 CAD

Pretplata (4 broja, s poštarinom):

120 HRK, 38 EUR, 38 CHF, 276 SEK,

41 USD, 48 CAD

Kako se pretpla ?

• E-adresa: [email protected]

• Mob: +385 91-5923-107

(radnim danom od 9 do 17 h)

Podatci za uplatu pretplate ili

pojedinačnoga broja:

Primatelj: Marignacija d. o. o.

Tomacova ulica 16

HR-10419 Kuče, Hrvatska

Broj računa (IBAN):

HR2823600001102418737

Poziv na broj: 2015

Opis plaćanja: Časopis Injigo

Za uplate iz INOZEMSTVA potrebno je

upisa SWIFT: ZABAHR2X

Napomena: Ako želite naruči pojedi-

načni broj u opisu plaćanja

navedite broj koji želite.

Riječ urednice

Vodimo vas tamo gdje smo bili: Španjolska, Belgija, Francuska i Kenija

Drugi je broj još boga ji od prvoga tako da se grane masline svijaju od sadržaja

INJIGO |OŽUJAK | 2 | 2015 | 3

Poštovani čitatelji! Drugi je broj još bogatiji od prvoga tako da se grane masline svijaju od sadržaja. Tu su misli pape Franje i isusovca JohnaVeltrija o kontempla-ciji evanđelja, isusovac Herbert Alphonso govori o strahu pred duhov-nim vodstvom, a važnost Božje riječi u duhovnim vježbama opisuje duhovnik i član »Zajednice Injigo« preč. Marinko Miličević kojega je urednica rubrike Magis odabrala i za razgovor. U duhovnim je vježbama mladić dobio poziv za svećenika, gospođa je našla radost u Crkvi, časna sestra je stekla slobodu, hrvatski branitelj se preporodio, gospođa u zre-loj dobi izgubila je djetinjasto ponašanje, djeca su iskusila nježnu ljubav Boga Oca, a poznati sportaš Božju prisutnost u svom životu i radu. U novoj rubrici »Gorući grm« i ja svjedočim što mi se dogodilo u prvim duhovnim vježbama u šutnji 1969. godine. Jedna je vježbateljica dobi-la poziv da volontira u – Keniji! Uz tu afričku, imamo više europskih tema koje obuhvaćaju Španjolsku, Belgiju i Francusku. Vodimo vas u Ignacijevu Manresu, na susret s kršćanima u Europskome parlamentu u Bruxellesu i u francusku zajednicu »Chemin Neuf« (»Novi put«) koja spaja ignacijanske duhovne vježbe s karizmatskom obnovom. Odgova-ramo na pitanja Kako Crkva gleda na razvod braka i što za dijete znači očeva ljubav. Idemo putem povijesti do Neba, učimo dobro komunici-rati, tumačimo borilačke vještine. Učimo pjevati pjesmu »Cjelivat ću, Gospodine« da u nas poteku rijeke milosti po muci i ljubavi Isusovoj, milosti kojima je umjetnik i bivši zatvorenik koncentracijskoga logora otvorio srce stvarajući slike muke i ljubavi, milosti koje u pjesmi jednog našeg pratitelja patnju pretvaraju u radost. Na kraju se smijemo našim doživljajima u »DV humoru«. Svojim nam svetim primjerom u ovome broju sjaje: Mihael, Terezija, Franjo, Rita, Kateri i Bakhita. Ako s Lukom i Kleofom bježite iz Jeruzalema u Emaus, na putu biste mogli susresti uskrsloga Krista. Želim vam sretan susret!

dr. sc. Marica Čunčić

4 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Tromjesečnik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo S A D R Ž A J

Riječ urednice

Papa Franjo i kontemplacija

Božja riječ iz srca u svijet

O kontemplaciji Razgovor s preč.

Marinkom Miličevićem

Tri mjeseca događanja

Ignacijeva Manresa

U srcu Europe se moli!

Našla sam mjesto u Crkvi

Karizmatske duhovne vježbe u Francuskoj

… jer ćeš tako mnoge usreći

Osnivač:dr. sc. Marica Čunčić

Izdavač: Marignacija d. o. o., www.marignacija.hr

Za izdavača: dr. sc. Marica Čunčić

Glavna i odgovorna urednica:dr. sc. Marica Čunčić

Izvršna urednica:Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.

Uredništvo:Marinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog, Nikola Bolšec, mag. phil., Sandra Berak, prof., Dolores Crnjac, mag. theol., Nensi Crnjac, mag. theol., dr. sc. Marica Čunčić, Maja Fabris, mag. muz., Anita Ivanović, dipl. teolog, Biserka Jelenić, prof., fra Mate Kolak, OSPPE, dipl. teolog, mr. sc. Jasna Košćak, prof., Saša Majdandžić, mag. psyh., preč. Marinko Mi-ličević, dipl. teolog, Domagoj Penava, bacc. trenerske struke, Mario Petrović, dipl. teolog, Marina Ričković, mag. phil.

Teološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D.I .

Grafi čka priprava:Gradalis d. o. o.

Fotografi je:Marica Čunčić, Ana Knežević, Mate Kolak, Domagoj Stjepan Krnjak, Zdravko Marković, Marjana Perkovič, Tanja Popec, Mirko Puđa, Josué Issac Ramos, Drago Sopta, Ivana Šimunić, Ana Talajić, Natalija Vasić, Shu erstock

Geografske karte:Ivan Šulc, mag. geografi je

Notni zapisi: Frano Fabris, mag. muz.

Ilustracije:Hrvoje Habljak, Kata Jelovčić rođena Pejić, Ivana Marović

Infografi ka: Sanja Zlatar, mag. ing. graf.

Dizajn logo pa:Romana Rođaković, bacc. dizajna vizualnih komu-nikacija

Prevođenje:dr. sc. Marica Čunčić (engleski i španjolski)Marta Vlaić, univ. spec. philol. (francuski) mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski)

Lektorice:Valen na Čančić, prof. Katarina Markić

Adresa uredništva: Tomacova ulica 16, 10 419 Kuče, Hrvatska [email protected]

Tisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.Injigo je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (Iñigo) (1491. - 1556.)Časopis izlazi če ri puta godišnje.

Naslovnica:Livada u cvatu, 1996., Kata Jelovčić rođena Pejić, akvarel; snimila: Natalija Vasić

3

68

1115

30

24

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

36

50

52

53

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 5

Putem povijes do neba

Komunikacija naša svagdašnja

Virusi: Borilačke vješ ne

Razgovor sa S pom Ple kosom

Iz Auschwitza s ljubavlju

Cjelivat ću, Gospodine

Sve mogu u Tvojoj snazi

DV humor

Kako Crkva gleda na razvod?

Gorući grm od 1969.

Uloga tate u odgoju djece

Strah od duhovnoga vodstva

Duhovne vježbe – put do zrelos

Tomina vjera, moj prst

Misija: Kenija

Hrvatski branitelji – zaglavni kamen

Povjerenje za nejdžere

60

62

69

76

82

86

93

96

101

112

114

130

117

121

126

128

Na rubu Biblije

107

133

134

»Traži oproštenje, a ne ponizi se«



Papa Franjo i kontemplacija ili imaginativna molitva

Sudionicima duhovnih vježbi u Progra-mu Injigo poznata je molitva kontem-placije ili imaginativna molitva jer

redovito ulaze u kontemplaciju evanđeoskih prizora koji opisuju Isusov život. U duhov-nim vježbama u svakodnevnome životu to je razdoblje od desetoga do tridesetoga tjed-na. Iako je kontemplacija i ulaženje u prizore evanđelja propisana u duhovnim vježbama, danas je prilično zapostavljena i nepoznata u katoličkome svijetu. No izgleda da će opet doći do vjernika zahvaljujući papi Franji koji je mnogo puta obavio ignacijanske duhovne

PONTIFEX

»Za poniranje u Božju tajnu inteligencija nije dovoljna; potrebne su još kontemplacija, bliskost i obilje. Kada nam Crkva želi nešto reći o Bogu, o toj Tajni, onda upotrijebi riječ: predivno. Božja tajna jest nešto pre-divno. Otajstvo našega otkupljenja i spasenja – spoznaje se jedino na koljenima, u kontemplaciji, ne samo inteligencijom. Kad inteligencija želi objasni neko otajstvo – uvijek, baš uvijek se izludi! Tako je bilo -jekom povijes Crkve. Kontemplacija uključuje: inteligenciju, srce, kle-čanje i molitvu – sve ovo zajedno – za ulazak u Otajstvo. Kontemplacija jest, dakle, prvi pojam koji bi nam mogao pomoći.«

(Papa Franjo, 22. listopada 2014.)

vježbe i ulazio u evanđeoske prizore, stoga u svojim propovijedima i razmišljanjima traži i od vjernika da to čine. Tako je npr. papa Franjo u propovijedi 22. listopada 2014. u Domu sv. Marte rekao: »Za poniranje u Božju tajnu inteligencija nije dovoljna; potrebne su još kontemplacija, bliskost i obilje. Kada nam Crkva želi ne-što reći o Bogu, o toj Tajni, onda upotrijebi riječ: predivno. Božja tajna jest nešto pre-divno. Otajstvo našega otkupljenja i spa-senja – spoznaje se jedino na koljenima, u kontemplaciji, ne samo inteligencijom. Kad


inteligencija želi objasniti neko otajstvo – uvijek, baš uvijek se izludi! Tako je bilo tijekom povijesti Crkve. Kontemplacija uklju-čuje: inteligenciju, srce, klečanje i molitvu – sve ovo zajedno – za ulazak u Otajstvo. Kontemplacija jest, dakle, prvi pojam koji bi nam mogao pomoći.« Papa smatra da pastoral bez molitve i kontemplacije neće nikada doprijeti do srca osoba.1 Na blagdan Svete obitelji tumačeći evanđelje (Lk 2,22-24) Papa nas zove da zamislimo: »Možemo zamisliti ovu malu obitelj, usred tolikih ljudi, u prostranome hramu…«Da pomogne vjernicima doživjeti pouzdanje u Isusa koji odnosi grijehe svijeta, rekao je 19. siječnja 2014., tijekom pohoda rimskoj župi Presvetoga Srca u propovijedi o Kristovu kr-štenju na Jordanu, da Isus nikada ne razočara-va i pozvao vjernike da u mislima susretnu Isusa na obali Jordana, tamo gdje ga je prije dvije tisuće godina susreo Ivan. »Pozivam vas da za-tvorite oči i da zamislimo taj prizor, tamo, na obali rijeke, gdje Ivan krsti, a Isus onuda prolazi. I čujemo Ivanov glas: ‛Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!’. Pogledajmo Isusa i neka svatko od nas, u tišini, kaže nešto Isusu, iz srca.«2

Govoreći o isusovačkim crtama pape Fra-nje, novinar Tim Wills između ostaloga spominje imaginativnu molitvu. Ovako piše o Papi – isusovcu: »Postoje i drugi znakovi isusovačkoga, kao što je njegovo zagovaranje ‛imaginativne molitve’, koja je tipična za isu-sovačku duhovnost, u kojoj vjernici ulaze u

evanđeoski prizor i tada‚ ‛razgovaraju s Isu-som’.«3

Začudilo me da taj novinar zna nešto što možda ni sva Ignacijeva duhovna djeca ne prakticiraju. S druge strane znamo da knji-ga sv. Ignacija »Duhovne vježbe« nepobitno upućuje na imaginativnu molitvu koju Ignaci-je zove kontemplacija. Upućuje nas da budemo prisutni u svim prizorima Isusova života od začeća, rođenja, djetinjstva do javnoga života, muke, smrti, uskrsnuća, ukazanja učenicima i uzašašća. Želi da budemo tamo – ne da razmiš-ljamo kako bismo htjeli biti tamo, što bismo rekli kad bismo bili tamo – nego da budemo tamo. Sjećam se jednoga vrlo mladoga dječaka u trodnevnim duhovnim vježbama u šutnji koji je ušao u prizor Isusova bičevanja. U raz-matranju se uživio u prizor, bio je prisutan u dvorištu i gledao kako Isusa muče. Kao dijete, nemoćan da bilo što promijeni, evo kako je to doživio: kaže da je neopazice izišao izvan dvorišta i iza zida plakao.Novinaru Willsu zahvaljujem što je u svojemu članku naveo riječi američkoga pisca, isusov-ca oca Jamesa Martina koji opisuje prisutnost imaginativne molitve u Papinim nastupima: »U svojim homilijama, razmišljanjima i govo-rima Franjo ne govori svojim slušateljima što trebaju misliti, on ih poziva da zamisle i da onda misle sami. To nije Papin Isus koji te zove, nego tvoj vlastiti.«4

Graditelj mostova

Foto

: Shu

ers

tock

1 Radio Vatikan, 29. 12. 2014.2 Radio Vatikan, 06. 01. 2015.

3 »With Their First Pope, Jesuits Are Making a Comeback«, by Timm Wills, Newsweek, September 5, 2014, http://www.newsweek.com/their-fi rst-pope-jesuits-are-making-come-back-267930 (30. 10. 2014.)

4 Isto. S engleskog prevela M. Č.



Božja riječ iz srca u sav svijet

preč. Marinko Miličević, dipl. teolog i duhovnik Zajednice Injigo

Crkveni dokumenti potiču nas da stavimo Božju riječ u sredi-šte svojega života. Na XII. op-ćoj skupštini biskupske sinode u Rimu 2008. godine na kojoj su sudjelovali delegati biskupskih konferencija cijeloga svijeta, zaključeno je da »Riječ Božja treba biti u središtu i životu sva-koga pojedinca i svake obitelji«. Inače se za takvu sinodu kaže da je to »Koncil u malome.« Sjeti-mo se i sv. Jeronima koji kaže da je »Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje Krista«. Dakle, u središtu naše pobožnosti treba biti Božja riječ.Prije nego prikažemo Ignaci-jevo naglašavanje Božje riječi, spomenimo dva značajna biblij-ska teksta koja izrazito ukazuju na važnost interiorizacije Božje riječi. Kušnja u pustinji! (Mt 4,1-11) Napasnik dolazi Isusu

Zbog čega bi Božja Riječ trebala biti utkana u život Kristova sljedbenika?Autor odgovor pronalazi u crkvenim dokumentima i biblijskim tekstovima, kod sv. Ignacija i u njegovoj knjižici »Duhovne vježbe«.

dosljedna u oslanjanju na Bož-ju riječ. Poznavanje Božje rije-či također je važno za obranu Božjega istinskoga nauka (Dj 18,28). Kao drugi poticaj uzmi-mo Pavlov tekst: »Riječ Kristo-va neka u svem bogatstvu prebi-va u vama!« (Kol 3,16) Dakle, sva je riječ Pisma važna, ali Kristovo evanđelje na poseban način mora prebivati i svijetliti u ljudskome srcu. Evanđelje je najjače svjetlo i vrhunac Božje riječi! Sv. Ignacije želi da svu širinu svojega srca damo Božjoj riječi. On je shvatio iz vlastita isku-stva da je Sveto pismo, osobito evanđelje, nešto što snažno po-kreće čovjekovu nutrinu. Zato je želio da riječ Božja bude utkana u život svakoga Kri-stova sljedbenika. On je dobro poznavao Sveto pismo, ne to-liko u studijskome smislu, već u egzistencijalnome. U njemu je živjela Božja riječ! Držao je da svaki čovjek koji obavlja duhovne vježbe (egzercitant) treba doći do prisnoga odnosa s Kristom, a to se najbolje postiže u razmatranju i kontemplaciji evanđelja. Izrazito naglašava kako je važno ući u kontempla-tivni molitveni stav. To je naj-

na kraju kušnje, kada su ljudske snage i izdržljivost na izmaku, ali Isus ga nadvladava snagom Božje riječi. Tu je važno primi-jetiti koliki naglasak Isus stavlja na poznavanje Božje riječi! Tri-put kaže »pisano je«. Što je pi-sano? Božja riječ! Dakle, kako ćemo se oduprijeti neprijatelju ako ne poznajemo Božju riječ? Kršćanin mora dobro poznavati ono što je pisano, a to je Božja riječ! I još Isus dodaje: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta«. Kao utjelovljena Riječ, Isus se oslanja na Božju pisanu riječ. Time nam pokazuje da se trebamo koristiti oružjem Bož-je pisane riječi (usp. Ef 6,17). I Eva je također pred neprijate-ljem počela iznositi argument Božje riječi: »Rekao je Bog« (Post 3,3), ali nije dokraja bila



bolji način da se evanđelje ulije u naš život. Papa Franjo, kao dobar poznavatelj kontempla-tivne molitve kaže: »Za ponira-nje u Božju tajnu inteligencija nije dovoljna; potrebne su još kontemplacija, bliskost i obilje« (22. 10. 2013. Radio Vatikan). Postoji nešto u duhovnim vjež-bam kod sv. Ignacija što se zove compositio loci – predodžba mjesta. Riječ je o predodžbi evanđeoskoga događaja koji že-limo kontemplirati. Nije riječ o tome da zamišljamo maštom što želimo, već je naglasak na pa-sivnome primalačkome stavu. Takav nam stav pomaže lakše prepoznavati djelovanje Božje-

ga duha u molitvi. Zato molitva kontemplacije treba biti u spon-tanoj otvorenosti onome što do-lazi od Boga. Važno je istaknuti da ne kontempliramo prazninu ili ništavilo, nego osobu Isusa Krista te prosimo milost da ga nasljedujemo, tj. usvojimo Nje-gov karakter.Budući da je Božja riječ knjiga nadahnuta Duhom Svetim, ona je uvijek živa – Bog nam pre-ko nje govori. Tako kaže i sv. Jeronim: »Kada moliš, govo-riš Bogu, kada razmatraš riječ Božju, Bog govori tebi«. Za sv. Ignacija, ovi susreti s Božjom riječju nisu nimalo sladunjavi niti su to neke lijepe priče, nego

realno sagledavanje našega ži-vota u odnosu na Isusov jer se u razmatranjima susrećemo s Isusovim životnim standardi-ma, s Isusovim stavovima koji nas pozivaju da iziđemo iz sebe i počnemo prihvaćati i živjeti prema Njegovim kriterijima. Dakle, Ignacije nas želi podučiti da nije metoda razmatranja ono što nas mijenja, nego susret sa živim Isusom! »Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac.« (Bene-dikt XVI. Deus caritas est, 1) Jedino to donosi promjenu! Me-

Snim

ila: A

na K

neže

vić

Sv. Ignacije pred Gospom i Djetetom. Detalj iz Soba sv. Ignacija, isusovačka rezidencija, Rim

10 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

toda nam pomaže doći do sabra-nosti, opuštenosti i mira, ali naš se život preoblikuje u susretu s Isusom i u poniznoj prošnji za potrebnu milost. Ignacije nas potiče da provo-dimo svoje vrijeme s Bogom meditirajući i kontemplirajući Njegovu riječ te da bilježimo duhovne pokrete, a sve nas to uvodi u školu razlikovanja duhova. Takvo iskustvo dovelo je Ignacija do snažne promjene vlastita života. Zbog toga je to iskustvo prenio u knjigu »Du-hovne vježbe« kako bi se svi ljudi mogli time okoristiti. U središtu je te Ignacijeve knjiži-ce razmatranje Božje riječi koja nas dovodi do susreta s utje-

lovljenom Riječi. Bez takvoga meditativnoga pristupa Božjoj riječi, suočavanja sa samim sobom, s Isusovim izazovima, s borbom razlučivanja, mogli bismo biti samo poznavatelji (apologeti) Božje riječi, ali ne i gorljivi svjedoci koji su se su-sreli s Božjom riječi, dopustili joj da uđe u njihov život i da ga promijeni. Takav je rad na sebi najzahtjevniji i najvažniji u du-hovnome životu.Možemo reći da je knjižica »Duhovne vježbe« svojevr-sni skup molitava s naglaskom na kontemplativni vid. No sv. Ignacije podrazumijeva svu širinu kršćanske duhovnosti, od jednostavnih diskurzivnih

molitvenih izričaja do najuzvi-šenijih stupnjeva kontempla-cije i očitovanja darova Duha Svetoga. Ignacije drži da onaj koji razmatra Božju riječ na ta-kav način mora biti »zapaljen« tom Riječju i tu vatru nositi u svojemu srcu, u svojemu domu (obitelji), u svojoj Crkvi i u cije-lome svijetu. Cjelokupni proces Ignacijevih duhovnih vježbi do-vodi egzercitanta (vježbatelja) do spoznaje da je Bog aktivno prisutan u svijetu i blisko želi surađivati sa svakom osobom za napredak ovoga svijeta. Zato će Ignacije i reći »Ite infl ammate omnia« – »Idite i zapalite sve«, tj. zapalite svijet vatrom ljubavi Duha Svetoga.

Snim

ila: A

na K

neže

vić


Ignacije u slavi, crkva Presvetoga Imena Isusova (Chiesa del Gesù), Rim

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 11

Kutak za pratitelje

U literaturi o molitvi »kontemplaci-ja« se i dalje upotrebljava s različitim značenjima, stoga na početku želim opisati neke od načina uporabe ove riječi.

Stadij kontemplacije Prije svega, termin »kontemplacija« u duhovnoj literaturi može se odnositi na pojedini stadij nečijega nutarnjega puta. To je stadij u kojemu se za vrije-me molitve javlja ponešto slikâ, malo razmišljanja i neznatna izmjena afek-tivnosti. U isto vrijeme postoji potpu-no predanje Bogu. Pisci koji slijede tradiciju koja naglašava transcenden-ciju i Božju nespoznatljivost nazivaju to stadijem kontemplacije. Terezija Avilska i Ivan od Križa, oboje rođeni u 16. stoljeću, predstavnici su ove tra-dicije. Bili su istaknuti članovi rimo-

O kontemplaciji evanđelja

John Veltri, D. I.

Uporabu riječi »kontemplacija« u raznim značenjima opisao je o. John Veltri (1933. – 2008.), kanadski isusovac. Donosimo dio iz njegove 3. knjige »Smjernice za one koji prate druge na nutarnjem putu«.

katoličkoga karmelićanskoga reda. Na ovome stupnju pojedinac je već toliko sjedinjen s Bogom u smire-nosti da bilo kakav drugi pokušaj da bude s Njim na bilo koji drugi način postaje neprikladan. Bog je toga čovjeka stavio u taj stadij usprkos čovjekovoj vlastitoj dje-latnosti. Drugim riječima, to nije samo trenutačno iskustvo tijekom molitve kad ništa drugo ne radimo (mnogi iskuse takve trenutke); to je stanje molitve u kojemu se oso-ba na ovaj način nalazi gotovo sve vrijeme.

Kontempla van stavNadalje, postoji izraz kontemplati-van stav. Možemo imati taj stav i kad nismo u stadiju kontemplacije kao gore. Osoba s kontemplativ-

John Veltri, D. I. (1933. – 2008.)

Kanadski isusovac približio je duhovnost laicima i ljudima koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine u službi je duhov-noga praćenja. Većinu života proveo je u Isusovačkomu sredi-štu za duhovnost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Onta-rio, Kanada. Autor je knjiga :1. Orienta ons, Volume 1:

A Collec on Of Helps For Prayer, for those who listen to God’s word. collected, adapted, or composed by J. Veltri, S.J., Loyola House, Gu-elph, Ontario, Canada, Gu-elph 1979., 1993., 1996.

2. Orienta ons, Volume 2: Part A, For those who accompany others on the inward journey, Guelph Centre of Spirituality, 1981., 1998. (pages 1 - 294). (Smjernice za one koji prate druge na putu nutarnjeg ži-vota Svezak 2, Dio A. uredila, prilagodila i izdala dr. sc. Ma-rica Čunčić, Zagreb 2006.

3. Orienta ons Volume 2 Part B, for those who accompany others on an inward journey, (pages 295-651), Guelph Centre of Spirituality, Guelph, Ontario, Canada, 1998.

12 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Kutak za pratitelje

nim stavom otvorena je životu, ima smisla za čuđenje i sposobnost da do-življava život kao otajstvo. Pod ovim izrazom podrazumijevam sposobnost pojedinca da pusti Boga u svoje nu-tarnje reakcije u molitvi. Sâm izraz nema nikakve veze ni s kojom meto-dom molitve. Jednostavno ima veze s našim stavom ili umijećem slušanja u molitvi. Dopuštamo Božjoj riječi da dopre i djeluje na naše skriveno »ja« – dopuštamo Božjemu otajstvu da dotakne naše otajstvo. U jedno-me prijevodu »Poslanice Hebrejima« sv. Pavao govori za Božju riječ da je živa i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjekla mača te da otkriva tajne

emocije srca.1 To je kontemplativan stav. Postoji stanovit slobodan pro-tok između osobe i Boga. Budući da je duhovno razlučivanje, u najstrože-mu smislu riječi, ovisno o zapažanju vlastitih nutarnjih reakcija, pojedinac mora zauzeti kontemplativan stav kako bi mogao prije svega dopustiti i potom mogao primijetiti, svoje ključ-ne nutarnje reakcije.Riječju »kontemplativan« naziva-mo osobe koje pripadaju kontem-plativnoj vjerskoj zajednici kao što su karmelićani ili kartuzijanci. To ne znači da su članovi spomenutih kon-gregacija dosegli stadij kontemplaci-je ili da imaju kontemplativni stav. To jednostavno znači da su »udaljeni od ovoga svijeta« te da vode život koji je izričito i redovito posvećen moli-tvi. No riječ »kontemplativan« može se rabiti i kada želimo prepoznati bilo koju osobu koja se približava ili je već dosegnula stadij kontemplacije kao što je gore opisano.

Kontempla vna zajednicaRiječ »kontemplativan« može se upo-trebljavati i kao pridjev. Mnogi pisci danas je rabe na način kako se njome koristio Ignacije Lojolski. Kad se da-nas, na primjer, duhovni vođa obraća vježbateljici i komentira: »Judy [džu-di], mislim da tvoja molitva postaje kontemplativna« to znači da Judyna [džudina], molitva postaje afektivna i da se ona približava, ili je već dose-

1 Heb 4,12-13.To je prvi prijevod Jeruzalemske Biblije na engleski. (Ovo biblijsko mjesto nije prepisano iz službenoga hrvatskoga prijevoda Biblije, nego je doslovan prijevod engleskoga teksta na hrvatski. Opaska M. Č.)

»Smjernice za one koji prate druge na nutarnjem putu«, svezak 2, dio B

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 13

Kutak za pratitelje

gnula, ono što smo prethodno ozna-čili kao kontemplativni stav. Ignacije se koristio ovim terminom čak i za one refl eksivne trenutke koji postaju afektivni. U napomeni [64] upućuje vježbatelja da se vrati na one točke gdje je razmatranje postalo promatra-nje, tj. kontemplativno. (…)

Lec o Divina – molitva slušanja srcem Zatim, tu je i latinski termin contem-platio koji se koristi za opis normal-noga ishoda tradicionalne metode poznate kao Lectio Divina. Prva faza ove metode, lectio, ponekad se naziva i meditativnim čitanjem ili slušanjem srcem, dovodi prirodnim procesom do meditatio (refl eksije srcem) vode-ći u oratio (odgovor iz srca), a ono kreće prema contemplatio, koja po-drazumijeva barem one posebne tihe trenutke ili smirene točke opisane u gornjemu odjeljku. Najveći broj tra-dicijâ podržava metodu lectio divina i pokazuju da njezino prakticiranje može naposljetku pripraviti pojedin-ca za dar kontemplacije kao stadija rasta. Lectio Divina molitvena je metoda koju njeguju sve tradicije kršćanske duhovnosti. Ponekad se navodi kao »meditativno štivo« ili kao »duhov-no štivo«, no bolje bi je bilo nazvati »molitva slušanja srcem« jer mnogi ljudi, uključujući monahe koji su se prvi koristili njome u rano kršćansko doba, nisu znali čitati! Lectio Divina jest slušanje srcem, posve prirodno i

spontano kao što se, na primjer, divi-mo zalasku sunca ili razmišljamo s ljubavlju o nekome svojemu iskustvu. Također slušamo srcem dok čitamo polagano sa stankama i uživamo ili upijamo svaku riječ Svetoga pisma ili bilo kojega drugoga sličnoga teksta. I tako slušajući srcem bivamo pota-knuti da razmišljamo o iskustvu, tek-stu ili događaju. A razmišljanje nas zbog toga potiče da odgovorimo i s vremenom postajemo sve otvoreniji utjecaju Božjega Duha. Ako radite Lectio Divina, tijekom čitanja pola-ko čitajte tekst povremeno praveći stanke kako biste dopustili riječima i izričajima da uđu u srce. Kad misao odjekne duboko, ostanite u tom ras-položenju dopuštajući njezinoj punini da dopre do vašega bića. Uživajte u primljenoj riječi. Odgovorite na nju autentično i spontano kao u razgovo-ru. Ako radite Lectio Divina sjećajući se nekoga posebnoga događaja, pri-zovite taj doživljaj u sjećanje i pred Bogom ostanite u tom raspoloženju. Pustite da vam misli i osjećaji vezani uz iskustvo narastu u srcu dok tragate za dubljim značenjem i razumijeva-njem ili za nekim drugim vidom. Od-govorite autentično i spontano kao u razgovoru.

Кontemplacija evanđelja – kontem-placija u Drugome tjednu I napokon smo stigli do onoga čime se bavimo tijekom Vježbi, a to je kontemplacija evanđelja. Sedam-desetih godina 20. st. počeo sam se

14 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Kutak za pratitelje

koristiti izrazom »metoda kontempla-cije« kako bih mogao razlikovati ovu metodu od klasične uporabe riječi »kontemplacija«. Nikada nisam volio izraz »ignacijanska kontemplacija« jer bi mogla nekoga navesti da po-misli kako Ignacije nije znao ništa o klasičnome značenju te riječi. Unatoč tomu izraz »metoda kontemplacije« nikada se nije uvriježio. Nadajmo se da izraz »kontemplacija evanđelja« ima više izgleda da označi ono što Ignacije pod tim podrazumijeva. Ko-ristim se ovim terminom da označim ono što Ignacije naziva jednostavno

»kontemplacija u Drugome tjednu« i što mnogi ljudi nazivaju »ignaci-janska kontemplacija«. U tradiciji karmelićanske duhovnosti kontem-placija evanđelja smatra se oblikom meditacije jer je, poput meditatio, druge etape u lectio divina, samo još jedan način ljudskoga razmišljanja koji istovremeno proizlazi iz bilo ko-jega oblika slušanja Božje riječi. Ako Božju riječ slušamo s ljubavlju, sa-mim time srcem prebiremo spoznaj-nim moćima, a to uključuje stvaranje slikâ i prisjećanje.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

kontemplacija

stadij kontemplacije toliko sjedinjenje s Bogom u smirenos gotovo svo vri-jeme da bilo kakav drugi pokušaj da bude s Njim na koji drugi način postaje neprikladan

kontempla vni stav sposobnost pojedinca da pus Boga u svoje nutarnje reakcije, u tajne emocije svojega srca

»kontempla van« naziv za osobe koje pripadaju kontempla vnoj vjerskoj zajednici (npr. karmelićani, kartuzijanci)

kontempla vna molitva molitva postaje afek vna i približava se ili je već dose-gnula kontempla van stav

lat. contempla o (termin) normalan ishod tradicionalne metode Lec o Divina: lec o ili medita vno čitanje ili slušanje srcem medita o ili refl eksija srcem ora o ili odgovor srca contempla o ili kontempla vna molitva

kontemplacija evanđelja (duhovne vježbe)

za Ignacija: »kontemplacija u Drugome tjednu« »ignacijanska kontemplacija«

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 15

Magis Ono malo više

Razgovor s prečasnim Marinkom Miličevićem, kancelarom biskupa Gospićko-senjske Razgovor s prečasnim Marinkom Miličevićem, kancelarom biskupa Gospićko-senjske biskupije, župnikom župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama, biskupije, župnikom župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama, duhovnikom Programa i Zajednice Injigo.duhovnikom Programa i Zajednice Injigo.O odrastanju u obitelji, svećeničkome pozivu i svećeništvu, duhovnome rastu, igna-O odrastanju u obitelji, svećeničkome pozivu i svećeništvu, duhovnome rastu, igna-cijanskim duhovnim vježbama, služenju u Crkvi u Programu i Zajednici Injigo, o Božjoj cijanskim duhovnim vježbama, služenju u Crkvi u Programu i Zajednici Injigo, o Božjoj ljubavi, životu u is ni.ljubavi, životu u is ni.

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić/

Injig

o

Pronađemo li svoje poslanje u Pronađemo li svoje poslanje u ovome svijetu pod blagoslovom ovome svijetu pod blagoslovom Crkve, živimo u istiniCrkve, živimo u istini

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić/

Injig

o


Prečasni Marinko Miličević da-nas je kancelar biskupa Gospić-

ko-senjske biskupije, dr. sc. Mile Bogovića, član je Povjerenstva za pa-storal duhovnih zvanja, župnik župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama, voditelj Pastoral-noga centra u Baškim Oštarijama te duhovnik Programa i Zajednice Inji-go. U rujnu 2008. godine došao je u Gospić, djelovao kao vjeroučitelj u osnovnoj školi u Perušiću te nakon đakonskoga ređenja služio u Ordi-narijatu Gospićko-senjske biskupije. Na svetkovinu svetoga Petra i Pavla, 29. lipnja 2009. godine, zaređen je za svećenika u gospićkoj katedrali te jed-no vrijeme obnašao dužnost župnoga vikara u Ogulinu. Voditelj je mnogih tribina i duhovnih obnovâ za svećeni-ke, mlade i za Zajednicu Injigo. Često na duhovnim obnovama za mlade pro-govara o pozitivnome i negativnome utjecaju glazbe na čovjekov duh, tijelo i ponašanje.

sebi pa će vam i Bog pomoći« (Župa Pohođenja BDM, Baške Oštarije, 2013.) autora časnoga brata Ignacija Marije (Ignatius Mary) koji živi u sa-mostanu pustinjaka svetog Mihaela u Iowi, SAD.

Prečasni Marinko, recite nam nešto o svojemu životu u krugu obitelji, odrastanju i školovanju. Rođen sam u Bosanskoj Posavini, župa Gornja Tramošnica, u tipičnoj hrvatskoj obitelji kakve se susreću u Bosni i Hercegovini, otvorene životu, vjerskoj praksi, radišnosti, trajnoj do-broti i strpljivosti. Peto sam od sed-mero djece roditelja-katolika koji su nam uvijek bili dobri uzori u vjeri i požrtvovnosti, stoga je na neki način normalno da se iz takve obitelji rodilo i jedno svećeničko zvanje. Osnovnu sam školu završio u Tra-mošnici, srednju zanatsku u Hrvat-skome zagorju u Bedekovčini, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Šalati. Nakon toga sam kod otaca isusovaca kao njihov član prošao formaciju od 10 godina koja podrazumijeva dvije godine novicija-ta (u Splitu), dvije godine Filozofsko-ga studija u Zagrebu na Jordanovcu, dvije godine magisterija, tj. stručnog osposobljavanja u Sarajevu te četiri godine teološkoga studija, također na Jordanovcu. Unutar te formacije sa-vladao sam gestovni jezik za gluhoni-jeme osobe. Volontirao sam u JRS-u (Jesuit Refugee Service) pomažući žrtvama mina i starijim siromašnim osobama.

U srcu sam zaključio: »Bog postoji – za

njega treba da sve!«

Autor je knjižice »Ispit savjesti«, koja je u jednoj godini doživjela dva izdanja (Gospić, 2012. i Baške Ošta-rije, 2012.) u kojoj je temeljito razra-dio pripravu za sakrament pomirenja. Urednik je knjige »Pomozite sami

preč. Marinko Miličević (1971.)

16 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 17


Bili ste u Domovinskome ratu. Kako su izgledali vojnički dani i kako je rat djelovao na Vas, Vašu osobnost, pogled na život i vjeru u Boga?Domovinski rat primorao nas je da se organiziramo u obrani svojega kraja. Tada još nisam bio svećenički kandi-dat. Vratio sam se iz ondašnje JNA i pridružio se HVO-u. Ratna dramati-čna zbivanja učinila su značajnu pre-kretnicu u mojemu životu. Naime, kako su se pred mojim očima odvija-la stradanja ljudi i imovine, postajao sam sve ozbiljniji. Tako je jednoga dana 1992. granata pogodila moje-ga suborca Ivu Kneževića i u času je preselio u vječnost. Njegova krv oblila me dok je padao prema meni. Spustio sam njegovo klonulo tijelo na tlo i znamenovao ga znakom križa. Svi smo bili vrlo potreseni. Pomislio sam kako je ta granata mogla pogo-diti mene i u tome trenutku sam se počeo pitati o vječnosti, o tome kamo je on otišao i što mene čeka ako i ja pođem tamo. Tada sam kao nikada ranije osjetio čežnju za čistim živo-tom, Bogu ugodnim, jer sam u ratnim okolnostima svaki tren mogao i ja poći s ovoga svijeta. Pitao sam se što me tada čeka? Zapravo sam shvatio da ta želja za čistom savješću nije bila moja, nego da je ona Božji dar. Na neki moj fi lozofski način bio je to do-kaz da Bog postoji, Bog u kojega sam od ranije vjerovao, ali ovaj događaj bio je novi početak moje vjerničke povijesti! U srcu sam zaključio: »Bog postoji – za njega treba dati sve!«

Otada me više ništa nije zanimalo što je manje od Boga. Nisam se više ba-vio svjetovnom glazbom unutar koje sam želio naći osobno priznanje. U meni je sve više rasla želja i potreba da otkrivam nadnaravne, vječne vred-note.

Mladomisničko i svećeničko geslo »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.« (Gal 2, 20) koje je preča-sni Marinko prigrlio u svojemu živo-tu put je njegova svakodnevnoga su-bličenja s Kristom koji ga nosi, vodi, kojega slijedi i kojemu je predao svoj život i služenje po zagovoru Blažene Djevice Marije, njegove obljubljene majke.

Kako se rodio poziv za svećenika, kako ste ga prepoznali i prihva li?Bog poziva od utrobe majčine. Ime sam dobio po Mariji, Gospodinovoj majci. Od malena sam sebe zami-šljao kako služim kao svećenik. Kao dijete često sam bio u takvim raz-mišljanjima i pitao se: gdje Isus živi? Oduvijek sam čeznuo za Njim! Po-sebno sam volio gledati prema nebu zamišljajući kako je Isus tamo neg-dje… Moja dječačka želja za sveće-ništvom poprilično se utišala tijekom osnovne i srednje škole, premda smo

Bog je domišljat i nalazi razne načine da probudi klicu zvanja koju je posadio u svakoga od nas

u obitelji kao i u župi redovito mo-lili za duhovna zvanja. Iskustvo rata i moje opredjeljenje za Boga dovelo me do toga da sam se ponovno vratio svojoj prvoj ljubavi, tj. svećeničko-mu pozivu. Bog je domišljat i nalazi razne načine da probudi klicu zvanja koju je posadio u svakoga od nas: ne-kima poziv na bračni stalež, a nekim na Bogu posvećeni život. Sama srž Ignacijevih duhovnih vježbi je da, očišćena srca, tražimo, prepoznamo i vršimo Očevu volju. Bog je našao načina da raspiri u meni klicu sveće-ničkoga zvanja.

Za mene svećeništvo znači živjeti u ljudskim dušama, ulaziti na otajstven način u dubine ljudskih duša, to znači poravnati put Gospodinu da se može nastaniti i kraljevati u životu svake osobe

Kada ste zaređeni i što je sve pret-hodilo tome?Zaređen sam 2009. godine u Gospić-ko-senjskoj biskupiji. Dakle, postao sam dijecezanski svećenik. Želja i namjera da postanem svećenik nije bila upitna, ali tomu je prethodilo jedno dugo, duboko pa i bolno ra-zlučivanje o pitanju što bi bila Božja volja za mene, koje je moje poslanje unutar svećeničkoga zvanja?! Budu-ći da sam se sustavno bavio prouča-vanjem Ignacijevih duhovnih vježbi

i duhovnosti općenito, slutio sam da moja karizma leži u tome. Uskoro se pokazalo da su me upravo tim putem vodila i moja molitvena iskustva, ali čovjek nema uvijek pred sobom jasan cilj, stoga mora ići naprijed u vjeri. Danas, kada se osvrnem na sve ono u što sam povjerovao i u čemu sam donio odluku, prepoznajem plo-dove Božjih blagoslova i njegove naklonjenosti u svemu tome. Božji plodovi potvrđuju vjernost njegovoj riječi i pozivu.

