Moj kamen br. 22

8/13/2019 Moj kamen br. 22

http://slidepdf.com/reader/full/moj-kamen-br-22 1/29

8/13/2019 Moj kamen br. 22


2 Moj Kamen 3List hercegovačkih studenata

Uvodnik Dragi čitatelji!

Kako ste? Kako zdravlje? Boli li ikoga? Ima li išta nova? Mi smo ovden svi dobro.Vrime u Zagrebu je dobro i 'vala Bogu nikoga ne boli! Evo, sretni smo jer je završen

još jedan, 22. po redu, broj „Mog kamena“ pa da Vam kažem ukratko o čemu setu radi... Unutar ovih korica naći ćete raznoraznih tekstova, pjesama, studentskihpromišljanja i promišljanja onih malo iskusnijih i malo pametnijih od nas. Upoznatćemo se i sa nekim našim uspješnim ljudima i sa mladim nadama iz Hercegovinekoje tek dolaze. Sve u svemu, nadamo se da će biti za svakoga po nešto... I nakraju, hvala svima što su na ovaj ili onaj način pridonijeli stvaranju ovog broja ipozdrav do sljedećeg!!!

Filip Križić

SadržajUvodnik.............................................................................................. 3

Stojim na sredini podija .....................................................................4S druge strane ili Hercegovački domino efekt ............................ .......6Društvo prodavonica hipokrizije.........................................................8 Apokalipsa je na vratima. .............................. ................................. ...8

Moj prostor........................................................................................11

Interview: Zoran Planinić ................................................................1 2Hecegovac podrijetlom, Hercegovac opredijeljenjem?!...................19

Six degrees................................................... ................................. .. 2 0

Jedan dan na Savi .............................. ................................ ............. 22Znanje nije roba ............................ ................................ ................... 24

Ustaše novog doba............................................. ............................. 2 6Granice ljudske gluposti ............................... ................................. .. 28

Interview: Danijel Boto ............................ ................................. ........31

Welcome to Mostar ili kako preživjeti divljinu ............................ ......33

Fakultet za zičku kulturu u Mostaru ...............................................36

Neka nova klinka u umjetničkim vodama ........................................38

Hercegovački etno okret ............................... ................................ ...40

Pjesme............................................................................................. 41

Postoji li dobro rješenje za Bosnu i Hercegovinu? .......................... 42 Aktivnosti ZKHS-a ............................ ................................. ..............48

Top 10 đikanskih uleta ............................ ................................. ........53

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Stojim nasredini podija

Zapažanja o propasti jednecivilizacije...

Stojim na sredini podija, svjetlabljeskaju, umorne oči propucane suraznobojnim svjetlima, Sam sam, atoliko je ljudi oko mene. Sam sam ipatim, a nalazim se na mjestu gdjese patiti ne smije. Ovo nije tvornicasnova. Ovo je obrt koji prerađujevaše svakodnevne noćne more upredivne snove. Tužan si? Umoran?Depresivan? Misliš da si preružna?Predebela? Dođi, dođi, dođi, svinađu nekoga. Kupuj pića, sebi njoj,njemu, svima, vrti runde, subota je. Napij se, napij, napij, vidiš da tetrijeznog nitko ne primjećuje, popnise gore, pleši, skini majicu, naručuj,naručuj, što ako se grlo osuši? Štoako mozak izviri iz izmaglice, paprimjetiš gdje si i što upravo radiš,što ako odeš u wc i pogledaš se uogledalo? Kada vidiš podočnjake,krvave podljeve, akumuliranupatnju zadnjih šest dana kakosuklja iz tebe. One su tamo, oneisto razmišljaju, gle ih, gle ih, nisuprezgodni, nemaju ni previše para,ali konobar daj još četiri juice-vodke

pa će biti iskoristivi. Gibaj se sbasovima, potrudi se izbaciti gruditoliko da lupaš muškarce njima policu, raspameti ih, ti voliš mješavinuvonja testosterona i alkohola,obožavaš znoj na bicepsima, zlatnelance i raskopčane košulje. Daj jošdvije vodke da zaboravim kako jeglup i gadan i lijepo ću se provesti.Likovi plešu. Ženskice plešu, plešeotužna masa svake subote u istovrijeme na istom mjestu. Dosaditće njima, svima dosadi, ali izroditiće dvostruko gluplju djecu kojaće izroditi još gluplju i gluplju. I sviće opet dolaziti na ista mjesta.Netreba biti matematički genije da seizračuna kako će kroz par gener-acija ovaj svijet otupiti i totalno poćiu kurac.Odjeća je dobar znak raspozna-vanja. Lacoste-ovci na kraju večerikupe lacosteovke i voze ih nekudsvojim autima, Guccijevci se pale naguccijevke, Armanijevci na Armani-