Božji plodovi potvrđuju vjernost njegovoj riječi i pozivu

Što za Vas znači bi svećenik?Ovo je dosta teško pitanje. Samo mogu reći da sam kao svećenik sre-tan. Od dana ređenja, osjećam se iznutra ispunjen Božjim Duhom na jedan sasvim drukčiji način – onto-loški drukčije. Iskustvo je to koje ni-kada prije nisam imao i ono je trajno. Možda će zvučati pomalo čudno, ali za mene svećeništvo znači živjeti u ljudskim dušama, ulaziti na otajstven način u dubine ljudskih duša, to znači poravnati put Gospodinu da se može nastaniti i kraljevati u životu svake osobe. Posebno je to znakovito kada susretnem duše udaljene od Boga i Crkve i taj im susret (koji dakako ima više etapa) potpuno promijeni život. »Ne ja,« rekao bi sv. Pavao, »nego milost Božja sa mnom«, posebno ona sakramentalna.


18 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 19

Kada i kako ste se susreli s Progra-mom ignacijanskih duhovnih vježbi i voditeljicom dr. sc. Maricom Čunčić te se uključili i sudjelovali?S Programom ignacijanskih duhov-nih vježbi (Injigo), susreo sam se 2002. u Zagrebu. Naime, došao sam na jedne upute. Pozorno sam slušao, kao i svi koji smo bili tamo, nas 30-ak. Prvi put duhovnost sam doživio kao nešto vrlo konkretno i praktično, nešto što je uistinu realno primjenji-vo u životu. Povjerovao sam da ove vježbe mogu promijeniti čovjekov život i tu mi se produbila svijest i iskustvo da je uskrsli Isus živ i vrlo djelatan. Upute je vodila Marica Čunčić. Zaključio sam kako i ja že-lim pohađati ove duhovne vježbe. Pitao sam tada svoje poglavare za dopuštenje da obavljam duhovne vježbe u svakodnevnici i oni su to ve-likodušno podržali. Te vježbe mnogo su mi pomogle tijekom studija. Uči-nile su to da mi nijedan predmet nije bio dosadan. Naprotiv, bio je to ide-alan spoj onoga što sam doživljavao u svojim razmatranjima i onoga što sam intelektualno usvajao. Volio sam svoj studij. Takvo iskustvo potvrdili su mi mnogi drugi studenti koji su pohađali duhovne vježbe.

Svaki je put popraćen i izvjesnim trpljenjem, ali tu je nada koja svemu daje smisao

Kako se rodio poziv duhovnika u Zajednici Injigo?Događalo se to postupno. Sudjelovao sam u procesu rasta i razvoja naj prije Programa Injigo iz kojega se počela rađati Zajednica. U tome nastajanju iskustvo i znanje mene kao klerika pokazalo se korisnim i tako sam po-stao duhovnik programa. To su dje-latnosti koje čovjek ne prisvaja sam, rekli bismo da spontano dolaze u na-stalim okolnostima potaknute Božjim Duhom. Božja je providnost nename-tljiva. U to su me vodila i mo litvena iskustva koja nije lako iznositi pred


Preč. Marinko Miličević uz svetohranište u crkvi Svetoga Križa u Zagrebu gdje često vodi velike mjesečne susrete za sudionike duhovnih vježbi

Zdra

vko

Mar

ković/

Injig

o

drugima jer valja paziti na poniznost koja je protiv svakog sebeisticanja. Međutim, autentična poniznost uk-ljučuje i odvažnost da se posvjedoči. I sam je Gospodin tražio da se svjedo-či o onome što je Bog učinio. Mnoga prosvjetljenja i Božja usmjerenja do-bio sam prethodno u razmatranjima, osobito u kolokvijima i kontempla-cijama. Katkad sam znao molitvena iskustva »gurati pod tepih«, jedno-stavno im nisam imao hrabrosti po-vjerovati. Ali redovito bi mi Go spodin uputio riječ koja bi me ohrabrivala: »Duh Sveti će vam navješćivati ono što dolazi.« (usp. Iv 16,13) Stoga sam ipak bio marljiv u zapisivanju molitvenih iskustava i razlučivanju, na čemu sv. Ignacije izrazito inzisti-ra. Unutar tih molitvenih iskustava ima prekrasnih vidika na koja je Bog ukazivao svojom ljubavlju. No, prije svega, važno je bilo upoznati sebe u Njemu. Za sv. Ignacija ovakva moli-tvena iskustva nisu povlastica samo nekih pojedinaca, nego je to gorljivi Božji poziv svima koji žele čuti glas Dobroga pastira i slijediti ga.

Kako biste ukratko opisali duhovne vježbe i Program? Jednostavnim riječima: to je svakod-nevno susretanje s Gospodinom. Mi-slim pritom, prije svega, u redovitim dnevnim razmatranjima u kojima se na intenzivan način susrećemo s Bo-gom, kao i tijekom cijeloga dana, u obitelji, na poslu i ostalim dnevnim dužnostima. Sve te događaje redovito na kraju dana fi ltriramo u osvrtu na

dan, tražeći i nalazeći Boga u svemu, kako u molitvi tako i u cijelome danu, jer on je stvarateljski sveprisutan! I tako se ostvaruje smisao duhovnih vježbi – sjedinjenje s Bogom.

Mise prikazujem s nakanom da se u zajednici ljubimo evanđeoskom ljubavlju i budemo uzor crkvenosti

Prije nego ste postali duhovnik Programa i Zajednice Injigo, prošli ste put rađanja poziva i izbora za Zajednicu Injigo. Kako je sazrijevao taj poziv i koja je danas Vaša zadaća kao duhovnika Zajednice?Poziv u Zajednicu Injigo bio je više-godišnji proces, dok sve nije sazrelo. Moj duhovnik pozorno je pratio taj proces, razlučivali smo moja moli-tvena iskustva i njegovo pozitivno očitovanje i potpora dali su mi još veću sigurnost u autentičnost Božje-ga poziva da kao član Zajednice Inji-go, a kasnije i kao duhovnik, ugradim dio svojega svećeničkoga poslanja u Program Injigo. Dakako da je moj biskup onaj prvi koji je sa svime upo-znat. Moj poziv duhovnika u Zajed-nici Injigo jest prije svega crkvenost, bdjeti da program bude u Crkvi i za Crkvu Božju. Oduvijek sam duboko osjećao da je pravi put Božje djece u Crkvi i treba strpljivo raditi i moliti, a onda će se okolnosti tako posložiti da sve dođe na svoje mjesto. Daka-


20 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 21

ko, svaki je put popraćen i izvjesnim trpljenjima, ali tu je nada koja sve-mu daje smisao. Moja uloga je prije svega bdjeti nad Programom i njego-vim boljitkom tako da se sve odvija u duhu Evanđelja i nauka Crkve. Sve ostalo je tome podređeno. Redovito mise i osobne molitve prikazujem s nakanom da se u Zajednici Injigo međusobno ljubimo evanđeoskom ljubavlju i budemo uzor crkvenosti. To je odvažna molitva koja postavlja visoke standarde, ali drugoga puta nemamo niti ga želimo imati!

Trenutno ste kancelar u Gospićko-senjskoj biskupiji, također vodite i pastoralni centar u Baškim Oštari-jama. Kako se to može poveza s Programom duhovnih vježbi?

Sve se da povezati i stići, jer su sve te aktivnosti dio Crkve. Baške Oštarije idealno su mjesto za duhovne vjež-be! One se nalaze na nešto manje od 1000 metara nadmorske visine tako da su ljeta vrlo blaga, a noći ugodne. U tome kompleksu jesu crkva, pasto-ralni centar i dvorana za predavanja. Preko ljeta svi tražimo odmor za dušu i tijelo, tako da uz duhovnu okrepu i šetnje prirodom mnogi koji dolaze pronalaze mir i snagu za dalje. Re-dovito se tu početkom i krajem ljeta održavaju sedmodnevne duhovne vježbe u šutnji, povremeno i duhovne obnove za mlade polaznike duhov-nih vježbi iz Programa Injigo, ali i za mnoge druge. Budući da su Baške Oštarije svega dvadesetak kilometara

udaljene od Gospića, uz dužnosti bi-skupijskoga kancelara i župnika lako uspijevam voditi duhovne vježbe i ostale programe.

Koje Vam je najdraže načelo ignaci-janske duhovnos ?Najdraže načelo mi je amar y servir (ljubiti i služiti). Sv. Ignaciju to je bio pokretač svega djelovanja: da ljubi-mo i služimo. Ne mogu se pohvaliti s tim načelom kao osobno usvojenim, ali ono je ipak u meni prisutno jer ga najviše preda se stavljam u ispitu sa-vjesti, pitajući se jesam li danas lju-bio i služio.

Magis podrazumijeva velikodušnost koja daje više nego traži zakon


Snim

ila: A

na T

alaj

ić/I

njig

o

Preč. Marinko Miličević gitarom slavi Gospodina u školi za pra telje u Baškim Oštarijama

Možete li za naše čitatelje objasni načelo magis?Mnogo je članaka napisano o Ignaci-jevu pojmu magis, što znači »više«. Ako mogu tako reći, ono podrazu-mijeva velikodušnost koja daje više nego što traži zakon, ali magis je također nutarnji pokretač da idemo tamo gdje ćemo više činiti za Gos-podina. Idemo tamo gdje nas na neki način Gospodin više čeka, gdje je u određenome pothvatu Isus na raspo-laganju za nas, gdje nas On želi.

nevno smo stavljeni pred izbor: pre-dati se pesimizmu i beznađu ili vjeri i kreativnosti. To nam potvrđuje i Božja riječ kada Gospodin kaže narodu: »da-nas preda te stavljam život ili smrt... život dakle biraj.« (usp. Pnz 30,19) Kada usvajamo Božja načela svaki dan šireći vlastito srce Božjoj radosti, tada biramo život i sami postajemo slični Njemu, zapravo tada postaje-mo sretni siromasi duhom, neprestano ovisni o Bogu.

Kao dugogodišnji vježbatelj imate kontemplacije. Koje su Vam osobite i najdraže?Najdraže su mi kontemplacije one koje sam duboko proživio, kojih se mogu sjetiti u svako doba. Kod mene su to sljedeće: Svadba u Kani, Stot-nikova vjera, Isusovo razapinjanje i Majka pod križem, Uskrsnuće i Pe-desetnica, a od Ignacijevih vježbi najdublje su mi ostale Dvije zastave i Kako da postignemo ljubav. Posebno su bile jake u primjeni osjetila, kako to Ignacije savjetuje da činimo.


Kada usvajamo Božja načela svaki dan šireći vlastito srce Božjoj radosti, tada biramo život i sami postajemo slični Njemu

Duhovne vježbe vode čovjeka do slobode za dobro i taj zadatak ostaje doživotan

Sv. Ignacije drži da se čovjek, ako predano obavlja duhovne vježbe, može promijeni u mislima, gleda-nju na život i djelatnomu životu. Kakva su Vaša iskustva u vezi s me, kako Vi promišljate o tome?To je srž obraćenja. Ignacije je sma-trao da svaki kojemu su duhovne vjež-be promijenile život, tko je uredio svoj život, može se i mora dati drugima na službu. Duhovne vježbe vode čovjeka do slobode za dobro i taj zadatak osta-je doživotan. Naime naša je duša stvo-rena za dobro i ona može napredovati samo kada usvajamo dobro, počevši od svojih misli pa sve do praktičnih djela i vrednota koje živimo. Svakod-

22 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Kako doživljavate Božju ljubav?Božju ljubav najviše doživljavam u tome što Bog pati u svakome čovjeku – patniku. Zatim u Njegovoj strplji-

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 23

vosti dok neprestano čeka pun milo-srđa naš povratak, uvijek spreman da oprosti.

Vjerujete li da Bog čini čuda i u današnjemu svijetu? Vjerujem da Bog neprestano čini čuda koja mi uglavnom ne zapažamo, ali također čini i ona izvanredna koja pamtimo cijeli život. Često ljudi (a katkada su među njima teolozi i fi lo-zofi ) postavljaju Bogu pitanja: »Zašto ne učiniš ovo ili ono, zašto dopuštaš ovo ili ono?« Uvjeren sam da bi ih sam Gospodin pitao: »Zašto ti ne uči-niš stvar boljom, svojom vjerom, mo-litvom i pouzdanjem u Mene?« Ali, ako neke stvari ne razumijemo dokra-ja, a ipak ostajemo Božji, to je onda spasonosan križ koji strpljivo nosimo i do spremnosti umrijeti mučenički, jer neke stvari ćemo tek u vječnosti znati.

Božja riječ je istina, a baština pologa istine nalazi se u Crkvi

I na kraju što biste čitateljima časo-pisa Injigo rekli o is ni, što za Vas znači bi u is ni, živje u is ni? I ovo je pitanje dosta teško. Bož-ja riječ jest istina, a baština polo-ga istine nalazi se u Crkvi. Bilo je mnogo civilizacija koje su čeznule za istinom, ali je ona došla u puni-ni tek s Isusom Kristom. »Ti si ču-vao dobro vino sve do sada« reći će

stoloravnatelj na svadbi u Kani. To čisto vino je istina koju Crkva bašti-ni, za nju se bori, čuva je i prenosi, ne po svojemu ljudskome dostignu-ću, nego po vjernosti samoga Boga Crkvi. Istina je i onda kada nam se Božja riječ objavljuje u srcu i potiče nas na vlastite životne izbore da ih ostvarimo unutar Crkve. Pronađe-mo li svoje poslanje u ovome svije-tu pod blagoslovom Crkve, živimo u istini.


Preč. Marinko Miličević propovijeda iz srca, a nekad i zaplače pred vjernicima

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić/

Injig

o

24 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Tri mjeseca Programa i Zajednice »Injigo«Donosimo kroniku sljedećih događaja: susre »Zajednice Injigo«, »Vijeća Zajednice«, veliki su-sre vježbatelja i pra telja i škole za pra telje od 1. listopada do 31. prosinca 2014.Ovdje ne spominjemo susrete s uputama za razmatranje u duhovnim vježbama u svakodnev-nom životu od 30 tjedana, ni susrete pra telja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenom periodu održano preko 350 takvih susreta, to je oko 4 susreta dnevno.

LISTOPAD

4. listopadaHR – Bjelovar: škola za pra telje; 14 pra telja10. – 12. listopadaBiH – Livno: škola za pra telje; 46 pra telja11. listopadaHR – Split: škola za pra telje; 32 pra teljaHR – Đakovo: škola za pra telje; 18 pra telja12. listopadaHR – Zagreb: prvi veliki mjesečni susret; oko 350 sudionikaHR – Slavonski Brod: prvi veliki mjesečni susret; oko 80 sudionika HR – Split: prvi veliki mjesečni su-sret; oko 300 sudionika

13. listopadaPočinju duhovne vježbe u životu od 30 tjedana (DV 2014/2015): 1. razmatranje prve molitvene cjeline (1. a), za 3225 vježbatelja; ukupno 3256 sudionika, među nji-ma 704 pra telja

18. listopadaHR – Vinkovci: škola za pra telje; 18 pra telja

25. listopadaHR – Osijek: škola za pra telje; 40 pra telja

26. listopada HR – Kuče: skupš na »Zajednice Injigo«; 14 članova od 20

31. listopadaHR – Osijek: Noć otvorenih cr-kava; klanjanje pred Presve m –»Program Injigo« od 21.00 do 21.30 sa

31. listopada – 2. studenogaŠvedska – Stockholm: susret i du-hovna obnova; 15 sudionika

STUDENI

2. studenogaHR – Metković: škola za pra telje; 22 pra telja

8. studenogaHR – Nova Gradiška: škola za pra- telje; 14 pra telja

9. studenogaHR – Zagreb: drugi veliki mjesečni susret; oko 300 sudionikaHR – Split: drugi veliki mjesečni susret; oko 100 sudionika

16. studenogaHR – Slavonski Brod: drugi veliki mjesečni susret; oko 120 sudionika

17. studenogaHR – Dalj: škola za pra telje iz Nje-mačke na hrvatskom jeziku; 6 pra- telja; preko video veze (Skype)

18. studenogaHR – Dalj: škola za pra telje iz Nje-mačke na njemačkom jeziku; 2 pra- telja; preko video veze (Skype)

19. studenogaHR – Dalj: škola za pra telje iz Au-strije na hrvatskom jeziku; 7 pra- telja; preko video veze (Skype)

22. studenogaHR – Vinkovci: škola za pra telje; 16 pra telja28. studenogaBiH – Livno: duhovna obnova za pra telje; 79 pra telja 29. studenogaHR – Đakovo: škola za pra telje; 20 pra teljaHR – Bjelovar: škola za pra telje; 14 pra teljaHR – Slavonski Brod: škola za pra- telje; 20 pra telja

30. studenogaHR – Kuče: sastanak »Vijeća Za-jednice Injigo«; prisutno 6 od 8 članova

PROSINACZa nove vježbatelje, koji su to zaželjeli, organizirana je životna ispovijed po mjes ma u kojima se održavaju tjedni, dvotjedni ili mjesečni susre .

Kronika događanja

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 25

1. prosincaHR – Dalj: škola za pra telje iz Nje-mačke na hrvatskom jeziku; 8 pra- telja; preko video veze (Skype)

2. prosincaHR – Dalj: škola za pra telje iz Nje-mačke na njemačkom jeziku; 2 pra- telja; preko video veze (Skype)

3. prosincaHR – Dalj: škola za pra telje iz Au-strije na hrvatskom jeziku; 6 pra- telja; preko video veze (Skype)

2. i 3. prosincaBelgija – Bruxelles: posjet Europ-skom parlamentu i sudjelovanje na »Europskom molitvenom do-ručku« na poziv hrvatske zastu-pnice u Europskom parlamentu Marijane Pe r; desetero sudionika

(više u rubrici »Događaj«).6. prosincaHR – Rijeka: škola za pra telje; 22 pra telja13. prosincaHR – Zagreb: škola za pra telje; 25 pra teljaHR – Osijek: škola za pra telje; 37 pra telja13. prosincaBiH – Međugorje: prvi veliki mje-sečni susret; oko 300 sudionika14. prosincaHR – Zagreb: treći veliki mjesečni susret; oko 300 sudionikaHR – Split: treći veliki mjesečni su-sret; oko 100 sudionikaHR – Slavonski Brod: treći veliki mjesečni susret; oko 60 sudionika

HR – Metković: prvi veliki mjeseč-ni susret; oko 100 sudionika

17. prosincaHR – Zagreb: Dr. sc. Marica Čunčić s ostalim predstavnicima pokreta i udruga Zagrebačke nadbiskupije čes tala Božić kardinalu Josipu Bo-zaniću.

18. prosincaHR – Zagreb: tribina HKDPD-a »Raz-ma tranje o Božiću«; predavanje odr-žala dr. sc. Marica Čunčić

27. prosinca HR – Kuče: sastanak »Vijeća Zajed-nice Injigo«; prisutno 6 od 8 članova

24. prosinca 2014. – 1. siječnja 2015. jekom Božića i blagdana nije bilo

ni susreta, ni razgovora.

Stockholm (Švedska), 31. listopada - 2. stude-noga 2014.

Duhovna obnova u Stockholmu U glavnom gradu Švedske od 31. 10. do 2. 11. održan je susret i duhovna obnova za sudionike duhovnih vježbi. Na obnovi je sudjelovalo petnaestak sudio-nika, a program je vodila Anka Kolak, članica »Za-jednice Injigo«. Donosimo utiske dvoje vježbatelja.

Od dvoje-troje, nakon tri posjeta-susreta, ima 17 vježbateljaObzirom da smo mi jako mala zajednica, stvorena od vjernika Hrvatske katoličke misije, u zemlji u kojoj je gotovo neznatan postotak katolika, dakako da je sva-ka aktivnost ovakvoga sadržaja pravo bogatstvo za nas. Ovo nije bio prvi posjet »Zajednice Injigo«, već su nas Barica Deanović i Anka Kožulj u par navrata posjetile u našem prvom krugu duhovnih vježbi. Ova-kvo događanje u zemlji, gdje Bog bukvalno »odumi-re-nestaje«, svakako je osvježenje koje puni nadom i snagom. Moram priznati da dobar dio vjernika u HKM nije dovoljno i adekvatno informiran o vjež-bama tako da postoji izvjesna sumnja i strah. Naš du-hovnik, mons. Stjepan Željko Biletić, u par je navrata informirao vjernike o duhovnim vježbama, kao što inače informira o svim važnim događanjima u zajed-nici, na čemu mu od srca i ovim putem zahvaljujemo. Ne možemo mu ne iskazati zahvalnost i za svu ostalu podršku u održavanju susreta i vježbi, oko nalaženja crkvenih prostora i svega ostaloga. Ali unatoč svim naporima koje činimo, očito je da će trebati malo više

Nedjeljna sveta misa za Hrvate u katedrali u Stockholmu, Švedska

Snim

ila: M

arica

Čun

čić

Kronika događanja

26 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Kronika događanja

vremena da se duhovne vježbe evidentiraju u pravom svjetlu i budu vidljive te pristupačne većem broju lju-di. Mi učinismo svoje, ostalo prepuštamo Gospodinu. Ono što moram primijetiti jest i to da je svaki posjet nekoga iz Zajednice značio i par novih vježbatelja, što očito kazuje da Gospodin želi i treba te posjete i susrete. Krenulo je od nas dvoje-troje, a ove se go-dine upisalo 17 vježbatelja. Važnost duhovnih vježbi u našoj misiji i u ovoj zemlji je tim veća što unatoč velikim naporima koje naš duhovnik mons. Biletić u misiji čini kako bi zajednica živjela i funkcionirala normalno i kršćanski, jednostavno ne stiže učiniti onoliko koliko bi se željelo i moglo učiniti u duhov-nosti ove zajednice (HKM), tako da osjećam da su duhovne vježbe jako dobra nadopuna tim naporima.

Marinko Grubešić, Stockholm (Švedska)

Poslije tog susreta ponovno sam rođenaU duhovne vježbe sv. Ignacija uključila sam se preko najboljih prijatelja, koji su već bili u vježbama. To-kom svog života mislila sam da sam dobra vjernica, ali kroz ove vježbe sam spoznala da nisam, da nisam imala duboku vjeru u Isusa Krista, niti sam bila svje-sna koliko sam zapravo bila siromašna u duši. Nakon nekoliko tjedana duhovnih vježbi, imali smo posjet iz Zajednice, Anku Kolak i Veroniku Prgomet. Cije-li vikend smo imali susret, molitvu i pjesmu s njima. Samo ću ukratko navesti svoje rane iz života. Pratila me tragedija, tuga, patnje i sve sam to nekako prebro-dila uz to malo vjere koju sam imala. Kada mi je po-nestalo snage, uključujem se u ove vježbe koje su mi promijenile život. Ovaj su-sret unio je svjetlost, snagu i vjeru duboko u moje srce. Molili smo zajedno, slavili i svjedočili. Jako me dojmi-la molitva ponaosob. Kada sam sjela i počelo se moli-ti za mene, doživjela sam

nešto najljepše u životu. Kada sam slušala Isusa što mi govori, jako sam plakala, a ni svjesna nisam bila koliko je sve to probudilo moje ranjeno srce i dušu. Moje tijelo je prepravila milina, a moji dlanovi su bili vrući. Isus me pozvao, liječio moje rane, napunio me svojom milošću i ljubavlju. Duboko u sebi govorim Isusu: hvala ti, hvala Ti, Oče moj, što si me primio k sebi i nazvao me »ljubljeno moje dijete«. Hvala ti što me primaš iako sam grešnica, što mi liječiš moje duboke rane, pružaš milost i dobrotu i ljubav. Poslije ovoga susreta kao da sam ponovno rođena i postala jedna druga osoba, puna snage, molitve i ljubavi.

Danijela, Stockholm (Švedska)

Zagreb, 17. prosinca 2014.

Predstavnici pokreta, udruga i zajednica čes tali Božić kardinalu Josipu Bozaniću Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo dr. sc. Marica Čunčić i ove godine je prisu-stvovala susretu sa zagrebačkim nadbiskupom kar-dinalom Josipom Bozanićem. U Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu 17. prosinca 2014. predstavnici pokreta, udruga i zajednica, koji djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije čestitali su Božić zagrebačkom nadbiskupu, kardi-

Predstavnici pokreta, udruga i zajednica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozanićem

Foto

: Tisk

ovni

ure

d Za

greb

ačke

nad

bisk

upije

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 27

Kronika događanja

nalu Josipu Bozaniću. Susretu je nazočio i pomoćni biskup zagrebački, mons. Valentin Pozaić. U ime nazočnih predstavnika pokreta, udruga i zajedni-ca, Kardinalu je božićnu čestitku uputio moderator Nadbiskupskog duhovnog stola, mons. Nedjeljko Pintarić. U svom obraćanju se osvrnuo na neke važnije inicijative organiziranih skupina vjernika laika u Nadbiskupiji te zahvalio za podršku koju im pruža Nadbiskup. »Spasenje je ucijepljeno u konkretan život, ponuđeno konkretnom čovjeku u svakoj njegovoj situaciji, zato kao vjernici, ne smijemo se zatvarati nego izaći na periferije, gdje može biti opasno, ali samo tako možemo ostati vjerni Isusovom pozivu – idite!«, istaknuo je mons. Pintarić. Zahvaljujući na pozdravima i čestitkama, Kardinal je istaknuo da je prvotna uloga vjernika laika – biti i djelovati u svijetu. Podsjetio je na vi-ziju Crkve kakvu iznova naglašava papa Franjo – a to je misionarska Crkva, ona koja dolazi čovjeku. Ne čeka, nego otvorena nadahnućima Duha Sveto-ga odlazi tražiti izgubljene, liječi, tješi, ohrabruje, donosi Boga i uprisutnjuje Njegovu Očinsku ljubav i blizinu. »Duh Sveti kroz povijest Crkve često je poticao velike promjene upravo preko vjernika la-ika, nadahnjivao i iz tih nadahnuća Crkva je crpila svoju životnost, zato u poslušnosti budite otvoreni Duhu Svetomu« – zaključio je Kardinal zahvaljuju-ći za sve inicijative, koje pokreti i udruge pokreću u Crkvi i hrvatskom društvu. (Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije/Injigo)

Zagreb, 18. prosinca 2014.

dr. sc. Marica Čunčić održala predavanje o razmatranju BožićaUtemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo dr. sc. Marica Čunčić na poziv Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKD-PD) održala je predavanje na temu: »Razmatranje o Božiću«. Tribina je održana u dvorani župe Srca Isusova u Zagrebu koju vode isusovci. Predavanje se može pogledati na internetskoj stanici: http://hkdpd.blogspot.com/

dr. sc. Marica Čunčić na tribini u dvorani isusovačke župe Presvetog Srca Isusova u Zagrebu

Škole za pratitelje (listopad – prosinac 2014.)

Održana 21 škola i 1 duhovna obnova za pra teljeOd listopada do prosinca 2014. godine održana je ukupno 21 škola i jedna duhovna obnova za prati-telje. Za pratitelje iz Njemačke i Austrije održana je škola internetom (skype) na hrvatskom i njemačkom jeziku. Donosimo svjedočanstvo pratiteljica nakon duhovne obnove za pratitelje koja je održana u Livnu, 28. stu-denoga 2014. te škole za pratitelje u Bjelovaru, 29. studenoga 2014.

Na izvoru mira koji svijet ne poznajeBudući da je upravo za nas pratitelje iz duhovnih vježbi organizirana duhovna obnova u Livnu, u Kući Djeteta Isusa, prijavila sam se i pošla. Nisam nikad išla u Šurkovac niti sam ikad prije susrela fra Ivu na bilo koji način. Krenula sam s jednim jedinim moti-vom, a to je molitva. Imala sam i blagu rezervu jer sam više za molitve u tišini i bez gužve. Nasuprot mojim očekivanjima, i slavljenje i molitva, i misa na osobit način, meni su donijeli mir – kao da sam na izvoru mira koji svijet ne poznaje. Krist je živ i tu je među nama. Osjetila sam to doista, Krist nas dotiče, sve nas preko snage naše molitve, koja je svim žarom srca Njemu upravljena. »Ne ja, nego Krist po meni! On vas ispunja i ozdravlja. Sve činimo u ime Isuso-vo«, molio je fra Ivo. Molila sam i primala mir po molitvi i snazi Euharistije.

Bernarda Galić, Čapljina

Injig

o/ar

hiv

28 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Pra telji su još jednom potvrdili svoje predanje u služenju Gospodinu i braćiDuhovnu obnovu 26. i 27. studenoga 2014. godi-ne u samostanskoj crkvi Sv. Petra i Pavla na Go-rici u Livnu vodio je dr. sc. fra Ivo Pavić. Iako je bilo hladno i kišovito, ništa nije moglo spriječiti

fra Ivo. Neizmjerno sam zahvalna Gospodinu za sve milosti koje nam je udijelio tih par dana čiji plodovi se i danas osjećaju i primjećuju kako u nama samima, tako i u našem gradu. Crkve su punije, više se govori o Duhu Svetomu, o kariz-mama, o molitvenim zajednicama, o obraćenju,

o potrebama duha i duše, o duhovnim vježbama i sl.Tom duhovnom obnovom Gospodin je pokazao da se brine za svoj narod pre-ko svoje ljubljene djece, u ovom slučaju preko fra Ive, koji nesebično služi Gos-podinu i potiče narod na upoznavanje Isusa Krista i Njegove Riječi, na po-stojanost, djelovanje Duha Svetoga, živoga Boga, te pomaže ljudima da otvore svoja srca za Gospodina, Njegovu ljubav i darove.

Snježana Antunović, Livno

Oduševljava me osvrt na razmatranje i osvrt na dan (ispit svijes ) Duhovne vježbe su mi pomogle da svakodnevno radim osvrt na dan, na posao i obiteljski život. Posebno me oduševljava osvrt na razmatranje i osvrt na dan (ispit svijesti). S obzirom da sam učiteljica, nakon završenoga školskoga sata ili dana vraćam se u mislima i propitkujem: kako je prošao radni dan u školi? Na koji način sam dje-lovala? Jesam li mogla bolje?U školi za pratitelje me najviše dotaknulo upravo to: stalno promatranje i stalno osvrtanje. Stalno smo radili osvrte, raščlambe, pitali se koja tema je bila, milost, razmatranje. Stalno smo se vraća-li. Primijetila sam da u životu ima puno našega ljudskoga, ali da preko svega toga Bog vodi, i to me oduševljava.

M. Š. (podatci pozna uredništvu)

dr. sc. fra Ivo Pavić slavi svetu misu u okviru duhovne obnove za pra telje u Livnu

mnogobrojne hodočasnike iz Bosne i Hercegovi-ne te iz Hrvatske, mještane grada Livna i okolnih mjesta i sela da dođu i pokažu svoju otvorenost za Božju Riječ i Božji blagoslov. Bilo je to milosno vrijeme izljeva Duha Svetoga na sve nas, na naš grad i naš narod jer su se ubrzo nakon te duhovne obnove u gradu počele odvijati same lijepe stvari. Gospodin se uistinu proslavio. Treći dan boravka fra Ive u Livnu, 28. studeno-ga, pratitelji u duhovnim vježbama Sv. Ignacija imali su priliku prisustvovati još jednoj fra Ivinoj duhovnoj obnovi u Kapeli malog djeteta Isusa u Donjem Žabljaku u Livnu. U slavljenju Gos-podina i snagom svete mise koju je predvodio fra Ivo, pratitelji su još jednom potvrdili svoje predanje u služenju Gospodinu i braći i sestrama kroz duhovne vježbe. To zajedništvo i jedinstvo pratitelja bilo je znak Božje prisutnosti među nama. Osjećali smo se dodatno motivirani za služenje i zbog riječi pouke koje nam je uputio

Snim

io: M

irko

Puđa

Kronika događanja

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 29

175, a u skupini 71 – 80 još manje (22). Starijih od 81 godine ima samo dvoje. Ako se ne varam, to je jedan bračni par. Budući da je grafi kon na mrežnoj stranici Injigo »živ«, dnevno uzima u obzir datum rođenja su-dionika i računa godine kako odmiču. Zato se podatci od 31. 12. 2014. kojima se ovdje služimo razlikuju od podataka na mrežnoj stranici u ožujku 2015. kad je izišao ovaj broj časopisa, a sudionici, koji su duže u duhovnim vježbama, promijenili su već nekoliko sku-pina, npr. oni koji su počeli obavlja duhovne vježbe s 25 godina (skupina 19 – 25) i obavljaju ih drugu godinu, sada se nalaze u skupini 26 – 30.

Statistika

Grafi kon prikazuje sve starosne skupine: djecu (0 – 12), adolescente osmoškolce (13 – 15) i srednjoškol-ce (16– 18); ranu i srednju odraslu dob te ranu stariju dob: mlade ili studente (19 – 25), odrasle (26 – 30, 31 – 35, 36 – 40, 41– 50, 51 – 60). Kasnu stariju ili zrelu dob te starost (61 – 70, 71 – 80, 81 – ). Ima više mla-đih (34) nego starijih osmoškolaca (8), čak više i od srednjoškolaca (22). Studenata ima 252 ili deset puta više od srednjoškolaca (22). Od 19. godine do 35. broj sudionika raste s godinama (252, 325, 342). Skupina 36 – 40 nešto je manja (323) kao što se iz tablice i grafi kona lijepo vidi. Najviše ima onih između 41 i 50 godina staros (676), za m slijedi skupina između 50 i 60 (559), dok starijih u skupini 61 – 70 ima svega

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. (Prop 3,1)

Starosna dob sudionika u duhovnim vježbama u svakodnevnom životu od 30 tjedana 2014.– 2015. godine

Izvo

r: w

ww

.injig

o.co

m (3

1.12

.201

4.).

Broj godina 0-12 13-15 16-18 19-25 26-30 31-35 36-40 41-50 51-60 61-70 71-80 81-

Broj sudionika 34 8 22 252 325 342 323 676 559 175 22 2

Postotak (%) broja sudionika 1,05 0,25 0,68 7,77 10,02 10,55 9,96 20,85 17,24 5,40 0,68 0,06

Koliko godina su imali sudionici duhovnih vježbi 31. 12. 2014.?

30 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Prvi sam put stigla u Manresu 2007. vlakom iz 60 km udaljene Barcelone. Dok sam slijeva pro-

matrala planinu nazubljenu poput pile i čudila se koja bi to mogla biti prirod-na ljepota, čulo se u vlaku: »propera parada Manresa« – »sljedeća postaja Manresa«. Na željezničkoj sam po-staji uzalud očima tražila Ignacijevu špilju. Manresa je veći grad. Jedino što se dobro vidjelo s perona bila je na vrhu brda katedrala izgrađena u kata-lonskome romaničko-gotičkome stilu. Tu je Injigo išao na misu, ispovijedao se i molio. Gradnja katedrale započela je 1325., a dovršena je krajem 15. st.

Putovima sv. Ignacija – Manresa (Španjolska)

Ignacijeva ManresaIgnacijeva Manresadr. sc. Marica Čunčić

Središte Družbe Isusove u Manresi nalazi se iznad Ignacijeve špilje

Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo dr. sc. Marica Čunčić dva je puta posje la Manresu (2007. i 2014. godine). O špilji (katalonski: »cova«) u kojoj je sv. Ignacije proveo godinu dana, obavio i napisao »Duhovne vježbe«, susretu s ocima isusovcima i osobama koje daju duhovne vježbe s karizmatskim elemen ma pročitajte u putopisu koji objavljujemo u nastavcima.


INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 31

D

Tada se Injigo rodio, točnije 23. listo-pada 1491.U nedostatku taksija katedrala je bila putokaz meni i mojim suputnicima. Uz nju smo prošli vukući kovčege na kota-čićima po uskim i neravnim gradskim ulicama staroga središta s prijenosnim računalom i projektorom na leđima jer bilo je neizvjesno postoji li ta oprema na mjestu gdje će se održavati simpozij, a mi smo imali prezentacije u PowerPo-intu. Tražili smo zgradu Družbe Isuso-ve, ali nismo imali koga pitati za smjer jer stanovnici, tamnoputi muškarci u dugim muslimanskim haljinama s ka-rakterističnim kapama i turbanima, koji su nas mirno promatrali (bio je petak) vjerojatno nemaju takav osjećaj prema Ignacijevoj špilji kao mi. Kasnije se ispostavilo da smo išli dužim i težim putem uzbrdo do katedrale pa nizbrdo i opet uzbrdo. Katedralu smo za vrijeme

simpozija razgledali. Odli-kuje se velikim vrlo starim bogatim umjetničkim polip-tisima koji prikazuju Isusov život.

Cova iz koje stoljećima nezaustavljivo žubori rijeka milos Do Ignacijeve špilje može se doći kroz isusovačku cr-kvu koja je sagrađena tako da obuhvaća i špilju, a može se i kroz zgradu Družbe Isu-sove koja se nalazi na brdu iznad crkve. Treba se spu-stiti dizalom ili stubištem i proći kroz nekoliko zaklju-

čanih vrata, koja su pred nama otklju-čavali. Prilaz špilji najavljuju, čuvaju i slave anđeli na živopisnim mozaicima, vitrajima i brončanim reljefi ma držeći

Španjolska

Prije 493 godine, točnije 25. ožujka 1522., baskijski plemić i vojnik iz Loyole imenom Injigo (španjolski Iñigo; latinski Enecus; baskijski: Eneko) s gao je u Kataloniju i popeo se na planinu Montserrat gdje se i danas nalazi katalonsko nacionalno sve šte Naše Gospe. Tu je probdio cijelu noć pred Gospinim crnim likom i pred njom ostavio svoj mač i vojničku karije-ru. Zamijenio je svoju odjeću s prosjakom i sišavši s planine upu o se u Manresu, današnje središte po-krajine Bages na rijeci Cardener. Tu je u špilji proveo skoro godinu dana, tu je obavio i napisao »Duhovne vježbe« po nadahnuću i pod vodstvom Blažene Dje-vice Marije.

32 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

u rukama rečenice iz knji-ge »Duhovne vježbe«. Uski hodnik usredotoču-je na oltar iznad kojega se nalazi mramorni reljef s likom Blažene Djevice Marije s Djetetom Isu-som pred kojima Injigo piše »Duhovne vježbe« gledajući i slušajući što mu Marija i Isus govore. Ispred toga je bijeloga reljefa svetohranište koje krasi slika u živim boja-ma: Sveta Obitelj s malim Isusom pred kojim kleči Injigo – ilustracija Injigo-ve kontemplacije Božića kada je u štalici kao ropče

posluživao Svetu Obitelj. Živa stijena ostavljena je umjesto stropa i desnoga zida u svetištu.

U špilju sam mogla doći pod pauza-ma jer smo dobili papirić s kodom za otvaranje zaključanih vrata. Tu sam se dobro osjećala usprkos mnoštvu misli zbijenih u jedan utisak koji bih morala dugo tumačiti uz mnogo riječi. Ukrat-ko: boravak jednoga čovjeka u toj špi-lji činio se tada (1522. godine) jadno i beznačajno – a kolike je živote u ovih gotovo pet stoljeća promijenio! Živim 1640 km daleko od te špilje, rodila sam se 429 godina poslije Injigova moli-tvenoga iskustva ovdje, a meni je život krenuo potpuno drugim, boljim, putem zbog toga što se Injigo ovdje potpuno predao Bogu. Rijeka milosti odavde je potekla nezaustavljivo i žubori nepre-stano, sad jače, sad slabije, stoljećima, i neće stati zahvaljujući u prvome redu Družbi Isusovoj koju je sv. Ignacije osnovao. Ignacijev put k Bogu i kod mene je proradio, i ja sam našla živo-ga Isusa Krista, Gospodina u duhov-nim vježbama. Mnogi su se oduševili za službu »Njegovom božanskom Ve-ličanstvu« obavljajući duhovne vježbe koje su ovdje nadahnuto napisane.