jevke i tako dalje. Ono si što piješ.Muškarci koji piju najskuplji whisky

jedna pred drugom ne bi htjele is-past drolje. Njihove se večeri čestozavršavaju sa narodnjacima nausnama i slomljenim štiklama u ruci.Tri ili više muškaraca. Sigurno nisugay, ali su ili jako ružni ili jako jadni.Većina muškaraca svjesna je da selovit može samo sam ili s jednomosobom. Veće grupe muškaracamogu se jako napiti i pretući neko-ga, razbiti lokal ili napravit neko jošgore sranje.Mješane skupine od troje ili višeljudi. Obično ih predvodi alfa jed-inka, češće žena nego muškarac,svi su prijatelji, ali svejedno nitko odnjih ne bi imao protiv malo neob-veznog brijanja ili nečeg više. Takvesu skupine često jako zatvorene,tako da kod ljudi iz takvih skupinanemate baš jako velike šanse.Naravno samci. U birtiju sami ulazesamo alkosi, narkomani i vlasnici.I svi, bas svi su vjesnici propastizapadne civilizacije. Da. Ti, koji ovočitaš, ti si isto vjesnik propasti našecivilizacije.

Anto Gumno

odvesti će žene koje piju najskupljuvodku, muškarci koji piju šampanjacotići će s djevojkama koje pijutakođer šampanjac. Muškarci kojipiju cocktaile su uglavnom gay,žene koje ih piju su jako napaljenei prihvatit će bilo šta, makar imuškarca koji pije pivu, a takav ćepristat na sve. Muškarac s rakijomili pelinom ostat će do zatvaranja aizaći će sam, kao što je i ušao.D.J se igra sa živcima i ukusomprisutnih, no nikome izgleda nesmeta. Sponzoruše poput kondorakruže oko stola ćelavog ma jaša,konobari se probijaju kroz rulju, uzpsovke i udarce. Svi su u malimgrupicama. Svaka grupica imaodređene članove. No počnimo odpočetka. Najmanja grupa sastoji seod dvoje. Ako su dvije žene, značida su najbolje prijateljice i zna sešto žele. Ako su lijepe nemate šansea ako su ružne, preružne su. Ako je jedna lijepa a druga ružna, ništa odtoga jer lijepa već ima dečka, pa ćevas pokušati smjestiti ružnoj. Akosu dva muškarca, vrlo je vjerojatnoda su ružni, sami, da nemaju para ida samo traže nešto dovoljno pijanoza barit. Ako njih 2 piju iz jedne

boce jadni su i siromašni, vjerojatnostudenti, a ako su slučajno zgodni,de nitivno su gay.Muškarac i žena zajedno vani usubotu navečer, prilično je očito. Ako nisu dečko i cura, onda su jadnido bola.Tri ili više žena znaju biti jako opakekada popiju, pa dobijemo girls nightout sindrom, grupa seksualno neza-dovoljenih žena koje bi se barile ali

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Ja nisam Hercegovka. Nisam tonikad bila, niti to mogu biti. Mojikorijeni su valjda oduvijek isključivodalmatinski, pa s Hercegovcimanemam nikakve rodbinske, korijen-ske niti bilo kakve druge veze. Ipak,otkako prije godinu i pol dana dođohu Zagreb, u moj život je nepovratnoušla i Hercegovina. Ona se u mojživot uvukla u obliku prijatelja kojihsam upoznala toliko puno da menerijetko uvrštavaju među Herce-govce. Ne znam je li to možda zbogsličnosti mentaliteta južnjačkih kra- jeva, ali nekako, od samog početkasam se najbolje složila s Hercegov-cima.

Sam čin upoznavanja s Hercegov-cima je jedna vrsta domino efekta.Ne možes upoznati samo jednog,odnosno jednu. Jednostavno nemožeš! Htio ti to ili ne, upozna-vanje jednog Hercegovca kao gratisdonosi još bar šestero-sedmeronjih, koji se vrlo često kreću u istomživotnom okruženju kao i taj ili ta,

S d r u g e s t

r a n e i l

i

H e r c e g o v a

č k i d o m

i n o

e f e k t

koju si prvog upoznala. Tako sami ja upoznala jednu Mostarku, kojame upoznala s još desetak Herce-govaca, a svatko od njih s još barnekoliko novih Hercegovaca. Mojkrug hercegovačkih poznanika iprijatelja proširavao se, a niz koji jezapočeo upoznavanjem jedne Her-cgovke više se ne može zaustaviti.Hercegovački domino efekt jenezaustavljiva pojava i gotovo svakinovi dan, nosi novog Hercegovca.

A osim novih ljudi s njima upoznaš inova mjesta, jer Hercegovci se volehvaliti svojom rodnom grudom, makakva ili kolika god ona bila. To jesvakako pohvalno, ali ne-Hercegov-cu poput mene, taj njihov lokal-patriotizam ne znači baš previše.Međutim, druženjem s njima, čaki ako nikad u životu nisi čuo zaHercegovinu ili ako si primjericečitav život živio u Gani i onda nekimčudom dospio u Zagreb, vrlo brzoćeš uz njihovu pomoć naučiti sve,ali baš sve o Hercegovini. Moje

skromno znanje o toj zemljopisnojcjelini, sad je na zavidnoj razini,pa znam nabrojati veliku većinuhercegovačkih gradova i mjesta,a kako i ne bi kad svakodnevnoslušam o Mostaru, Posušju, Gru-dama, Ljubuškom, Čitluku, Čapljini,Širokom, Međugorju, ali i o drugimhercegovačkim mjestima o kojimasvi oni pričaju isključivo u superlati-vima. Ali da ne bi pomislili da je moje

druženje s Hercegovcima ostalo tekna proširivanju znanja iz geogra je,moram naglasiti kako te ti ljudinauče još mnogo toga. Uvriježenistereotip o bijelim čarapama mogu upotpunosti demantirati - nema bijelihčarapa! Oni stvarno nose čarapesvih boja. Tako da zagrebački gra tupućen Hercegovcima “hoćemobijeli Zagreb, a ne bijele čarape uZagrebu” de nitivno ako je ikad iimao, sada više nema smisla.