Rijeka je voda – ljudi koji prenose živog Isusa, a korito – knjiga »Duhovne vježbe«Program i Zajednica Injigo mali su dio te rijeke milosti. Kako je lijepo biti ov-dje na izvoru te rijeke! Rijeka se sasto-ji od vode i korita. Vodu čini mnoštvo ljudi koji prenose živoga Isusa s gene-racije na generaciju. Knjiga »Duhovne vježbe« jest korito. Kad bi rijeka i pre-sušila, korito ostaje i osigurava ispra-van smjer koji vodi prema Nebu. Ako korito ne vodi prema spasenju i prema

Boravak jednoga čovjeka u toj špilji činio se tada (1522. godine) jadno i beznačajno – a kolike je živote u ovih gotovo pet stoljeća promijenio! Živim 1640 km daleko od te špilje, rodila sam se 429 godina poslije Injigova molitvenoga iskustva ovdje, a meni je život krenuo potpuno drugim, boljim, putem zbog toga što se Injigo ovdje potpuno predao Bogu.

D

Sudionici simpozija: o. isusovac Charlie Davy, Dublin, dr. sc. Marica Čunčić, bračni par Bernard i Marie-France de Fornel, Toulouse

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 33

Nebu, to nisu autentične Ignacijeve du-hovne vježbe.

Susre s osobama koje daju duhovne vježbe s karizmatskim elemen ma (2007. godine)Od neprocjenjive vrijednosti bilo je za mene upoznavanje sudionika skupa »Isusovci i laici zajedno daju duhovne vježbe. Vježbe u milosti karizmatske obnove. Razmjena iskustava i perspek-tive za budućnost« i slušati njihova izlaganja. U prošlome sam broju op-širno prikazala tim iz Poljske. Bit će prilike predstaviti i ostale, ali moram s čitateljima podijeliti iznenađenje koje sam tamo doživjela. Otac isusovac iz Dublina rekao je da pozna našu vježba-teljicu koja je tada studirala u Dublinu. Bila je prije toga četiri godine u du-hovnim vježbama od 30 tjedana i dvije godine pratiteljica u Programu Injigo. Dobila je zvanje da bude mirotvorac između Irske i Engleske i otišla tamo. (Nedavno sam saznala da je u Dablinu doktorirala na temi pomirenja). Pamtit ću i razgovor s jednim ocem isusovcem o pratiteljima-laicima. Pita-la sam ga je li službena prevoditeljica na simpoziju, od koje sam saznala da je obavila više duhovnih vježbi u Man-resi, pratiteljica. Nije, glasio je odgo-vor. Pitala sam zar ne bi bilo dobro da i ona prati i da se na taj način proširi kapacitet u davanju duhovnih vježbi. Otac isusovac me značajno pogledao i, svjestan propusta, iskreno protumačio razlog: »Bojim se da ona ne bi pratila kao ja!« Složili smo se da ne bi pratila kao on, ali to ne znači da ne bi dobro

pratila, naravno pod njegovim nadzo-rom.Oci isusovci i laici 2007. godine u Manresi bili su mi tada, i još su mi uvi-jek, velik Božji dar i čudesan odgovor na molitvu za pomoć koju sam uputila sv. Ignaciju 2005. godine kad sam do-živjela napad na duhovne vježbe u Pro-gramu Injigo upravo zbog karizmatskih elemenata. Sv. Ignacije velikodušno mi je odgovorio i organizirao posjet svojoj špilji gdje sam doživjela jaku podršku upravo za karizmatske elemente u du-hovnim vježbama.

U špilji pred Isusom u svetohraništu osluškivanje i molitva za milost (2014. godine)Prošle mi se godine (2014.) pružila prilika da ponovno posjetim Manresu. Putovala sam sama osobnim automo-

D

Ignacijeva špilja u Manresi

Foto

alb

um M

arice

Čun

čić

34 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

bilom uz rijeku Cardener putem kojim je Ignacije prolazio. Desno od ceste polazište je žičare koja visi iznad ce-ste i vozi na planinu Montserrat koja je s lijeve strane sakrila jutarnje sunce i pravila veliku hladovinu. Kada dođem sljedeći put, možda uspijem žičarom do svetišta. Sada je to nemoguća misija. Parkirala sam pred samom rezidenci-jom Družbe Isusove, bilo je još samo jedno mjesto jer kuća je na brdu i nema prostora za veće parkiralište. Na porti su znali da dolazim. Odmah sam uplati-la objed koji sam naručila u e-dopisiva-njima s tajnicom na porti. Preporučila mi je da odem do špilje dok čekam oca isusovca za razgovor i dala mi papirić s kôdom za otvaranje vrata. O kako je to dobro sjelo mojoj duši! U špilji sam se sabrala i malo pomalo uvidjela ogro-mnu razliku između Ignacijeva radika-lizma i mojega načina života. Došla sam nadobudno planirajući svoj dan, a na kraju jednosatnoga boravka u špilji

moja jedina želja bila je da se na ovo-me mjestu ispovjedim. To sam i učinila nakon ugodnoga dvosatnoga razgovo-ra s ocem isusovcem, vrlo dobrim po-znavateljem ignacijanske duhovnosti. Dragi Bog otvorio mi je uši da dobro čujem jednu njegovu riječ koja mi još uvijek pomaže. Razgovarali smo na engleskome jer ne znam španjolski, a još manje katalonski. Naime, oni govo-re i pišu katalonski. Dok sam prebirala ponuđene knjige na hodniku, jedna me gospođa upozorila da ne uzimam kata-lonske jer će mi biti teško razumljive. Tek tada sam zapazila da naoko isti na-slovi nisu isti i naučila nekoliko riječi po kojima ću znati je li to španjolski ili katalonski. Ručala sam sama za velikim okruglim stolom dok su u dvije blagovaonice od-vojene staklenim vratima ručale dvije različite skupine, prva je pričala, a dru-ga šutjela. Bili su na duhovnim vježba-ma u šutnji. I ja sam šutjela jer nisam imala s kime razgovarati, ali u srcu se mnogo toga događalo. Sjetila sam se sličnih situacija u Guelphu u Kanadi gdje je isto bio odvojen dio za moju skupinu koja je šutjela, pa u Wigratzba-du u Njemačkoj, isto smo bili odvojeni staklenim vratima od restorana u kojem se čuo stalan žamor. Obuzelo me stra-hopoštovanje pred onima koji su u šut-nji. Gospodin u njima nešto sada inten-zivno čini. Sa svakim drukčije. Kako je uistinu potrebno da šute kako bi ga čuli. Poslije objeda opet špilja. Osim trenuta-ka kada sam na tren bila zaspala, sjedeći na stolici ispod stijene pred Isusom u

D

Ignacijeva špilja u Manresi

Foto

alb

um M

arice

Čun

čić

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 35

svetohraništu upijala sam i osluškivala što mi Gospodin ima reći, i s vremena na vrijeme podsjećala ga na jednu mi-lost koju tražim – jer došla sam s naka-nom da postignem tu milost. Činilo mi se da je prevelika, ili još točnije, da ni-sam spremna primiti je. Primijetila sam da mi ona jedna svećenikova riječ u sve-toj ispovijedi pomaže i da me pripravlja da primim tu milost za koju molim.Budući da u kući nije bilo mise za vri-jeme mojega boravka, pomirila sam se s činjenicom da će moje hodočašće biti bez mise. I baš kad sam odlučila krenu-ti, u špilju uđu hodočasnici iz Australije pod vodstvom svećenika i počeli su pri-pravljati oltar za misu. Svećenik me pi-tao odakle sam i kasnije me predstavio svojim vjernicima, a na kraju zaželio da jednom dođu i u Hrvatsku. Propo-vijedao je o sv. Ignaciju pokušavajući približiti njegov lik i vrijeme ljudima koji u povijesti svojega naroda nema-ju 16. stoljeća. Nemaju europski, nego australski pogled na Ignacija u koji sam se pokušala uživjeti. Poslije mise su tim najavljenim hodočasnicima otvori-li muzej u višim katovima zgrade koji pred sedam godina nismo imali prilike posjetiti pa sam i ja uz njih gledala fi lm o sv. Ignaciju, razgledala prve knji-ge duhovnih vježbi, geografske karte Ignacijevih putovanja, umjetnička djela koja su ovjekovječila neke događaje iz njegova života. Srdačno sam se opro-stila od Australaca koji su mi omogućili svetu misu i otvorili vrata muzeja. Pozorno slušajući »Snježanu« (tako zo-vem svoju navigaciju) koja me po mra-

ku i onda po noći vodila od Manrese prema hotelu kraj barcelonske zračne luke (bez nje ne bih bila mogla na ovo putovanje – dovela me pred vrata hotela kroz bezbroj prometnih zavrzlama pot-puno nepoznata puta!), prebirala sam o svemu što mi se toga dana dogodilo i zahvaljivala sv. Ignaciju za milosti kojima me počastio brižno i temeljito. Takav je on. U njemu vidim Gospodina Isusa (koji uslišava Ignacijeve molbe).

Nastavak u sljedećemu broju.

D

Prijevod sa španjolskog: Ignacije piše Knjigu Vježbi po nadahnuću Naše Gospe; reljef iznad oltara u špilji

36 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Posebna čast, da predstavi »Inji-go« u Europskom parlamentu

među brojnim osobama iz političkog, vjerskog i društvenog života Europe i svijeta, pripala je utemeljiteljici i voditeljici Zajednice i Programa Inji-go – ignacijanskih duhovnih vježbi u svakodnevnom životu i šutnji, dr. sc. Marici Čunčić. Tijekom ručka drugo-ga dana svečanosti 17. po redu Europ-skog molitvenog doručka, dr. Čunčić,

nakon govora europarlamentarca iz Slovačke Branislava Škripeka, pred-stavila je »Injigo«. Voditelj pokre-ta »Serve the City Brussel« Carlton Deal, zamolio je dr. Čunčić da podi-jeli iskustva duhovnog života i ljubavi osoba koje slijede Isusa u Hrvatskoj. Cjelokupno predstavljanje dr. Čunčić u kojem je kroz imaginativnu molitvu ili kontemplaciju predstavila »Injigo« pročitajte na str. 39 - 40.

Bruxelles: Na Europskom molitvenom doručku predstavljen »Injigo«

U srcu Europe se moli!Na poziv vježbateljice i hrvatske zastupnice u Europskome parlamentu, Marijane Petir, deseteročlana delegacija »Injiga« pod vodstvom utemeljiteljice dr. sc. Marice Čunčić posjetila je 2. i 3. prosinca 2014. Europski parlament u Bruxellesu i sudjelovala s više od 350 ljudi iz cijeloga svijeta na 17. Europskom molitvenom doručku.

D

Foto

: Eur

opsk

a un

ija

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 37

Od Nacionalnog molitvenog doručka u SAD-u do Europskog molitvenog doručkaCilj Molitvenoga doručka je okupljanje političara, diplomata i javnih djelatnika Europe i svijeta oko Isusa Krista. Svake godine više od stotinu takvih molitve-nih okupljanja, od kojih je najpoznatiji Nacionalni molitveni doručak u Wa-shingtonu, organizira se diljem svijeta sa željom izgradnje istinskog zajedniš-tva u obitelji naroda. Susret je prigoda za produbljivanje osobnih i prijateljstva naroda, molitva za europske vođe i iza-zove s kojima se suočava Europa. A ujedno i za obnovu te jačanje vjere, ali i za predanje osobno i svih naroda Bogu i njegovim planovima.Pod geslom »U meni imate mir«, 17. Europski molitveni doručak 2. i 3. pro-sinca 2014., okupio je u dvorani Europ-skog parlamenta u Bruxellesu više od 350 osoba političkog, vjerskog i javnog života Europe i svijeta. Domaćini sve-čanosti, članovi Europskog parlamenta, dočekali su goste večerom dobrodošli-ce u utorak, 2. prosinca. Susreti su na-stavljeni sljedećeg dana tijekom panel rasprave i ručka, no središnji događaj bio je doručak. Uvodnom molitvom otvorio ga je bivši slovenski premijer i eurozastupnik, Alojz Peterle, a mo-derirali su ga hrvatska eurozastupnica Marijana Petir i njemački eurozastu-pnik Michael Theurer. Pozdravljaju-ći sudionike Europskog molitvenog doručka, Marijana Petir je istaknula kako su se okupili iz različitih zemalja, različitih zvanja i područja rada, te ra-zličitih kršćanskih tradicija s posebnim

razlogom. »U Isusovo smo se ime oku-pili ovdje na zajedničkoj molitvi kako bismo molili za svoje potrebe i potre-be cijelog svijeta, posebice onih koji pate, koji su progonjeni i poniženi zbog svoje vjere« – rekla je Marijana Petir. Nakon što su odlomke iz Svetog pisma pročitali belgijska princeza Clotilde de Merode i britanski eurozastupnik Clau-de Moraes, govornici Gert-Jan Segers, nizozemski zastupnik, i Florica Chere-ches, rumunjska zastupnica, svjedočili su o osobnim iskustvima vjere u teškim životnim situacijama. Gert-Jan Segers je održao kratak nagovor u kojem je kroz primjere pokazao kako obični lju-di u presudnim trenutcima, uz Božju pomoć i pouzdanjem u Isusa, prihvaća-ju teži put svjesni mogućih posljedica po svoju sigurnost i život dok je Florica Chereches posvjedočila o svom život-nom putu i vjeri u Boga. Nakon moli-tava za svakim stolom, tijekom kojih su gosti doručka mogli pojedinačno moli-ti, završnu je molitvu predvodio Tunne Kelam, estonski eurozastupnik. Svo-jim vokalnim nastupom sve prisutne je

D

17. Europski molitveni doručak je inačica tradicionalnog Nacionalnog molitvenog doručka koji je ove godine po 63. put održan u Washingtonu. Predsjednik SAD-a, Ba-rack Obama, članovi američkog Kongresa, vladini duž-nosnici, lideri, poli čari i diploma iz preko 130 zemalja svijeta, među kojima je bila i hrvatska eurozastupnica Marijana Pe r, okupili su se na zajedničkoj molitvi, tj. međunarodnom skupu 5. veljače 2015. godine.

38 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

oduševila Krisia Marinova Todorova, djevojčica (9) iz Bugarske.Susret s vježbateljicom i europarlamentarkom Marijanom Pe r Inače, gosti hrvatske eurozastupnice započeli su studijski posjet Europskom parlamentu dan ranije, 2. prosinca. Na-kon kratkog predavanja tijekom kojeg su se upoznali s djelovanjem Europskog parlamenta i drugih europskih instituci-ja (vidi str. 44) te načinom donošenja odluka, novim trendovima i naporima koje Europska unija čini kako bi se ri-ješili zajednički problemi, delegacija »Injiga« susrela se s Marijanom Petir te su posjetili vijećnicu u kojoj se, uz onu glavnu u Strasbourgu, održavaju mini plenarne sjednice ili mjesečna okuplja-nja na kojima su obično svi zastupnici. Susret deseteročlane delegacije »Inji-ga« sa eurozastupnicom Petir protekao je u prijateljskom ozračju. Marijana

Petir je objasnila zbog čega je upravo »Zajednicu Injigo« pozvala u goste te posvjedočila izbor u sedam koraka u okviru duhovnih vježbi, koji joj je po-mogao prihvatiti kandidaturu za Eu-ropski parlament i kako su joj duhovne vježbe pomogle da tešku i zahtjevnu kampanju prođe bezbolno te lakše ob-naša dužnost hrvatske eurozastupnice. (Puno svjedočanstvo hrvatske euroza-stupnice Marijane Petir pročitajte na str. 41 – 49)Zajednički ručak, kojem se pridružila hrvatska eurozastupnica Ivana Maletić te asistenti eurozastupnice Petir: Zrin-ka Čornij i Domagoj Stjepan Krnjak, bio je odlična prigoda za osobno upo-znavanje te razmjenu iskustava vezanih uz duhovne vježbe u svakodnevici. U poslijepodnevnim satima organiziran je molitveni susret u Kapeli Uskrsnu-ća, Kapeli za Europu, (Chapelle de la Résurrection, Chapelle pour l’Europe) koju vode oci isusovci, a nalazi se u ne-posrednoj blizini Europskog parlamen-ta. Delegacija »Injiga« molila je u je-dinstvu s petnaestak članova različitih kršćanskih zajednica i pokreta iz raznih zemalja koji djeluju u srcu Europe. Bili su tu članovi pokreta volontera »Serve the City Brussel«; osobe koje se oku-pljaju na tjedne molitve u Europskom parlamentu i mole za Europsku uniju i za sve narode Europe; članovi zajed-nice »Brussels House of Prayer« koji organiziraju neprestane dvadesetčetir-satne molitve za potrebe Bruxellesa i cijele Europe.

Ivana Šimunić

D

Deset članova »Injiga« u Europskom parlamentu u Bruxellesu

Injig

o/ar

hiv

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 39

Pozdrav svima! Nadam se da mogu dobi- vašu pozornost. Počet ću na poseban

način. Zamolila bih vas da zatvorite oči. Pokazat ću vam nešto što je svojstveno sv. Ignaciju. Idemo u štalicu u kojoj se Isus rodio. Jeste li tamo? Molim vas, zatvorite oči. Nalazimo se u štalici i zamolila bih vas da učinite nešto kada dođete u štalicu. Što vidite? Vidite li Isusa u kolijevci? Slu-žite li mu, bojite li ga se? Plačete li, molite li se? Postoji li nešto što želite od njega? Jeste li sretni sa Svetom obitelji? Što biste htjeli bi u toj štalici? Jeste li sretni tamo, osjećate li se jadno? Jeste li lju u štalici? Sv. Ignacije kaže da je rob i sluga u štalici. U prijateljstvu sa Svetom obitelji sretan je što im služi. Sv. Ignacije preuzeo je ovaj način razmatra-nja od jednog kartuzijanskog monaha koji je bio veoma omiljen. U ovoj imagina vnoj molitvi možemo otkri kakav je naš odnos prema Gospodinu, Isusu i Ocu. I želimo bi dobri u toj štalici i kažemo »želim volje Isusa koji se rodio, ali nekako nisam mo-gao doprije do njega, ne vidim ga, osje-ćam se tako jadno, ne mogu ga zagrli « i iznenađeni ste, jer ste mislili da ga možete zagrli , ali ne možete. Zašto? Zbog vaših rana, vaših predrasuda i jer ga zapravo

i ne poznajete. Nikad ga niste upoznali. Mislim da se želite uključi u neki sustav molitve kako biste ga lakše susreli: jedan od h sustava molitve su duhovne vježbe. Imamo program koji vas ohrabruje da na ovaj način kontemplirate Isusov život od začeća, kroz dje njstvo do njegova javnog života, sve do smr , Uskrsnuća i Uzašašća na Nebo. Želimo vidje odnos između nas i Isusa u začeću. Mnogi ljudi koji su zače u lošem okruženju plaču i ne mogu prihva ničije začeće, ne samo Isusovo. Teško im pada prihva Navještenje i božićne slike, jer su u dje njstvu bili zlostavljani. Nisu bili voljeni. Teško im je gleda malog Isusa koji

Bruxelles, 3. prosinca 2014.

Dr. sc. Marica Čunčić u Europskom parlamentu predstavila »Injigo«Dr. Čunčić predstavila je Zajednicu i Program Injigo na engleskom jeziku. Donosimo potpun prijevod.

D

Prije početka panel rasprave za sudionike Europskog molitvenog doručka

Snim

ila: I

vana

Šim

unić

40 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

je voljen i obožavan. Zavidni su Isusu. Kažu » si ljubljen, mene nisu ljubili«. Postaju lju , i njihovi pra telji u molitvi znaju zbog čega je to tako. To je zbog toga što im je nedostajala očinska ljubav, zbog zlostav-ljanja, i tako dođu do rana, i onda se rane liječe u ime Isusovo, i Isus ih iscjeljuje dok kontempliraju Njegov život. Kada stupite u javni život, povrijeđeni ste na radnom mje-stu, povrijeđeni ste u Europskom parla-mentu, povrijeđeni ste u vašem nacional-nom parlamentu, i onda vidite da je Isus također bio vrijeđan u svom javnom živo-tu, tada se poistovjećujete s njim i njego-vim javnim životom. Kažete »Isuse, umalo su te kamenovali i ja sam tu poput tebe. Proći ću sve kao što si sve prošao.« Pred svoju smrt – sve nas čeka smrt, svi živimo s tom činjenicom da će smrt doći, ali tako je i sa uskrsnućem. Nećete mi vjerova kako je teško prihva uskrsnuće, radost Neba. Jako je teško razmišlja o rados ma Neba i kažem vam, ako sada ne možete prihva - Nebo i rados Neba, bolje da napravite

nešto u vezi s vama samima. Jer kad dođe

vrijeme za poći u Raj, kako ćete to moći, ako ga sada ne prihvaćate? Pokušavamo pomoći ljudima da prihvate uvjete u kojima se nalaze, kao što su od-bačenost, uvrede ili bilo koji drugi uvje u životu i da to prođu s Isusom. Na taj način se preoblikuju u Isusa. Tada postaju sret-niji. Imamo oko devet suća ljudi koji su to prošli. Sada im je duhovno i tjelesno bolje, bolje im je u poslu, sportskom živo-tu. Sve im je bolje, mnogo bolje, jer su po-zvali Isusa u svoj život. Svi smo mi kršćani i svi želimo vjerova da poznajemo Isusa. Ali tome nije tako. Moramo ga susres u molitvi. I kada kažete svojim pra teljima u molitvi »nisam ga mogao vidje , nisam ga mogao upozna «, tu posao počinje i korak po korak možemo upoznava Isusa. Kada jednom to pos gnete, kada se oslo-bodite svojih ovisnos , okultnih praksa, loših djela i svega lošega na svijetu što vas pogađa, kada su vaše rane izliječene, tada možete posta apostoli. Tada postajete borci, tada se možete bori za Isusa. Ima-mo mnogo poslovnih ljudi, mnogo vrlo važnih ljudi u našem Programu koji mogu puno bolje radi , postaju mnogo jači jer imaju Isusa u svom srcu i nikad ga neće zaboravi , jer je sad tu. Zajednički naziv-nik svima nama jest da bolje upoznamo Isusa. Mi ne možemo nikoga promijeni . Ljudi se jedino kroz molitvu mijenjaju. Kada ste sami, kada čitate Sveto pismo, vi se mijenjate. Ovaj program zove se »Iñi-go«. Nalazi se na mrežnoj stranici i mnogi ljudi nam dolaze bez ikakvih oglasa. Izli-ječe se, postanu vjernici i postanu jake osobnos . Potrebni su nam takvi ljudi. Želim vam sretan Božić, susretnite Isusa u štalici! Slava Isusu! (Pljesak)

D

Uime organizatora Europskog molitvenog doručka, g. Carlton Deal najavio je dr. Čunčić koja je predstavila »Injigo«

Snim

ila: I

vana

Šim

unić

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 41

Sve vas srdačno pozdravljam i drago mi je što ste došli u Europski parla-ment te se nadam da ste dobro puto-vali. Vrijeme je ovdje ružno i na to nismo mogli utjecati, ali vjerujem da će boravak u Bruxellesu biti za neke od vas možda novo iskustvo, ne samo posjet Parlamentu već i susreti na ko-jima ćete kasnije tijekom današnjeg i sutrašnjeg dana prisustvovati.

Zašto baš »Injigo« u Europskom parlamentu?Na početku bih rekla zašto sam vas pozvala u posjet. Mi kao zastupni-ci u Europskom parlamentu imamo mogućnost kroz Visitor program do-vesti grupe posjetitelja u Parlament, družiti se s njima i približiti im kako

• rođena je 4. listopada 1975. u Ku ni

• završila studij biologije i ekologije te teologije

• potpredsjednica Hrvat-ske seljačke stranke (HSS)

• eurozastupnica (Klub Eu-ropske pučke stranke – Kršćani demokra EPP)

• Pri Europskom parla-mentu članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, za prava žena i ravnopravnost spolova; okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

• Zalaže se za razvoj sela i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, zaš tu okoliša i promociju tradicijskih i općeljudskih vrijednos

Bruxelles, 2. prosinca 2014.

Izbor: Postati kandidatkinja za Europski parlament ili ne?Vježbateljica i hrvatska eurozastupnica Marijana Petir posvjedočila o izboru u sedam koraka koji je prošla u duhovnim vježbama u svakodnevnom životu te dužnostima eurozastupnice. Donosimo njezino svjedočanstvo u cijelosti.

D

Marijana Pe r, dipl. ing., mag. theol. hrvatska eurozastupnica

(HSS/EPP 2014-2019)

Foto

: Eur

opea

n Un

ion

2015

EP

42 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

se ovdje donose odluke, ali isto tako uspostaviti bližu, tješnju komunikaci-ju s ljudima koje pozovemo. Prije vas sam dovela samo predsjedništvo svo-je stranke, što je logično jer su me oni kandidirali, a to je bio preduvjet da uopće budem ovdje. Bili su mladi iz SKAC-a, studenti koji pripadaju hr-vatskom katoličkom pokretu, zato što su me oni ohrabrivali da ne odusta-nem od politike. I pozvala sam vas jer su mi vježbe u svakodnevnom životu, koje vi organizirate i provodite, po-mogle da jednu vrlo tešku i zahtjevnu te neizvjesnu kampanju prođem po-prilično »bezbolno«.

Nakon izbora u sedam koraka odgovor je – daNisam imala u planu postati kandi-datkinja za Europski parlament te tako 2013. godine nisam prihvatila prijedlog moje stranke da nosim li-stu za Europski parlament. Nisam prihvatila isti prijedlog niti 2014. godine. Razmišljala sam o potpu-nom povlačenju iz politike, a bilo je jasno da peto mjesto na listi koje mi se nudi, nije mjesto koje daje baš neke šanse za prolaz. Kako sam bila u duhovnim vježbama u svakodnev-nom životu, odlučila sam primijeniti ono što sam u tom kratkom vremenu

D

Članovi »Injiga« s Marijanom Pe r u vijećnici Europskoga parlamenta u Bruxellesu

Snim

ila: I

vana

Šim

unić

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 43

naučila, a to je da pokušam donijeti pred Gospodina tu odluku. Naravno da bi svatko tko razumski razmišlja, rekao: »nemoj biti luda, to je savršena prilika i ne smije se propustiti.« Imala sam poprilično velike dileme, ali na-kon izbora u sedam koraka odgovor je bio – da. Moj osobni, intimni od-govor u meni i ono što sam ja htjela bio je – ne, jer sam smatrala da sam poprilično dugo u politici i da sam na tom svom putu dala dosta, da sam se trudila i da mi okolnosti u posljednje vrijeme baš i nisu išle na ruku te da je sada trenutak da se posvetim onome što je meni također važno, a to je moj privatni život, koji sam u potpunosti zanemarila jer za njega, uz ovakav tempo, nemam vremena. I tada, kada sam provodila izbor u sedam kora-ka, naravno da sam to provjerila ne-koliko puta s različitim akterima iz Injiga kako bih bila sigurna da sam sve odradila kako treba, i naravno, odgovor je opet bio da. Odlučila sam prihvatiti to što sam dobila kao odgo-vor. Ušla sam u kampanju bez novca, bez podrške medija, na petom mjestu na listi, a procjene su bile da više od četiri mandata sigurno nećemo dobiti i to u situaciji kada sam stvarno do-nosila vrlo prijelomne i velike odluke u svom životu. Nastavila sam s du-hovnim vježbama. Inače, u to vrijeme sam radila u jednoj privatnoj tvrtci te sam putovala svaki dan iz Moslavine u Zagreb i nazad. Ustajala sam u 5 ujutro kako bih obavila vježbe, kako bih odradila sve što trebam na poslu,

a zatim bih odlazila na teren obilaziti ljude i prezentirati im svoj program.

Kroz kampanju – nošena…Moram priznati da sam imala osjećaj kao da me nešto nosi u toj kampanji, kao da to nisam sama ja – jednostav-no sve prepreke su se cijelo vrijeme micale same od sebe. Kampanja je prepuna situacija koje su poprilično stresne, gdje susrećete puno ljudi, a svatko od njih ima svoje ideje i za-htjeve, gdje ovisite o puno ljudi, gdje su vam živci poprilično »našpanani« jer morate ulagati nadljudske napore da uspijete realizirati sve što ste si zacrtali. Atmosfera predizborne kam-panje je prepuna nemira koji su do-bra podloga za potencijalne konfl ikte. Ali meni je ova kampanja, koliko god bila teška, prošla gotovo bezbolno, bez većih sukoba, tako da sam jed-na od rijetkih zastupnica u Hrvatskoj koja je izabrana preferencijalnim (direktinim) glasovima građana1. Da i nije ušlo petero zastupnika s naše liste, odnosno šestero, ja bih osobno ušla jer sam dobila preferencijalne glasove.

Kako je radi u Europskom parlamentu? Moj zaključak je da je Bog želio da budem ovdje i da je imao, te da ima neki plan za mene, ali moram reći da 1 Uz glas listi, birač može dati i preferencijalni ili

direktni glas kandidatu na listi. Onaj kandidat koji dobije najmanje 10% preferencijalnih glasova u odnosu na ukupni broj glasova koliko je osvojila lista, ulazi u direktnu raspodjelu mandata bez obzira na kojem mjestu na listi se nalazi.

D

44 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

D

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 45

ovdje nimalo ne uživam. Jako mi je teško. Duhovna atmosfera je vrlo teš-ka. Tu je puno ljudi s kojima se moj sustav vrijednosti uopće ne dodiruje ni na koji način, čak i unutar moje po-litičke grupe. Nisam uspjela prije doći i dočekati vas jer sam sudjelovala na Odboru za ženska prava i ravnoprav-nost spolova, na kojem se vodila ra-sprava o tzv. Tarabelinom izvješću. Taj je zastupnik pripadnik socijalista koji radi izvješće o jednakopravnos-ti muškaraca i žena za 2013. godinu. Temelj i glavno obilježje tog izvješća je pitanje reproduktivnih prava i pita-nje abortusa. Jasno vam je da nitko ne želi uopće u svom osvrtu na to izvje-šće govoriti o toj temi jer se ne žele zamjeriti, ne žele dobiti etikete, nego se cijelo vrijeme govori o nasilju nad ženama, o trgovanju ljudima, o ne-jednakim plaćama, što su sve stvarni problemi koje trebamo riješiti, ali ne govore o pobačaju koji ustvari uopće ne bi smio biti predmet izvješća jer je to pitanje u nadležnosti država čla-nica. Govorila sam o tom izvješću, prilikom čega sam upozorila zastu-pnika Tarabelu da pitanje abortusa nije ljudsko pravo, a pitanje života jest ljudsko pravo. On i neki druge kolege predstavljaju se kao veliki Eu-ropejci, a ne znaju da se Beethoven, koji je skladao »Odu radosti« na koju oni ustaju jer je to himna EU, nikada ne bi rodio da je njegova majka po-slušala liječnika i napravila abortus. Liječnik je sugerirao da pobaci svoje dijete koje će imati razna oštećenja pa

i oštećen sluh. Njegova majka je od-bila napraviti abortus i tako se rodio Beethoven – glazbeni genij. Dakle, ovdje u Europskom parlamentu vode se borbe oko nekih esencijalnih prava. To je poprilično teško zato što se radi o vrlo malom broju sugovorni-ka koji se odlučuju reći nešto javno u obranu života i općeljudskih vrijedno-sti. Nije to ništa novo na što mi već ni-smo navikli, sjećate se da sam ja jedi-na glasala protiv zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskom saboru i da sam nakon toga dobila različite etikete. Premda nisam nikad, ni u ko-jem svom javnom istupu, pa niti u toj raspravi spominjala osobe koje imaju drugačiju spolnu orijentaciju, već sam se zalagala da Zakon kojem je smisao borba protiv diskriminacije ne bi smio nikoga diskriminirati. Međutim, to se koristilo u različitim političkim bor-bama kako bi mi se prilijepila etiketa i diskreditiralo me se.

D

Cilj Molitvenog doručka je okupljanje poli čara, diplomata i javnih djelatnika Europe i svijeta oko Isusa Krista (dr. sc. Čunčić, Carlton Deal, Marijana Pe r)

Snim

ila: I

vana

Šim

unić

46 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Prošli tjedan je također bila rasprava na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, gdje je na dnevnom redu bila rezolu-cija o 25. godišnjici donošenja kon-vencije o dječjim pravima. A jedna od temeljnih točaka te rezolucije se odnosi na područja u kojima djeca mogu doživjeti diskriminaciju, a jed-no od tih područja je pitanje seksu-alnog identiteta. Izvjestiteljicu sam pitala može li mi objasniti kako di-jete od nekoliko mjeseci ili 1, 2, 3, 5,… godina, dakle dijete koje ne zna što je seksualni identitet, može biti diskriminirano prema seksualnom identitetu. Naravno da nisam dobila odgovor na to pitanje. Ali kako sam slala e-mail na sve zastupnike unutar svoje političke skupine koji pripadaju tim odborima, ona je vratila e-mail na sve te zastupnike isto tako poku-šavajući mi prilijepiti etiketu. Dakle, to je razina komunikacije na kojoj se ovdje reagira. Ne argumentima kada govorimo o vrijednostima i ljudskim pravima, nego diskreditacijom ne-istomišljenika.

Potrebno je moli za poli čareBorba je u stvari poprilično velika, i jako je važno da vi koji ste u »Za-jednici Injigo«, ali i druge kršćanske, posebno katoličke zajednice i u Hr-vatskoj i u Europi, mole za nas. Pod tim ne mislim da trebate moliti samo za mene, nego općenito za političare jer smatram da vlada poprilična smu-ćenost uma, a rezultat su loše odlu-ke. Jednostavno, ljudi koji obnašaju

dužnosti suočeni su s mnogobrojnim izazovima i kada upadnu u jedan gri-jeh, onda to vuče drugi, pa treći gri-jeh, i putem se pogube. To ne znači da je netko loš ili loša osoba, naprosto, okolnosti i situacije u kojima djelu-je i radi, tu osobu vode možda izvan onih uobičajenih krugova i vrijednosti koje bi inače bila spremna zagovara-ti. Jedna od temeljnih poruka soci-jalnog nauka Crkve, i ono što je Isus govorio, jest da se moli za vođe, nije mislio samo na vođe unutar Crkve, nego i vođe koji upravljaju narodima. Vidite da se u Hrvatskoj mnogo toga kotrlja nizbrdo. Umjesto da se skupe sve kreativne snage i da se pokuša ze-mlju izvući iz krize, političari svojim postupcima vode narod u još veće po-djele, a nije ništa bitno drugačija situ-acija ni ovdje.

»Kroz ak vnos koje sam imala i ak vnos koje sam upućivala prema Europskoj komisiji, pokazalo se da ako radiš i trudiš se, doći će rezulta «Govorim vam o vrijednostima jer smatram da se po njima razlikuje-mo kao ljudi i kao političari. Nisam sigurna koliko u ovim raspravama možemo postići pomak no u drugim područjima to je sasvim sigurno mo-guće. Nije nama EU donijela ništa loše, mi sami sebi činimo loše. Ja sam jedina Hrvatica članica u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europ-skog parlamenta. Za to područje se iz-dvaja oko 40 % proračuna EU. Nama je to izuzetno važno. Kroz aktivnosti

D

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 47

koje sam imala i aktivnosti koje sam upućivala prema Europskoj komisiji, pokazalo se da ako radiš i trudiš se, doći će rezultati. To je tako u svakom području, svugdje u životu. Evo i pri-mjerice Dario Šimić, da nije trenirao, ne bi bio tako uspješan. Vi da ne ra-dite na svojim poslovima, ne bi izvr-šili zadatke i ne bi bili toliko uspješ-ni. Dakle, kada se radi, kada se trudi, može se postići nešto. Veći problem je što mi, hrvatski EU parlamentarci, ne-mamo gotovo nikakvu komunikaciju s Vladom Republike Hrvatske. Pred-sjednik Vlade nije nas nikada pozvao na razgovor, nikada nismo sjeli i rekli:

»Dolazimo iz različitih političkih op-cija, ali ovo je pet stvari koje su važne za Hrvatsku. Pokušajmo se dogovoriti oko tih pet stvari. O svemu drugome možemo raspravljati i svađati se, no ono što je bitno za hrvatski narod, moramo zajedno odraditi«. Takvih razgovora nema. Imali smo ovdje jed-nu zajedničku inicijativu na kojoj smo ostvarili suradnju. Riječ je o Rezolu-ciji o ratnom zločincu Šešelju, kojom smo tražili od Haškog suda i od EU očitovanje s obzirom da Srbija namje-rava postati članicom EU. Vidimo da se situacija ipak malo uskomešala, Haški sud je zatražio informacije o

Broj mjesta u Europskom parlamentu (studeni 2014.)

Zeleni / Europska slobodarska stranka50

Europski konzervativci ireformisti 70

Savez liberala idemokrata Europe

67 Europska narodna stranka

221

bez spripadnosti52

Progresivni savez socijalista i demokrata

191

Europska ujedinjena

zelena ljevica52

Klub zastupnika Europeslobode i izravne demokracije48

Ukupno: 751

D

Foto

: Eur

opsk

a un

ija

48 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

tome što se događa i nadam se da će Šešelja vratiti u Haag. Ali takve situ-acije, u kojima postoji suradnja, jako su rijetke.

Ne može se ništa pos ći bez suradnjeOvdje se ne može ništa postići bez suradnje jer ima puno zastupnika, mnogo je zemalja i svatko štiti svoje interese. Mi smo zemlja koji ima 11 zastupnika, neke zemlje imaju po 30, 40 zastupnika pa i više. Ako se tri, če-tiri veće zemlje nešto dogovore, one će to progurati. Dakle, trebamo biti pametni, moramo znati koji su naši

interesi i koji je naš program. Među onim zemljama s kojima nemamo preklapanja interesa i potencijalno otvorenih pitanja, možemo pokušati tražiti podršku, dogovarati se. Treba-mo ih podržati kad njima nešto treba, a onda trebamo tražiti podršku natrag kada nama nešto treba.

Najveća bitka na polju vrijednos Dakle, nije sve izgubljeno, može se puno toga napraviti. Ali mislim da na ovom području vrijednosti ostaje naj-veća bitka, i moramo to shvatiti kraj-nje ozbiljno te vidjeti na koji način

D

Marijana Pe r s njemačkim eurozastupnikom Michaelom Theurerom moderirala je Europski molitveni doručak na kojem je nastupila mala pjevačica, djevojčica Krisia Marinova Todorova iz Bugarske Sn

imio

: Dom

agoj

Stje

pan

Krnj

ak/U

red

Mar

ijane

Pe

r

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 49

ćemo se povezati, umrežiti i pokušati stvari mijenjati. Sigurno postoji mno-go ljudi koji možda imaju slične pro-grame kao i mi u različitim područji-ma. Posebno u područjima kojima se intenzivno bavim godinama, a to su poljoprivreda i zaštita okoliša.Moja stranka, HSS ove godine slavi 110 godina postojanja. U vrijeme ko-munizma HSS-u je rad u Hrvatskoj bio zabranjen, a zadnji predsjednik, prije nego su ga ustaše stavili u logor, bio je Vlatko Maček. Kada je Vlatko Maček, rodom iz Kupinca blizu Ja-strebarskog, išao tražiti nove članove za stranku, pričao je ljudima kakav je naš program. To i mi pričamo danas, to pričaju i druge stranke. Onda su mu oni ljudi rekli: »Ovo što ti govo-riš, jučer su nam govorili ovi iz ko-munističke partije.« Tada im je Vlat-ko Maček odgovorio: »Ali gledajte, mi za razliku od ovih iz komunistič-ke partije, vjerujemo u Boga!« te su se onda svi učlanili u HSS. Poanta je u vrijednostima. Možemo imati iste programe o tome kako ćemo unapri-jediti gospodarstvo, kako ćemo zapo-šljavati ljude, ili razvijati neke druge grane, ali ako nema vrijednosti, onda će stvari ići naopako. Važno je da mi koji vjerujemo u Isusa Krista, jer smo danas tu zbog Njega, i vi ste tu zbog Njega, i okupit ćemo se na Mo-litvenom doručku zbog Njega, da to što vjerujemo pokušavamo kroz svoj život, kroz svoje obitelji i ono što ra-dimo, pretočiti u stvarnost. Sigurno ćemo pasti bezbroj puta na testu pa i

sama padam svaki dan u ovom poslu. Ali ono što znam jest da se moram ponovno podići jer je moj Kralj živ i ništa me ne može pokolebati i uništi-ti. Ali da bih mogla biti bolja u tom poslu, treba mi vaša podrška. Mislim da se mi kao laici trebamo ujediniti i držati zajedno, trebamo skupljati istomišljenike te pokušati na način koji možemo, utjecati da se stvari kreću u onom smjeru u kojem mi že-limo. Mislim da ima dobrih ljudi, da ima ljudi koje samo treba podsjetiti što je bitno u životu i pokazati im to primjerom.