Kako se s izgovaranjem te riječi“Hercegovac” kao prva asocijacijavećini ljudi pojavljuje mercedes,moram i sagu o mercedesimanažalost prekinuti. Nema bijelihcarapa, a nema ni mercedesa!Varate se ako ste možda pomislilida su mercedesa zamijenili nekomdrugom markom automobila (štobi ujedno značilo da je mercedes upotpunosti bankrotirao, jer mu 50%

prometa rade Hercegovci). Nijestvar u tome da oni tamo negdje uŠirokom ili Posušju nemaju mer-cedes, ne brinite sponzoruše, imajuoni sve to i kuće na tri kata, ali u Za-grebu studenti Hercegovci (izuzevpokoje iznimke) na faks ne dolaze nis mercedesom, ni s privatnim tram-vajem. Gužvaju se i oni s nama,običnim smrtnicima, u pretrpanimtramvajima, hrane se u menzi, živeu domu i rade sve one stvari za koje“neki” misle da njih zaobilaze. Kad govorimo o studentimaHercegovcima, još je jedna bit-na stavka u njihovim životima,‘Hercegovačka noć’. Svako malo oniorganiziraju zabavu za sve Herce-govce i one koji se tako osjećaju. Tehercegovačke noći, zaista, izgledajukao kakva svadba u Hercegovini.

Atmosfera bude i više nego pri- jateljska, pa čovjek vec nakon polasata provedenog na mjestu odvi-

janja, ima osjećaj kao da poznajesve prisutne. To je možda i ono najzanimljivijekod njih. Srdačnost, pristupačnost,otvorenost prema svakom novompoznanstvu i vedar duh karakteris-tike su prosječnog Hercegovca.

Možda je upravo to ono što ihčini jedinstvenim i zahvaljujućičemu poznanstva koja započinjuzahvaljujući teoriji domino efekta,prerastaju u prijateljstva.J u l i j a n a B a č i ć

8/13/2019 Moj kamen br. 22



DRUŠTVOPRODAVONICA

HIPOKRIZIJEA POKALIPSA JE NA VRATIMA .

PotPuna Promjena očekuje svijet .L judi su već davno PrekoračiLi svoje granice i

PogaziLi svoje dostojanstvo .

Piše:Leona ŠiljegGdje se nalazimo?U vremenu u kojem sve ima cijenu. Indi-vidualizam se gubi, a s ljudskih ličnostivise etikete. Ulazim u društvo i osjećamse kao u prodavaonici. Prodaja i na-plata svega. Osmijeh ne košta ništa?Ne bih rekla. Ništa više nije besplatno.Ljubaznost ima svoju cijenu, s dobro-tom se naplaćuje i porez na dodanuvrijednost. Vještina rada s ljudima jenajskuplja na tržištu. Prodavati diosebe, svoju osobnost. Svjesno postajerob svojih djela i uvlači se u kolotečinuiz koje ne može pobjeći. Koliko godse osjećao moćno, za preživjeti udanašnjem svijetu je primoran proda-vati svoje osjećaje. Sva radna mjesta

moraju se popuniti izvanrednim glumci-ma koji će svaki dan biti nasmijani i takoprodavati materiju. Krasnog li tržišta!Gdje je idila o kojoj svi sanjamo? I zaštose društvo koje je već u rasulu izvanred-no krije iza osoba koje ga stvaraju? Vi-dim sliku kao kroz izlomljeno zrcalo.

Druga stvarnost koja nije vidljiva našemoku, a uistinu se događa s one stranezrcala. Svaki čovjek je nositelj nekolikozrcala, rekla bih. Slika se prelama, st-varaju se izlomljene projekcije. Njegovaličnost se lomi. Izgrađena je po potrebi.Na policama u trgovini su lijepo zapa-kirane ljubav, ljubaznost, sreća, vrijeme

i zainteresiranost za druge. Čekaju daih se kupi i proda po još skupljoj cijeni.Razgovarati s osobom i cijelo se vrijemepitati s kojom ličnošću razgovarate. Onće je vješto prekrivati cijelo vrijeme, amožda je u tom trenutku bila prisutnabaš ona mizantropistička. Postala samsvjesna u kakvom društvu živim. Uskoroće nam početi naplaćivati uz ove ap-straktne stvari kao što su ljubav i sreća,i zrak koji udišemo. To će biti vrhunac.Multinacionalne korporacije i dalje ćese ujedinjavati i gaziti malog nemoćnogčovjeka. Nije spreman za otklon. Prik-loni se i budi poslušan, bez pobune.