Bi svjedok Mislim da je jako važno da svojim ži-votima budemo svjedoci. Najvažnije je da budemo nepokolebljivi i da se ne bojimo. Moramo se boriti za pravu stvar, reći istinu, naravno da ju uvijek možemo reći na ovakav ili onakav način, ali istina će nas osloboditi. A vjerujem da će onda neki drugi mož-da biti ohrabreni, koji misle kao i mi, ali se boje, i da će nas možda u slje-dećoj nekoj etapi, na sljedećem ne-kom putu ili projektu podržati. Zato vam zahvaljujem što ste danas ovdje i što ćemo sutra imati priliku svi za-jedno se pomoliti, ne samo s ljudima iz Europe, nego i iz različitih dijelova svijeta. Ovdje će biti ljudi kojima je na prvom mjestu Isus Krist, mi smo tu isto u Njegovo ime i idemo to po-kazati svijetu. Još jednom vam želim dobrodošlicu. Hvala vama što ste doš-li i što molite za mene.

D

50 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Osvrt na život prije i poslije ulaska u duhovne vježbe sv. Ignacija u »Programu Injigo«.

Želim da mi služiš kao svećenik jer ćeš tako mnoge usreći

Prije duhovnih vježbiŽivio sam svoj život, ostvarivao svoje planove i volju, pod izli-kom da ostvarujem i vršim Bož-ju. Sve je to na neki način bilo lu-tanje bez jasnih ciljeva i suradnje s Isusom te sam počeo osjećati neki zamor od duhovnoga ži-vota. Jednom prilikom čuo sam svjedočanstvo fra Ive Pavića. Govorio je o vrijednosti ignaci-janskih duhovnih vježbi te koli-ko su njemu pomogle u ostvare-nju njegova poziva. Počeo sam se zanimati za duhovne vježbe i čitati svjedočanstva vježbatelja. Rekoh tada u sebi: »Ovi ili stvar-no pričaju s Bogom, ili su malo skrenuli«. I od tada se u mojemu srcu počela rađati čežnja za pri-snijim odnosom s Gospodinom, za živim razgovorom. Silno sam vapio za takvim iskustvom u

svojim molitvama i ubrzo sam se prijavio za prvu šutnju u Hrvat-skoj Tišini.

Poslije duhovnih vježbiNadajući se da će Gospodin u duhovnim vježbama potvrditi moje namjere i želje da uđem u brak s tadašnjom djevojkom te osnujem molitvenu zajednicu, i da je to Njegova volja, ipak sam

odlučio pitati Isusa podno križa što On kaže na to. Sasvim jasno i bez sumnje, mojim bićem od-zvonio je odgovor iz Gospodi-novih usta: »Želim da mi služiš kao svećenik jer ćeš tako mnoge usrećiti i ispuniti Očevu volju«. Riječi koje sam čuo u potpunosti su me šokirale, nisam nikako mogao doći k sebi, nisam mo-gao prihvatiti da je to istina i da to Bog može tražiti od mene, mislio sam: »Ne mogu biti po-zvan na takvo nešto«. Odlučio sam zaboraviti što se zbilo u tim vježbama i nikome ne govori-ti, jer bi mi u protivnome ljudi mogli reći da sam skrenuo s pa-meti, a i volim svoju djevojku i sigurno je brak za mene. Nakon duhovnih vježbi tadašnja djevoj-ka, ničim izazvana s moje stra-ne, otvoreno mi govori da ona

Nadajući se da će Gospodin u duhovnim vježbama potvrdi moje namjere i želje da uđem u brak s tadašnjom djevojkom te osnujem molitvenu zajednicu i da je to Njegova volja, ipak sam odlučio pita Isusa podno križa što On kaže na to.

Što mi se dogodiloS VJ E D OČA N S T VA VJ E Ž B AT E L J A

Svjedočimo:kristocentrično, kratko i konkretno

(Marica Čunčić, 3k)

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 51

zna da imam poziv za svećenika i da se trebam odazvati. Ona je to znala u sebi cijelo vrijeme. Ta izjava bila mi je čvrsta potvrda da me Isus stvarno poziva. Za-tim su uslijedile i druge potvrde jer su mojemu nevjernome srcu zbilja bile i potrebne. Ubrzo su počele duhovne vježbe u sva-kodnevnomu životu od 30 tje-dana. Uključio sam se i ja kako bi me Gospodin pripremio da prihvatim poziv, da odbacim sve što me sprječavalo da se to do-godi. Već u ljeto 2012. odlazim u drugu šutnju u Programu Inji-

go koja se neplanirano održala kod Misionara Krvi Kristove u Zagrebu umjesto u jednome prije dogovorenome samostanu gdje nas, iz nekih razloga, baš u tome terminu, nisu mogli primiti iako je sve već bilo dogovoreno. Tražio sam od Gospodina da mi pokaže koji je sljedeći korak, što mi je činiti. U razmatranji-ma Bog mi odgovara: »Ti si došao svojoj kući, želim da mi ovdje posvetiš svoj život, ovo je tvoj novi dom.« Ponovno sam ostao iznenađen i oduševljen Božjom providnošću i ljubav-

lju, a moj sljedeći korak bio je jednostavno biti poslušan Bož-joj riječi bez proračunavanja sa svijetom. I sada, nakon više od dvije godine mojeg boravka u samostanu (postulatura i novi-cijat), nakon prilagodbe, podo-sta borbi i napasti, ostao sam u Božjoj volji. Bogoslov sam 1. godine na KBF-u u družbi Mi-sionara Krvi Kristove (CPPS) u Zagrebu i obavljam 4. krug duhovnih vježbi u svakodnev-nome životu od 30 tjedana u Programu Injigo.

D. (podatci pozna uredništvu)

Ulaz u tvrđavu Slavonski Brod 1995., Kata Jelovčić, rođena Pejić, akvarel

Snim

ila: N

atal

ija V

asić

Što mi se dogodiloS VJ E D OČA N S T VA VJ E Ž B AT E L J A

52 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

la novu obitelj, usamljena i s osjećajem da me nitko ne voli.

Poslije duhovnih vježbi Počele su vježbe i ušla sam nekako otvoreno i odmah sam imala razgovor s Bogom. Moj se život naglo počeo mijenjati.

S VJ E D OČA N S T VA VJ E Ž B AT E L J A

Prije duhovnih vježbiPrvi put ušla sam u duhovne vježbe prije tri godine, sasvim slučajno, na nagovor svojih kolegica i pomislila sam da ću probati pa što bude, nisam niti slutila da me Gospodin pozvao i čekao raširenih ruku. Moli-tveni život bio mi je nikakav, ponekad bih otišla na misu, a moj odnos s Bogom, sada gle-dajući, bio je očajan jer je za mene Bog bio netko s bičem koji je dao 10 Božjih zapo-vijedi i, ako nisi dobar, ideš u pakao. Osjećala sam strah i krivila Boga za mnogo toga od djetinjstva pa do trudnoće. Svako malo, ne znajući što mi se događa, otišla bih navečer spavati i dugo plakala te sam se često pitala zašto to radim kad mi se ništa nije dogodi-lo da bih plakala. Najviše me mučilo kako svoju obitelj ne volim i kako ih krivim što su mi nanijeli rane kao djetetu. U meni se javljao osjećaj mržnje, gorčine, velikoga nepraštanja, samosažaljenja, manjka samo-pouzdanja. Ukratko, bila sam jako tužna i, iako sam ima-

Našla sam svoje mjesto u Crkvi

ca Marija koja mi je pokazala da u Njoj imam drugu majku koja me mazi i liječi, a došla sam do toga da Bogu kažem: »Tata moj«. Moj se odnos po-čeo popravljati kako s Njim, tako i s obitelji. Mrena s mojih očiju počela se naglo povlači-ti i ja sam progledala, počela sam opraštati i drugim oči-ma vidjeti osobe koje su me okruživale. Polako sam počela voljeti sebe jer sam shvatila da me Bog jako voli pa zašto onda sebe ne bih mogla ljubiti. Ubrzo sam dobila posao, moj otac odlučio se krstiti, oprosti-la sam majci i ona je od mene tražila da joj oprostim, suprug je isto odlučio da će ući u vjež-be. Sa suprugom i svoje dvoje djece odlazimo kad god može-mo na sv. misu gdje slavimo Gospodina i zahvaljujemo Mu na svemu što primamo od Nje-gove ljubavi. Tako sam sretna što sam Gospodinu otvorila vrata svojega srca jer On je za-ista učinio čudo u mojemu ži-votu, darovao mi mir i radost.

M. (podatci pozna uredništvu)

Molitveni život bio mi je nikakav, ponekad bih o šla na misu, a moj odnos s Bogom, sada gledajući, bio je očajan jer je za mene Bog bio netko s bičem koji je dao 10 Božjih zapovijedi i, ako nisi dobar, ideš u pakao.

Isus mi je ukazao na moje rane i liječio ih da sam još i sada u čudu koliko je Gospodin do-bar, a veliku ulogu u svemu tome imala je Blažena Djevi-

Što mi se dogodilo

Karizmatske duhovne vježbe

Samo sedam godina nakon Drugoga vatikanskoga koncila (1962. – 1965.), koji je dao novu sliku papinstva i same Crkve, širom otvorio vrata odvojenoj braći Istoka i Zapada te iskustva nove Pedesetnice koju su iskusili studen-ti katoličkoga sveučilišta Duquesne University of the Holy Spirit u Pitts-

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne vježbe u Francuskoj

Utemeljitelj zajednice »Novi put« (»Chemin Neuf«) isusovac Laurent Fabre od samih je početaka povezivao ignacijansku duhovnost i iskustvo karizmatske obnove. Zajednica je počela 1973. u Lyonu kada je organizirana prva molitvena skupina. Proširila se u 28 zemalja te ima oko 1800 članova diljem svijeta.

burghu 1967. godine, karizmatski po-kret (od grčkoga charisma, dar Duha Svetoga) stigao je i u Francusku.

Skromni početak zajednice »Novi put«U Parizu i Lyonu, kako donosi fran-cuski list »La Croix«, od sedamde-setih godina počele su nicati prve

Članovi zajednice »Novi put« i stažis projekta Net for God: s. Arnita (Latvija), o. Gabriel (Francuska), Uy (Vietnam), s. Paulina (Poljska), Josué Issac (Meksiko), Piotr (Rusija), Katrina (Latvija), bračni par Gilbert i Marie-Andrée (Mauricijus)

Snim

io: J

osué

Issa

c Ra

mos

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 53

54 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015


Francuskakarizmatske skupine. Jedna od njih bila je molitvena skupina koja će ka-snije dobiti ime »Novi put« (»Che-min Neuf«). Isusovac Laurent Fabre, danas generalni superior »Instituta Chemin Neuf«, i dominikanac mons. Albert-Marie de Monléon, danas bi-skup emeritus biskupije de Meaux, tih su godina doživjeli »karizmat-sko« iskustvo. Naime, 1971. godine Laurent Fabre kao mladi isusovački bogoslov primio je krštenje Duhom Svetim, moleći s američkim Žido-vom Marcom Hofmannom, čla nom episkopalne Crkve. Nakon toga isku-stva u Lyonu je pokrenuo molitve-nu skupinu iz koje je 1973. nastao »Novi put«. Isprva se malobrojna skupina od sed-

Cistercitska opa ja Hautecombe u Savoji – mjesto održavanja duhovnih vježbi i ljetnog fes vala »Welcome to Paradise«

Foto: CCN

Izra

dio:

I. Š

ulc

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 55


mero osoba sastajala na brdu Four-vière u starome dijelu Lyona, tj. Gor-njemu gradu u kući na adresi Montée du Chemin Neuf 49, da bi se danas, više od četrdeset godina kasnije, pro-širili na niz zgrada u istoj ulici: Mon-tée du Chemin Neuf 49, 53, 55, 59 i 61. To je u starome dijelu Lyona, a u Donjemu gradu su na adresi Henri 4. Sve te kuće (jedan je od njih samostan koji su baštinili od redovnica) svjedo-čanstva su Božje providnosti, koje u fi lmu »Le petit commencement de la communauté du Chemin Neuf« o. Fa-bre objašnjava: »Što više dijelimo, to više otkrivamo i doživljavamo Božju providnost«.Ipak, do otvaranja latica cvijeta za-jednice trebalo je prevaliti put: od utemeljenja, pronalaska svojega mje-

sta i poslanja, preko organizacije i strukturiranja do postupka priznava-nja statuta.

Katolička zajednica s ekumenskim poslanjem

»Novi put« katolička je zajednica s eku menskim poslanjem, koja živi po ziv za jedinstvo u različitim oblici-ma: među kršćanskim crkvama, zemljama, muškarcima i ženama, među parovima i posvećenim osoba-ma u celibatu. Posebnost Zajednice zajednički je život i apostolat brač-nih parova i posvećenih osoba, bra-će i sestara u celibatu. Utemeljitelj zajednice o. Fabre objašnjava kako smo svi pozvani na svetost: i osobe posvećena života i bračni parovi. U Lyonu na adresi Chemin Neuf 49-61,

Prijevod francuskog teksta: Svatko je od nas doživio temeljno iskustvo »Krštenja u Duhu«. To je osobni angažman u obnovi krsne milos , potpuni dar našega života Kristu

Foto

: CCN

56 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

u vrijeme mojega posje-ta, u životnome bratstvu stanovalo je osamdesetak osoba, od kojih tri bračna para s djecom, dok je če-tvrti par živio samostal-no, nekoliko kuća dalje, u tzv. bratstvu u četvrti Vieux Lyon. I osobe po-svećena života, i bračni parovi dijele odgovornost oko apostolata. Bračni par

Horesny vratio se iz SAD-a i odlučio pomoći služenjem u odjelu komuni-kacija i fi nancija Zajednice, bračni par Soobraydoo na poziv o. Fabrea prije nekoliko godina stigao je s dje-com s otoka Mauricijusa i zajedno s ostalim članovima Zajednice rade na projektu »Net for God« koji svakog mjeseca realizira jedan dokumen-

tarni fi lm, dok bračni par Hartman radi u računovodstvu. Četvrti par Hodara pak sudjeluje u organizaciji duhovnih obnovâ i duhovnih vježbi. U svakome slučaju, svaka obitelj u zajednici ima mjesto za sebe, stan ili kuću kako bi privatni život obitelji i para ostao očuvan. Naravno da se ta-kav vid služenja tiče samo bračnoga para, ne i njihove djece. Međutim, djeca su prvi baštinici duhovnoga puta svojih roditelja i radosni svje-doci da je bratstvo osobâ različitih godinâ, kulturâ i kršćanskih tradicijâ i te kako moguće.Danas je zajednica »Novi put« pri-sutna u 28 zemalja, ima 1800 člano-va diljem svijeta među kojima je 600 parova i 330 posvećenih osoba, od kojih je 85 svećenika. Osobe posve-ćena života, kako je određeno Konsti-


Duhovnost Zajednice sagrađena je na dvama temeljima: ignacijanska duhovnost i iskustvo karizmatske obnove.

Prijevod francuskog teksta: Naša se zajednica temelji na ljubavi prema Crkvi koju od nje zauzvrat prima Fo

to: C

CN

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 57

tucijama Zajednice, žive siromaštvo, čistoću te poslušnost.

Duhovnost Zajednice: ignacijanska duhovnost i karizmatska obnovaDuhovnost Zajednice sagrađena je na dvama temeljima: ignacijanska duhovnost i iskustvo karizmatske obnove. Naime, osnivač o. Laurent Fabre, isusovac, iskusio je »krštenje u Duhu Svetome«. Od samih početa-ka ignacijanska duhovnost neraski-divi je dio Zajednice. Obavljanje du-hovnih vježbi i razlučivanje oblikuje molitvu, način života i djelovanja Zajednice u svakodnevnom čitanju i razmatranju Božje riječi kroz du-hovno praćenje, duhovne vježbe od 7 do 30 dana, molitveni izbor život-noga poslanja, bratsku poslušnost, jednostavnost života, dijeljenje do-bara, učenje razlučivanja, raspoloži-vost za poslanje i služenje u Crkvi i svijetu. Članovi zajednice vjeruju u Duha Svetoga i žele se staviti Njemu na raspolaganje kako bi živjeli pod Njegovim vodstvom, kako pojedin-ci, tako i kao Zajednica.

Karizmatske duhovne vježbeSedmodnevne Duhovne vježbe sv. Ignacija namijenjene su svima koji žele razlučiti svoj poziv, ući u izbor i općenito urediti svoj život po uzoru na Krista. Dvaput godišnje održavaju se i duhovne vježbe od 30 dana: i to prvo za one koji sudjeluju u formaciji Ciklusa C u opatiji Hautecombe (Sa-voja, Francuska) ili opatiji u Zaragozi (Španjolska) i tijekom ljeta otvorene

su svima. Vježbe se održavaju u ku-ćama Zajednice, a u njima kao pra-titelji sudjeluju svećenici, posvećene osobe i laici. Osim toga, organiziraju »Jerihon«, šestodnevnu duhovnu ob-novu koja slijedi strukturu Duhovnih vježbi, a namijenjena je isključivo mladima od 18 do 30 godina. Tijekom duhovnih vježbi obično se svake večeri organizira molitveni susret. Prigoda je to za slavljenje i primanje darova i karizmi Duha Svetoga. »Iskustvo nam govori da ti trenutci zajedničke molitve vrlo


o. Laurent Fabre, D.I. – utemeljitelj zajednice »Novi put« Laurent Fabre rođen je 1940., a pridružio se Družbi Isusovoj 1961. godine. Teološko obrazovanje ste-kao je u isusovačkoj bogosloviji u Lyonu. Nakon što je 1971. godine kao mladi isusovački bogoslov isku-sio krštenje Duhom Sve m, moleći s Marcom Hof-mannom, članom episkopalne Crkve, u Lyonu je po-krenuo molitvenu zajednicu iz koje je 1973. nastala zajednica »Novi put« (»Chemin Neuf«). Godine 1974. izabran je za njezina voditelja, a 1992. postao je gene-ralni superior Ins tuta Chemin Neuf.Više o zajednici: www.chemin-neuf.org

Foto

: CCN

58 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

dobro nadopunjuju trenutke dnev-ne osobne molitve te da vježbatelji mogu primiti veliko prosvjetljenje i milost koja je važna za njihove vježbe kroz kakvu sliku, proroštvo ili Božju riječ. U središtu dinamike Duhovnih vježbi nalazi se darivanje sebe Bogu. Tijekom duhovnih vjež-bi moguće je doživjeti i ʻkrštenje u Duhu Svetomeʼ, čime se vlastiti ži-vot daruje Kristu i otvara karizmama te ponovno izgovara ʻdaʼ krštenju kako bi taj sakrament mogao uroditi svim svojim plodovima«, objašnjava o. Gabriel Roussineau, svećenik za-jednice »Novi put«. Duhovne vježbe odvijaju se u šutnji, čime se omogućuje ulazak u nutrinu i aktivno slušanje Gospodina. Dnev-ni raspored sastoji se od četiriju raz-matranja Božje riječi (dvaju ujutro i dvaju popodne), jutarnjeg i posli-jepodnevnog nagovora, duhovnoga praćenja, Euharistije, ali i trenutaka posvećenih poslu radi opuštanja. Ti-jekom tih osam dana, kako kaže sv. Ignacije, cilj je urediti svoj život po Kristovu primjeru.

Svakodnevni život i apostolat Svakodneveni život u kućama Zajed-nice usklađen je sa zajedničkom mo-litvom: ujutro osobna molitva i mo-litva časoslova, sveta misa (obično u podne), molitva povečerja, molitva u tišini i euharistijsko klanjanje. Oso-be posvećena života u celibatu kao i parovi služe u kućama u kojima se održavaju duhovne vježbe, u župama,

u studentskim domovima, na različi-tim događajima. Zajednica organizira različite sadržaje primjerene dobi i staležu. Za bračne parove, obitelji, zaručni-ke, samce, rastavljene te rastavljene i ponovno vjenčane u 50 zemalja svijeta Zajednica organizira viken-de duhovne obnove pod nazivom »Kana«. I mladima predlaže du-hovne obnove i duhovne vježbe, a posebno ljetni festival »Welcome to Paradise« u cistercitskoj opatiji Hautecombe. Usto, organiziraju po-sebne susrete za radničku mladež i večeri slavljenja. »Novi put« tako-đer animira studentske kapelanije u različitim zemljama. Pružaju biblij-ski, teološki i duhovni odgoj, s ci-klusima koji se održavaju vikendi-ma (»Emmaüs«) te u tromjesečnim (Ciklus A) ili šestomjesečnim ciklu-sima (Ciklus C). Vode animiranje u opatijama i različitim centrima i do-movima te u župama. Da bi razgova-rali o temama vezanim uz zdravlje, svake godine organiziraju međuna-rodni kolokvij duhovnih pratitelja sa zdravstvenim djelatnicima (liječni-cima, psihijatrima, terapeutima...). U mnogim zemljama predlažu ob-nove za nutarnje ozdravljenje. Usto, »Novi put« godine 2000. pokrenuo je »Net for God«, mrežu molitve i odgoja za jedinstvo. Cilj mreže je mjesečna realizacija dokumentar-nog fi lma koji se potom prevodi na 20 jezika i šalje u 65 zemalja.

Ivana Šimunić


INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 59

INFORMACIJE I NARUDŽBE: e-pošta: [email protected]

Format: 14,5 cm x 27 cm, 487 str.

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvr tjedan: Vjerujem u uskrsnuće jela

Upute za ignacijske

duhovne vježbe u svakodnevnom

životu

60 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Duhovno vodstvo

Strah od duhovnog vodstva

1 Seminar je održan u Rimu u Centru za ignacijansku duhovnost (Centrum Igna anum spiritualita s, Borgo S. Spirito 3a, Roma) u vrijeme kad je otac isusovac Herbert Alphonso bio njegov ravnatelj. Magnetofonske slušne vrpce prof. dr. sc. o. Mijo Nikić posudio je Marici Čunčić koja je organizirala prijevod na hrvatski (preveo mr. sc. Milivoj Vodopija) i snimanje hrvatskoga teksta na nosač zvuka (čita preč. Marinko Miličević, dipl. teolog). Ovaj odlomak je dio teksta br. 1: Spiritual direc on: No on. Godina nije zabilježena, ali je sigurno da je predavanje održano prije 2005. godine.

prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D.I.

Indijski isusovac prof. dr. Herbert Alphonso (1930. – 2012.) prije desetak godina održao je predavanje o duhovnome vodstvu u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu. Donosimo nastavak njegova predavanja.1

Prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D.I. (1930. – 2012.)

Indijski isusovac, 12 godina bio je direktor Ignacijanskoga centra za duhovnost (Centre for Igna an Spirituality – CIS) u Generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu. Obavljao je dužnost dekana Ins tuta za duhovnost Papinskoga sveučilišta »Gregorija-na« u Rimu, bio je profe-sor duhovne teologije i ignacijanske duhovnos na tome Ins tutu.

Želio bih zajedno s vama dubinski istražiti pojavu ove nelagode u vezi s

duhovnim vodstvom i tom službom. Ne-mam namjeru dati iscrpan popis razloga, ali započet ću analizu ove pojave na svoj vlastiti nestandardan način.

O nelagodi vezanoj uz duhovno vodstvoZamislimo, kao primjer, jednu osobu koja pristupa svećeniku ili redovniku sa sljede-ćim zahtjevom: »Oče, brate, sestro, muči me jedan problem. Jeste li mi voljni pomo-ći?« Jamčim vam da će u većini slučajeva svećenik, ili redovnička osoba, ili čovjek apostolata odgovoriti: »Da, izvolite, recite u čemu je vaš problem?« To je spontana reakcija. Mi smo ponukani ponuditi po-moć onome koji je traži, u obliku trenu-tačne, konkretne pomoći. Bilo da je riječ o adolescentu s problemima tipičnim za tu dob, ili bračnomu paru koji je u krizi, ili mladiću, ili djevojci u potrazi za svojim pozivom, mi smo spremni pomoći. A sada zamislite da vam dođe ta ista osoba – taj

isti adolescent sa svojim problemima, isti mladić ili djevojka u potrazi za pozivom, ili taj isti bračni par u krizi, i kaže vam: »Oče, brate, sestro, možete li biti moj du-hovni vođa?« Znam što će se u devet od deset slučajeva odgovoriti: »Što ste rekli? Duhovni vođa? Pa, evo, pater taj i taj izvr-stan je duhovni vođa. Obratite se njemu.« Za mene je danas više nego očigledno da se u devet od deset slučajeva zahtjev za duhovnim vodstvom, molba »budite moj duhovni vođa«, dočekuje s izbjegavanjem. I dužan sam upitati se: zašto? Jer spome-nutu sam scenu vidio više puta, uživo, pred vlastitim očima. Na zamolbu: »Hoće-te li biti moj duhovni vođa?« istoga se časa povlačimo. Da, povlačimo se i na različite načine okolišamo kako bismo taj zahtjev za duhovim vodstvom izbjegli.

Strah – jedan od razlogaKoji je razlog tome? Odgovora ima ne-koliko. Kao što sam već naznačio, ov-dje neću dati iscrpan popis razloga, ni iscrpnu analizu, ali ću jasno ukazati na

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 61

Duhovno vodstvo

glavne odgovore toga pitanja, onako kako sam ih tijekom svojega iskustva su-sretao. Može vas odgovor sada iznenadi-ti, na prvome je mjestu strah. Čisti strah. Pokušat ću ga odmah i objasniti. U poza-dini straha je pretpostavka da se onaj koji traži duhovno vodstvo namjerava uspeti do samih vrhunaca duhovnoga života i doživljaja koji ga prate. Ljudi duhovno vodstvo povezuju s mistikom, vizijama, svecima, nadahnutim kontemplacija-ma i tko zna s čime još? I kako se onda osjeća svećenik, ili redovnička osoba, ili iskusan laik kojemu je upućen zahtjev za vodstvom? Njegova je prva pomisao ova: »Tko sam ja da to pružim? Ja sam samo strpljivi orač svoje skromne njive duhovnosti, tko sam ja da nekome na takvome uzvišenome putu pružim vod-stvo? Naprosto nemam alate kojima bih pratio bilo koga u njegovim ekstazama, nadahnutim kontemplacijama, mistici, vizijama i tko zna u čemu sve ne.« I tako se događa to da se povlačimo. Čisti strah. Negdje u dubini uma, vjerujemo da je duhovno vodstvo povezano s tim duhov-nim visinama i naš je spontani odgovor: »O tome na znam baš mnogo, kako onda mogu pomoći drugima da tamo stignu? Bolje je da se izvučem.« I tako, slijede-ći tu pretpostavku, igramo na sigurno te odbacujemo postavljeni zahtjev. Dakle, strah je jedan od razloga.

Odakle pogrješna predodžba o duhovnome vodstvu?Sada namjeravam obraditi to pitanje, tu pogrješnu predodžbu o duhovnome vod-stvu. Imam dojam da se kritike, kao i po-hvale, duhovnoga vodstva temelje na jed-noj karikaturalnoj predodžbi toga poziva.

Moj je daljnji dojam da je ta predodžba jednako konfuzna kod onih koji hvale du-hovno vodstvo, kao i kod onih koji ga kri-tiziraju. Stoga mi je želja da najprije ovu predodžbu oslobodim anđeoske uzvišeno-sti koja je okružuje: misticizma, ekstaze, produhovljene kontemplacije, »tankoćut-noga njegovanja samotnih duša za Božji vrt« – svega toga je moramo osloboditi. Moja braćo i sestre, autentična predodžba duhovnoga vodstva je u suštini vrlo jedno-stavna; nema uistinu ničega tajanstvenoga u njoj. Kako bih vam je približio, reći ću prvo što ono nije, a zatim što jest.

Duhovno vodstvo nije sušto rješavanje problemaU tome smislu želim kategorički reći da duhovno vodstvo nije sušto rješavanje pro-blema, čak i ako je problem na moralnoj ili duhovnoj razini. Ovo se može činiti oči-glednim, ali svejedno to želim podcrtati. Jeste li ikad upitali neku redovničku oso-bu, sjemeništarca, svećenika: »Kada ste zadnji puta bili na duhovnome vodstvu?« Na to je on odgovorio: »O, na duhovnome vodstvu? Možda prije pet mjeseci, ili šest, ili osam«, ali je u istom dahu dodao i ovo: »Nisam imao nikakvih problema pa nisam niti tražio vodstvo.« Vidite, uzima se zdra-vo za gotovo da duhovno vodstvo tražite onda kada imate neki problem. Tako do-lazimo do toga da se duhovno vodstvo po-vezuje s rješavanjem problema. Odlučno želim reći da duhovno vodstvo nije sušto rješavanje problema, čak i ako je problem na moralnoj ili duhovnoj razini.

S engleskog preveo mr. sc. Milivoj Vodopija.Priredila dr. sc. Marica Čunčić.

Nastavit će se u sljedećemu broju.

62 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

S 18 godina prve (propovijedane) duhovne vježbe u šutnji Kako je sve počelo? S 18 godina oba-vila sam svoje prve duhovne vježbe u šutnji, bile su trodnevne, ali mi se či-nilo da jako dugo traju. Održale su se za prvomajski praznik u Hrvatskome Leskovcu kod sestara karmelićanki Božanskoga Srca Isusova 1969. go-dine. Duhovne vježbe za djevojke i žene organizirao je i vodio isusovac p. Dragutin Hartly (1920. – 2008.).

Dalja povijest duhovnih vježbi u Programu Injigo (I. dio)

Gorući grm


Moje prve duhovne vježbe godine 1969.

Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Progra-ma Injigo – ignacijanskih duhovnih vježbi u svakodnevnome životu i u šutnji, dr. sc. Marica Čunčić, iz broja u broj kronološki će donosi povijest Injiga. Budući da je povijest Injiga zapravo povijest duhovnih vježbi, u prvome dijelu prisjeća se svojih prvih duhovnih vježbi u šutnji, prvih ko-lokvija i kontemplacija i svjedoči kako ju je Isus kao srednjoškolku izliječio od boles .

O. Dragu n Hartly D. I. (1920.–2008.) davao je neprestano duhovne vježbe u šutnji i pouke o duhovnom životu za mlade (slika iz 1980. god.)

Bile su to propovijedane duhovne vježbe. Pater je četiri puta na dan imao pred nama svoje razmatranje pojedinih tema iz Duhovnih vježbi sv. Ignacija skoro jedan sat. Govorio je s uvjerenjem i žarom. Imao je živu vjeru. Gospodin je bio s njim. Sada bih rekla: govorio je u pomazanju. Struktura je bila ista kakvu imamo danas: načelo i temelj, grijeh, životna ispovijed, poziv Krista Kralja, navje-štenje, Kristov život, dvije zastave,

Foto

alb

um M

. Čun

čić

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 63

Gorući grm

Zabrinuta gimnazi-jalka s tužnim očima postala je vedra studen ca kada je susrela Krista

trovrsna dvojica, muka i uskrsnuće i kako postići ljubav. Samo što u Pro-gramu Injigo mi sami razmatramo i o tome poslije s pratiteljem jedan sat razgovaramo, a u propovijeda-nim duhovnim vježbama voditelj razmatra, a vježbatelji slušaju, ili ponekad čitaju napisana razmatranja samoga voditelja. Planiranoga raz-govora s voditeljem nije bilo. Jedi-no ako je netko zamolio za razgovor zbog neke važne stvari. Budući da je voditelj sâm, a skupina poveća, ne-moguće je razgovarati sa svakim sve kad bi i bilo u planu, ali to nije bilo u programu. Ipak, sjećam se, razgo-varala sam s voditeljem šetajući po stazi od samostana do kapele i natrag postavljajući bezbroj pitanja na koja je on strpljivo odgovarao.

Na kraju trećega razreda gimnazije - preokret Šećući sama voćnjakom samostana molila sam za vjeru kakvu sam vidjela kod drugih djevojaka koje su bile sa mnom u skupini. Velik doživljaj bila je i moja prva životna ispovijed. Iako sam se oduševila, poslije šutnje htjela sam izbjeći skupinu. Još je u meni bilo nekakve krive fi lozofi je koja je zaključila da sam pametnija od njih. U šutnji sam bila manja od njih jer se uspoređivala moja (ne)vjera prema njihovoj živoj vjeri, ali kad smo na završetku progovorile, e, tu sam pametnija. Zato nisam htjela čekati da s njima idem kući nego sam otišla sama na stanicu i čekala vlak. Ali vlaka nije bilo! Vratila sam

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Foto

alb

um M

. Čun

čić

Kada se sunce uhva u lišću, grm kao da gori. Gorući grm je simbol Božje prisutnos u našem životu

64 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

se k njima penjući se teškom mukom na brdo samostana misleći da će mi se rugati što mi plan nije uspio. No one su razgovarale i smijale se, i čim su opazile da se vraćam, radovale su se i bilo im je drago. To prihvaćanje! Nikad do tada nisam ga tako iskusila jer sam živjela u okolini gdje je ruganje i nadmetanje bila redovita pojava (pa sam se i ja nadmetala). U tome prihvaćanju, širokome smiješku i otvorenim rukama posebno se isti-cala jedna studentica koja je 28 godina kasnije (1997. god.) kao teo-loginja bila moja prva vježbateljica u 30-tjednim duhovnim vježbama u Hrvatskoj. To njezino prihvaćanje za-razilo je cijelu skupinu. Sve su mi se

radovale! Bilo je to na kraju 3. ra-zreda gimnazije. Poslije sam svake godine obav-ljala duhovne vježbe u šutnji. I počela pisati drukčije pjesme. Do tada sam pisala vrlo sumorne i pesimistične. Sjećam se jedne u kojoj sam »crni vukla plašt« i druge u ko-joj priželjkujem da me ne bude. Nove su bile pobož-ne i optimistične, radosne i pune ljubavi. I gotovo su sve bile za Isusa ili o njemu. Profesorica hrvat-skoga jezika, voditeljica literarne grupe, koja me slušala dok sam ih čitala pred drugim članovima

literarne skupine, molila me poslije toga osobno na hodniku zgrade IV. gimnazije (sada je tu Muzej Mima-ra) da joj se javim kada budem starija jer bi htjela čuti jesam li ustrajala na tome putu. Poslije sam joj se javila i rekla da sam još na tome putu i ona se obradovala. Neki dan prolazila sam uz njezinu kuću u Tkalčićevoj ulici. Vjerojatno više nije među živima. Smiluj se, Gospodine, njezinoj duši. Ona je zasigurno bila vjernica, ali to nije smjela reći jer je vladao komu-nizam.

Na kraju četvrtoga razreda gimnazije – bolest donosi blagoslov Na kraju četvrtoga razreda gimna-zije dobila sam tuberkulozu pluća i neposredno nakon mature morala sam strogo ležati. Bila sam u bolnici 4 mjeseca. Iz bolnice sam polagala i prijamne ispite na Filozofskome fa-kultetu iz hrvatskoga i engleskoga. I prošla. U ležećem sam ili polusje-dećem položaju razmatrala i imala kolokvije i kontemplacije – bez čita-nja Svetoga pisma. P. Hartly, koji me sa skupinom djevojaka posjećivao u bolnici, i redovito ispovijedao, imao je veliko razumijevanje za moj na-čin molitve, ali mi nije rastumačio kontemplaciju i kolokvij kao što mi to tumačimo vježbateljima. Te su mi slike i razgovori s Isusom bili velika utjeha, pisala sam ih u bilježnicu i oni bi to čitali na svojim susretima u Pal-mi (bazilika Srca Isusova i prebiva-lište Družbe Isusove u Palmotićevoj

A mi znamo da onaj tko moli, može ući u kontemplaciju i ima kolokvij. To je redovita pojava zbog koje se nitko ne bi trebao uzoholi . Ako su kolokviji auten čni i utjeha is nita, poniznost neće izosta .

Gorući grm

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 65

ulici u Zagrebu) jer bi to i njima bila utjeha. Jednom mi je duhovnik rekao: te utjehe su kao svjetionik. Kad dođe kriza, kad na brod navale veliki valo-vi, treba gledati u taj svjetionik.

Izvanredna ili redovita pojava u molitvi? Sjećam se kako me jedna starija dje-vojka iz te skupine u Palmi predsta-vila p. Provincijalu spominjući moje bilježnice i dodala: nadam se da se Marica neće zbog toga uzoholiti. Jer to u njihovim očima nije bila redo-vita, nego izvanredna molitva. A mi znamo da onaj tko moli, može ući u kontemplaciju i imati kolokvij. To je redovita pojava zbog koje se nitko ne bi trebao uzoholiti. Ako su kolo-kviji autentični i utjeha istinita, po-niznost neće izostati. Još se sjećam

tog osjećaja nelagode da se moja intimna molitva predstavlja kao neki fenomen, ali nisam znala što mi se događa. Znamo da to nisu objave ni vizije. To Gospodin tješi i jača svoje dijete na putu obraćenja, prosvjet-ljuje ga i vodi prema sebi. Ne mogu reći koliko je to sve bilo autentično, ali se sjećam da je liječnik rekao na rastanku, uz otpusno pismo iz bol-nice, da sam ozdravila od radosti u rekordnome vremenu. Sada mogu reći nakon 44 godine da se ta bolest nikad nije vratila. Isus me izliječio. No tada se nije govorilo da Isus li-ječi. Ipak, iz tih plodova bih mogla zaključiti da su moji kolokviji i kon-templacije bili autentični i da je Isus uistinu bio izvor moje radosti.

Nastavit će se.

Gorući grm

PJESMARICA

Program InjigoFormat: 13,5 cm × 21 cm,60 str.,20,00 kn

221 pjesma slavljenja

INFORMACIJE I NARUDŽBE: [email protected]

66 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 67

ZajednoBože moj, prođoh mnogim

teškim putovima, ali ne bijah sam. Uvijek si bio sa mnom.

Hvala što si postao čovjekom da bi bio uz mene.

U naoko bezizlaznim situacijama Tvoja me ljubav jača i čini me u nevoljama

čak radosnim. S Tobom se mogu izdići iznad svoje

sebičnosti. Daješ mi krila pouzdanja koja me nose

iznad svih mojih problema. Sve mogu u Tebi,

Ti si sa mnom kao snažan junak, tako blizak i tako jak,

tako različit od mene, a tako sličan meni.

(MČ)

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

68 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Na izvanrednoj biskupskoj sinodi o obitelji od 5. do 19. listopada 2014. održana je živa rasprava. Zasjedanje je zaključeno glasovanjem sinodalnih otaca o svakome od 62 prijedloga, o kojem će raspravlja sve biskupske konferencije, za sljede-ću redovitu biskupsku sinodu od 4. do 25. listopada 2015. u Va kanu. Potrebnu dvotrećinsku većinu nisu dobili prijedlozi 52, 53 i 55 koji govore o sakramentalnoj i duhovnoj pričes rastavljenih ponovno oženjenih i o homoseksualnim parovima. Potaknu me donosimo stav Crkve o razvodu, svjedočanstvo razvedene osobe i život svete Rite.

Križ označava Božju prisutnost koja je ožiljak pretvorila u sjećanje na drugo srce s o skom

73ODGOVORILI NA POZIV

Sveta Rita

69Kako Crkva gleda na

razvod?

72 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Nakon razvoda, živjela sam u zabludi

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Življenje sakramenta ženidbe

O BRAKU IZ BRAKA

Kako Crkva gleda na razvod?Nensi Crnjac, mag. theol.