Hoću mirnurevoluciju!

Iskorijeniti sve loše iz društva i lažneličnosti koje posjeduje svatko od nas.Hipokrizija nije potrebna. Čovjek ima jedno lice, a iza njega treba stajati i jedna ličnost. Jedna, posebna, individ-ualna i samo njegova. Ličnost koju onposjeduje, gradi od svog rođenja i nikad je nije kupio i neće prodati. To je svijetkakav želim.

Više sile upravljaju s nama. Postali smomarionete na globalnom tržištu. Svakidan nesvjesno smo podvrgnuti njihovomupravljanju i vrlo vješto ispunjavamosve što nam nameću. Ne želim živjetiu sustavu u kojem je sve kontrolirano.Gubi se sloboda i povlači za sobomostale društvene vrijednosti. Stvara selažna euforija u nesreći. Pogrešna per-cepcija svijeta, pogrešni ideali koji sunam nametnuti doveli su do ovoga. Sveće kolabirati. Ideologija je lažna svijest,nametnuta od vladajućih. Njihovosavršeno oružje koje će ušutkati svakumoguću pobunu.

Nametnuta je i određeni broj ljudi jeprihvaća bez pogovora i živi premanjezinim načelima. Poslušnost je uvijeknagrađena, tako da se pojedinci gotovonikad ne bune. Slobodno mišljenje kaoda je začahureno i ostavljeno negdje sastrane dok su svijet bombardirale lažneličnosti. Tko ih je više nakupio, boljeprolazi na tržištu. Manipulira s cijenom

i tako se ne brine za svojlagodan život.

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Unijela sam dovoljno subjektiviz-ma i ogorčenja na ovaj svijet. Post-ala sam svjesna koliko ljudi patizbog gluposti viših sila i zgrozila se.Nemoćna sam. Ne posjedujem moću količini kao i oni. Potlačenih je više.Želim da se napokon netko ustane i us-protivi sustavu koji nam je nametnut.

Težim li utopiji?

Imam ideje, potrebno ih je realizirati.Sinergično trebamo dalje! Zajedništvo je ključ i rješenje u ovakvim situacijama.Problem je što u svijetu samo dolazido sve većeg raslojavanja. Teško jeokupiti narod s istim ciljevima na jed-no mjesto. Ja vjerujem u bolje sutra,u novo Sunce. Ovo je sjalo prejako.Životna energija se može akumulirati,transformirati i dalje provoditi. Moja jespremna. Književnim stvaralaštvomželim promjene.Svijet u kojemse moje riječineće shvatitipogrešno. Bit ćečitane na pravinačin i baš onakokako treba. Ovaj je tekst bez zrca-

la, bez pogrešnep r o j e k c i j e .Živim za tajdan, kad lažneće postojati,a hipokrizija ćebiti nepoznat pojam. Blago onomkoji se još nijesusreo s njom.Veliko je zlokad se uvuče umnoštvo i ruši nje-

gove norme. Ništa više, prema novim za-konima, nije bitno. Vrijednosti su nestale.Svijet tako ne može funkcionirati!

Potrebno je nešto poduzeti! Živjeti ulicemjerstvu, samo zato što okolinato očekuje od nas i nije neki razlog.Stvaramo lažne slike stvarnosti okosebe, svoju novu realnost i tako se po-lako gubimo. Neodrživo je biti u svijetulaži, nestvarnih slika i načinom životakojim živimo.

Ispod tolikog licemjerstva, znamo li uopćetko smo? Zašto prodajemo laž nekomdrugom? Samo zato što on istu prodajenama ili postoje dublji razlozi? Ionako

je poslije sami opet kupimo.

Stvoren je vrtlog iz kojeg se treba izva-diti. Na svakom koraku vrište cijene sljudskih osobina koje se prodaju. Takouzak pogled na svijet, u kojem sve

hrli određenomd r u š t v e n o mnapretku uništavanas. Hipokriz-ija je tihi ubojica.Jedno lice bit ćeuništeno sa stoti-nama lažnih. Cijelisvijet se razlio u

baruštini hipokriz-ije. Živimo iskreno,skinimo maske.Hipokrizija?

Već dugo nisamčula taj pojam.Nestala je. To je budućnostkoju želim. Je-dan čovjek i jedno lice koje jeneprocjenjivo.