O odnosu Crkve prema rastav-ljenima i ponovno oženjeni-ma mnoštvo je pitanja. Po-

nukani time želimo podastrijeti prava rastavljenih, odnosno rastavljenih i ponovno oženjenih te razjasniti obli-ke rastavljenosti kršćanskih vjernikâ koji su sklopili crkveni brak i onda su se rastali pa brak i obiteljsko oz-račje više ne postoje, a ne postoje ni razlozi za poništenjem braka ili ih se na crkvenome sudu ne može dokazati pa moraju ostati sami ili se ponovno civilno vjenčaju. Podijelit ćemo ih u dvije skupine: oni koji su se crkveno vjenčali te potom civilno rastali i oni koji su se crkveno vjenčali, civilno rastali te se potom jedna od stranâ po-novno civilno vjenčala. Crkveno vjenčani, a potom civilno rastavljeniPrva skupina odnosi se na one koji nisu više mogli zajedno živjeti pa su zatražili od civilnih vlasti razvod, do-bili su ga i nisu se ponovno oženili. Crkva priznaje da mogu postojati teš-ki razlozi zbog kojih se osobe razila-ze: nemogućnost snalaženja u život-nim poteškoćama, za vrijeme trajanja braka zaljube se u treću osobu pa zbog požude kojoj se predaju napu-ste partnera i odu drugome ili drugoj. Crkva u takvim slučajevima može dati takozvanu »rastavu od stola i po-stelje«, odnosno »rastavu uz trajanje

ženidbene veze«, o čemu je riječ u Zakoniku kanonskoga prava (ZKP) (kanon 1151 – 1155). Po tim propisi-ma, ženidbeni suprug – premda ga se potiče da oprosti preljubničkoj strani i ne prekida ženidbeni život – »ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počini pre-ljub«. Ako je nedužni ženidbeni suprug svojevoljno prekinuo zajednički že-nidbeni život, onda u razdoblju od šest mjeseci treba pokrenuti parni-cu za rastavu kod mjerodavne cr kvene vlasti koja, pošto razmotri sve okol-nosti, »neka pro sudi može li se ne dužni ženidbeni su prug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produži rasta-vu«. Dok traje to razdoblje, nedužni bračni suprug ima pravo na pristupa-nje ispovijedi i pri-česti, ali ne može se ponovno crkve-no vje nčati, kako nala zimo u Bibli-ji: »Tako više nisu dvoje, nego jedno

Krive pretpostavke o braku:1. Svađa znači loše odnose.2. Brak se treba vrtje oko djece.3. Sa suprugom se ne razgovara o

poslu.4. Sa suprugom se ne razgovara o

tjelesnoj ljubavi.5. U braku ne možeš živje svojim

životom.6. Mrzovolja je dobra da bi te čula

druga strana.7. Samo muškarac treba zarađiva

za obitelj. 8. Zajednički posjet psihoterapeu-

tu loš je znak za brak. (Vidi dobre pretpostavke pod is m brojem na sljedećoj stranici.)

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 69

O BRAKU IZ BRAKA

tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« (Mt 19,6) Dakle, partneri ne prestaju biti supruzi. Ovdje ponajprije razliku-jemo onoga koji je razvod uzrokovao od onoga kojemu je ra zvod nametnut. Ima razlike biva li osoba, nakon oz-biljnih nastojanja da svoj brak spa-si, ipak na puštena ili je pak, svojom lako mi slenošću ili kriv njom, uništila brak. Ona osoba koja je nepravedno

napuštena, a nije ponovno sklopila civilni brak, može prisustvovati sve-ukupnomu crkvenomu životu. Onaj drugi pripada pravilu: učinjeni grijeh – ispaštanje. No i jedan i drugi, na-čelno, mogu pristupiti sakramentima Crkve. Još jedan od slučajeva je onaj u ko-jemu Crkva daje rastavu: »Ako je-dan od ženidbenih suprugâ dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenoga supruga ili dje-cu, ili na drugi način čini preteškim zajednički život, pruža drugomu že-nidbenomu suprugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnoga ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci.«

(Zakonik Katoličke Crkve, kanon 1153, paraf 1.) Ovdje naglašavamo da razvod sam po sebi nije razlog da netko ne može primati sakramente. Vjernici iz takvih neuspjelih brako-va, ako žive tako da ne ugrožavaju prvi ženidbeni vez, odnosno da nisu ušli u novi odnos sličan bračnomu ili u civilni brak, imaju pravo na odrje-šenje i na pristupanje pričesti. Dakle, osoba može primati sakramente, jer i dalje živi evanđeoskim životom.

Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani Ozbiljan slučaj jest nova civilna že-nidba i život s novim partnerom, što je u stvari preljub, koji onda vjerniku ne dopušta da se ispovijeda i prima svetu pričest. Druga se, dakle, skupina odnosi na rastavljene osobe koje su se ponov-no civilno vjenčale i započele živjeti bračne odnose s novim partnerom. Sa stajališta pastorala braka i obite-lji ovo je sigurno najbolnija točka. Katekizam Katoličke Crkve (1665) kaže: »Novi brak rastavljenih, dok još živi zak oniti suprug, protivi se Božjemu naumu i zakonu, kako ih je Krist učio. Oni nisu od Crkve odije-ljeni, ali ne smiju primati svetu pri-čest. Svoj će kršćanski život živjeti osobito odgajajući djecu u vjeri.«To ne znači samo ne primati pričest, već i nemogućnost sakramenta po-mirenja i bolesničkoga pomazanja te vršenje nekih služba u Crkvi gdje je naglašena dimenzija svjedočenja, npr. kumstvo ili čitanje u crkvi. Na-

Dobre pretpostavke o braku:1. Svađa može približi i sruši

barijere, šutnja može razdvaja .2. Bračni par treba ima vremena

za sebe bez djece.3. Pet minuta razgovora o poslov-

nim problemima kod kuće može olakša odnose.

4. Razgovor o tjelesnoj ljubavi može poveća ljubav.

5. Tko zapus sebe, ne može pomo-ći drugima.

6. Umjesto mrzovolje, potreban je razgovor o problemu.

7. Može i žena zarađiva za obitelj.8. Zajednički posjet psihoterapeutu

može pomoći u razumijevanju.

70 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 71

O BRAKU IZ BRAKA

ime, da bi vjernik dobio oproštenje grijeha, treba se pokajati i čvrsto od-lučiti da neće više griješiti. Budući da osobe koje su se rastale i ponovno vjenčale ne žele, nisu kadre, odlučiti da neće više griješiti (imati tjelesne odnose), njihova ispovijed nije va-ljana i oni ne dobivaju oproštenje grijeha. Ako unatoč tomu pođu na svetu pričest, njihova je pričest sve-togrdna. Sveti Pavao u Prvoj posla-nici Korinćanima ističe: »Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospod-nju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svat-ko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.« (1 Kor 11,27-29) U pitanju je božan-ski zakon koji Crkva mora slijediti da bi bila autentična i vjerna Kristo-voj riječi.

Sinoda o obitelji Treća Izvanredna opća skupš na Bi-skupske sinode o temi »Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evange-lizacije« održana je u Va kanu od 5. do 19. listopada 2014. godine. Osim samih sinodskih otaca (191), drugih sudionika (62), u radu sino-de sudjelovalo je nekoliko bračnih parova. Hrvatsku biskupsku kon-ferenciju na Sinodi predstavili su njezin potpredsjednik, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a Biskupsku konferenciju Bosne i Her-cegovine banjolučki biskup Franjo Komarica.• Riječ sinoda (grčkog podrijetla):

hodi zajedno.• Biskupska sinoda susret je svih bi-

skupâ svijeta koji se u duhu kole-gijalnos okupljaju oko rimskoga biskupa (pape), kako bi promišlja-li o temama važnim za cijelu Cr-kvu.

• Sinoda može bi redovna ili izvanredna.

• Sinoda nije parlament i nema njegovu svrhu. Ona predstavlja osluškivanje svih sudionikâ te po-djelu informacija, savjetâ i gledi-štâ, nakon čega će Sve Otac, za-jedno s biskupima, odredi smjer koji odgovara stvarnos ma čitave Crkve.

• Redovita biskupska sinoda o obi-telji održat će se od 4. do 25. li-stopada 2015. u Va kanu.

Izvor: Radio Va kan i Glas Koncila

72 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

O BRAKU IZ BRAKA

Nakon razvoda, živjela sam u zabludi punih pet godina

Ja sam Ana, imam 32 godine. Rastav-ljena sam. Nakon razvoda, punih pet godina živjela sam u zabludi misleći da mi je Crkva zatvorila vrata i da ne smi-jem primati sakramente.Bilo je to teško razdoblje za mene. Pot-puno sam se odvojila od Crkve. Pone-kad bih ipak otišla u crkvu, no sjedila bih u zadnjoj klupi osjećajući se odba-čeno. Blagdane sam mrzila. Dok su svi pristupali euharistiji, ostajala bih sama u klupi pitajući se ima li uopće smisla što sam došla na misu.No nisam znala da sam ostvarila pra-vo na rastavu od stola i postelje i mo-gućnost primanja sakramenata. Naime, više ne živim s crkveno vjenčanim par-tnerom i od njega sam civilno razvede-na. Usto, nisam sklopila civilni brak s trećom osobom, niti sam u vezi s ne-kom drugom osobom. No ništa o tome nisam znala. Neuspjeh bračnoga života sam je po sebi bio pretežak, ali nije se mogao mjeriti s težinom koju sam osje-ćala zbog neprimanja sakramenata.Prošle godine odlučila sam upisati du-

hovne vježbe sv. Ignacija. U razgo-voru s bliskim osobama koje su već duže u vježbama razgovarala bih i o životnoj ispovijedi. Razmišljala sam: kako ću u vježbe, a ne mogu se is-povjediti? Kako ću doživjeti i osjetiti ljubav Božju, a nisam se pomirila s Njim? Željela sam u vježbe, ali mi je prepreka bila ispovijed. Počela sam se raspitivati ima li načina da se is-povjedim. Gospodin je stavio na moj put ljude koji su me uputili na pra-va vrata. Bili su to ljudi iz duhovnih vježbi.Skupila sam svu potrebnu dokumen-taciju, poslala na Crkveni sud, išla sa svjedocima na ispitivanje i mjesni mi je biskup odobrio primanje sakra-menata. Sljedeći dan sam nakon pet godina otišla na ispovijed. To je dan mojega ponovnoga rođenja. Toliko sam zahvalna Gospodinu na ovim duhovnim vježbama gdje me pozvao, jer da nije bilo njih, danas ne bih ži-vjela sakramentalnim životom.

(podatci pozna uredništvu)

I onda smo se susreli, On i ja...

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 73

Odgovori l i na poziv

Zagovornica teških slučajeva i svetica nemogućega – sveta Rita

O BRAKU IZ BRAKA

»Bogu ništa nije nemoguće«(sveta Rita)

Sveta Rita, prvi i drugi dio

Sveta Rita (1381. – 1457.) ro-đena je u Roccaporeni, ma-lom mjestu nedaleko grada

Cascie [ka:še] u talijanskoj pro-vinciji Umbriji, kao jedino dijete pobožnog bračnog para Antonija i Amate u njihovoj poodmakloj dobi.Kada su roditelji zatražili od svete Rite da prihvati bračni život, u nje-zinom se srcu javio veliki nemir i tjeskoba jer je željela svoj život potpuno posvetiti Isusu kroz re-dovništvo. Povukla se tada u svoj molitveni kutak, koji joj je bio naj-draže mjesto u domu i u kojem je svakodnevno razmatrala Isusov ži-vot, te žarko molila da joj Gospo-din pokaže svoju volju. Gospodin joj je pokazao da će više ugoditi Njemu ako prihvati volju svojih roditelji i uđe u brak nego li da slijedi svoju vlastitu volju. Nakon

toga u njezinom srcu više nije bilo sumnje u odluku i ubrzo je stupila u brak. Brak svete Rite bio je trno-vit jer je njezin muž imao tešku narav. I u svom novom domu sveta Rita imala je molitveni kutak is-pod raspela Isusova. Sve tegobe, koje je u braku proživljavala, predavala je Gospo-dinu i od Njega dobivala utjehu. Gospodin ju je poticao na ljubav, blagost i strpljivost prema svome mužu, i ona je te kreposti živjela. Slomljen ljubavlju koju je primao od svoje žene Rite, njezin muž je s vremenom ostavio loše navike i postao novi čovjek.

74 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

O BRAKU IZ BRAKA

Priredila: Anita Ivanović, dipl. teolog

• Živjela je u vremenu velikih previra-nja u crkvenom životu: zapadnog cr-kvenog raskola i pojave protupapa, te su njezini roditelji smatrali da će joj brak bi bolja zaš ta od redovnič-kog života za kojim je čeznula.

• U dobi od 12 godina udala se za muš-karca okrutne i silovite naravi s kojim je proživjela teške godine braka.

• Ubrzo nakon što je njezin muž doži-vio obraćenje bio je ubijen, a nedu-go nakon te smr , uslijedila je i smrt obojice njihovih sinova.

• Ostavši udovica, postala je redovni-ca augus nskoga samostana. Prili-kom razmatranja otajstava Isusove muke, zadobila je na čelu ranu od trna s Njegove trnove krune, koja je izobličila njezino čelo i ispuštala ne-ugodan miris sve do njezine smr .

• Zbog svojih herojskih krepos i ču-desa koja je Bog činio preko nje još za zemaljskoga života, umrla je na glasu svetos nakon četrdeset godi-na redovništva u 76. godini života.

• Spomendan: 22. svibnja Sn

imila

: Tan

ja P

opec

Sveta Rita moli za nas. Bazilika svete Rite, Cascia [ka:ša]

Za vrijeme kanonizacije (1900.), papa Lav XIII. nazvao ju je »najljepšim biserom Umbrije«.

Zagovornica je teških životnih situacija, posebno bračnoga života te zaš tnica zlostavljanih i napuštenih žena.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 75

podjednako je važno za zdrav razvoj djeteta kao i majčinstvo te upravo razlika u roditeljstvu majke i oca predstavlja značajnu dobrobit za samo dijete.

MALI VELIKI svijet

76 Uloga tate

u odgoju djece


Primam ljubav nebeskoga OcaNjegova blagost za mene je sve blago svijeta

81 ODGOVORILI NA POZIV

Ta na »mala kraljica« – Sveta Terezija od Djeteta Isusa

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Očinstvo

76 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Otac u prvim godinama djetetova životaU prvoj godini, i velikim di-jelom u drugoj, dijete je pr-venstveno usmjereno na maj-ku u svojemu psihološkome i emocionalnome razvoju, što je prirodno, jer s njom ostva-ruje primarnu povezanost. Zato je najvažnije u kakvome je emocionalnome i psihičko-me stanju majka jer njezino stanje postaje jedna od odred-nica za djetetov nastavak ži-vota. Psiholozi ističu kako se

MALI VELIKI svijet

Uloga tate u odgoju djece

Saša Majdandžić, mag. psyh.

U mjesecu kada slavimo sv. Josipa, Isusova poočima (19. ožujka) i obilježavamo Dan očeva, želimo progovori o očinstvu. Mnogo je televizijskih serija i fi lmova u kojima je otac predmet ismijavanja ili olako, bez mnogo truda osigurava svojoj obitelji nevjerojatno visok standard življenja. Zašto je to tako i što današnji novi očevi mogu učini da bude bolje? Što je is nsko očinstvo? Kako je Bog Otac zamislio zemaljske očeve?

u tome razdoblju tata s razlo-gom osjeća suvišnim jer di-jete pokazuje više interesa za majku koja ga može bolje umiriti i utješiti i k njoj dije-te dolazi kada je nesigurno i, općenito, više joj je privrže-no. Za novoga oca koji oče-kuje da bude važan djetetu to može biti porazno ako ne ra-zumije što se događa. Najviše što otac može učiniti za dijete u toj dobi, jest to da bude svo-joj ženi izvor podrške, sigur-nosti, utjehe i rasterećenja od

drugih problema kako bi se mogla posvetiti djetetu sta-bilna i sretna. Ipak od počet-ka dijete s tatom razvija svoj poseban odnos koji počinje još u utrobi. Kod nekih očeva taj je odnos iznimno prisan i blizak. No pravo vrijeme za tatu dolazi najčešće s tre-ćom godinom i nastavlja se u četvrtoj i petoj. Tada dijete privodi kraju psihološko od-vajanje od majke i počinje na novi način doživljavati oca u avanturi upoznavanja opasni-

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 77

Rolanje uz tatu

Kutak za djecu (i mamu i tatu)

jih situacija. Najveći očev do-prinos dolazi u igri. Dok maj-ke privlače pažnju i pokazuju im igračke, očevi više vole fi zičke igre. Vozit će se zajed-no u lunaparku dok mama to neće moći ni gledati, učit će voziti bicikl, plivati uz tatu i općenito istraživati nove uz-budljive stvari. Nepredvidive fi zičke igre potiču i pobuđuju više nego one s majkom koja je uglavnom sklona oprezu. Očevi potiču djecu da ispi-tuju svoje granice. Ali, da bi dijete krenulo u nepoznati svijet, mora se opremiti unu-tarnjom sigurnošću i osjećati se dovoljno snažno. Oba ro-diteljska stila zajedno uspo-stavljaju ravnotežu i pomažu djeci da postanu sigurna dok šire svoja iskustva i samopo-uzdanje, i tako lakše razvijaju inteligenciju i prilagodljivost koja će im kasnije dobro doći.

Kako bi kršćanski otac u suvremenome svijetu?Clayton C. Barbeau u svojoj knjizi »Glava obitelji« smatra kako pravi otac sebe vidi kao čovjeka kojim se Bog služi za nastavak svojega stvarala-čkoga djela, koji gleda svoju djecu kao misterij, kao osobe stvorene po Božjoj volji. Bog koji nam je Otac, pokazuje nam po svojemu primjeru ka-

kvi bi očevi trebali biti. Kako se nebeski Otac odnosi prema svojemu sinu Isusu? Tijekom Isusova krštenja, s Neba se čuo Očev glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« (Mt 3,17) Kako se dijete osjeća kad otac s ponosom kaže: »Ovo je moj sin« ili »Ovo je moja kći«? Dijete uživa u pažnji, a naro-čito u pohvali. To će ga pota-knuti da se još više trudi da opravda pohvalu. Kada je na-zvao Isusa »Ljubljeni«, nebe-ski Otac otvoreno je pokazao što osjeća prema Sinu. Nema

sumnje, Isusa je ohrabrila lju-bav koju mu je Otac poka-zao. I vaša će se djeca osjeća-ti tako ako im pokažete da ih nježno volite, kako riječima – tako pažnjom i brigom odva-jajući vrijeme za njih. Otac je rekao svojemu Sinu: »U tebi mi sva milina!« (Lk 3,22) Oče vi, svakako recite svojoj djeci da ste zadovoljni njima. U Katehezi o ikoni Svete Na-zaretske Obitelji autor Kiko Argüello promišlja kako u ra-z doblju odrastanja dijete tre-ba osjećati potporu upravo od oca. Kod poteškoćâ i kri-

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

78 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

zâ treba objašnjavati djetetu da su krize potrebne za njegov rast u vjeri. Uloga oca nije da olakšava život djeteta tako da ga uči zaobilaziti probleme, nego tako što će ga ohrabri-ti: »Ne boj se, to je dobro za tebe. Bog zna zašto je to dopu-stio i on će ti pomagati!« Time će usmjeriti pozornost djeteta prema Bogu kada bude u kri-zi. Djeca znaju zbog potrebe za ljubavlju skretati pozornost

na sebe. Pozornost znači lju-bav. Privlačenje pozornosti iskazivanje je želje da bude »prisutno« za vas. Istraživa-nja su pokazala kako nije važ-na količina vremena koje dije-te i otac provode skupa, nego ono što dijete i otac skupa rade, odnosno kako provode zajedničko vrijeme. Traženje pozornosti smanjit će se čim dijete na svoje zadovoljstvo »dokaže« sebi da je voljeno.

Kršćanski otac i odgoj djece»Poštuj oca svoga i majku ˗ to je prva zapovijed s obeća-njem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.« (Ef 6,2-3) Autor Barbeau smatra kako nitko od nas ne bi smio prizivati ovu zapovijed, a da ozbiljno ne promisli o riječi-ma koje slijede: »A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazu-mljivanjem Gospodnjim!« (Ef 6,4) Riječju »Gospod-njim« svi članovi obitelji jednaki su pred Bogom, svi su jedinstvene osobe kojima je namijenjen isti vječni ži-vot. Tom riječju prirodna hi-jerarhija autoriteta u obitelji zaštićena je od zlouporabe. Otac ne služi svojoj obitelji radi sebe, nego kao Kristov poslanik. On ne smije tražiti od djece ništa što je suprotno kršćanskim načelima i mora se brinuti da djecu, podložnu autoritetu koji dijeli sa svo-jom ženom, odgaja u Kristu stegom koja je ukorijenjena u ljubavi i kojoj je cilj po-stupno osamostaljivati djecu tijekom odrastanja. Otac koji svoje dijete odgaja tako da za neprihvatljivo ponašanje snosi neprimjerene posljedi-ce, ne zna odgajati onako kako bi to Gospodin učinio. Roditelj-tiranin, sebičan ili

Pravi tataPravi tata je

knjiga najljepših priča puna,kralj svih kraljeva

kojemu lavor služi – kao kruna.Pravi tata čuda stvara –

jezike svih živo nja razumije,često na njima razgovara.

Pravi tata je konjna kojemu jašu svi klinci iz ulice.On zna od bazge pravi topove,

a od kestena lulice.Pravi tata se zna igra krave,

sunca, mora i trave. Po potrebi on je stablopo kojem se klinci veru

i u čijoj krošnji zrele,poljupce beru.

Zvonimir Balog (1932. – 2014.) (Izabrala: Sandra Berak, prof.)

MALI VELIKI svijet

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 79

nepravedan, u svojemu dje-tetu izaziva stalni, duboko ukorijenjeni otpor i pobunu. Otpor kod djece izazivaju i previše popustljivi ili neza-interesirani očevi jer dijete podsvjesno teži autoritetu i osobi koja će preuzeti odgo-vornost, a ne je neprimjere-no prenositi na dijete. Djeci je autoritet potreban. Ako ga ne nalaze kod kuće, tražit će ga na drugome mjestu – u starijim prijateljima, u tele-vizijskim serijama, u društvu koje ih okružuje. U strogosti ima dio koji je dobar, ali stvari se obično brkaju. Naime, otac koji ja-sno i kategorično postavlja granice, daje djetetu iskustvo mnogo važnije od podučava-nja dobromu ponašanju i dis-cipliniranja, kao što se obično misli. To je iskustvo roditelja koji ima sebe, svoj stav i sna-gu pa iz toga i svoje osobne granice. To je iskustvo ro-ditelja kojeg IMA, s kojim dijete može ostvariti odnos osjećajući njegove granice. To iskustvo daje mogućnost djetetu da usvoji snagu, pre-uzme takav model i ugradi ga u sebe i sutra postane osoba koja također ima sebe i svoje granice.Odgoj zahtijeva mnogo više od stalnoga negiranja onoga

PRIJEDLOZI OČEVIMA• Budite BLIZU svoje djece, kupajte ih, hranite i grlite. Fizič-

ka komunikacija utječe na izgradnju odnosa otac – dijete. Iskoris te porodiljni dopust za očeve.

• SLUŠAJTE svoju djecu, PROVODITE slobodno vrijeme s njima da saznate kakav je bio njihov dan, lezite s njima na kauč i odmarajte se. Za vikend odvojite što više vremena za njih.

• Budite STRPLJIVI. Vaše strpljenje i razumijevanje ispunit će ih osjećajem sigurnos . Recite im da ih volite.

• DISCIPLINIRAJTE svoju djecu kada je to potrebno, ali ne pokazujte nepotrebnu agresiju i ljutnju. Objasnite djete-tu razlog discipliniranja.

• ISPRIČAJTE se svom djetetu kada pogriješite. Mnogi se očevi trude održava iluziju savršenstva, ali djeca kad-tad shvate da je njihov otac ipak običan čovjek. Time što se ispriča djetetu, roditelj ga uči da se i ono jednoga dana ne ustručava ispriča drugome.

• Radite u braku kao SKUPINA. Za obitelj je važno da muž i žena nekad imaju zajedničko vrijeme bez djece uzajamno njegujući svoj odnos.

• BRINITE i o sebi, priuš te si vrijeme samo za sebe, za dru-ženje s prijateljima. Vodite računa o svojemu zdravlju.

IDEJE ZA DJECU• Nekada iznenadi svojega tatu – napravi mu sendvič, do-

nesi cipele, nacrtaj crtež, napiši lijepu poruku koju će pro-čita prije nego ode na posao… ili ga jednostavno, dok ne očekuje, iz sve snage zagrli.

• Iako ih možda u potpunos ne razumiješ, budi poslušan svojim roditeljima i vjeruj njihovu iskustvu.

• Pitaj svojega tatu za savjet, traži ga neka ispriča neku pri-ču iz svojega dje njstva, podijeli i s njim neka događa-nja iz škole, s prijateljima itd.

• Reci mu da ga voliš.


80 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

što dijete pogrješno radi; za-htijeva od oca da bude pozi-tivna snaga u domu, da uloži sve svoje pozitivne napore u odgoj onih koji mu pripada-ju. Vosak se ne oblikuje samo tako da ga se zaštiti od toplje-nja; na njemu se mora raditi s jasnom nakanom. Prema tome, kada roditelji oblikuju mlade, moraju znati što žele da njihova djeca postanu. Otac treba biti duhovni vođa obitelji, da stvara osjećaj ve-likoga poštovanja na misi, predvodi obiteljsku molitvu

prije ručka ili spavanja, izri-če zahvalu Bogu. Npr. ako otac ne obavlja svoju ulogu duhovnoga vođe, ako mu je neugodno zajednički moliti i prepušta svoj duhovni autori-tet supruzi, dječaci u obitelji mogu pomisliti da je »vjera za žene«. Verbalno poučava-nje djece da poštuju druge ljude neće imati mnogo učin-ka, nego treba pozvati u svoj dom obitelj koja materijalno nije tako dobro situirana kao mi, ili neku stariju osobu čiji bližnji žive daleko. To će

ostaviti u dječjemu umu du-boki trag one istine da ljude treba poštivati bez obzira na dob ili materijalne mogućno-sti.Vidimo koliki se izazov stav-lja pred očeve. Možemo samo širom otvorenih očiju proma-trati to čudo i tu predivnu pu-stolovinu. Sljedeći put kada vidimo da se »oca« omalo-važava u nekoj seriji, bilo bi dobro usporediti ulogu ovoga »oca« s visokim dostojan-stvom i bogatim značenjem kršćanskoga očinstva.

Ante, 12 godina(podatci pozna uredništvu)

Natalie, 10 godina(podatci pozna uredništvu)

I onda smo se susreli, On i ja...DJECA SVJEDOČE kako je izgledao Bog Otac u njihovim razmatranjima, kako se ponašao prema njima i što im je govorio.

Primam ljubav nebeskoga Oca Zahvalan sam što sam u duhovnim vježbama. U njima spoznajem Oče-vu ljubav. Iako sam nebeskoga Oca doživljavao kao nekoga tko ne po-stoji, Majka me podupirala i učila kakav je Otac. Što me više u sve uvo-di nebeska Majka, primam ljubav nebeskoga Oca. Naučio me, ako me netko povrijedi, da se nađem u Njegovu zagrljaju, zagrljaju nebeskoga Oca. Daje mi snagu za sve i uči me nježnos .

Njegova blagost za mene je sve blago svijeta Bog Otac neopisivo je blag, ta njegova blagost za mene je sve blago svijeta. Prema meni je Otac nježan poput cvijeta, a ljubi me toliko jako da ljubav osje m u Njegovu pogledu. Uis nu, Njegov nježni glas uvijek mi blago govori i Njegova ruka uvijek mi daje sigurnost i tješi me u bilo kojemu trenutku. Na to Mu uzvraćam riječima ljubavi i govorim Mu koliko mi je potreban, jer bez Njega ne bi bilo ovoga svijeta, a ni mene.

MALI VELIKI svijet

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 81

Sv. Terezija imala je divne ro-ditelje, koje je Crkva nedavno proglasila blaženima, ali topli-nu majčina srca izgubila je već s četiri godine. Nakon majčine smrti o njoj je brinuo otac i sta-rije sestre. Evo što sama kaže o tome vremenu u svojoj autobi-ografi ji:»Rado sam njegovala svoje cvjetiće u vrtu koji mi je tata dao. Zabavljala sam se podi-žući oltariće u udubini koja se nalazila u sredini zida. Kada bih završila, potrčala bih k tati i vukla ga govoreći mu neka dobro zatvori oči i neka ih ne otvara dok mu ne kažem da to učini. On bi radio sve što sam htjela, i dao se dovesti pred moj vrtić; tada bih povikala: ‛Tata, otvori oči!’ On bi ih otvorio i pokazivao se ushićen da me razveseli.«»Bili su to za mene lijepi dani, kada bi me moj ‛dragi kralj’ poveo sa sobom na ribolov. Tako sam voljela polje, cvije-

Tatina »mala kraljica« – Sveta Terezija od Djeteta Isusa»Cijeli moj život svidjelo se dragome Bogu da me okruži ljubavlju, moje su prve uspomene pune osmijeha i najnježnijih milovanja«

(sv. Terezija od Djeteta Isusa)


• Sveta Terezija iz Lisieuxa poznata kao sveta Terezija od Djeteta Isu-sa i Svetoga Lica rođena je 1873. kao deveto dijete bračnoga para Martin u gradiću Alençonu, u Normandiji.

• S 15 godina ulazi u Karmel i postaje redovnica.

• Umrla je u 24. godini života s rije-čima: »Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguće tako mnogo trpjeti.«

• Proglašena je svetom 1925. • »Katekizam Katoličke Crkve« sadrži

mnoštvo navodâ iz njezinih spisa, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve i »vrsnom poznavateljicom nauka ljubavi« (scientia amore).

će i ptice! Tada su moje misli bile vrlo duboke, i ne znajući što znači razmišljati, moja bi duša zaronila u pravu moli-tvu... sjećam se kako se jed-noga dana lijepo modro nebo nad cijelim krajem prekrilo oblacima i kako je doskora počela oluja s grmljavinom: munje su sjekle tamne oblake i ja sam vidjela kako je u ne-koj udaljenosti udario grom. Ništa se nisam prestrašila nego sam bila očarana, činilo mi se da je dragi Bog tako blizu mene!... Ali tata nije bio tako zadovoljan kao njegova mala kraljica, ne zato što bi ga olu-ja plašila, nego zato što su se trava i velike ivančice (koje su bile više od mene) blistale kao od dragulja, a mi smo morali prijeći preko nekoliko livada da dođemo na put. Moj dragi tatica bojao se da dragulji ne poprskaju njegovu kćerkicu te ju je usprkos teretu udica uzeo i iznio na svojim leđima.«

Sv. Terezija od Djeteta Isusa: »Povijest jedne duše«

Odgovorili na poziv

Foto

: Offi

ce C

entra

l

Foto

: Offi

ce C

entra

l de

Lisie

ux


82 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Dolores Crnjac, mag. theol.

Zbunjenost, nerazumijevanje, i djeteta i roditelja, njihovo odvajanje, ali i mogućnost gradnje povjerenja karakteris čni su za adolescenciju. To je razdoblje u kojemu osoba prelazi iz dje njstva u svijet odraslih, a prate ga burne fi zičke, hormonalne, seksualne, emo vne i psihosocijalne promjene.

P(r)ovjeravanje o povjerenju

Foto

: Shu

ers

tock

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 83

Okusi BURE

Ukazao mi je na slijepu djevojčicu ko-joj sam predavala i njezino življenje u povjerenju. Počela sam promatrati njezine osobine, ovisnost koju ima o drugima, iako je bila začuđujuće sa-mostalna (vozila je bicikl). Ne može sama živjeti, niti sama odlučivati, po-trebna joj je pomoć drugih i odnos s drugima. Premda otvorena prema svim ljudima, točno je znala kome će bez ustručavanja pustiti vodstvo i time me podsjećala na ljude o kojima Biblija svjedoči. To »osjetilo« vjere i razuma, oslanjanje na unutarnji glas kod te sli-jepe djevojčice ugrađeno je u svakoga čovjeka samim stvaranjem. Razvija se u odnosu roditelj – dijete, a vrhunac dobiva u odnosu Bog – čovjek.Ima li povjerenje granicu, rok trajanja, postoji li recept u izgrađivanju povje-renja? Kako o tome razmišlja jedna petnaestogodišnjakinja koja je bila u duhovnim vježbama (podatci poznati uredništvu), pročitajte u sljedećemu razgovoru.

Vježbateljica – srednjoškolka o povjerenjuŠto pada na pamet kad čuješ riječ povjerenje, što bi povezala s tom riječju?Hrana, hahaha, šalim se. Prijatelji, iz-daja, roditelj.O, pa baš mi je zanimljiva ova prva asocija-cija na hranu. Zašto bi hranu povezala s po-vjerenjem?Pa ono, volim jesti i volim hranu, a baš i ne kuham. Tako da svaki put kada je-dem, dajem povjerenje, najčešće mami koja kuha, da je to sve ok.

Prijedlog čitatelju: dok čitaš pitanja u ovome razgovoru, piši svoja razmišljanja. Osvijesti si kako ti »stojiš« s povjerenjem i prepuštanjem, kome i koliko daješ povjerenje te što ti je važno da bi nekome mogao iskazati povjerenje.

Od začeća, preko rođenja i odra-stanja, čovjekov život usko je

povezan uz povjerenje. Ono je nevid-ljivo, neopipljivo, nemjerljivo, a opet čovjeku bliže od bilo kojega predmeta koji može dohvatiti svojim osjetilima. Svjesno ili ne, neprekidno odlučuje dati ili uskratiti povjerenje. Povjere-nje svakim jutrom obnavljamo i od njega živimo, zapravo, ono je temelj življenja svakoga stvorenja. Dajemo ga poznatima u svojoj obitelji i okoli-ni ili nepoznatim vozačima tramvaja, prodavačima kruha, doktorima, pro-gramerima, novinarima, učiteljima... popis je dugačak.Glavne karakteristike povjerenja jesu neznanje, jedna vrsta nesigurnosti, ali vjera i nada u dobar ishod. Nešto se u povjerenju može naslutiti i predvidjeti iz prijašnjih iskustava, ali čovjek ni-kada do kraja ne može znati što će se dogoditi kada ukaže povjerenje drugo-mu.Zašto je Gospodinu ono bitno, zašto nas je stvorio slobodne i želi da imamo povjerenja u Njega? Biblija je prepuna primjera i govora o povjerenju čovjeka u Boga, ali prvenstveno Boga u čovje-ka (npr. Abrahamovo žrtvovanje jedin-ca Izaka, Sarino začeće u starosti, Moj-sijev odlazak faraonu i molba da pusti narod iz ropstva, Marijino prihvaćanje Isusova začeća, Isusova smrt na križu za druge, svjedočenje Marije Magda-lene učenicima o Isusovu uskrsnuću). U razmatranju prije četiri godine pitala sam Gospodina kako bih mogla ima-ti povjerenje kao i te biblijske osobe?

84 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Ali, u principu, povjerenje je nešto što vežem uz prijatelje jer njima najčešće dajem povjerenje. Zatim uz izdaju, jer često ono što treba ostati između mene i nekoga, izda se. A roditelj, tj. mama, to je osoba u koju imam najviše povje-renja. S tatom baš i ne pričam toliko koliko s mamom.

Ako sam dobro shva la, želiš reći da u mamu imaš više povjerenja, nego u prijatelje?

Istina, s mamom mnogo pričam i u nju imam povjerenja, jer me dobro po-znaje i nema zle namjere u savjetima, želi mi najbolje. Većinu vremena ona mene sluša jer mnogo pričam. S prija-teljicama se otimam za riječ, hahaha!

Govoriš li onda više svojoj mami nego prijateljicama?

Mami sve govorim, ali mnogo raz-govaram i s prijateljicama, pogoto-vo što se tiče izlazaka. Tu mama baš nema pristupa, ono, da je ne sablaznim (smijeh). Njoj govorim stvari koje me muče, koje su ozbiljnije i kada tražim savjet. Kažem joj isto što i prijateljica-ma, samo možda ne na neki naš (tinej-džerski) način.

Koje su to kvalitete tvoje mame kojima je zadobila tvoje povjerenje i tu povlas cu da joj bez sustezanja govoriš o sebi? Gajite li oduvijek takav odnos?Hm, ono što bih navela kao kvalitetu defi nitivno je slušanje, pokušava me razumjeti i osjećam da ima neku mu-drost, povezanost s Bogom. Sve što mi kaže ima smisla, jer gleda iz vjer-skoga kuta. Vidim da njoj to pomaže,

pogotovo u odnosu s tatom.Od malena je sa mnom tako razgo-varala. Nazvala bih to rječnikom du-hovnih vježbi: učila me razlučivanju. Uvijek bi mi sve objasnila i ostavila meni da odlučim. Evo, sjećam se da sam prošle godine htjela ići na zum-bu. Objasnila mi je što i kako i rekla da se ona ne slaže, ali da ja odlučim. Otišla sam s prijateljicama iz razreda i u dvorani gdje se održavala zumba bio je Budin kip, jer je voditeljica ujedno vodila satove joge. Nisam se dobro osjećala i vidjela sam da je mama u pravu i odustala. Čak i prijateljice više nisu išle.Ali, naravno, iako razgovara sa mnom kao s velikom, zna me i kazniti ako kasnim ili prekršim dogovor, znamo se i posvađati, ići si na živce, tako da... ipak sam njezino dijete.

Baš lijepo, a koje bi općenito kvalitete navela kod osobe kojoj daješ povjerenje?

Bitno mi je da ta osoba ne izdaje tuđe tajne, jer onda znam da neće i moju. Da brine o tuđim osjećajima i da zna slušati.

Zašto se uopće događaju izdaje u tvojim godinama? I što se najviše povjerava prijateljima?Izdaje se događaju zbog popularnosti ili svađâ. Npr. ako se s nekim posva-đamo, onda izdajemo tajne te oso-be jer je želimo prikazati u ružnome svjetlu.Najviše se povjeravamo o dečkima, pričamo o simpatijama, o svojoj zalju-bljenosti ili obiteljskim problemima.

Okusi BURE

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 85

»dovesti i na svoj mlin« pa se u razma-tranjima i oko toga bavim. Uglavnom bude zanimljivo.I, za kraj, izaberi jedan od navedenih primjera koji ti najviše odgovara poj-mu povjerenja i obrazloži zašto: beba, plesni partneri, bolesnik, nogometaši, roditelj, slijepac, putnik u avionu...Izabrat ću plesne partnere, jer bi oni trebali imati međusobno povjerenje do vrhunca. Oni ovise jedno o drugome u plesu. Na primjer, na natjecanju – ako žele pobijediti – mušk arac će se truditi što čvršće držati partnericu kako mu ne bi iskliznula iz ruku i imati u nju povje-renja da će mu to dopustiti, a ona mora imati povjerenja u njega da će je uhvati-ti pri određenomu skoku i naravno pre-pustiti mu se da će dobro voditi.

Hvala na razgovoru i POVJERENJU.

Hvala Vama što ste imali POVJERENJA.

Razgovarala: Dolores Crnjac, mag. theol.

Kako se osjećaš kada netko iznevjeri tvoje povjerenje?U meni se rađa strah čak i prema onima koji me nisu iznevjerili.

Znači li to da poslije staviš neko ograničenje u povjerenju?Ne, ponovno riskiram iako budem u strahu.Razmišljaš li o povjerenju? I kome se povjeravaju osobe koje nemaju dobar odnos s roditeljima?Razmišljam kad upoznam nove ljude pa se pitam mogu li im vjerovati. To najčešće bude navečer kad idem spava-ti, inače ne razmišljam previše o tome.Oni koji nemaju dobar odnos s rodi-teljima uglavnom zadržavaju stvari za sebe, jer ne možeš sve probleme reći prijateljima. Mislim da je to teško i da izbacuju problem u glazbi, umjetnosti ili nekomu sportu.

Kako duhovne vježbe pomažu u povjerenju prema drugima?Davno sam čula za duhovne vježbe. Prošla sam dva kruga od 30 tjedana. Odlične su, iako mi se nije dalo uvijek razmatrati. Mnogo su mi pomogle u od-nosu s tatom i opraštanju. U jednoj si-tuaciji zahvaljujući vježbama reagirala sam, i time se spasio život jednoj prija-teljici koja se pokušala ubiti. U razma-tranju kažem Bogu što mislim, a onda čujem i njegovu stranu, jer bih inače mislila da sam uvijek u pravu (smijeh) i tako se otvaram povjerenju. Nekad mu se dvoumim reći neke stvari, jer znam da s Njim nema kompromisa (On stvar-no zna što je najbolje), a roditelje mogu

1. VJEŽBA ZA RODITELJE: danas priđi svojemu djetetu, zagrli ga i poljubi bez objašnjenja. Promatraj prepuštanje ili opiranje. Budi svjestan da je dijete darovano od Boga. I zapam , djetetovo povjerenje ovisi o mjeri tvoga povjerenja u njega i Boga.