Moj prostor

Postoji stijena iznad prostora ili ispod-tonikad nisam mogao sasvim razumjeti.Jer kad prostor nestane, to više nije nitamo, ni ovdje, ni dolje, a i kako bi semogao ograničiti kad ne ovisi o čovjeku,o njegovu umu. Jednom sam ipak, tkozna kojim putem, dospio dote stijene. Stajao sam nasamom vrhu sasvim pri-bran i mirno gledajućiu široku tamu predsobom i jedino sampo zvukovima kojisu dopirali iz tko znakakve udaljenostimogao naslutiti da sedolje pruža golemapovršina vode, koja je valjda izvirala iz

ničega, jer osim menei te stijene tu zaistanije bilo ničega. Ipak mise čini tako bliskom...kao ruka. Da, baš kaošto čovjek ima osjećaj za svojeruke. Obradovah se tom neočekivanomotkriću što je došlo poslije toliko otužnesamoće i patnje. Pripadao sam nečemus toliko snage od koje sam živio kao štopobožan čovjek živi od molitve. I većsam vjerovao da je sva ta voda što je di-vljala dole dio tebe. A svaki jači šum što

bi iz te dubine stigao do mene činio sekao tvoj uzdah. Pomislih kako ti nikadnisam bliže, čak ni onda kad sam želioda kroz rukav tvoje košulje dođem doonog malog udubljenja na tvojim prsimai tu se skrijem zauvijek od ljudi i vreme-na. Ruka je sama krenula kroz to ništa,

bez mene da te traži, uvijek brža odmoje želje, ali bespri-

jekorno sigurna itočna. Najprije jelagano opipala tuprazninu kao štoslijepac dodirujenepoznat pred-

met, ali onesitne čestice be-

smislenosti kojesam morao ponijeti u

sebi iz prostora na kojemsam postojao skupiše se u je-dan uzvik: Nema ničega! Isto tako

neočekivano kao što je krenula, ruka setu, pred mnom, ukoči zgrčena od bola.Sklopim oči umjesto jauka u toj tami is-pod svojih kapaka, toploj i drugačijoj,osjetih da me prostor vraća sebi i stije-na se uz maglu tutnjeva rasprsnu ispredmene...

Ivan Kvesić-Pegla

Pripadao sam nečemu s tolikosnage od koje sam živio kao što pobožan čovjek živi od molitve.

8/13/2019 Moj kamen br. 22


8/13/2019 Moj kamen br. 22


8/13/2019 Moj kamen br. 22



mislim da je za Hrvatsku ligu i prven - stvo bolje da bude što više preten - denata na naslov prvaka jer ovo jeovako malo monotono. Dobro ješto je Split tada osvojio naslov, štoZadar osvaja i to rivalstvo izmeđuZadra i Cibone je svakako pozitivno.MK: Misliš li da bi se povezivanjemklubova sa prostora bivše države u za- jedničku ligu podigla kvaliteta domaćihklubova i domaće košarke?ZP: Pa sigurno bi se podigla kvaliteta klubova koji igraju to, ali hrvatskelige sigurno ne. Jer bit će još većarazlika između „velikih“ i „malih“klubova pa ćemo opet imati Cibonu iZadar koji odskaču, pa će tu stepe - nicu niže biti Zagreb i Split, pa jedno

petnaest stepenica niže ove ostale.Ovako je cijela liga izjednačenijanego što bi bila u tom sluačju.MK: Govoreći o domaćem prvenstvui košarci, ne možemo se ne dotaknutinacionalne vrste! Što za Vas znači na-stup za Hrvatsku nacionalnu vrstu?ZP: Ja sam odrastao u zapadnojHercegovini i tamo se hrvatstvouvijek stavljalo na prvo mjesto takoda ja sebe uopće ne mogu ni zami - sliti da ne igram za reprezentacijui u tome me jedino ozljeda može

sprječiti. Nikada me nisu zanimale priče koje su se postavljale u proš - losti tipa tko je u savezu ( op.a. HKS

), tko je trener, tko je onaj tko je ovaj, ja samo želim igrati i nastupati zaHrvatsku i to je to.MK: Kao član juniorske reprezentacije1999. godine ostvarili ste izvanrednerezultate. Broncu na svjetskom prven-stvu i srebro na europskom. 2001. go-dine i na svjetskom prvenstvu osvajatesrebrnu medalju. Odlična generacija?Izgleda da ste uspjeli spojiti talent,kemiju, želju i kvalitetu?

ZP: Na žalost, za sve te generacijemnogi ljudi će reći „Nikada nisteosvojili zlato“. Ali ja moram reći danijednom na svim tim natjecanjimanismo otišli kao favoriti. Nisu nasčak stavljali niti među prvih 5 re -

prezentacija tako da kad u takvomozračju ostvariš takve uspjehe todosta znači. Generacija predvođenaMarijom Stojićem kao kapetanomosvojila je broncu u Portugalu i srebro u Japanu na svjetskom prvenstvu i to je svakako velik uspjeh.

MK: Od tih uspjeha, reprezentativnakošarka nekako je pala u drugi plan inacionalna vrsta ostvarivala je blijederezultate. Što se dogodilo?ZP: Mislim da smo mi uvijek imalidobru reprezentaciju, ali nekakonam je uvijek falila ta jedna lopta, jedna odluka suca, a i falila nam jementalna čvrstina. Sad mogu reći daveć tri godine imamo isti „kostur“i igrače oko kojih se gradi ekipa pamislim da bi ove godine trebala biti„prelomnica“ i da bi trebali otićikorak dalje.

MK: 2005. godine na Europskom pr-venstvu u SiCG, a i 2007. u Španjolskojodigrali smo neke „kontroverzne“ uta-kmice koje su ostavile traga i do danas.Nastupom na Olimpijskim igrama u Pe-kingu prošle godine hrvatska reprezen-tacija vratila se na svjetsku scenu. Kakotrenutno vidiš hrvatsku reprezentaciju?

Koje su njene mogućnosti i dosezi i štood reprezentativne košarke možemoočekivati u budućnosti?ZP: Sigurno da mi moramo zabora - viti sve to što se događalo u prošlo - sti. Nama je nekako u mentalitetu dase uvijek vraćamo na ono šta je bilo.To što je bilo, jednostavno je bilo i tose ne može promijeniti. Trebamo seokrenuti budućnosti i ovom idućemEuropskom prvenstvu i bit jaki, igrati vjerovat. To je najvažnije!I za kraj, odmaknimo se malo od košar-ke...

MK: Što Zoran Planinić radi u slobod-no vrijeme? Ima li uopće slobodnogvremena?ZP: Iskreno, zadnje dvije godine inemam baš slobodnog vremena.Nekako se sve vrti u krug. Završi se - zona, počinju pripreme za reprezen - taciju. Reprezentacija završi, počinju

pripreme za novu sezonu. Sad imammalo manje od mjesec dana slobodno do početka priprema i sigurno ćebiti more, odmor i opuštanje.MK: Gdje ljetuješ kad stigneš?ZP: Obično ljetujem od Makarskedo Dubrovnika. Nikad nisam otišaoiznad Makarske. Bio sam i u Istri i uZadru, ali Makarska rivijera za mene

je najljepše mjesto na Jadranu.MK: Jesi li zadovoljan svojim do-sadašnjim uspjesima i postignutim uživotu?ZP: Pa jesam. Mislim... Nisam me - galoman niti imam veliki ego tako dasam zadovoljan sa do sada posti - gnutim. Sigurno sam mogao postićiviše, ali isto tako mogao sam postićii manje, ali sve u svemu zadovoljansam!

8/13/2019 Moj kamen br. 22



MK: Tko ti je najbolji prijatelj?ZP: Hvala Bogu imam puno dobrih prijatelja. Prijatelja koji me cijenezbog onoga što jesam i zbog menesamoga i zbog toga sam jako sretan.MK: Imaš li sportski uzor? A životni?ZP: Nemam neki poseban uzor.Uvijek sam volio čvrste i karakterneosobe.MK: Voliš li obići rodni Čitluk i fali li tikuća i Hercegovina?ZP: Meni je ovo već sedma godinavani i mogu reći što sam više vani,više mi nedostaje tako da volim obi - ći Čitluk kad god mogu.MK: Bez kojih izvođača u svom MP3playeru ne bi nikada otišao u Moskvu?Kakva te glazba opušta?ZP: Pa slušam zaista raznoliku glaz - bu. Imam svašta. Tu se može naći iOlivera, Gibonnija, Mate Bulića, IvanaMikulića, Ede Majke i Bolesne Braće.Bitno mi je da je dobra atmosfera ionda mogu sve slušati!MK: Sjećaš li se koša u Netsimaprotiv Utaha kad si sekundu prije krajačetvrtine pogodio protivnički koš prak-

tički iz svog reketa? Kako ti je, pobogu,to uspjelo???ZP: Haha, ma je. Ono je situacijakoja ti se desi možda jednom u 500

puta. Baciš loptu prema košu s iste - kom, pokušaš ju malo usmjeriti paako uđe, uđe!MK: I uletila je!ZP: A je, dobro je ispalo. Pogodiosam i svi smo bili sretni na kraju.Probao sam to poslije na treninguopet ponoviti i uđe možda jedna oddvadeset, ali nije to baš to.MK: Hehe, pa dobro, nije baš ni loše...

MK: Na kraju, možemo za tebe rećida si svjetski čovjek! Obišao si birti...klubove (sportske) od Čitluka, prekoZagreba, do New Jersya, Vitorije iMoskve. Di je najbolji provod? Di sunajbolje cure? Šta treba posjetiti ako seslučajno namjerimo???ZP: Ma najbitnije je da oko sebeimaš dobro društvo. Meni je uvijeku glavi subota navečer u Čitluku.Znam da nisam realan, ali otišaosam mali od tamo i ti su mi se provo- di nekako urezali u pamćenje i za Či - tluk me vežu posebne emocije. A odostalih gradova što se tiče izlazka,daleko, daleko najbolji je New York.

MK: Zorane, hvala ti za odvojeno vrije-me i u ime ZKHS-a želim ti svu sreću udaljnjem životu!ZP: Hvala, pozdrav svima! Bog!

Filip Križić

Svaka čast svim humanitarnim akci- jama, folkloru, časopisu, putovanjima,tulumima, sastancima, utakmicama,predstavama, tribinama, no sve je totek poprimilo svoj smisao onom Sve-tom misom za hercegovačke studente9. stu-denog u Dubravi na početku oveakademske godine. Dolazak u Zagreb i jedan novi početak nije pružio prominu u

tom bitnom pogledu. One vridnote kojesmo usvojili u svojim obiteljima, iako jeveća i urbanija sridina, more pružiti iZagreb. Na nama je kako se postavitiprema novim situacijama.