Okusi BURE

2. VJEŽBA ZA DIJETE (neovisno o godinama): danas pohvali svoje roditelje za nešto. Promatraj reakciju na pohvalu. Misle li da nešto trebaš od njih ili se raduju? Pohvala je velik dio povjerenja.

86 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

»Imenom sam te zazvao« (Iz 43,1)

Otkrivajući svoju ljepotu pred pogledom same Ljepote, čovjek Otkrivajući svoju ljepotu pred pogledom same Ljepote, čovjek je pozvan otkrivati je i u svojim bližnjima – nesebično je davati je pozvan otkrivati je i u svojim bližnjima – nesebično je davati i primati, uvijek međusobno dijeleći. Iskustvo volontiranja to i primati, uvijek međusobno dijeleći. Iskustvo volontiranja to potkrepljuje. Donosimo svjedočanstvo Vedrane Matijas Mandić potkrepljuje. Donosimo svjedočanstvo Vedrane Matijas Mandić koja je odlučila otići »tamo negdje daleko«. A kako tamo negdje koja je odlučila otići »tamo negdje daleko«. A kako tamo negdje daleko mnogi čekaju misionare da bi postali sveti, pokazuje i daleko mnogi čekaju misionare da bi postali sveti, pokazuje i primjer prve svetice sjevernoameričkih Indijanaca, svete Kateri. primjer prve svetice sjevernoameričkih Indijanaca, svete Kateri.

Misija: KenijaMisija: Kenija

87Izađi iz kuće

osamljenos u daljinu/divljinu


Svjedočanstvo vježbateljice i volonterke u Keniji

91 ODGOVORILI NA POZIVSv. Kateri Tekakwitha – prva sve ca

sjevernoameričkih Indijanaca

Foto

alb

um V

edra

ne M

a ja

s Man

dić

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 87


Izađi iz kuće osamljenosti u daljinu/divljinu

Marina Ričković, mag. phil.

Tko sam ja? Odgovor na pitanje o vlastitu identitetu neprestano čovjeka »bocka«, katkad blago, a katkad vrlo snažno i neumorno. Pojavljuje se još u ranome djetinjstvu, a čini se kao da nikada ne prestaje. Ljudi pokušavaju na ovo pitanje odgovoriti i sebe odre-diti na mnoštvo načina – uspoređujući se s drugima i želeći im biti djelomič-no slični i djelomično različiti. Žele biti jedinstveni. No često tek bivaju mikrokozmosom svoga kulturološko-ga, društvenoga, političkoga, znan-stvenoga, umjetničkoga i religijskoga makrokozmosa, kako je to izrekao Max Scheler. Čovjek – vjernik mož-da ipak ide drukčijim putem. Ne po-kušava stvarati sebe i svoju bît, već je nastoji otkrivati pred licem svoje-ga Stvoritelja. Što si više dopusti taj čovjek – vjernik stajati pred Očevim licem i dopuštati svojemu Ocu da ga samo gleda, to će više otkrivati što on jest i koliko je predivan, vrijedan i voljen. Pred pogledom Onoga koji ljubi, ljubljeni može zasjati u svoj svojoj ljepoti. Pred pogledom Ljuba-vi padaju ljuske i oklopi te ostaje ono

golo ja – jasan i čist odraz veličan-stvena Boga. Što duže čovjek stoji pred licem svo-jega Stvoritelja, to više njegova duša uživa i želi taj užitak donijeti drugi-ma. Ne može drukčije, nego donositi sebe drugima i Boga u svojoj nutri-ni, i u tome susretu, također, primati drugoga i Boga u Njegovoj nutrini. Stoga se ljudi odlučuju izići iz svoje kuće usamljenosti i nastoje susresti drugoga u svojoj obitelji, ulici, gradu ili čak u nekome mjestu negdje u »da-ljini/divljini«.

Susret s drugima prilika je za prijateljstvo (volonterka Vedrana sa subukijskim prijateljima)

Foto

alb

um V

edra

ne M

a ja

s Man

dić

88 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Po caj za volon ranjem u KenijiIdeja da odem u Afriku razvijala se po-stupno posljednje dvije godine i naj-jednostavnije bih to opisala kao želju koju je Bog stavio u moje srce. Moram zahvaliti bratu koji mi je, i ne znajući, dao poticaj za takvo nešto. Sjećam se još videa koji mi je pokazao prije dvije

godine o volontira-nju u Gani. Već tada osjetila sam vatru u svojemu srcu i želju da jednoga dana i ja odem baš u Afriku. Nedugo poslije toga poslao mi je, ponov-no brat, članak koji govori o franjevačkoj misiji u Keniji. Tada se pojavila želja da odem upravo tamo, u tu misiju. Zatim sam sasvim slučajno upo-znala jednu curu koja je imala istu želju kao i ja, otići volontirati upravo u tu misiju. Tako smo nas dvije odlučile zajedno ot-putovati.

Duhovne vježbe – pomoć u donošenju odlukeOdluku o odlasku u Afriku razmatra-la sam zapravo stalno u prvoj polovi-ci duhovnih vježbi i radila sam izbor prema preporuci moje pratiteljice. Iako sam već tada bila čvrsto odlučila da ću ići, bilo je tu i mnogo napasti da ne odem. Pomalo plaha, moja narav bila je plodno tlo za mnoge strahove, što racionalne, što iracionalne. Bole-sti, malarija... što ako se razbolim? Što ako me netko napadne?... Strah od svega nepoznatoga. Ipak želja da odem tamo bila je jača od svakoga mojega straha. Bog me u vježbama tiho bodrio i sjećam se da mi je jed-nom u glavu samo došao Psalam 121. i riječi »Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.« (Ps 121,3) Iako izbor nisam dovršila, od-luka je bila tu, prve pripreme su kre-nule i bilo je teško usredočiti se na du-hovne vježbe zbog mnoštva obveza, ali i zato što me Afrika cijelu obuzela. Morala sam obaviti cijepljenja, potvr-diti svoj dolazak u misiju... bilo je tu još mnogo sitnih detalja za obaviti i raznih drugih malih odluka koje sam morala donijeti.


SVJEDOČANSTVO VEDRANE MATIJAS MANDIĆ VJEŽBATELJICE I VOLONTERKE U KENIJI

Pronađi dijete – u sebi i drugima

Vedrana Ma jas Mandić (28)• apsolven ca na Ekonomskome

fakultetu u Zagrebu, smjer Turizam.• živi u Zagrebu.• vježbateljica (druga godina duhov-

nih vježbi u svakodnevnome životu od 30 tjedana).

• U slobodno vrijeme: voli kuha i otkriva nove recepte, čita knjige (duhovna literatura i psihologija), gleda fi lmove, sluša glazbu, trča po nasipu.

• San: želi nastavi s volonterskim radom u Hrvatskoj.

I onda smo se susreli, On i ja...

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 89

Dva i pol mjeseca »malo« drukčijeg životaU misiju koja se nalazi u Subukiji, Ke-nija, stigla sam 23. lipnja 2014. i tamo ostala do kraja kolovoza. Svaki dan, po-gotovo u početku, događalo se za mene nešto novo, svaki dan toliko emocija i utisaka koje moj mozak nije mogao obraditi. Upoznavala sam se sa životom u samostanu, s franjevačkim pravilima, životom u sada malo drukčijoj zajednici nego što je to bilo uobičajeno za mene. Kao volonteru dužnost mi je bila da u samostanu postavljam stol za doručak i večeru, perem suđe i molim večernju molitvu. Također, često sam išla na ju-tarnje mise u 7 sati koje su se održavale od ponedjeljka do subote u kapelici u sklopu samostana. No one mise na koji-ma sam bila zajedno s afričkim narodom toliko su posebne i drukčije od naših. Veselije su. U Keniji su mise bile pra-vo slavlje i mnogo duže traju nego naše mise, u prosjeku dva sata. Afrikanci su više nego mi u kontaktu sa svojim ti-jelom i imaju u sebi urođen smisao za ritam i ples. Uživala sam gledajući nji-hov ples u crkvi. Svaki dio mise bio je poseban, drukčiji. Taj dio boravka trajno mi se urezao kao i vrijeme provedeno s djecom. Skoro svaki dan nakon večernje molitve družili bismo se i tako sam pri-mila i to bogatstvo, nove prijatelje, koji su mi prirasli srcu. Znali smo i pjevati, slušati glazbu, kartati »Uno«... Život u samostanu bio je svijet u malome, mul-tikulturalna sredina. S mnogim ljudi-ma moj se put tamo susreo... Upoznala sam ljude iz Njemačke, Egipta, Kenije, Tanzanije, Belgije, Španjolske, Italije i

mnogih drugih zemalja. Razvijala sam socijalne vještine i naučila mnoge stvari koje nisam ni mislila da hoću. Čak sam imala i malu poduku o fotografi ji od pro-fesionalnoga fotografa iz Belgije.

Duhovno iscjeljenje u susretu s djecomSvaki dan pješačila sam u sirotište koje je od samostana udaljeno 4 km i tamo provodila 4-5 sati s djecom. Nikada neću zaboraviti prvi dan kad sam došla i upoznala se s djecom. Koliko sam bila sretna, toliko sam bila i šokirana. Mno-go djece ima neki fi zički ili mentalni nedostatak. Sjećam se, kad sam sjela s njima za stol u blagovaonici gdje obično ručaju, taj prvi dan iznutra me obuzelo bezbroj emocija. Šok, tuga, sažaljenje, zahvalnost, sreća, ljubav, moje rane iz djetinjstva... sve se to nekako izmiješalo i bila sam na rubu da se ne rasplačem. Mnogo sam stvari o sebi spoznavala, boravak tamo bio je jedno duhovno is-cjeljenje. Još u srcu nosim njihove osmi-jehe, njihove predivne oči, snagu i želju za životom, učenjem, smijehom. Ta dje-ca dala su mi toliko mnogo i više nego ja njima. Svaki dan trudila sam se uljepšati


Sreća i smijeh s djecom iz sela

90 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

im taj dan osmijehom, a oni su meni sto-struko vratili. S njima sam postala dijete, naučila sam se opustiti, radovati se sitni-cama. U sebi sam pronašla ponovno onu malu Vedranu koja je i sama imala ne baš toliko sretno djetinjstvo. Naime, ro-đena sam u Vukovaru, moju majku ubili su kad sam imala 5 godina. U 24. godini ostala sam i bez oca koji je naglo premi-nuo. Shvatila sam unutarnje bogatstvo koje danas imam i koliko sam duhovno dobila zbog patnje. Moja patnja sada je

još više dobila smisao, mogla sam bolje uočiti plodove koje sam primila.

Mali »mama i tata« – dječja obiteljS djecom sam znala učiti matematiku, engleski, zadavati im domaći rad. Igrali bismo se skrivača, kartali »Uno«, igra-li nogomet, odbojku, badminton. Često sam ih fotografi rala i oni mene. Obo-žavaju mobitele pa tako ni moj nije bio iznimka. Oni su mene učili malo svahi-lija, pokrete plesa koje plešu u crkvi na nedjeljnoj misi, neke riječi na lokalnim jezicima, naučila sam ponešto i o nekim od 42 plemena koliko ih je u Keniji. S vremenom sam svakoga od njih bolje upoznavala i bolje shvaćala njihovu je-dinstvenost, a oni su mene znali iznena-diti: zagrlili bi me ili rekli da me vole, a nisam to očekivala. Djeca su me naučila kako izgleda jedna obitelj, kako treba funkcionirati i što obitelj uistinu jest. Nema toga što jedni za druge ne čine. Iznenadila sam se kako brinu jedni za druge, kako guraju onu djecu koja su u kolicima, oblače ih, jedni druge kupaju, peru rublje, kopaju vrt, kuhaju... Čak imaju i malu mamu i tatu, to je jedna cura Mary i jedan dečko Nicholas i oni su zbilja stup Maloga doma. Bilo mi je predivno promatrati ih kad bi se molili prije i poslije jela. U samostanu sam isto mnogo naučila o obitelji i komunikaciji koja mi je nedostajala u mojoj vlastitoj.

Posve neočekivana ljubavna priča – započela u Keniji i nastavljena u HrvatskojOno što zbilja nisam očekivala da će mi se dogoditi i gdje me Bog najviše iznenadio jest činjenica da sam se u Keniji zaljubila

GLAVNI GRAD: NairobiBROJ STANOVNIKA: 42,7 milijunaRELIGIJA: protestan (59,5 posto), katolici (23,5 posto), muslimani (11,2 posto) i dr. (5,8 posto). SLUŽBENI JEZICI: swahili/svahili i engleski; 42 plemena; svat-ko sa svojim lokalnim jezikom.AFRIČKA JELA: ugali (poput naše palente/žganaca), sukuma wiki (nešto poput špinata), chapa ji (tor lje), afričko piće: chai la e (crni čaj s mlijekom).

Izra

dio:

I. Š

ulc


Franjevačka misija u Keniji: www.malidom.com

Kenija (Istočna Afrika)

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 91

u volontera – Hrvata koji je tamo bio u isto vrijeme kad i ja. U punome smislu te riječi shvatila sam kako ništa nije naša za-sluga i danas, kada ponekad to smetnem s uma, prisjetim se toga. Zbilja sam često razmišljala koliko je ljubav nezaslužena. Imali smo priliku upoznavati se u drukči-jim, nesvakidašnjim okolnostima. Rekla

Prva svetica sjevernoameričkih Indijanaca – sveta Kateri Tekakwitha


Obitelj koja je preuzela skrb za nju nije vo-ljela kršćanske misionare pa je Kateri trpjela progonstvo jer se nije htjela odreći svojega kršćanskoga načina življenja. Uskraćivali su joj hranu kada bi nedjeljom odbijala radi na polju i bila je izložena udarcima, kri ci i ismijavanju. Pokušali su je natjera na brak te nisu nikako mogli razumje njezino pot-puno predanje Kristu. »Ja ne pripadam sebi, darovala sam se Isu-su. Samo on može bi moja jedina ljubav. Ne plaši me stanje siromaštva koje me može zadesi ako se ne udam. Sve što mi je po-trebno je malo hrane i nekoliko komada odjeće. Radom svojih ruku uvijek mogu za-radi onoliko koliko mi je potrebno, a ako se razbolim i ne budem mogla radi , bit ću slična Gospodinu na križu. On će mi tada bi milos v i sigurna sam da će mi pomoći.«

bih da smo se kvalitetnije upoznavali i da smo mnogo vremena i situacija proš-li zajedno u kratkome razdoblju. Kada s nekim provodiš skoro cijeli dan, u takvim okolnostima prije vidiš njegove vrline i mane. Maske ovdje mnogo prije padaju. Bogu sam neizmjerno zahvalna jer ta lju-bav još uvijek traje.

Sveta Kateri posebno je voljela kontemplira Isusovu muku

• Sveta Kateri rođena je 1656. godine u utvrdi Mohikanaca – Ossernenon, u današnjoj američkoj državi New York, kao kći poglavice plemena Irokeza i majke rimokatolkinje.

• U dobi od če ri godine ostala je siroče uslijed epidemije boginja, a kao posljedice boles zadobila je ružne ožiljke po licu i slabo-vidnost.

• Za vrijeme misionarske ak vnos francuskih isusovaca prima sakramente kršćanske inicijacije. Udomiteljska obitelj ne prihvaća njezino kršćansko opredjeljenje zbog čega je morala pobjeći u misiju Svetoga Franje Ksaverskoga u Quebecu gdje je potpuno posve la svoj život Bogu u privatnome zavjetu čistoće.

• Umrla je u 24. godini života (1680.).• Uvrštena je među svece Katoličke Crkve – prva od sjevernoameričkih domorodaca koja je uzdignuta na čast oltara (2012. godine).• Zaš tnica je ekologije, Kanade i američkih domorodaca, siročadi i mladih djevojaka.

Često se povlačila u šumu te pred križem urezanim u jedno stablo provodila sate u razmatranju Isusove muke. Gajila je veliku ljubav prema Euharis ji na kojoj je svakodnevno sudjelovala. Shrvana bolešću umrla je u 24. godini života, a njezine posljednje riječi bile su: »Isuse, Marijo, volim vas!« Nekoliko minuta nakon smr nestali su joj ožiljci od boginja te joj je lice odavalo veliku ljepotu. Pripadnici njezina plemena nazvali su ju »najljepšim cvijetom što je ikada niknuo među ljudima crvene boje kože«.



Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

92 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Papa Franjo 30. studenoga 2014. na prvu nedjelju došašća otvorio je Godinu posvećenoga života. Godina 2015. jest godina redovnika i redovnica diljem svijeta.

Samo u Hrvatskoj ima ih više od 4000. U ovoj rubrici promišljamo o Tominoj (ne)vjeri

i tako otkrivamo cilj posvećenoga života, donosimo svjedočanstvo redovnice koja treći put prolazi

duhovne vježbe od 30 tjedana i život svećenika i biskupa,

sv. Franje Saleškoga.

Snim

io: M

ate

Kola

k

93Njegove rane, Tomina vjera,

moj prst


Konačno sam počela hoda u slobodi Božjega djeteta


Svetac džentlmen – sv. Franjo Saleški

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 93

Evo nas ponovno u dijelu crkvene godine, u kojemu je zasigurno jedan od najpoznatijih junakâ kršćanskih razmatranja sveti »nevjerni« Dvoj-nik, (aramejski: Toma). Da nije bilo njegove »nevjere«, ne znam kako bi mene Gospodin doveo do vjere! Sto-ga predlažem da razmotrimo nekoli-ko Ivanovih slika, koje opisuju kako se Gospodin osobno odnosi prema Tomi. Priča počinje negativno, neki će reći »realno«. Isus je uskrsnuo, pokazao se svojima, ali među njima nije bilo »Dvojnika«, tj. tada nije bilo tamo ni mene ni tebe! Iako je Gos-podin ušao kroz zatvorena vrata, do Dvojnika nije uspio doprijeti. Unatoč tomu, susret se odvija »u najboljemu redu« jer Uskrsli donosi mir. Očito zapanjeni ovim događajem, učenici tu radost žele podijeliti naknadno i s Dvojnikom, ali on se opire: »… neću vjerovati.« (Iv 20,25) Ne smeta mu možda toliko njihov govor, navještaj ili priča, nego on to sâm želi isku-siti. Nije mu dosta »rekla-kazala«. Nije mu dovoljna samo »riječ« da bi povjerovao, potreban mu je susret, blizak i intiman, da čak može uba-citi prst u ranu. Dvojnik je to rekao, ali nije znao da ga je Gospodin čuo, jer On čuje i zna sve što se događa u Njegovoj zajednici. Pitam se, ima li

Njegove rane, Tomina vjera, moj prstfra Mate Kolak, OSPPE, dipl. teolog

»Na brdu koje ću ti pokazati« (Post 22,2)

koga od nas koji takvo što nije barem jednom u životu poželio. Ipak u slje-dećemu pokušaju, za tjedan dana (tj. opet u nedjelju), stvari su drukčije i Dvojnik više nije sâm i izoliran neg-dje vani (nigdje), nego bivajući unu-tar zajednice, njezinim sudionikom, postaje svjedokom Uskrsa. Uskrsli zna da Dvojnik ne može sâm i zato mu želi pomoći spuštajući se na njegovu razinu te, kao majka koja usitnjava zalogaje da ih dijete može probaviti, pokazuje svoje rane, te »otvore« na rukama koje simbolizira-ju Njegova djela i Njegovu osobnost/nutrinu/biće (bok) i tako hrani Dvoj-nikovo srce. Upravo u ovome susretu vjera započeta navještajem sada na-pokon može sazreti! Da je Dvojnik ostao sâm, da se nije ponizio i ušao u zajednicu, ostao bi i dalje samo ne-čiji dvojnik, ovako je postao čovjek čiji se svi mi trudimo biti dvojnici. To je upravo cilj osobâ posvećenoga života: da svojim životom svjedoče kako se samo u zajednici Crkve može i danas susresti Uskrsloga, biti Dvoj-nikov dvojnik, osoba »ranjena« Kri-stovom ljubavlju u čijemu licu i drugi susreću milosrđe! Njegove rane, To-mina vjera, moj prst!P. S. Kako to izgleda u praksi otkrij u svjedočanstvu koje slijedi.

94 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

ploda. U duhovnim vježbama sve više ula-zim u ljepotu što znači bi voljena od Kri-sta i to ludo voljena. To je ono najjače što su mi donijele ove Injigo duhovne vježbe. Bog me voli i upravo mi je ta Kristova lju-bav koju sam tako snažno doživjela po-mogla da polako, već u drugome krugu duhovnih vježbi, doživim izlječenje svojih rana. Napose kontemplacija Isusovih rana jekom korizmenoga i uskrsnoga vreme-

na u duhovnim vježbama učinile su tu preobrazbu u mojemu životu. Stavljanje svojega prsta u Isusovu ranu srca zajedno s Tomom za vrijeme duhovnih vježbi, ne-izreciv je doživljaj rados i mira koji sam po Božjoj milos smjela iskusi tako da sada ne reagiram na uvredu – uvredom ili zatvaranjem u sebe, nego sam naučila u duhovnim vježbama razgovara s Isusom o svemu, Njemu odmah sve preda i ići dalje.Neka je hvala Isusu za sve što je učinio u mojemu životu, što čini sada i što će u bu-dućnos učini po svojoj Riječi. Hvala Isusu za pra telja i svaku sestru moje zajednice!

s. M. Benedikta, redovnica Marijina Pohoda


Znate li da je 2015. godina Papinom odlukom određena kao Godina posvećena života? Papa Franjo u pismu redovnicima i redovnicama za Godinu posvećena života (prva nedjelja došašća, 30. studenoga 2014. – 2. veljače 2016.), govori o trima glavnim ciljevima redov-ničkoga života. Prvi je »sa zahvalnošću gleda na prošlost«, da se živim održi vlas iden tet i svi vidici karizme. Drugi je pak »strasno živje sadašnjost«, živeći Evanđelje u duhu zajedni-štva, a treći je »s nadom prigrli budućnost«, unatoč teško-ćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.

Ovo mi je treći krug duhovnih vježbi. Na duhovne vježbe odlučila sam se jer sam osjećala silnu potrebu za preobrazbom svojega nutarnjega života i potrebu za izlječenjem svojih rana u dodiru s Njego-vom riječju kao i potrebu za duhovnim vodstvom kako bih konačno počela hoda u slobodi Božjega djeteta. Redovnica sam i pripadam kontempla vnoj zajednici. Iako mi, sestre, svake godine imamo poje-dinačne duhovne vježbe u šutnji od osam dana, ipak mi je obavljanje ovih duhovnih

vježbi još više produbilo moj redovnički život i rasvijetlilo nega vne strane mojega bića te uz pomoć Božje riječi njiho-vo izlječenje. Posebno sam u ova zadnja dva kruga duhovnih vježbi primila mnogo milos zahvaljujući pra telju – sve-ćeniku. Naime, još sam jače učvrs la svoj poziv za kontem-placijom i šutnjom. I prije sam imala tu čežnju, ali zbog svojih neizliječenih rana, često je to ostala samo sušta čežnja, bez

Konačno sam počela hoda u slobodi Božjega djetetaI onda smo se susreli, On i ja...

Stavljanje svojega prsta u Isusovu ranu srca zajedno s Tomom za vrijeme duhovnih vježbi jekom uskrsna

vremena, neizreciv je doživljaj rados i mira koji sam po Božjoj milos smjela iskusi

Redovnički Band Aid: Hvala redovnika

U povodu Godine posvećena života hrvatsko redovništvo okupilo se u Redovnički Band Aid. U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, snimili su redovničku himnu »Hvala redovnika«. Video-spot možete vidje na mrežnoj stranici: Hr-vatska konferencija viših redovničkih pogla-vara i poglavarica. (Radio Va kan/ HKVRPP)

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 95

Kao svećenik, a kasnije i biskup, Franjo je sebe shvaćao kao radnika u Gospodi-novu vinogradu koji je morao djelova dok je još dan. Svakodnevno je propo-vijedao, što je bila velika novost za ono vrijeme, i neumorno je sjedio u ispo-vjedaonici gdje je često dolazio u situ-aciju da pokornicima, koje je dovodio do suza, pruža vlas tu maramicu da ih obrišu. U jednoj prilici jedan od njego-vih suradnika u biskupskoj službi našao se u nevolji. Biskup ga je pitao za ra-zlog, a on mu je sa strahom priznao da bi se h o oženi jednom gospođicom, ali ne zna kako bi joj se barem pismeno obra o. Biskup ga je uveo u svoj ured i tamo napisao u njegovo ime ljubazno pismo gospođici te mu dao da se pot-piše. Nakon nekoliko dana gospođica se obra la biskupu s pitanjem bi li se mogla uda za toga suradnika i može li joj jamči za njega. Biskup je potvrdno odgovorio te ih je on vjenčao i udijelio im blagoslov za brak. Bio je naučitelj koji je pobožnost unosio u svijet i svijet u nju. Znao je govori : »Mi ponekad to-liko žudimo posta anđeli da zbog toga zaboravimo bi dobri ljudi.«


Svetac džentlmen – sveti Franjo Saleški

»Budimo ono što jesmo i budimo to kako treba«(sve Franjo Saleški)

1 Filotea znači: duša koja ljubi Boga.

• Franjo Saleški, ženevski biskup i crkveni naučitelj, ro-đen je 1567. kao prvo od trinaestero djece u bogatoj plemićkoj obitelji u Savoji.

• Živio je u vrijeme Calvinova raskola u Crkvi te mnogo godina proveo kao misionar među kalvinis čkim sta-novništvom pokušavajući ih vra na pravu vjeru.

• Svojim je životom pokazao da je moguće ići u korak s vremenom i odgovori zahtjevima moderne kulture i humanizma, a ipak bez ikakve štete za svoj osobni vjerski život.

• Velik je propovjednik i pisac te je za života izrekao preko 4000 propovijedi i napisao 26 knjiga od kojih su dvije postale duhovni klasici: »Filotea1 ili Uvod u po-božan život« i »Teo m ili Rasprava o Božjoj ljubavi«.

• Osnovao je ženski kontempla vni red Pohoda Mariji-na sa svetom udovicom Ivanom Franciskom de Chan-tal, a pod njegovom zaš tom osnovane su i mnoge kongregacije u Crkvi.

• Umro je u 55. godini života (1622.), a svega četrdese-tak godina nakon smr proglašen je sve m.

• Zaš tnik je medija.• Spomendan: 24. siječnja.


Sv. Franjo Saleški bio je svetac široka srca, otvoren i pristupa-čan čovjeku svakoga staleža


Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

96 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Hrvatski branitelji i duhovnost

Hrvatski su branitelji i danas dio hrvatskog druš-tva, molitvenih programa i zajednica. Za stvara-telje Lijepe naše ne bi trebalo biti doba aorista2. U prošlom broju smo istaknuli da su u nekim situacijama branitelji smetnja ili problem. Da-nas smo nakon završetka rata skoro svakodnev-no svjedoci njihovog nastavka borbe, ali drugim metodama i demokratskim sredstvima. Već pune 24 godine oni su pravi istinski borci sa čašću, ponosom i dostojanstvom, i nadalje s molitvom i krunicom oko vrata, ili u ruci, traže-ći poštivanje vrijednosti zbog kojih su krenuli u boj za svoj narod i svoju domovinu. Naša je vje-ra poput ljubavi prema nekoj osobi, a hrvatskim braniteljima je to ljubav prema našoj domovini

Hrvatski branitelji – zaglavni kamen naše domovine Hrvatske

U korizmi, kao snažan vjetar u jedra vjere, svima nam je potrebna riječ podrške i ohrabrenja, po cajna gesta i srce ispunjeno ljubavlju i suosjećanjem. Za hrvatske branitelje posebno su bili intenzivni osjećaji u duhovnom životu kada su nazvani »zaglavnim kamenom naše domovine Hrvatske«1.

Hrvatskoj, koja im je sveta kao njihova obitelj i vjera naših predaka, koju smo kroz bojeve čuva-li i sačuvali od svih osvajača i protivnika. Ponekad se među braniteljima zna reći: »Sve mi možete uzeti, ali ne možete dušu i vjeru. Srce domoljubno možete lomiti i raniti, ali nećete ubiti, a ljubav prema domovini ne možete iz mene izbaciti.« Zato je svakom branitelju teško podnositi omalovažavanja, nepravde i blaćenje svega za što je bio spreman i život svoj dati jer je unio cijeloga sebe, cjelokupno svoje biće. Kada zbog raznih događanja u društvu dođe do narušavanja njihovog zdravlja, sve se u njima lomi jer to nisu oni ideali, tako nisu zamišlja-li budućnost svoje djece u najljepšoj zemlji na svijetu. Kada se zapjeva domoljubna pjesma: »Neću izdat ja Boga nikada... neću zbog tebe rukom na sebe...« to može olakšati pritisak, ali neki od domoljuba ipak ne izdrže ono što jaka poruka u pjesmi od njih traži. Gledajući patnju

1 To se dogodilo 15. 2. 2015. u inauguracijskom govoru mr. sc. Kolinde Grabar Kitarović, nove Predsjednice RH i vrhovne zapo-vjednice Oružanih snaga RH i svih sudionika i stradalnika Domo-vinskog rata.

2 Aorist – prošlo svršeno vrijeme.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 97


i stradanje suboraca poslije rata, mnogi još više stisnu krunicu i zatraže pomoć u molitvi. U mo-litvi podižu svoje misli prema Bogu, duboko razmišljaju i istražuju u svojim srcima i mole Gospodina za milost da se odreknu crnih misli, da ojačaju, da sami sebi ne naude. Zato bismo i završili riječima pjesme za sve hrvatske brani-telje koja se pjeva u korizmi: »Milosni je čas, Isus zove nas, protivnika ljubi, nadanja ne gubi, Kristu budi vjeran, Duhom naprijed tjeran.«

Proživljena iskustva i svjedočanstva hrvatskih braniteljaSvi zdravi muškarci prije početka rata odslužili su obavezni vojni rok i naučili, svatko u svojoj vojnoj specijalnosti, obuku iz rukovanja oruž-jem. Kada je došao dan da domovina zove svoje sinove, brzo obučeni za boj rasporedili su se po bojišnicama diljem Lijepe naše smatrajući sve-tom dužnošću braniti ono što im je od djedova i očeva predano kao dom za obitelj i njihov hr-vatski narod. Stradavalo se, izgubljeni su brojni prijatelji i ratni suborci, ali to je jačalo domo-ljube, koji su ostajali i ustrajali u borbama do

konačnog oslobođenja. Kada je rat završio trebalo je vrelo srce junaka ohladiti, od vojnika ratnika stvoriti radnika, ku-ćama se vratiti, živjeti hrvatski san tu, kod kuće, a ne u tuđini, i ostvariti cilj da nam poslije rata svima bude bolje. Nisu se svi vratili jednako u mirnodopske dane, neki su ostali zarobljeni mi-slima u danima rata, neki su patili zbog gubitka ratnika oko njih, neki su se zbog ranjavanja i gubitka dijelova tijela navikavali na nov način života, neki su na njihovim razorenim i spalje-nim domovima opet gradili, neki su u Boga više vjerovali i svakodnevnom molitvom dan ispu-njavali.Neki hrvatski branitelji, koji su pristupili du-hovnim vježbama, tražili su pomoć za mir svo-joj duši, svjesni da se ne mogu sami bez Božje pomoći promijeniti, da bez Božje ljubavi i mi-losrđa ne mogu više živjeti i uvidjeli su da im je Božje vodstvo potrebno za daljnji put kroz ži-vot. U svakom broju donosit ćemo životno isku-stvo hrvatskog branitelja u susretu s duhovnim vježbama i njihovim ozdravljenjima uz Božju pomoć.

Uredništvo

I onda smo se susreli, On i ja ...

Ponovno otkrivena Božja dobrota i sreća u obiteljiIvan je tijekom djetinjstva prije rata povremeno išao u crkvu, bio je nedje-ljom na svetoj misi više iz običaja i navike jer su drugi oko njega isto či-nili pa se i on na takav način miješao s drugima. Kada je došao rat, odmah se odazvao i tražio pušku da krene u boj i od župnika je, kao i mnogi dru-gi dragovoljci, dobio krunicu koju je

nosio na maskirnoj košulji. Želio se dokazati i pokazati kakav je ratni faj-ter, nije osjećao strah jer se govorilo »ne pogađa svaki metak niti svaka granata«, ali je nakon nekoliko mjeseci u borbi za obranu položaja na crti bo-jišnice ranjen. Povreda nije bila teška i nakon nekoliko mjeseci vratio se po-novno na bojišnicu s još većim žarom

98 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

i žustrinom kao da je želio nadokna-diti vrijeme, koje nije proveo s ratnim prijateljima i njegovom postrojbom te posvjedočiti da ranjavanje ne umanju-je njegove sposobnosti nego da može sve kao i prije. I tada se dogodilo što se najmanje nadao – nagazio je na minu koja je uzrokovala teže ranjava-nje. Više nije bilo povratka na ratište, nego dugotrajno liječenje i rehabilita-cija. Nije mogao prihvatiti novu situ-aciju te je u ljutnji na sebe, i sve oko sebe, pao pod zlodušne utjecaje. Želio

je osvetu za nanesene po-vrede i mislio je da je to pravedno. Svakodnevno je bilo riječi proklinjanja. Živio je život u grijehu, u nebrizi i nemaru za svoje ranjeno tijelo. Udaljio se od svoje obitelji. Prolazi-le su godine raznih obli-ka grešnog načina života od oholosti, nepraštanja, opijanja, mržnje, gorčine, osuđivanja, kockanja, ali i beznađa. Živio je u slo-bodi nakon rata, ali nije bio duhovno slobodan jer je bio nezadovoljan sa sa-

mim sobom i s Bogom. Oslobođenje od svih zlodušnih utjecaja ne događa se uvijek brzo. Njegovo je osobno obraćenje započelo posjetom svećeni-ka u toplicama gdje se nalazio. Dogo-dio se duhovni razgovor, a nakon toga kajanje i ispovijed. Započeo je moliti molitve opraštanja da bi zaustavio bol i da bi uspostavio prijateljski odnos s

Bogom. Zahvaljivao je za dar opra-štanja jer je uveden u novu slobodu i vraćao je područja svoga života, koja je sotona bio prisvojio. Želio je svakodnevni život s Bogom te se na prijedlog i preporuku supruge uključio u duhovne vježbe. Želio je još više Božje blizine i prisutnosti u svom životu pa je bio i na duhov-nim vježbama u šutnji. Govorio je: »Svjestan sam da mi je potrebna ve-lika duhovna obnova da isplačem sve svoje grijehe.« Naučio je osluškiva-ti Duha Svetoga i prepuštati mu se. Progovara o svom obraćenju i duhov-nom ozdravljenju ratnim veteranima, potiče ih na zajedničke odlaske na hodočašća, preporučuje im duhovne vježbe u svakodnevnom životu da u svjetlu Duha Svetoga otkrivaju Božju prisutnost i Božje vodstvo u svemu. Zadobio je potpuno povjerenje i po-vezanost sa Stvoriteljem, jaku želju da mu služi, da sluša Njegov glas i da se da voditi kroz svakodnevni život od njegovog Duha. Otvorio je oči za Božju dobrotu i ponovno je sretan u svojoj obitelji, koja mu je potpora da ustraje u svakodnevnoj molitvi i raz-matranjima u duhovnim vježbama.Lijepo je čuti kako svoje duhovno iskustvo prenosi drugim stradalni-cima Domovinskog rata riječima: »Život po vjeri i uz duhovne vježbe vam je i zaštita od zla. Kada vam se približe životne teškoće, način rješa-vanja je približavanje Bogu i traženje Njegove zaštite.«

(podatci pozna uredništvu)

»Život po vjeri i uz duhovne vježbe vam je i zaštita od zla. Kada vam se približe životne teškoće, način rješavanja je približavanje Bogu i traženje Njegove zaš te.«


INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 99

Prema izvještaju Knjige Otkrivenja arkan-đeo Mihael u velikoj je bitki do koje je došlo na Nebu, kada su neposlušni anđeli uskratili svoju vjernost Bogu, uzviknuo svoj bojni poklik »Tko je kao Bog!« te je odmah, uz pomoć dobrih anđela koji su mu se pridružili, otjerao sotonu i njegove legije s Neba i strmoglavio ih u dubine pakla. Sve-ti Toma Akvinski za njega kaže: »Mihael je dah Otkupiteljeva duha koji će se na koncu svijeta boriti s Antikristom i uništiti ga, kao što je uništio i Lucifera na početku.«U svojemu »Dnevniku« bl. Alojzije Stepi-nac piše: »Gledajući sve što se događa kod nas i u svijetu, uvjerenja sam da se to ne do-gađa bez specijalne asistencije đavla. Zato ja svako jutro čim ustanem, obučem se, i prvo mi je da izmolim egzorcizam Leona XIII.«

Odgovor i l i na poz iv

Nebeski ratnik – Sve arkanđeo Mihael

U ikonografi ji se često prikazuje kao »vojskovođa nebeske vojske« s plamenim mačem ili kopljem kako pobjeđuje Sotonu i strovaljuje ga u Pakao. (Sve Mihael, Guido Reni) In

tern

et

»Tko je kao Bog!«(sve Mihael)

• Sve Mihael duhovno je biće iz reda arkanđela, uz Gabri-jela i Rafaela.

• Ime Mihael potječe iz hebrejskoga jezika Mi ka el što znači: »Tko je kao Bog« (latinski: »Quis ut Deus«).

• U Svetome pismu spominje se pet puta. • Bio je branitelj Božjega izabranoga naroda, a sada je

branitelj Katoličke Crkve od neprestanih đavlovih napada. Njega se zaziva u boles i posebno u smrtnome času kada je njegova pomoć toliko potrebna jer tada Sotona upućuje svoj posljednji i najžešći napad na kršćansku dušu.

• Zaš tnik je vojnikâ, policajaca, vatrogasaca i radiologâ.• Spomendan: 29. rujna, zajedno uz svete arkanđele Gabri-

jela i Rafaela.


Molitva sv. MihaeluSveti Mihaele arkanđele, Vojvodo nebeske vojske, brani nas u boju i budi nam zaklonprotiv pakosti i zasjedama đavlovim. Bože, ponizno te molimo, svojom božanskom snagom, po sv. Mihaelu arkanđelu, protjeraj u pakao Sotonu i druge zlobne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša. Amen.

(papa Leon XIII.)

Paul O’Sullivan, »Sve o anđelima«


Vrijeme žetve

Upravo su duhovne vježbe sv. Ignacija u organizaciji Zajednice Injigo u kojima vježbatelj razmatra svaki dan, izvrsna škola osvrta na vlas život u razmatranju i kontemplaciji Božje riječi i odgoja moralne savjes . O tome svjedoči gospođa koja je desetak godina u duhovnim vježbama u svakodnevnome životu od 30 tjedana kao vježbateljica i pra teljica. A što može učini osvrt na vlas život u svjetlu Božje riječi u zreloj dobi, otkriva nam i život sv. Bakhite. Ima pravo Peter Kree kad kaže: »Osvrt na život bolji je od života«.

101 Duhovne vježbe -

put do zrelosti


Svjedokinja nade i opraštanja


U zreloj životnoj dobi djetinjasto je ponašanje nestajalo

Ilust

racij

a: H

rvoj

e Ha

blja

k

Duhovne vježbe – put do zrelosti

Zrela dob našega života

Žetva – vrijeme zrelos Ključna riječ žetva priziva u svijest sliku sun-čanoga dana i zlatna polja, pokrivena žitom i obiljem zrelih plodova. Ta slika predstavlja naš život kao Božju njivu na kojoj Bog s ne-ograničenom ljubavlju radi, ore, sije, zalijeva i daje plodove. On neprestano radi, bori se za svako zrno i za svaki klas, jer čovjekov ne-prijatelj i sijač kukolja ne spava i želi uništiti Božju žetvu. No znamo da je Isus svoje uče-nike u prispodobi o kukolju (Mt 13,24-30) ja-sno upozorio kako ne valja čupati kukolj dok je pšenica još nejaka, da ne bi i ona stradala,

Naslov ove rubrike »Vrijeme žetve« otvara duhovni prostor govoru o zreloj dobi ljudskoga života i svjedočenju iskustava kako ignacijanske duhovne vježbe u životu u trideset tjedana pomažu vježbatelju u pos zanju životne zrelos .