Tu smo prvenstveno da učimo, ali i dase izgradimo kao zrile osobe. Netko ćekrenuti drugim putem. Shvatit će to kaokonačni bijeg iz zabite, konzervativneHercegovine, slobodu, prilaz priko Cr-venog mora u Vinjanima, novi život. Neće ni taj zaboraviti virovatno svoj kraj,odlazit će doli često, pomagat će kolikomore, brinut će se za svoje doli, ali opetbit će to nova klima, novi odnosi, noviživot. Opravdanja takvima ne manjkazašto ostaju, zašto se ne vraćaju, a ustasu im puna ljubavi prema Hercegovini.Jesu li i srca? Onima koji će se vratiti brezobzira na slabiju perspektivu – jesu.

Ne ću politike u ovaj tekst kolk’ nimeštar u svoju butigu, no ostala mi je usićanju izreka Milana Bandića, upućenahercegovčkim studen tima na domjenkunakon mise na Dubravi, a kojom nas jepozvao da budemo onakvi kako to stojiveć u naslovu, pa da ne ponavljjam. Nemogu ne istaknuti da je ta izjava naišla

Hecegovac podrijetlom, Hercegovac opredijeljenjem?!

na glasno negodovanje studenata, none zamirimo mu vele, ipak je on naščovik na ljevici!

Od onog koji zaboravi svoj naglasak,svoj lipi jezik, pa bi odjednom lijepohtjeo govorjeti zagrepčanski, ne, veći

je problem Hercegovac podritlom,krkan opridilenjem. Naiđete na takvepo tramvajima, menzama, bilogdi kudase krećete, kako galame, Boga psuju,istodobno ističući svoj hercegovački is-pravni odgoj, viru u međugorsku Gospu,stavljajući to nasuprot otuđenosti, nem-oralnosti, globalizaciji u velikom gradukao što je Zagreb. I takvi su svakenedilje na misi, i takvi zagovaraju (re-cimo) rušenje džamije u Vitini, takvifašiziraju ustaštvo, cili hrvatski narod ihercegovačko opridilenje.

Nisam sudac, a ni mudrac, ali virujem usnagu riči, lipe riči, dobrog dila, u dobreljude, u Boga, u Hercegovinu, u sebe..ali ne i u patetiku! Nisam ja takav, mašta vam je.. Hercegovac podritlom, Her-cegovac opridilenjem!

Ante Boras

8/13/2019 Moj kamen br. 22


8/13/2019 Moj kamen br. 22



Jedan danna SaviBila cvitna nedilja pa reko' - uranit ću,zoru privarit, ubrat cvića, umit se lipo,otuširat, pa na k misu s braton. Kako is-planira – tako i bi. Ništa što je 8 i po odz-vonilo na Knežiji ili Staglišću, a na momsatu budilica „Ustani bane“, ustanen sei vrcon prid paviljon. Bilo onizi' tratinčicai maslačaka pa ih pobra brže - bolje dame kogod ne vidi. Kaže narodni običaj- za lipotu i zdravlje red se umit u cvićutoga dana. Uto se obrija’, a znate mene

– ja ne meren u nedilju na misu, a dase i ne operen prija. Ko i vazda, čekasan brata isprid Tahografove zgrade. UBaskijeri tamoka ljudi penaše, neki likvoda ćuku... Kad stiže, slagat ću, sedmi-ca (oli četrneska) od Sopota i moj brale.Gužvara ven-taka na Knežiji. Pušćajuse misari s jedne, ulaze drugi na drugumisu. Zakrčilo, reka bi Englez – tra ka

džem! Ko da ne znaju da se na hrvatskiza kiosk kaže – tra ka.. Je li tako kume?

Aj dobro, skrenu ja s teme. Ispovidismose lipo, jer kaže Crkva da se triba baro Uskrsu pričestit! Pričestin se ja skorosvake nedilje, ali eto nadolazeći Uskrs

je najvažniji, da ne reknen – najbitniji!Pivala se Muka, to jes kontala, po Ivanumislin. Nije loše, al opet... jedna je Vitina.Poče, kupili smo i maslinovi' grana pridcrkvon – Hosana Sinu Davidovu! Listovi

sve nešto izdeni, tice ih sve iščakale,a i ima ih vala po Savi gnjizda, Bože tiga se sačuvaj. Oduljila misa, navrli onis podnevne ulazit, primismo blagoslov ićolovraj u menzu izbić gužvu za ručak.Poslin ručka, zna se – kavenisanje uRoku. Upeklo sunce, izašle žene u no-voj proliće/lito garderobi. Ma ne znam,zimi se zabundaju, ne znaš koja je

koja, sve šalovi ovo-ono, a liti nabijuone muholovka-naočale sunčare štoprikriju pola lica pa i opet ništa ne vidiš.Ovaj put kava ne bi razgovoruša, višesikteruša, šta ćeš na pravu smo, nismona politologiji da kolokvij spremamo zadva dni, a sutra mi rimsko! Učija san,al tanko je to, iđen malo ponovit.. Bašsan se no zaholca učit kad ono zovuiz ZKHS-a – aj vamo neke cd-je pržittriba. Ja tamo, kad imam šta vidit – njihpeterica svak za svojin laptopon i prži.Šta ti je reć „digitalizacija“! Uto se skoropa snoća. Iđen u brata, naručit ćemopizzu, pogledat dnevnik i 1 protiv 100.Cibalija-Dinamo prvo poluvrime brezgolova. Kad zvoni! Šta je? Kad cimer.Kaže – rođendan mu. A srcati, pa ni uglavi mi da je danas. Zove u Roka napiće. Stiga san na vakat, okupi se naekipa i nazdravismo u to ime. Ja reko':„Da Bog da sto godina živija, a ja ti doša

na sprovod!“ haha – povikaše seljaci,tek nečujnim glasom – reka bi Šenoa.