Biserka Jelenić, prof.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 101

Vrijeme žetve

nego treba čekati vrijeme zrelosti, tj. žetve. Tako ističe da je bitna pšenica

i njezino jačanje, a ne ku-kolj! Taj su kukolj grijesi i grješne sklonosti kojima pogoduju naša slaba narav i zlodušni utjecaji u našoj obitelji, rodu i okolini. No žito dobiva odozgo dosta snage da se izbori za život i donese obilan rod, a kuko-

lju je vrijeme ograničeno i završava kao smeće u peći. Zrelost, dakle, zna-či Božju pobjedu, pobjedu života koji je dragocjeni Božji dar u svojemu kli-janju, rastu i sazrijevanju.

Moralna savjest – unutarnji zakon i Božji glas u nama Bog je čovjeku udahnuo besmrtnu dušu i s njome oružje koje postaje nepobjedivo ako se stavi u Njegovu službu, u borbi protiv zla za pobjedu dobra. To je oružje naša moralna sa-vjest, unutarnji zakon i Božji glas u nama. On nam nalaže i oslobađa nas da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. Svojom slobodnom voljom prihva-

ćamo Stvoriteljevu volju za naš život i odgovornost prema Bogu, bližnjemu i samome sebi. Tako ostva-rujemo svoju duhovnu zrelost. Zato je najvažnije osluškivati taj glas u svo-joj nutrini i ne dopustiti da nas zaslijepi vanjski svi-

jet, zagluši njegova buka i prevari neprijatelj. U tome nas »Katekizam

Katoličke Crkve« (1779) potiče va-pajem sv. Augustina: »Vrati se svojoj savjesti... Braćo, uđite sami u sebe, u svemu što činite gledajte u svjedoka, Boga.« Kada ga učenici pitaju za put k Ocu, Isus kaže: »Ja sam Put i Istina i Život« (Iv 14,6), a to govori danas i nama. U nagovještajima Staroga zavjeta i u svakoj riječi Novoga za-vjeta Duh Sveti nam objavljuje što to znači. Čovjek, koji je neposlušnošću Božjemu zakonu izgubio svoj prvot-ni identitet Božjega djeteta, kako bi ponovno našao sebe, treba se odlučiti slijediti Boga koji se utjelovio, Isusa Krista, i tako opet postati slika Božja.

Kairos – veliki čas našega temeljnoga obraćenja Na tome putu vodi nas Isusov Duh Sveti i pomaže nam krepostima i da-rovima. Već sâm početak obilježen je Njegovim izvanrednim zahvatom koji nam daje snagu da donesemo najvažniju odluku, a to je odluka o promjeni dosadašnjega života i pri-hvaćanju Njegova vodstva, života u vjeri. To je naš kairos, veliki čas temeljnoga obraćenja. Kuća na pije-sku srušila se i sada Gospodin zove da zajedno s Njime počnemo graditi kuću na stijeni. Tragove, rane i za-robljenosti, koje je prošlost ostavi-la u nama, predajemo sada Onome koji i danas svoj dolazak u naš život objavljuje riječima proroka Izaije, pročitanim prije dvije tisuće godina u nazaretskoj sinagogi (Lk 4,18-19): najavljuje vrijeme Gospodnje milo-

Zrelost, dakle, znači Božju pobjedu, pobjedu života koji je dragocjen Božji dar u svojemu klijanju, rastu i sazrijevanju.

Put prema zrelos jest put suočavanja s Is nom u sebi i o sebi koju nam Duh Sve otkriva, posebno u molitvi u duhovnim vježbama.

102 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015


sti, naše oslobođenje i ozdravljenje, ponajprije u našoj savjesti. Nakon obraćenja izgubljeni sin (kći) pokaj-nički se vraća k Ocu koji nikada nije prestao vjerno čekati. I onda počinje borba za novoga čovjeka, koracanje putem na koji je Isus postavio pu-tokaze: svoja Blaženstva na Gori i svoju dvostruku Zapovijed ljubavi, a što je najvažnije, samoga sebe i čitav svoj život kao žrtvu za naše otku-pljenje i spasenje. Put prema zrelosti jest put suočavanja s Istinom u sebi i o sebi koju nam Duh Sveti otkriva, posebno u molitvi u duhovnim vjež-bama. Oslobađamo se krive slike o Bogu i svakoga idolopoklonstva. Ponovno otkrivamo Isusovu pravu sliku Boga kao milosrdnoga Oca i ljekovitu ulogu kajanja, odricanja i opraštanja. Postajemo sposobni pri-hvatiti odgovornost za darove i za-datke koje nam Bog daje, borbu sa zlom u sebi i oko sebe, i riješiti se kašnjenja, rastresenosti i brzopletosti da bismo uvijek mogli biti tu i sada s Kristom, u Njegovu blagoslovu i na-šemu zahvaljivanju.

Život čovjeka moralne savjes »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10,10) kaže Isus i pritom misli na čovjekov život u Božjemu kraljevstvu već ovdje na zemlji. To je život čovjeka moral-ne savjesti koju krase ljudske kre-posti ili vrline sa svojim stožerima razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti. Stječu se odgojem i za-

htijevaju svakodnevno vježbanje. Po sakramentalnome životu i molitvi, razvija se i naša svjesna suradnja s Milošću, vidljiva u rastu bogoslov-nih kreposti, vjere, ufanja i ljubavi tako da možemo živjeti po Božjoj volji i primati darove i plodove Duha Svetoga. Bez vjere, slobodnoga pre-danja sebe Bogu, bez nade, čežnje za srećom koja nam daje krila da letimo ususret svojemu Stvoritelju i bez ljubavi, prijateljstva s Bogom, nesebičnosti i sebedarja, ne možemo služiti Bogu niti ići prema osobnoj zrelosti i savršenstvu na što Bog po-ziva svakoga čovjeka. Ne možemo u našoj savjesti dobro čuti ni Stvo-riteljev glas koji obećava bogatu že-tvu u zreloj životnoj dobi: »Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.« (Ps 126,6) Sjeme je Božja riječ. Bez Božje pomoći kukolj bi ugušio žito, smrt bi nadvladala život. »Odgoj savjesti za-datak je cijeloga života.« (KKC 1784) Ti se koraci ostvaruju u kontemplaciji svetopisamskoga teksta i Isusova života. Duhovne vježbe sv. Ignacija u orga-nizaciji Zajednice Injigo, u kojima vježbatelj moli svaki dan, izvrsna su škola kontemplacije Božje riječi i odgoja njegove moralne savjesti.

Bez vjere, slobodnoga predanja sebe Bogu, bez nade, čežnje za srećom koja nam daje krila da le mo ususret svojemu Stvoritelju i bez ljubavi, prijateljstva s Bogom, nesebičnos i sebedarja, ne možemo služi Bogu ni ići prema osobnoj zrelos i savršenstvu na što Bog poziva svakoga čovjeka.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 103

104 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

I onda smo se susreli, On i ja…

Vrijeme žetve

Odrasla je u patrijarhalnoj katoličkoj obitelji. Redovito je pohađala vjero-

nauk i pjevala u crkvenome zboru. U ta-kvu okružju upoznala je i mladića s kojim je stupila u brak. Rodilo se osmero djece koja su sada odrasla i samostalna. Ona i suprug sudjelovali su u Bračnim viken-dima i kao voditelji. Njezina je duhovna prekretnica bio seminar fra Zvjezdana Linića koji ju je doveo u karizmatsko ozračje, vrijeme učenja, radosti, slavlje-nja Gospodina i želje za rastom u vjeri i služenju. Od prijateljice je čula za ove duhovne vježbe, ali vrata Programa Inji-go nisu joj se odmah otvorila i morala je ustrajati u toj želji da bi uopće mogla za-početi s duhovnim vježbama. I u tome je bolje upoznala Gospodina i način na koji On pomaže da se Njegov plan ostvari u njezinu životu. Kaže da prve dvije godine duhovnih vježbi doživljava kao zagrija-vanje i uvod u vježbe, a tek treće godine ozbiljno je počela surađivati s Gospodi-nom i pratiteljicom. U razmatranjima svakodnevno ju je oba-sjavalo unutarnje svjetlo Duha Svetoga i u iskrenome i hrabrome suočavanju sa sa-

mom sobom morala je sebi i Bogu prizna-ti svoju oholost i druge grješne i neuredne sklonosti. Još uvijek ih otkriva u svakome krugu duhovnih vježbi i raduje se Gos-podinovu radu na duši. To sazrijevanje pomoglo joj je tek u zreloj životnoj dobi, kako svjedoči, riješiti se djetinjastoga po-našanja i steći nove vrline, otkriti zaro-bljenost iz djetinjstva koja joj je smetala u braku i u zreloj ljubavi prema mužu. Ono joj pomaže i u službi praćenja brojnih vježbatelja za koju Gospodin traži dobre i vjerne sluge da mu pomažu u sjetvi i žetvi te im obećava dioništvo u svojoj vječnoj radosti. Evo njezinih riječi:»Dvije važne stvari dogodile su mi se u duhovnim vježbama. Prvo, otkrila sam da više ne reagiram djetinjasto, tj. neodgo-vorno kao prije. Moje djetinjasto ponaša-nje nestajalo je kako me Gospodin vodio u godinama mojega djetinjstva, mladosti i odrasle dobi i ozdravljao moje rane. U ži-votu i u vježbama često sam sretala ljude koji su bili tijelom odrasli, a ponašanjem vrlo djetinjasti i nezreli. U praćenju vjež-batelja gledala sam kako Gospodin liječi rane i kako duhovno urastaju u svoju tje-

Svjedočanstvo gospođe koja je desetak godina u duhovnim vježbama kao vježbateljica i pratiteljica

U zreloj životnoj dobi – Gospodin me vodio, ozdravljao rane i dje njasto je ponašanje nestajalo

Moj

a bl

agos

lovl

jena

pov

ijest

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 105


lesnu starost. U braku se supruzi posvađa-ju i onda danima ne razgovaraju i ljute se jedan na drugoga. Ponavljaju obrazac po-našanja kojim su se koristili u djetinjstvu kad su bili povrijeđeni. Tada treba ući u rane koje su uvjetovale takvo ponašanje i kad ih Gospodin iscijeli, ulaze u slobodu i ponašaju se drukčije – odgovorno i zrelo. Djetinjasto ponašanje pokazuje emotivnu nezrelost koja najčešće proizlazi iz rana i odlukâ u djetinjstvu kojima se štitimo od ponovnoga ranjavanja. Iako se čini da pratimo samo svojega vježbatelja, za-pravo neizravno pratimo cijelu njegovu obitelj koja je važan dio njegova života. Zato je značajno kada vježbatelj, baš kao i pratitelj, dođe do duhovne zrelosti, tj. osjećaja odgovornosti za svoje ponašanje.Druga velika stvar koju mi je Isus učinio u duhovnim vježbama također je poveza-na s iscjeljenjem mojega sjećanja iz proš-losti. Kad sam imala pet godina, umro je moj susjed. Imao je sedamnaest godina i jako sam ga voljela. Kad bi došao iz ško-le, odmah bih otišla k njemu i sjela mu u krilo. Tada bismo razgovarali i šalili se. On je jedini imao vremena za mene i moje probleme. Razbolio se od paralize pluća i umro u bolnici. Skrivali su to od mene, a onda su mi rekli da on spava i da ćemo se sresti u Nebu i tada će se on probudi-ti. Cijeli život osjećala sam da mi nešto nedostaje, da ne mogu nikoga potpuno ljubiti, da je neka prepreka u meni. Ni-sam znala što je to. U jednoj kontempla-ciji Gospodin mi je pokazao mene kako sjedim u sobi kraj kreveta na kojem taj mladić spava. Čekala sam da se probudi. Soba je bila zazidana, bez vrata i prozora.

Godinama sam ču-vala to mrtvo tijelo i nisam mogla izići iz te sobe. Pomolili su se za mene i tek sam tada ušla u slo-bodu da mogu pot-puno ljubiti svoje-ga muža. Otpustila sam i toga mladića da može ići k Gospo-dinu.Poslije toga događaja počela sam uočava-ti da i neki vježbatelji imaju sličan pro-blem: i u njihovim životima postoje osobe koje su im bile važne kada su bili djeca (djed, baka, teta ili netko drugi), a onda su umrle. To su teško podnijeli, a kao po-sljedicu često za to krive Boga ili donesu odluku da više nikoga neće voljeti. Time sami sebe vežu. Ne mogu živjeti u slobodi djeteta Božjega kako je Gospodin za njih zamislio.Nakon nekoliko krugova vježbi susrela sam onu prijateljicu koja me pozvala na duhovne vježbe. Kad smo se izgrlile, po-gledala me i rekla: ʽDobila sam za tebe: POSPREMLJENA KUĆA!’ Ona nije zna-la što to znači, a ja sam se samo nasmijala. Kako jednostavne riječi mogu opisati du-hovno stanje neke osobe! Svi događaji iz mojega života, Božji darovi, služenje kao žene, majke i bake, svijest tko je Gospo-din, a tko sam ja, napravili su red u meni. Bog je došao na prvo mjesto, a svi drugi na drugo i to ovim redom: Bog, muž, dje-ca, snahe, zetovi, unučad – pa svi ostali. Jer kad je Gospodin na prvome mjestu, sve je ostalo na svojemu mjestu.«

K. (podatci pozna uredništvu)

Snim

ila: A

na Ta

lajić

/Injig

o

Pospremljena kuća

106 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Kada bi tko upitao svetu Bakhitu, tada već stariju redovnicu, što bi učinila kada bi susrela one što su je oteli i mučili, ona bi odgovorila: »Kleknula bih da im poljubim ruke, jer da se to nije dogodilo, sada ne bih bila ni kršćanka, ni redovnica.«Bakhita se čvrsto pouzdavala u Božje milosrđe. »Idem polako prema vječnos s dvije putne torbe. U jednoj su moji grijesi, a u drugoj za-sluge Isusa Krista. Kada se pojavim pred Gospodinom, pokrit ću svoju ružnu torbu Marijinim zaslugama. Za m ću otvori drugu torbu te ću reći nebeskome Ocu: ‚Sudi kako vidiš’. Oh, sigurna sam da me neće otjera ! Tada ću se okrenu svetome Petru i reći mu: ‚Zatvaraj vrata jer ja ostajem ovdje!’« (iz »Dnevnika svete Bakhite«)Papa Benedikt XVI. u enciklici »Spe salvi« (»U nadi spašeni«) is če kako je ona nakon strašnih gospodara upoznala drukčijeg Gospodara – živoga Boga. Spoznala je da je taj Gospodin dobar, da ju je stvorio i da je ljubi. Tu nadu, koja se tada u njoj rodila i koja ju je otkupila, nije mogla zadrža za sebe, morala ju je mnogima dariva . Allesandra Caneva, spisateljica i redateljica fi lma o sve ci is če kako je, proučavajući njezin život, bila dirnuta ljepotom opraštanja i molitvom za svoje mučitelje baš po-put Isusa na križu.

Vrijeme žetve

Svjedokinja nade i opraštanja – sveta Jozefi na Bakhita

»Uvijek razmatram život našega Gospodina kako bih ga bolje upoznala, inače ga neću zna ljubi «

(sveta Jozefi na Bakhita)

• Jozefi na Bakhita rođena je 1869. u predgrađu Darfura (Sudan) u bogatoj i uglednoj obitelji.

• U dobi od devet godina oteli su je trgovci robljem, tukli je do krvi, ponižavali te pet puta pro-davali na sudanskome tržištu. Od posljedica bičevanja do kra-ja života na jelu su joj ostala 144 ožiljka.

• Godine 1855. dolazi u Italiju te biva smještena kod sestara Druž-be kćeri milosrđa sv. Magdalene od Canossa (kanosijanke).

• Prestaje bi ropkinja, dobiva slo-bodu i prima sakramente kršćan-ske inicijacije.

• U njezinu srcu raste želja za po-svećenim životom te 1927. pola-že vječne zavjete.

• Umrla je 1947. u 78. godini živo-ta, a njezino jelo tri je dana bilo izloženo na odru dok su suće ljudi dolazile opros se od svo-je »crne majke«.

• Ubrojena je među svece Katolič-ke Crkve kao prva afrička sve ca (2000. godine).

Sveta Jozefi na Bakhita. 2011. Dnevnik. Naklada Benedikta

Sveta Bakhita, produkcijska kuća Rai (hrvatski prijevod, Youtube)


Odgovorili na poziv

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 107

Ne boj se tako ni ti, dragi vjež-u, zakoračiti svojim po-gledom malo dublje iza na-

slova ove rubrike, jer jedno je sigur-no: ako ostaneš na njezinu rubu, biser sigurno nećeš pronaći.Možda je jedan od najvećih uzroka mlakog kršćanstva upravo taj što mlaki nisu svjesni, a nalaze se u opa-snosti da ih zbog mlakosti Gospodin, simbolično govoreći, povrati iz usta (usp. Otk 3,16). Zašto? Zato što nisi ni hladan ni vruć, a to nisi jer ti je jedno i drugo svejedno, jer ne razli-kuješ i ne razlučuješ, jer ne poznaješ (svoje) granice i rubove. Može se to i malo drukčije izreći: ako ne pozna-ješ rub biblijskoga događaja, bit ćeš iz njega izbačen ili, štoviše, u njega nećeš moći ni ući. Kako odrediti rub

ELIZABETIN ZNAK

Na rubu Biblijefra Mate Kolak, OSPPE, dipl. teolog

Ne zaboravi: da Marija nije postavila neka pitanja Gabrijelu, ne bi joj on smatrao potrebnim spome-nu Elizabe n znak i da odgovor i objašnjenje! »Anđeo joj odgovori: ‘Duh Sve sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeni . Zato će to čedo i bi sve-to, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u staros svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom pro-zvanoj, ovo je već šes mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!’« (Lk 1,35-37)

Prilikom jednog ispita profesor me na ulazu upitao: »Koji si predmet došao polagati?« Odgovorih: »Uvod u Sv. pismo.« On se nasmija i reče: »Super, samo nemoj ostati na uvodu, nego prodri u dubinu!«

biblijskoga teksta? U zadanim je raz-matranjima to već najčešće učinjeno za nas, jer od pratitelja dobivamo određeni »komad« teksta za razma-tranje, ali tu priča ne završava. Kori-sno je, nadalje, taj određeni odlomak podijeliti u različite scene ili slike, kao da se radi o nekome stripu, u ko-jem me pisac uvodi u neki događaj

108 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Uvod u Radosnu vijest i radosno vježbanje

predočavajući mi različite slike po-vezane nekom temom. Ako uspijem uočiti niz različitih slikâ, lakše ću vi-djeti i glavnu poruku i o njoj razma-trati. To ne znači da se u razmatranju treba baviti samo »glavnom« temom, a nikad onim sporednim detaljima, nego da ih treba uočavati. Kako to konkretno izgleda? Evo nekih glav-

nih smjernica za biblijske tekstove. Obratite pozornost na ove »rubove« i to ovim redoslijedom: slijed tema ili motivâ, likova, vremenâ, mjestâ i ostalih osobina radnje; zatim sve »vremenske« oznake u tekstu te po-sebno prvi, zadnji i središnji motiv (u tome odlomku). Važno: nećete i ne morate uvijek pronaći sve ove dijelove teksta. Ako ih nema, nema. Ali ako ih ima (a to je 90 posto slu-čajeva), obratite na njih pozornost. Nadalje, cijeli ovaj proces tekstualne analize (što na grčkome znači »ra-zlučivanja«) često iz navike činimo i »nesvjesno«. Zbog toga se ona ne svodi na otkrivanje nečega novoga, nego na osvješćivanje onoga što vi-dimo i čitamo u određenomu redu. Pogledajmo navještenje začeća i ro-đenja Ivana Krstitelja i Isusa (Lk 1) i podijelimo tekst na cjeline (slike): – proslov (tko, komu, što i zašto

piše);– ukazanje Zahariji: opis glavnih li-

kova, ukazanje u hramu i Zaharijin razgovor s anđelom, reakcije naro-da, posljedice za Elizabetu;

– ukazanje Mariji: dolazak anđelov, razgovor, odlazak;

– pohod Elizabeti: opis susreta, hva-lospjev; opis davanja imena, hva-lospjev, zaključak.

Možemo primijetiti kako pisac mije-njajući neki od spomenutih principa – mijenja sliku. Pisac je kamerman koji dopušta vidjeti određene stvari iz određenoga kuta. Vremenske oznake (npr. nakon tih dana zatrudnje Eliza-

Crkva Pohoda BDM i crkva sv. Ivana Krs telja u Ein Karenu blizu Jeruzalema

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 109

ELIZABETIN ZNAK

beta) služe ne samo da odrede vrije-me radnje, nego i da naglase važnost događaja. Danas se za to koristimo uglavnom vizualnim tekstualnim efe-ktima (npr. podebljana, podcrtana ili kosa slova), koji tada još nisu bili iz-mišljeni. Početni i završni motiv (anđeo do-lazi i odlazi ili Lukino evanđelje za-počinje i završava u hramu – vidi Lk 24,53) predstavljaju odličan znak da se radi o cjelovitu odlomku ili tek-stu. U ono vrijeme mnogi su se tek-stovi pisali odmah jedni iza drugih, a i poglavlja nisu mogla biti odvo-jena pa je pisac to morao naznačiti svojim načinom pisanja. Vidimo početak i kraj, tj. u odlom-ku o Naviještenju nije važno samo ono na početku »milosti puna« nego i ono »neka mi bude po riječi tvojoj«. Ono prvo se ne razumije u potpunosti bez ovog drugog. Nada-lje, kada imamo dobro podijeljene cjeline, možemo se zapitati zašto su poredane baš u ovome nizu, u ka-kvom su odnosu, zavise li jedna o drugoj, nadopunjuju li se ili suprot-stavljaju. Ovdje je očito da Luka želi da čitatelj usporedi Zahariju i Mariju. Kako to uspijeva? Opisuje ih paralelno: događaju im se gotovo iste stvari (susreću anđela), oboje pjevaju hvalospjeve i nijednom se izravno ne susreću u tekstu. Drugim riječima, Luka ih ciljano stavlja jed-no pokraj drugoga i to na način da ovo poglavlje započinje i završava sa Zaharijom, dok se Marijin od-

lomak nalazi u sredini. Znači i ova struktura u sebi sadrži poruku: ako uspoređujemo Zahariju i Mariju ili djecu Ivana i Isusa, možemo zaklju-čiti da su Marija i Isus u sredini, a Zaharija i Ivan ono što ih okružuje. Takva nam struktura teksta otkriva važnost Marije i Isusa. Struktura jest DNA nekoga teksta.Svatko može prepoznati neke vizu-alne osobine čovjeka pored sebe, ali takvo poznavanje ostaje površno (u pozitivnome smislu riječi). Ta »po-vršnost« omogućuje da razlikujemo jednu osobu od druge, ali bez po-znavanja nečije nutarnje (duhovne) građe (srce), ne može se ostvariti dublji odnos. Isto je sa Svetim pi-smom. Riječ je o praktičnome pri-mjeru primjene ovoga principa na Bibliju: kao u ljudskim odnosima, ako želimo dublji odnos, to podra-zumijeva razmjenu ne samo infor-macija, nego i nakana, misli, načina razmišljanja, funkcioniranja i sl. (tj. srce, duhovna građa, struktura), jed-nako je tako i s biblijskim tekstom.

P OZ I V Č I TAT E L J U Teološka pitanja i odgovori Cilj ove rubrike jest da kratka i jasna, generalna i konkretna objašnjenja Sve-toga pisma. Za nejasnoće i pitanja, možeš se obra svoje-mu duhovniku ili pra telju, ali i » pkatelju« ovoga članka na adresu e-pošte: [email protected]đer nam se možeš javi sa svojim prijedlozima, pitanjima i bratskim kri kama, koje ćemo se potrudi predstavi u slje-dećim brojevima Časopisa.

Pisac je zapravo kamerman koji nam dopušta vidje određene stvari iz određenoga kuta.

Struktura jest DNA nekoga teksta.

110 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 111

Poslije uskrsnuća Krist je s nama u sve dane do svršetka svijeta. Njegov križ i euharis ja svijetle već dvije suće godina milijunima ljudi na zemlji. Onima koji ga vidješe očima duše i koji ga upoznaše. (MČ)

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Svjetlo Kristovo! – Bogu hvala! (Liturgija Velike subote)

Snim

ila: M

arja

na P

erko

vič

112 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Fides I. Q.

Nikola Bolšec, mag. phil.

Putem povijesti do Neba

Čini se da čovjek najviše živi u svojoj prošlosti. Sadašnjost izmiče iz ruku prema budućnosti koja je pak otvorena svakojakim nejasnim mogućnostima. Prošlost je već odživljena pa našemu životu daje određenu sigurnost, kao što luka daje sigurnost brodu. Svaki je brod vezan u luci, čvršće ili slabije, duljim ili kraćim konopcem, a njemu je sudbina otisnuti se na pučinu i ploviti morima. Naša vezanost za prošlost tako može biti bliža, kao da smo njome stalno za-okupljeni, ili pak dalja što znači da od nje bježimo bez osvrtanja na ono što nas veže. Međutim, odnos prema proš-losti postaje za nas slobodnim tek kad našu prošlost prepoznajemo kao vla-stitu životnu priču, kada našu prošlost počinjemo živjeti kao povijest.

Povijest nije samo vremenska odrednica, ono što se samo dogodilo i nema u sadašnjos za nas nikakva značaja. Čovjek može u prošlos prepozna vlas tu životnu priču. Tako prepoznata, ona se pretvara u povijest, u živo sjećanje našega vlas toga puta k spasenju. Taj put sve veće slobode i zahvalnos , vodi nas do našega konačnoga cilja.

Kako nastaje povijestRiječ povijest dolazi od grčkog histo-ria, a označava ono što se činjenično zbilo i što je prošlo, kao i ono što se dogodilo, ali koje i dalje živi u obliku pripovijedanja i sjećanja, kao daleko, ali živo. Taj se vid riječi povijest za-držao u francuskom gdje riječ l´histo-ire označava i povijest kao »prostor-no-vremensku kategoriju« i »priču u književno-umjetničkome smislu«. Sam pogled na značenje te riječi upu-ćuje nas na dublju važnost koju nosi za egzistenciju.Svačija prošlost sadrži mnoštvo tego-ba i peripetija. Parafrazirajući poznatu misao vodilju Tolstojeve »Ane Kare-njine« možemo reći da je svaki čovjek na svoj način nesretan, a svi ljudi su

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 113

Fides I. Q.

na isti način sretni. Od svačije nesreće možemo napisati sasvim dobar roman, priču s još otvorenim i neispisanim za-vršetkom. Gledajući u povijest vlastite nesreće, izraelski je narod od nje živio. Posebno za vrijeme blagdana kada se u krugu obitelji pripovijedalo o veli-kim i važnim događajima. Pasha, kao najznačajniji događaj i najveći blag-dan, govori o trenutcima kada je Bog izveo svoj narod iz tegobâ egipatsko-ga ropstva u slobodu Obećane zemlje. Činom pripovijedanja kao prisjećanja, prošlost postaje živa, posadašnjuje se u konkretnome osobnome životu. Kod nas kršćana za to su značajni obredi Velike subote u kojima se prisjećamo cijele povijesti spasenja, čineći i pre-poznajući je najvažnijim dijelom naše egzistencije.

Pogled u povijest kao molitvaPapa Franjo kaže da je »vjera pove-zana s konkretnom životnom pričom, u zahvalnome sjećanju na Božja do-bročinstva te s postupnim dovršenjem svojih obećanja.« Svatko gleda u sebe tražeći smisao i na razne načine poku-šava shvatiti svoj život, osmisliti patnju i zbrku događaja pravilno urediti. Bog, kao Gospodar Povijesti, nalazi se svug-dje i u svakome trenutku, dobrome i lošemu. Toma Akvinski kaže da je pri-sutnost zla u svijetu pokazatelj Božje-ga postojanja te samim time i Njegove dobrote i ljubavi. Ukoliko zađemo u našu prošlost tražeći otiske Božje pri-sutnosti, pritom ne bježeći od nje niti ne kopajući po njoj vlastitom snagom, nalazimo ih u trenutcima najveće bijede

i najveće tame. Papinim riječima, naš vlastiti životni put postaje »put saveza« u kojem se »sjećamo izbora koji je Bog učinio nad nama.«Pripovijest o rasipnome sinu donosi otkriće osobne prošlosti kao povijesti koja se time preobražava u molitvu. Rasipni se sin pretvorio u oskudijeva-jućega i izgubljenoga da bi se zatim prisjetio svojega podrijetla i istinskoga životnoga izobilja. On postaje obra-ćenik, a odlazak svojemu ocu čini ga preobraženim, od oca odjevenim za-ručnikom. Time je od njegove prošlo-sti nastala istinska molitva kao i kod najpoznatijega rasipnoga sina Crkve i fi lozofi je, svetoga Augustina. Svojim »Ispovijestima« daje svjedočanstvo svoje slabosti i Božje milosti. Sasvim iskreno otkriva svoje emocije Bogu ispovijedajući svoje nevolje i Božje milosrđe zato da svi »prestanemo biti bijedni u sebi, a postanemo blaženi u tebi«, u Gospodinu.Kada vlastitu prošlost počinjemo pro-matrati kao tajanstveni put osobne objave Boga nama samima, tada naš život postaje obraćenim i slobodnim. Milošću Božjom postajemo Očevi za-ručnici. Svako daljnje vraćanje na našu prošlost i življenje sada žive povijesti, postaje trajnim savezom i temeljem naše vjere. Sjećanje na čudo vlastita spasenja postaje snagom i rastom vje-re. Ono prožima sadašnje i proteže se na buduće, na tu pučinu svakojakih mogućnosti. Naša, pa i opća povijest, vodi u slobodi konačnome cilju. Jer, po Berdjajevu, »povijest je put prema drugome svijetu.«

Sjećanje na čudo vlastita spasenja postaje snagom i rastom vjere

CRTICE iz PSIHOLOGIJE

Komunikacija naša svagdašnja

Svaki dan sudjelujemo u komu-nikaciji, a uglavnom ne razmiš-ljamo o tome što ona jest. Komu-nikacija podrazumijeva proces u kojem prenosimo misli, ideje, osjećaje… sporazumijevamo se i razmjenjujemo informacije. Možemo komunicirati verbalno (riječima), neverbalno – govo-rom tijela, riječi izostaju bilo na-mjerno ili nenamjerno.Na pitanje: »Možemo li ne ko-municirati?«, odgovor bi bio: »Ne!« Svako ponašanje jest ko-munikacija, ne možemo ne ko-municirati. Čak i kada šutimo ili se ne koristimo riječima, ko-municiramo, a, svaki dan mnogo

Komunikacija je dio naših života. Čovjek ne može ne komunicira . Komuniciramo cijelim svojim bićem i nije svejedno kako komuniciramo i kako gradimo među-ljudske odnose. Donosimo nekoliko kriterija uspješne komunikacije te objašnjavamo kako ak vno sluša i aser vno komunicira .

komuniciramo. Govorenje je u našim životima zastupljeno s 35 posto, a slušanje s 40 posto.Budući da svaki dan komunici-ramo, mogli bismo zaključiti da smo stručnjaci za komunikaciju. Međutim, razmirice, konfl ikti, dugotrajni neriješeni sukobi po-kazuju da imamo još mnogo toga za naučiti i da u svakoj situaciji u životu možemo osobno napredo-vati u tim vještinama.

Što komunikaciju čini uspješnom?Ono što je neizmjerno važno za međusobne odnose, ali i nas same, jest prije svega poznavanje

sebe: kako ja reagiram kad sam ljut/a, tužan/tužna, razočaran/a, povrijeđen/a… kako se nosim sa stresnim i konfl iktnim situacija-ma…? Upoznavati sebe, svoje granice, mogućnosti, vještine, mane, slabosti… velik je zada-tak, ali i iznimno bogatstvo za svakoga. Dok govorimo, imaj-mo na umu kontekst ili situaciju i budimo odgovorni u odnosu na ono što izgovaramo, kojim se ri-ječima i tonom koristimo.Zatim, važno je slušati druge. Latinska poslovica kaže: »Ima-mo dva uha, ali samo jedan jezik - da bismo više slušali, a manje pričali.« Što znači dobro ili ak-

Marinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog

Foto

: Shu

ers

tock

114 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 115


tivno slušati? Aktivno slušanje jest usmjeravanje pozornosti na ono što nam osoba govori i osjeća te uzvraćanje vlastitim riječima da pokažemo da smo razumjeli poruku. Uključuje in-terpretiranje i pamćenje onoga što smo čuli. Treba gledati u oči, a ne u pod ili u druge ljude, i izbjegavati ome-tajuće pokrete (npr. gledanje u mobitel, na sat…). Postavljamo pitanja o onome što nam osoba govori, povremeno i ponovimo ono što je rekla, ali vlastitim ri-ječima (npr. »Ako sam te razu-mjela, željela si reći…«). Nije potrebno previše govoriti jer je uloga slušanja u tome da osoba koju slušamo izrekne ono što misli, želi, treba, ono što je boli ili joj predstavlja problem. Na slušaču nije da govori, posebno ne o sebi. Evo primjera lošeg slušanja:Osoba 1: »…tako mi je teško jer mi dijete ima problem…«, Osoba 2 (sugovornik): »Joj, a da znaš kak’ je meni i kako se ja pa-tim sa svojom djecom!«Odlučimo želimo li slušati! I imamo li vremena za slušanje. Ako smo donijeli odluku da ćemo slušati, tada je neophodno potruditi se. Kada slušamo, ne prekidamo dok osoba govori. Ukoliko se pojavi šutnja, ona može biti ko-risna. U šutnji se naše misli slažu

i uobličuju i ona može imati po-zitivan učinak. Nekada je šutnju teško izdržati, ali je potrebna da nam se misli »poslože« da može-mo dati odgovor ili je pak šutnja potrebna da se kaže ono za što je potrebno to vrijeme. Slušanje je moćno jer nam omo-gućuje da pokažemo razumije-vanje, potaknemo osobu da kaže još više, da se smanji intenzitet emocija i izgrađuje odnos povje-renja. Ljudi ne zaboravljaju da ih je netko saslušao onda kad im je to bilo potrebno. U komunikaciji je osim pozna-vanja sebe i aktivnoga slušanja, potrebno prihvaćanje i razumije-vanje. Da bismo mogli učinkovi-to komunicirati s drugima, važno je prihvatiti različita mišljenja, ponašanja, izbore, stilove života, stavove. Različito ne znači nuž-no i pogrješno! Naša uvjerenja, stavovi, ideje o životu važni su nama, ali ih nemamo pravo na-metati drugima kao jedine mo-gućnosti. Ono što možemo, jest pokušati razumjeti druge i njiho-ve razloge za ono što čine. Lakše je druge osuditi (na što nemam pravo) nego ih pokušati razu-mjeti i potom ih prihvatiti kakvi jesu. Nikoga ne možemo mije-njati (ni djecu, ni partnere, ni ro-ditelje…), osim sebe, svoj način razmišljanja i obrazac ponaša-nja. Ukoliko pokušavamo dru-ge mijenjati i činiti sve ne bi li

se oni ponašali kako želimo, bit ćemo frustrirani i nezadovoljni – jer nije moguće mijenjati druge.

Asertivna komunikacija1

Dobra komunikacija kojom po-štujem sebe i uvažavam druge, u kojoj izgovaram ono što želim i čujem i poštujem tuđe želje, na-ziva se asertivnom komunikaci-jom. Osoba koja asertivno komunici-ra posjeduje sljedeća obilježja: • sluša, pritom gleda u oči i po-

kazuje osjećaje• poštuje druge i traži poštivanje

za sebe• jasno, konkretno i direktno go-

vori, iskazuje svoje mišljenje i osjećaje

• zna kako pohvaliti druge • preuzima odgovornost za ono

što čini i govori • spremna je ispričati se kada

pogriješi• zna kontrolirati vlastite ne-

gativne emocijeJa-poruke i ti-porukeAsertivna komunikacija uklju-čuje i tzv. ja-poruke u odnosu na ti-poruke koje predstavljaju zapreku uspješnoj komunikaci-ji. Često u komunikaciji čujemo ti-poruke koje govore o pogrješ-kama drugih ili njihovim osobi-nama: »Ti nikada ne čistiš iza 1 Asertivan: deklarativan, pouzdan, pun

pouzdanja, samopouzdan, imati ili po ka zivati uvjereno, sigurno i snažno ponašanje

116 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 20151111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111 66666666666666666666666666666 |||||||||||||||||| INIININININNININNNINNNINNNNINIIINNINININJIJIGJIGJIGIGJIGJIGJIGJIGJIGJIGJIJIGGJJ GOOOOOOOOOOOOO ||||||||||| OOŽUOŽUOŽUOŽUOŽOŽUOŽUŽŽOŽOOŽ JAKJAKJAKJAKAKKJAKJAKKAAK |||||||||||| 22222222 |||||||||| 2020202000000000020000000202000000020151511151555151515155551515151151551515511515155115111515151515115511515151515155115115155511115515


sebe...«, »Vi uvijek kasnite...« ili poruke o neadekvatnosti osobe: »Ti si nemaran«.

Ti-poruke:- aktiviraju osjećaj krivnje- kritiziraju - vrijeđaju osobnost drugoga i

mogu stvarati bijes kod drugih- onemogućuju pozitivan dija-

log

Ja-poruke- jasno iznosim svoje mišljenje- zastupam sebe i ne napadam

druge- predlažem rješenja Kada ti (opis ponašanja druge osobe – bez osude), osjećam se (moje emocije, ako je priklad-no), jer (zbog čega je ponašanje druge osobe problem) i želio bih (što želim da se dogodi). Npr. umjesto ti-poruke: »Vi uvi-jek kasnite na sastanak«, može-mo reći ja-poruku pomoću nave-dene formule:

»Kada kasnite, ljutim se jer gu-bimo vrijeme i kasnimo s cijelim rasporedom. Voljela bih da svi poštujemo dogovoreno vrijeme jer smo time učinkovitiji i pro-duktivniji u radu.« Važno je da smo asertivni kada tražimo vlastita prava, suprot-stavljamo se nepravdi, izraža-vamo svoja mišljenja, interese, želje, u prilici odbijanja neo-pravdanih zahtjeva.Kada želimo biti asertivni, treba se točno usmjeriti na ponašanja osobe. Primjerice, kada nekome želimo izreći prigovor ili kriti-ku, važno je konkretizirati koje nam to ponašanje smeta, reći što želimo (a ne što ne želimo), u pozitivnome tonu koji pridonosi komunikaciji neposredno nakon ponašanja koje je problem kao, npr. kašnjenje ili nepoštivanje rokova. Važno je da pohvalimo osobu pred svima, a kritiku joj kažemo nasamo.

Komunikacija uključuje naše na-pore da budemo korektni prema sebi i drugima. Treba prihvatiti i poštovati sebe, ali i druge tretira-ti s poštovanjem. Danas je dan kad mogu učiti više o sebi i drugima, biti asertivna osoba, tražiti ono što želim i od-biti ono što ne želim, danas može biti moj novi izvrsni (komunika-cijski) početak. Neka komunikacija bude ključ naših poslovnih uspjeha, kvali-tetnih odnosa i zadovoljnoga ži-vota. Mi smo na potezu.

Korištena literatura i preporu-ka za čitanje:• Miljković, D. i Rijavec, M. 1996.

Razgovor sa zrcalom: Psihologi-ja samopouzdanja. Zagreb, I. E. P.

• Miljković, D. i Rijavec, M. 1997. A što biste vi učinili? – Psiholo-gija protiv zdravog razuma. Za-greb, I. E. P.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 117

Virusi i antivirusi u Crkvi

Kada spomenemo sintagmu »borilačke vještine« većina ljudi odmah pomisli na Kinu ili Japan i fi lmove o Bruceu Leeju. Međutim, izvorište borilačkih vještina jest In-dija.

Od Indije preko Azije do nasU indijskim svetim spisima spominje se Vajramukti ili »Munjevita šaka«, borilač-ka vještina kojom je osobito dobro vladao demonski princ

Borilačke vješ ne nisu čista tjelesna ak vnost

Mario Petrović, dipl. teolog

Danas postoji mnoštvo različitih oblika borilačkih vještina: aikido, jujutsu, kung fu, karate, ninjutsu, tai chi chuan, taekwondo, judo… Temelje se na chi ili ki-energiji i za njihovo razumijevanje potrebno je poznavati učenja taoizma i budizma. Ukratko, za kršćane, borilačke vještine oblik su prikrivene idolatrije koje Biblija oštro osuđuje te su neprihvatljive u filozofiji i praksi.

ratnik Indrajit. S vremenom se iz ove razvio niz drugih borilačkih vještina. Budući da je budizam nastao u Indi-ji, budističkim redovnicima obično se pripisuje donošenje borilačkih vještina iz Indije u ostatak Azije. Po legendi, budistički redovnik Bodd-hidharma donio je borilačke vještine u Kinu. Jedni izvori tvrde kako je on osnovao sa-mostan Shaolin koji je iznje-drio borilačku vještinu kung

fu. Najvjerojatnije je prijelaz borilačkih vještina iz Indije u Aziju bio postupan, u djelo-vanju više pojedinaca i u više navrata. Iz Kine, borilačke vještine dospjele su u Kore-ju, Japan, Kambodžu, izgra-đujući nove oblike. U današ-njoj Kini još uvijek postoje samostani gdje je moguće steći znanja iz borilačkih vje-ština i koji su rasadnici dviju religija: budustički samostan Shaolin i skupina taoističkih

118 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015


samostana na svetoj planini Wudang.

Različi oblici borilačkih vješ naDanas postoji mnoštvo razli-čitih oblika borilačkih vješti-na. Spomenimo samo neke: aikido, jujutsu, kung fu, ka-rate, ninjutsu, tai chi chuan, taekwondo i judo. Po nekim izvorima, borilačke vještine bile bi zapravo meditacija u pokretu. Ovo osobito dola-zi do izražaja kod tai chija koji je iznimno usporen i u prvi trenutak nalikuje na tje-lovježbu, premda je u svojoj biti borilačka vještina. Po-trebno je samo ubrzati pokre-te kako bi se to vidjelo.

Što je zapravo prava podlo-ga borilačkih vješ na? Kako bismo ispravno ra-zumjeli borilačke vještine, moramo poznavati učenja taoizma i budizma. Taoizam ili daoizam jest religijsko-fi -lozofski sustav koji uči da je u početcima svijeta bio samo Tao (Dao) ili Put. Tao emani-ra (isijava) energiju chi i tako oblikuje svijet te vrši na njega utjecaj. Budući da je Tao neo-soban (istočne religije ne po-znaju koncept osobe) takva je i energija chi. Ipak, u svojoj je srži chi monodualističan i sadrži dva suprotna principa:

yin i yang. Taoističko učenje tvrdi da je yin (tigar) nega-tivna, ženska, tamna, hladna energija, a yang (zmaj) pozi-tivna, muška, svijetla, topla energija. Prema taoizmu, ova energija sve oblikuje i proži-ma pa tako i čovjeka. Čovjek u sebi ima energetsko tijelo, slično kao meridijani i pa-ralele oko zemaljske kugle, kroz koje kruže ove energije. Kada se yin i yang međusob-no sukobe, ili jedna energija prevlada drugu, tada dolazi do zastoja u funkcioniranju organizma i pojave bolesti. Da bi se postiglo zdravlje, potrebno se koristiti akupun-kturom ili akupresurom da bi se energije yin i yang unutar čovjeka dovele u homeostazu ili, drugim riječima, u sklad. Na ovome principu djeluju borilačke vještine. Jedne kori-ste yin-energiju (aikido, wing tsun...), a druge yang-energi-ju (karate, kung fu...), ovisno o tome je li vještina (kata) ofenzivna ili defenzivna. Cilj je pokreta koji se uvježbavaju prikupiti što više chi-energi-je, a da bi se to postiglo po-trebno je imati prazan um što se postiže meditacijama koje predlaže chen-budizam (u Ja-panu zen-budizam). Iz glave se moraju izbaciti sve misli kako bi um bio prazan, odno-

sno otvoren! U svakome slu-čaju, borilačke vještine bazi-raju se na chi ili ki-energiji.

Primjer – jujutsu (japanska borilačka vješ na)Uzmimo, primjerice, ja-pansku borilačku vještinu jujutsu. On se pojavio u Ja-panu kao derivat prethodnih borilačkih vještina i služio je kao vještina samoobrane premda ima nešto i napa-dačkih pokreta. Kao i svaka borilačka vještina, jujutsu se koristi sustavom kata. Kata jest serija borbenih tehni-ka sa zamišljenim protivni-kom tijekom koje se stavovi i tehnike blokova (obrane) i udaraca povezuju točno utvr-đenim slijedom i načinom. Pretpostavlja se da je prva kata nastala 500. godine n. e. Prvobitna kata – Sanchin – za koju je utvrđeno da je stvarno postojala, vježbana je i prenošena stoljećima s ko-ljena na koljeno po budistič-kim samostanima. Određene napredne kate posvećene su zmaju, imaju strukturu zma-ja i simboliziraju mudrost, dubinu i duhovnost taoizma i budizma koja se suprotstavlja materijalnosti svijeta. Kate se vježbaju do perfekcije (neke kate i po nekoliko godina) jer se na taj način ovladava i

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 119


utjelovljuje sama energija ki u onome koji vježba kate te je moguće zadavati smrtonosne udarce i pobjeđivati nevjero-jatnom lakoćom daleko (fi -zički) jačega neprijatelja. Oni koji vježbaju jujutsu polažu zakletvu ili pristupnu izjavu u kojoj se vježbenik obvezuje na slijepu poslušnost učite-lju i otvorenost uma i srca za sve što ih uči ovaj Put! To je samo jedna od serije izjava koje pristupnik potpisuje i na koje se svojim potpisom ob-vezuje. Na višim stupnjevima jujutsua meditira se jer nije moguće u potpunosti ovladati borilačkom vještinom ako se prije ne prikupi ki-energija meditacijom.

Borilačke vješ ne oblik su prikrivene idolatrijeBorilačke vještine nisu čista tjelesna aktivnost ili sport kako se to danas prikazuje u medijima. Ove vještine u sebi imaju skrivene simbole tao-izma i budizma (zmaj) koji su oprečni simbolici Biblije i bitno iskrivljuju značenje koje nudi Sveto pismo (zmaj je drugo ime za đavla). Na-dalje, energija koja se koristi nije znanstveno utvrđena (ne može se opisati niti dokazati putem znanstvenih metoda) i, prema tome, ona je duhovna.

Ovladavajući chi/ki-energi-jom u sustavu tjelesnih vježbi (kate) vježbenik ulazi u du-hovnu sferu koja je naizgled kontrolirana što je zapravo privid jer se ne može vladati nečim što se uistinu ne po-znaje. U svakoj borilačkoj vještini tjelesne vježbe samo su središte u koje se hvata chi/ki-energija na početnoj razini da bi se kasnije njome mani-puliralo. Da bi se ove vježbe poboljšale, na početku i na kraju se meditira (npr. kod ai-kida koji je derivat jujutsua). Međutim, događa se tijekom vježbanja upravo suprotno, spomenuta energija ovladava vježbenikom. Svrha je medi-tiranja ispražnjenje uma. Isus jasno govori što se događa kada je kuća (um) prazna (Lk 11,24-26)! Treninzi u dojoima (prostor ili vježbalište gdje se treniraju borilačke vještine) podsjećaju na lažnu »litur-giju« ili idolatriju: nakloni, meditacija, obožavanje maj-stora i hladnog oružja koje se koristi kod vježbi. Uz sve navedeno polaže se zakletva nekome ili nečemu što nije Bog. Drugim riječima, bo-rilačke vještine oblik su pri-krivene idolatrije koje Biblija oštro osuđuje, a za kršćanina su neprihvatljive u fi lozofi ji i praksi. O duhu smrti, agresije

i bijesa koji se za vježbenika »zakvače« tijekom vremena provedena u vježbanju ne tre-ba niti govoriti.

Primjer iz svakodnevnoga ži-vota: odreći se duha karateaJedan prijatelj svjedočio mi je kako je bio kod fra Ive na seminaru. Prije toga prestao je trenirati karate i čak je po-kidao člansku iskaznicu koju dobiju svi članovi kluba. Za vrijeme molitve je fra Ivo iz-govorio njegovo ime i rekao da neće dobiti darove Duha Svetoga sve dok se ne odre-kne duha karatea. Tada je shvatio da nije bilo dovoljno to što je prestao s treninzima i poderao člansku iskaznicu, nego se trebao i u srcu odreći karatea. Kad je to učinio, da-rovi su stigli, a s njima i Duh Sveti. Zaključit ćemo riječima Sve-toga pisma: »Nema dobra stabla koje bi rađalo neva-ljalim plodom niti stabla ne-valjala koje bi rađalo dobrim plodom« (Lk 6,43).

Korištena literatura:Skyrme, B. 2005. Krščanski po-gled na borilne veščine in jogo. Prenova v Duhu. Ljubljana Rallo, V. 2011. Exposing the Dangers Behind Mar al Arts & Yoga. Sovereign world ltd. Lan-cester

U duhovnim vježbama upoznao sam BogaS pe Ple kosa, bivši hrvatski reprezenta vac, nogometni vratar NK-a Rostov (Rusija) i vježbatelj, govori za časopis »Injigo« o sportu, vjeri i iskustvu duhovnih vježbi.

Foto

: Dra

go S

opta

/HN

S

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 121

SRCE SPORTAŠA

Kako je igra pod pri skom očekivanja javnos ?S godinama se privikneš. Ispočetka jako teško, pogotovo zato što je strah kod no-gometaša jako velik. To se stvarno može osjetiti, ne samo kod mene, nego i kod ostalih. Zbog velikih očekivanja javnosti i novinarskoga pritiska i svega ostaloga. Po-gotovo danas kada bilo tko na svijetu pre-ko društvenih mreža i internetskih portala može komentirati nešto o tebi. To stvara veliki pritisak kod svih igrača, pogotovo kod mlađih u reprezentaciji. Kod nas sta-rijih, s tim se znaš nositi, na to si navikao. Upravo se zbog tog nerealnoga pritiska bojim da se kult reprezentacije, koji smo godinama stvarali, ne počne urušavati ako igrači baš zbog straha ne budu na razini na kojoj bi trebali biti, to bi moglo utjecati na samu reprezentaciju.

Što Vam je predstavljalo najveći pri -sak u sportu?Na samome početku, prije nego što sam se s time naučio nositi, najveći pritisak predstavljao mi je eventualni neuspjeh. Rezultatski pad, kad ti se po glavi vrzma sto misli, što će se dogoditi ako ne pobi-jedimo, ako dobro ne odigramo, ako se ne probijemo na veliko natjecanje, pa kad se tamo probijemo, ako ne budemo imali ve-liki uspjeh… sve to nekako stvara strah s kojim se svi mi nosimo na različite načine. Moram se tu vratiti na vjeru, na Boga, jer u svim tim trenutcima kad osjetiš taj strah, ako nemaš taj odnos s Bogom, jako je teš-ko. Mislim da se u vjeri mnogo lakše od toga svega othrvati i pobijediti strah.

Jeste li ikada imali problema sa stra-hom? Imate li neki primjer.Svatko od nas ima strah. Usporedbe radi, kad igram u klubu, toga straha nema, kad

igram za reprezentaciju, taj strah uvijek je tu prisutan. Ispočetka više, zadnjih godina mnogo manje, zato što su emocije jako ve-like, emocije koje unosim jer želim pobije-diti, ne igram za sebe kao što se stvara do-jam kad sam u klubu. U klubu imam dojam da igram za sebe, tu je profesionalizam i igraš za novac koji zarađuješ, naravno i za navijače, ali sve je to nekako vezano uz profesionalizam, bez prevelikih emocija. U reprezentaciji je druga stvar. Protiv toga se straha najlakše borim molitvom, pogo-tovo molitvom »U Ime Isusovo«. Sve to, barem meni, daje mirnoću i otklanja misli koje dolaze o lošim stvarima koje se mogu dogoditi na utakmicama, što se tiče moje igre i vezano uz navijače. Ono što najviše pomaže, sigurno je molitva.

Pročitao sam jedno Vaše iskustvo, spo-menuli ste kako ste u jednoj utakmici branili iznad svojih mogućnos . Bila je to utakmica Dinamo – Hajduk, zar ne? Možete li to opisa ? Prvi put u sebi sam osjetio prisutnost Boga koja je uvijek bila u meni, koju sam dobio najviše preko svoje mame, ali nije bila ra-

Foto

: Dra

go S

opta

/HN

S

122 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

SRCE SPORTAŠA

zvijena. Uvijek je bila tu, ali kao u hladnjaku, trebalo ju je izvaditi. Baš sam osjetio jako veliku milost. Osjetio sam da to nisam bio ja, osjetio sam da je u meni sve gorjelo. Branio sam, ušao sam u 30. minuti umjesto Gabrića, gubili smo 1 : 0, imali smo igrača manje, to je bila utakmica dva-tri kola prije kraja, u kojoj bismo mi eventualnim izjednače-njem imali šansu osvojiti pr-venstvo. Suci su nas doslovno ubijali: nisu nam sudili jeda-naesterac u prvoj minuti, za-bili su nam gol iz zaleđa. Bilo je katastrofa. I onda sam ušao i stvarno sam branio! Možda sam imao još jednu ili dvije takve utakmice u karijeri – u

kojoj ti sve ide. U tim životnim trenutcima, kad počinješ odrastati, jer tada sam počeo igrati u Hajduku, počinješ otkrivati milijun novih stvari, počinješ se pitati: Tko si? Što si? Odakle dolaziš? Kako si nastao? Sva ta pitanja, naravno, traže odgovore i mislim da je ta utakmica bila pokretač svega toga.

Koliko Vam je vjera pomogla u trenut-cima kada ste bili ozlijeđeni ili razoča-rani?U svojoj karijeri imao sam toliko nesretnih stvari, toliko neuspjelih transfera. Ozljeda koljena bila je jako teška, ozljeda križnih ligamenata s 2009. na 2010. godinu. Preki-nuo sam igrati 6 mjeseci i bio gotovo 8 do 9 mjeseci izvan nogometa, izvan službene utakmice. Moja je žena tada bila trudna sa sinom i bio sam u duhovnim vježbama. Ne znam, kad nekako gledam sve skupa, svi ti neuspjeli transferi, sve je to služilo za moju izgradnju kao osobe i kao vjerni-ka. Doživio sam preko toga svega, možda će glupo zvučati, milost jer kad se predaš Bogu, kad sve prepustiš Njemu, shvatiš da su i takve stvari u životu normalne i da su potrebne da bi se izgradio kao osoba i da bi postao bolji čovjek. I kad to tako prihvatiš, mnogo lakše ti je sve podnije-ti. Meni se to dogodilo. Neuspjeli transfer u Tottenham, i drugi, i ta ozljeda, osjetio sam jednu novu dimenziju. Smatram da mi je u karijeri i u životu vjera pomogla (i dan-danas se pokušavam izgraditi) da budem bolji u odnosu prema samome sebi i prema drugima, i jednostavno svoj ego, koji je u nas sportaša velik, da ga suzbi-jam. Mnogo mi je pomogla ta ozljeda ko-liko god glupo zvuči.

Kako je došlo do Vašeg obraćenja?Kad mi se otac razbolio, 2006. godine. Imao je dobroćudni tumor na glavi. Tada sam osjetio da neke stvari u svojemu ži-votu moram mijenjati. Ta bolest bila je defi nitivno prekretnica da neke stvari koje sam prije radio ostavim iza sebe. Nažalost, kad igraš nogomet, tu je mnogo novca, sve je dostupno i teško se nositi s time. Zato ne odobravam kad naši igrači rano odlaze vani. Otišao sam s 24 godine pa mi se bilo

S pe Ple kosa (nogometaš, vratar)• Rođen je 8. siječnja

1979. u Splitu.• Odigrao je 114 nastupa

za hrvatsku nogometnu reprezentaciju (1999. – 2014.).

• Prijašnji nogometni klubovi: »Hajduk, Split«; »Shakhtar, Donetsk« (Ukrajina); »Spa rtak, Moskva« (Rusija); »To enham, Hotspur« (Engleska).

• Trenutačni nogometni klub: »Rostov« (Rusija).

Izvor: HNS

Foto

: Dra

go S

opta

/HN

S

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 123

teško nositi s nekim stvarima. To je bila moja prekretnica. Nikad neću zaboraviti doslovno jedan šprint u crkvu, trčao sam na ispovijed. I stvarno, ta je ispovijed bila najupečatljivija u mojemu životu. Sveće-nik koji me ispovijedao kao da je najviše osjećao moju bol. Mislim da je Bog trebao otvoriti putove – i ti kreneš tim putem – i putovi se stvarno počnu otvarati.

Primije li smo da molite prije svake utakmice, što molite?Molim molitvu »U Ime Isusovo«, molitvu zaštite. Nju molim svako jutro, pogotovo prije utakmice. Dva, tri puta da se zaštitim, zazivam Duha Svetoga i prizivam Isusa da me zaštiti, predam se u Njegove ruke da bude Njegova volja, ne moja.

Molite li nakon utakmice?Ne, nisam molio.

Kako ste saznali za duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog?Preko moje supruge. Ona je bila ključ-na osoba u mojemu duhovnome razvoju. Drago mi je da imam nekoga uz sebe tko razmišlja isto kao i ja. Onda je i lakše pre-mostiti razlike u životu. Ona je mene zain-teresirala. Detalja se ne sjećam, ali pamtim – jer ti nogomet daje disciplinu – da sam ponekad i kasnio s razmatranjima pa sam onda razmatrao dva, tri puta na dan. Bilo je to prekrasno iskustvo. Promijenilo je saznanja o vjeri. Prije je to bilo više tradi-cionalno. U biti, upoznao sam Boga. Kao i svaki odnos, između muža i žene, kad kreneš s nekom curom, kad se upoznaješ, tako sam i ja u duhovnim vježbama upo-znao Boga. Svaki odnos je obostran i to mi je nekako najviše od svega.

Kakvo je Vaše iskustvo duhovnih vježbi?Fenomenalno. Napravio sam jednu po-

grješku: nakon što sam završio prvu go-dinu, nisam poslije nastavio drugu. Kako mi je mnogo toga došlo u prvoj, mislio sam da je to – to i da ne trebam više dalje, a u biti vjeru doživljavam kao neki moza-ik i onda se te kockice samo slažu. Tada sam mislio da su se složile, a nisu baš. Je-dino mi je žao što nisam nastavio. Nadam se da uskoro hoću. U tim razmatranjima osjetio sam u slikama taj fi zički dodir s Isusom, Marijom i otvorila mi se jedna nova dimenzija u razmišljanjima. Da su oni stvarni. Da postoje. Koliko su Vam značili razgovori sa pra teljem?To je ključ svega, da imaš nekoga tko će te usmjeriti. To je tako u životu pa i u duhov-nim vježbama. Pratitelj ti olakšava, kao što je meni pratitelj bila Marica. Ona te pozna-je. To je dodatan plus. Ona je zbilja divna osoba i kažem – prekrasno iskustvo.

Postoji li razlika u Vašemu životu prije i poslije duhovnih vježbi?Kako ne. Postao sam mnogo mirniji, na jedan način. Iako me i dalje nekad na utakmici od pustog adrenalina malo iz-baci iz takta, ali mislim da stalno treba

SRCE SPORTAŠA

Foto

: Dra

go S

opta

/HN

S

124 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

raditi na sebi. Duhovne vježbe ubrzavaju taj proces gdje ti sazrijevaš i kao osoba, i kao vjernik. Ono što sam isto naučio, kada bih razmišljao o vjeri, to bi bila tra-dicionalna vjera i ona bi se uvijek prika-zivala u patnji. Je li to nastajalo od naših bakâ i majki koje su to prenosile na nas, ili živimo u takvome okruženju, ili zato što je Hrvatska cijelu svoju povijest bila u nekoj patnji. Mene je to jako smetalo. U redu, postoji patnja, sve to razumijem. Kad smo bili na svjetskome prvenstvu u Africi, onda u Americi, bio sam na misi i vidio da oni slave Boga u radosti. U isku-stvu duhovnih vježbi vidio sam da tako treba i biti. U redu, postoji patnja i križ i s time se treba znati nositi, no prvenstveno treba slaviti Boga i biti radostan, unije-ti radost u svoje živote. Nije to ljudima lako s obzirom na svakodnevne proble-me. No mislim da kada ideš s radošću, da je sve mnogo lakše podnijeti.

Jeste li ikada evangelizirali u svlačio-nici? Možete li s nama podijeli jedno Vaše iskustvo?

Nisam, ni s prijateljima nisam. Više se trudim da ih svojim djelima potaknem na razmišljanje o vjeri. Sve su to ljudi s kojima sam bio u svlačionici, koji me jako dobro poznaju, jako dobro znaju što sam bio. Znaš kako je kod nas, kad si nekad nešto loše napravio, uvijek će te etiketirati. Nastojim svojim djelima po-kazati da se mijenjam, da promjena na-bolje stvarno postoji. U razgovorima, ne da nešto namećem, nego životnim pri-mjerima utječem na druge. Uvijek sam nastojao to raditi djelima, biti primjerom i nadam se da je nekima i pomoglo.

Kako evangelizira u sportu? Što duhov-ne vježbe mogu donije sportašima? Mislim da se može evangelizirati u sportu. Duhovne vježbe sportašima mogu smanjiti pritisak od javnosti, novinara pa, nažalost, i od roditelja. No ključno je da u tome ra-zvoju imaš nekoga uz sebe koji će te znati usmjeriti na pravi način, da na pravi način razmišljaš o vjeri. I sad se tu vraćam na sportaše, na evangelizaciju u sportu. To je ključno sredstvo da im se pomogne, da vide da ima sportaša koji su u vjeri i koji su im spremni pomoći pravim savjetom, pravim primjerom. Vidio sam da u Italiji postoji skupina spor-taša »Atleti di Cristo«, da Radamel Falcao vodi takvo nešto. Meni bi bilo jako drago da se u Hrvatskoj nešto slično pokrene, međutim u Hrvatskoj je teško bilo što po-krenuti jer danas Crkvu u nas, nažalost, mnogo kritiziraju. No kada nam Bog poka-že svima, i kad vrijeme sazrije, mislim da bi to bilo jako važno, pogotovo kod mladih sportaša koji bi se mogli naći unutar svega toga.

Foto

: Dra

go S

opta

/HN

S

SRCE SPORTAŠA

Razgovarao: Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

126 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

NOVA KNJIGA

Govori danas o oproštenju u svijetu koji je zahvaćen mržnjom i nasiljem u nesagledivim razmje-rima, bio bi sekularnomu čovje-ku čin ludos . Među m, kršćani imaju sasvim drukčiji pogled od ostatka svijeta. Knjiga »Traži oproštenje, a ne ponizi se«, Svijetla točka, 2014., govori o oproštenju na jedan nov i drukčiji način. Svaki dan suoče-ni smo s činjenicom da nekomu trebamo opros . Ali, traži oproštenje? Upravo o tome po-lemizira ova knjiga. Iako je autor svećenik i stručnjak za psihotera-piju, knjiga je pisana jednostav-no. Podijeljena je u tri cjeline.Prva cjelina općenito govori o oproštenju i donosi jednu širu sliku o važnos traženja opro-štenja kako bi se poboljšali me-

đusobni odnosi, a potom što o tome govore monoteis čke religije. Autor razlikuje tri vrste povreda u međusobnoj komu-nikaciji: neho čna, namjerna i povreda pro v bližnjega. U opisu

»Tražiti oproštenje, a ne poniziti se«Isabelle d’Aspremont, Jean Monbourqe e

krivih načina traženja oproštenja pisac nam pokazuje kako izbjeći skrivene zamke, a cijelo poglavlje zaključuje analizom otpora koji se javljaju kada čovjek želi traži oproštenje. U drugome dijelu knjige detaljno su razrađene etape individualno-ga traženja oproštenja. Vježba-telju u duhovnim vježbama koji želi traži oproštenje sigurno će ovaj način razlučivanja pomoći. Primjerice, druga etapa donosi prepoznavanje duševnih stanja koja nas mogu sprječava da napravimo iskorak u željenome smjeru. Kako bi se čitatelji okori-s li spozna m, autor donosi niz prak čnih vježbi koje pomažu u prevladavanju sputanos . Govo-ri o konkretnim koracima traže-nja oproštenja i to je popraćeno

nizom prak čnih vježbi koje su od velike pomoći.Treći i zadnji dio knjige govori o tre-

nutačnoj situaciji u svijetu glede ovakva načina postupanja kod oproštenja. Donosi niz primjera kolek vnoga traženja oprošte-nja. Tako se može pročita kako su Ivan Pavao II. i američki bisku- Mario Petrović, dipl. teolog

Svaki dan suočeni smo s činjenicom da nekome trebamo opros . Ali, traži oproštenje?

pi tražili oproštenje u ime Crkve ili kako to čine poli čari. Knjiga će vam bi još zanimljivija ukoliko je uzmete u ruke i poklo-nite joj dovoljno pozornos . Već samo čitanje ima terapeutsku komponentu po dubokim uvidi-ma o vrijednos traženja opro-štenja.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 127

»Moje će te usne slavit'« (Ps 63,4)

Korizma je vrijeme kada Cr-kva na poseban način upu-ćuje svoj pogled u raspetoga Krista i razmatra otajstvo Njegove muke, smrti i uskr-snuća. Sv. Ignacije potiče nas da u ovim milosnim danima molimo za dar pokajanja i da uronimo u tajnu Ljubavi koja trpi radi naših grijeha. Zaista, Gospodin zbog nas prima na se križ, uzima teret kazne ci-jeloga čovječanstva i prinosi sebe kao pomirnicu za naše grijehe kako bismo imali vječni život.Kako da čovjek odgovori na tu Ljubav? Sv. Franjo plakao je i molio: »...da umrem od ljubavi ljubeći Tebe, kao što

Maja Fabris, mag. muz.

Po Isusovoj muci do ozdravljenja

»Cjelivat ću, Gospodine« jest pjesma koja nam može pomoći da, ljubeći Isusovu muku, primimo njezine plodove oslobođenja, iscjeljenja i ozdravljenja – plodove vječnoga života.

si Ti umro od ljubavi ljubeći mene.«Uistinu, Ljubav je ključ. »Ljubav mi je sve objasnila«, kaže sv. Ivan Pavao II. Otvo-rimo i mi srca da nam Ljubav sve objasni. Otvorimo srca da nam Ljubav objasni žrtvu, da nam objasni Križ – da ga mo-žemo zagrliti.U želji da vatra Ljubavi za-pali srca svih nas, donosimo vam pjesmu koja nam može pomoći da, ljubeći Isusovu muku, primimo njezine plo-dove oslobođenja, iscjeljenja i ozdravljenja – plodove vječ-noga života.Tekst pjesme »Cjelivat ću, Gospodine« napisao je sveće-

nik Josip Ivić, koji je djelovao u Đakovu između četrdesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Autor melodije jest Ivan Sučić, a pjesmu je har-monizirao I. Špralja.Njezina jednostavna, a tako čista i prozračna melodija omogućuje da pjevač/sluša-telj uroni u tekst, a ljepota li-nije najviše dolazi do izražaja kad se pjeva a cappella – bez pratnje instrumenata.Sjećam se dana kad sam prvi put čula ovu pjesmu. Bilo je to na velikome mjesečnome susretu sudionika duhovnih vje žbi u Zagrebu prije nekoli-ko godina. Djevojke u zboru nježno su i polagano pjevale

Livad

a u

cvat

u, K

ata

Jelo

včić

rođe

na P

ejić,

199

6.,a

kvar

el; s

nim

ila: N

atal

ija V

asić

128 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

»Moje će te usne slavit'« (Ps 63,4)

pjesmu, a Marica Čunčić mo-lila je za iscjeljenje ranâ. Ta molitva/pjesma trajala je 20-ak minuta, ali to vrijeme čini-lo se kao trenutak. Sjećam se da sam pomislila kako nijed-na glazba koju sam u životu čula ne otvara Nebo za izljev milosti tako kao ta pjesma. Osobno sam primila dar po-kajanja, iscjeljenja i veliku utjehu za vrijeme te molitve. Otada sam vidjela još mnogo ljudi koji su na susretima, u duhovnim vježbama u šutnji te na pokorničkim bogosluž-

Cje - li vat- u, Go spo- di- ne,- sve te- ra ne- tvo jeda

Meditativno J. Ivi / I. Su i , I. Špralja

2. Cjelivat u, Gospodine, rane ruku tvojih u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih!

3. Cjelivat u, Gospodine, rane nogu tvojih da oprostiš sva bespu a grešnih nogu mojih!

4. Cjelivat u, Gospodine, rane glave tvoje da o istiš sve opake misli glave moje!

5. Cjelivat u, Gospodine, ranu boka tvoga i predat se za sve vijeke Srcu Boga moga!

iz lije- iš- o pre mnoge- ra nedu še- mo je.-

5

Cjelivat ću, Gospodine

jima primili brojne milosti preko te pjesme. Mnogo je ljudi uz nju po prvi put pro-plakalo, mnogo se ledenih srdaca uz pomoć te pjesme otopilo pred Isusom Ljubite-ljem.Želim sebi i vama da često pjevamo ovu pjesmu u vrije-me korizme, ali i izvan nje, primjerice petkom, kad se spominjemo Kristove muke. Uvrstimo je u svoja razmatra-nja, u svoje klanjanje Križu. Neka nam Gospodin po svo-jim ranama otkrije što naši

grijesi čine Ljubavi, koliko je bole, pa neka nam se zga-de da ih se jednom za svagda odreknemo i da se pokajemo. Neka nas bujice krvi i vode što teku iz ranâ Isusovih ope-ru, očiste, ozdrave, obnove.I – na kraju – uronimo u to probodeno Srce koje se daje do kraja, koje se razdaje za nas, budimo jedno s Njim, predajmo se za »sve vijeke Srcu Boga svoga« i Nebo će za nas biti samo nastavak te iste Ljubavi koja nas zove da je živimo već sada!

Notn

i zap

is: F

rano

Fabr

is, m

ag. m

uz.

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 129

Nikola Bolšec, mag. phil.

Marian Kołodziej – Iz Auschwitza s patnjom... i ljubavlju

U radikalnosti ljudske muke i bjesnila grijeha, ljubav pronalazi svoj put u ranjena srca što je najprikladnije izraženo rukom jednoga slikara.

Marian Kołodziej (1921. – 2009.) poljski slikar i kazališni scenografGodine 1944. na izlasku iz logora imao je 23 godine i 36 kilograma.Auschwitz je njemačko ime grada Oswięcim u jugozapadnoj Poljskoj gdje je 1941. – 1944. bio najveći nacis čki logor u ko-jem je ubijeno preko milijun ljudi.Njegove slike postavljene su u krip franjevačke crkve u mjestu Harmeže, 10-ak kilometara od Auschwitza gdje se ujedno nalazi slikarev grob.Autor je postav zamislio kao iskustvo patničkoga života u Aus-chwitzu.Ljudska lica vjerno su prikazana jer ona čuvaju čovjekovu po-sebnost i neponovljivost unatoč patnji i razaranju.Čin slobode i ljubavi dao mu je snagu da sačuva svoju čovječ-nost te da slikama posvjedoči kako se borba dobra i zla danomi-ce zbiva u čovjeku.Godine 2010. snimljen je fi lm »The Labyrinth – The tes mony of Marian Kołodziej« o nastanku slika i stalnoga postava.

Progovoriti o patnji i strahu, ne-pravdi i boli, ljubavi i žrtvi suvi-

še je teško. Mogućnosti jezika često su nedostatne pa naše riječi postaju previše plitke u izražavanju onoga najdubljega u čovjeku. Riječi posta-ju zaista malene i kratke da izraze silovitost emocijâ i osjećajâ koje je poljski umjetnik Marian Kołodziej

Foto

: S ll

Pho

togr

aphy

: Jas

on A

. Sch

mid

t, Ch

risto

f W

olf,

S.J

130 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 131

vagonima, prebivanja u barakama, odnosno, stajama za spavanje, do radnih mjesta i krematorija. Cilj je prikazati cjelovitost iskustva patnje i uništenja na samo jednome mjestu stvorenome kao industrija smrti.Slike su izrazito nabijene emocija-ma. Prikaze i utvare, utjelovljenja najgore noćne more – života u Pa-klu – te iskrenosti ljudskih emocija, boli i patnje izraženi su precizno i detaljno. Efekt strave u nebo vapiju-će za otkupljenjem naglašen je jed-nostavnom crno-bijelom tehnikom. Posebno se ističu ljudska lica koja još uvijek ne vjeruju da ne sanjaju ovaj danse macabre. Ljudska lica autor je želio vjerno i istinito prika-zati jer samo ona čuvaju posebnost i neponovljivost osobe unatoč raza-ranju čovjekova tijela i usprkos uni-štavanju njegova dostojanstva. Od tisuća prikazanih lica nijedno se ne ponavlja automatski i ukalupljeno. Svakoga je htio autentično prenijeti da tako dadne ime svakoj žrtvi jer duša se najbolje očituje na čovjeko-vu licu.U svemu čovjek mo že vulgarno preživjeti i varajući, i izdajući, i potkradajući bli žnjega. Austrijski psi holog Viktor Fra nkl, suzatoče-nik Auschwitza, kaže da se i u ek-stremnoj situaciji mogla sačuvati vlastita i tuđa osobnost unutarnjom slobodom. U epilogu postava stoji primjer sv. Maksimilijana Kolbea koji je u Auschwitzu dao svoj život

(1921. – 2009.) izrazio likovnom umjet nošću, vjerojatno jedinim pri-kladnim i valjanim sredstvom za prikazivanje, pred očima svijesti i savjesti, svojega svjedočanstva.Ovaj je slikar i kazališni scenograf 1940. godine pod brojem 432, u 19. godini života, postao svjedokom strahota – ljudskom rukom izgra-đenog – pakla, logora za masovno istrebljenje – Auschwitz. Ondje je doživio svu silinu mržnje, poniža-vanja i uništenja. Strašna sjećanja na patnje izgladnjivanjem, psihič-koga zlostavljanja i muke fi zičkoga iscrpljivanja, neispavanosti, nedo-statka odjeće i obuće, izloženosti svim vremenskim nepogodama te uspomene na prijatelje spaljene u krematorijima, nosio je sa sobom cijeli život. Odande je ponio i obe-ćanje da će, ukoliko preživi, svjedo-čiti svu doživljenu patnju i bol. Po oslobođenju dano je obećanje du-boko potisnuo te je šutio dugih 49 godina sve dok, zbog bolesti, nije iznova morao vježbati crtanje. Tada se sjetio davnoga obećanja i predu-ge tišine.Umjetnik govori o svjedočanstvu, ne toliko o umjetnosti, postavu i instalaciji, ne o muzejskoj izlož-bi jer sjećanja su živo tkivo. Slike su različitih dimenzija: od običnih papirića, do metarskih prizora bo-šovskih razmjera. Sam autor postav je zamislio kao iskustvo života u Auschwitzu: od prijevoza stočnim

132 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

Čin slobode i ljubavi dao mu je snagu da sačuva svoju čovječnost te da svojim slikama dadne svjedočanstvo kako se borba dobra i zla svakoga dana odvija u čovjeku. Na njemu je hoće li, ispitujući samog sebe, izabra put mržnje i zla ili ljubavi i dobra

za život običnoga poljskoga vojni-ka. Kołodziej jest nazočio tom se-bepredanju. Pogođen i zaprepašten nevjerojatnim svečevim istupom i žrtvovanjem za nepoznata čovjeka, tri dana nije mogao jesti. U spava-onicama je vladalo silno uzbuđenje. Taj čin slobode i ljubavi dao je sli-karu snagu da sačuva čovječnost te da svojim slikama posvjedoči kako se borba dobra i zla danomice zbi-va u čovjeku. Na njemu je hoće li izabrati put mržnje i zla, ili ljubavi i dobra. Samo žrtvovanjem za dru-goga nestaje svako zlo iz svijeta i čovjeka.

Marian crta brojeve, Marian Kołodziej

Foto

: S ll

Pho

togr

aphy

: Jas

on A

. Sch

mid

t, Ch

risto

f W

olf,

S.J

INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015 | 133

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazi,i kad mi kažu: »Uh, kako ružan dan!«,ja uzvraćam: »Ne, ovaj je dan lijep kao san!«,Bogom dan, nama darovan!

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazijer mi Tvoji dani nisu na vagi:bili u oskudici ili u obilju, to mi je svejednojer je jezičac vage uvijek na Tvojoj strani.

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazijer si me naučio brojiti dane:nijedan nije isti, a opet svi su Tvojii zato su mi dragi kakav god bio koji.

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju: »Kako si?«, ja ne kažem: »Dobro«, nego: »Sjajno!«,a tad kao da sumnjaju: »Kako si sjajno kad je sve tužnoi oko nas ružno?«

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju kako si radostan, kad za radost nema razloga,kažem: »Radost nije moja, nego dar Svevišnjega.«

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k’o pisaljka hitra pi-sara. Ps 45(44),2

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazi

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju zašto volim oca i majku kad nisu među živima,kažem: »Volim ih jer me oni s Ocem u ljubavi u Nebu čekaju.«

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju zašto voliš svoju djecu, kad sva su djeca zločesta,kažem: »Volim ih i nisu zločestajer su u Kristovu krilu stvorena i iz Njega potekla.«

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju zašto volim svoju ženu kad invalid je,kažem: »Volim je i nije invalid, nego Gospodnja milost i promisao,darovana meni za nov životni smisao.«

Gospodine, sve mogu u Tvojoj snazii kad me pitaju zašto Tebe ljubim, kad si srdit i uvijek gnjevan,kažem: »To nije moj Gospodin; moj Gospodin čista je Ljubav,Ljubav kojoj nitko nije, niti će ikad biti ravan.«

Šimo Talajić, Zagreb, 2010.

U ovoj rubrici objavljujemo

pjesme i prozu nastalu u duhovnim vježbama.

Šaljite nam svoje radove na: [email protected]

134 | INJIGO | OŽUJAK | 2 | 2015

DV

»DV humor« vaša je rubrika. Pošaljite svoje smiješne doživljaje i događaje iz duhovnih vježbi na adresu e-pošte: [email protected].

Sretan Uskrs!

TRI OD DEVET

Završile su trodnevne duhovne vježbe u šutnji i vježbatelj se obraća voditelju šutnje sav sre-tan i ozaren što je obavio tolike pobožne vježbe.

Vježbatelj: »Onda, što kažete, gdje sam na skali od 1 do 10?«Voditelj: »Znam za skalu od je-dan do devet. Ne ide do deset. Devet je savršena svetost. Evo: jedan je otvrdnuće srca i okor-jelost u smrtnome grijehu bez ikakve molitve. Dva je samo izvanjsko kršćanstvo, smrtni se grijeh drži lakim zlom, a ispo-vijed je bez pokajanja. Moli se samo jezikom. Tri: slabo se o -ma smrtnome grijehu, a laki se ne smatra nekim zlom.«Vježbatelj: »Dosta, dosta.«

NA KOJOJ JE TO STRANICI?

Na susretu sudionici duhovnih vježbi otpjevali su prvu pje-smu slavljenja i onda nastave pjeva u jezicima. Jedna vjež-bateljica najprije panično lista po pjesmarici, a onda pita oso-bu pored sebe: »Na kojoj je to stranici?«

RECI GLASNIJE

Vježbatelj gradi kuću, sve je spremno za priključak struje koja uto poskupi 10 puta. Šok pred useljenje, nema novca. Aco mu nudi ilegalni priključak. Na mukama u razmatranju pod Križem vrlo ho šapuće: Vježbatelj: »Gospodine, može li me Aco prikopča na mrežu samo dok skupim novca?«

Gospodin: »Glasnije! Ne čujem te.« Vježbatelj: »Gospodine, može li me Aco prikopča na mrežu samo dok skupim novca?«Gospodin: »Glasnije! Ne čujem te.« Vježbatelj: »Ma ne mogu gla-snije. Čut će me netko!«Gospodin: »Znači bojiš se da tko ne čuje?«Vježbatelj: »Uh, opros Gos-podine! Reći ću Aci da nisam zainteresiran.«

A ŠTO TEBI FALI?

Vježbatelj: »Blago sv. Ignaciju, njemu je sama Blažena Djevica Marija davala duhovne vjež-be.«Pra teljica: »A što tebi fali?«

86MISIJA: KENIJA

82POVJERENJE ZA

TINEJDŽERE

114KOMUNIKACIJA

Documents

Injigo 2 3 - journal.marignacija.hrjournal.marignacija.hr/download/injigo-2.pdf · GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015. Tromjesečnik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo 30 kn