After party – facebook, msn, razgovorio nekim zafrkavanjima, otpetljavanjimaklupka... Prođe ovaj dan, hej, hej..

Poče, Cibalija-Dinamo završi 3:4, sveu drugon poluvrimenu! A, golijada,nema šta! – što bi reka SabahudinTopalbećirević.

Ante Boras

“Poslin ručka, zna sekavenisanje u Roku”

Kaže narodni običaj - za lipotu i zdravlje red se umit u cviću toga dana.

Uto se obrija’, a znate mene – ja nemeren u nedilju na misu, a da se i neoperen prija

8/13/2019 Moj kamen br. 22



ZNANJENIJE ROBAMijenjam se. Dvadesetak dana pros-vjeda, štrajkova i sukoba iniciranih krozrevolt mladih ljudi, studenata. Još jednoproljeće. Proljeće 2009. u Hrvatskoj, a ne1968. u Francuskoj. Kako se pokrenulakritička masa u društvu i izazvala nizpobuna? Zašto blokada? Zašto ne stu-dentski prosvjedi? Nitko ne reagira nanjih. Vladajući su oglušili. Prosvjedu- jte koliko hoćete, ionako ništa nećetepostići. Poruka je jasna. Prosvjed nijemetoda. Uzaludan je. Potrebno je neštosnažnije. Jesu li zahtjevi studenata re-alni? Besplatno obrazovanje za sve.Studiranje nije samo za bogate. Društvočine i članovi koji nemaju novac, ali mupridonose u raznim područjima. Kad sepokrenula ova inicijativa, mislila sam daće biti prihvaćena bez ikakvih prigovara.Cilj opravdava sredstvo,a to je blokada. Zar jestrašno ako nastavni pro-gram bude blokiran u ci- jeloj Hrvatskoj kako bi seostvario viši cilj? Ideja jehumana, a studenti soli-darni. Kako je na to rea-girala država, koju smozadužili da zastupa općiinteres i čuva prava? Ba-hato. I ona je gluha na va-paje svojih građana.

Studenti ne odustaju.Najhrabriji su ušli već u prvi mjesecblokade. Izgubiti semestar? Pa što, akoće značiti ostvarenje rezultata. Pokretza promjenama baš u vrijeme recesijei lošeg državnog budžeta. Nešto drugoskriveno iza svega? Ne. Cilj je jasan.Novac u državi postoji, potrebna je pre-raspodjela. Naši roditelji plaćaju porez,a iz njega se izdvaja novac za školstvo.Plaćanje iste stvari dva puta. Građaniimaju novca za dvostruka izdvajanjana iste stvari. Oni ne osjete onu istu re-cesiju spomenutu maloprije. Baš lijepo.Cinizam režem u zraku. Ne mogu pod-nijeti da sam u društvu koje je socijalnoneosjetljivo i sebično. Svi imaju pravo

na besplatno obrazo-vanje. Postoje zemljeu svijetu koje imajutakav sustav. A i naširoditelji nisu plaćališkolarine. Priznajem,nisu imali besplatanprijevoz, iksice i jeftinesmještaje, ali školarinunisu plaćali. Pa, nisustudenti zbog viškaslobodnog vremenai ekspresivnog duhaodlučili uskratiti sebi

predavanja kako bi pomogli onima kojinemaju mogućnosti. „Plaćanje je sredst-vo selekcije. Oni koji nemaju, zašto bi biliakademski građani!?“ Čula sam masuovakvih komentara. Nakon nekog vreme-na više ne mogu objašnjavati. Svi smo isti.Oni koji se mogu školovati trebaju pristu-piti prijemnom ispitu. Dovoljna selekcija.Dobar rezultat na prijemnom omogućujebesplatno obrazovanje. I gdje su proble-mi? Nema ih, onda se izmišljaju. Blokadanastave je bila obilježena kao loša me-toda od strane onih koji su bili protiv. Svioni iz nezavisne studentske inicijative kojisu se borili za besplatno obrazovanje su

oduzeli pravo na školovanje onima kojisu protiv. Izgubili su nekoliko predavanja. Strašno. Budimo realni, tko još naučisve na predavanjima? Ionako, svi imajuliteraturu i najviše znanja koje se stekne je bazirano na samostalnom radu. Nara-vno, ne isključujem predavanja koja sustvarno korisna i omogućuju lakši daljnjisamostalni rad. I dalje se lome riječi udvoranama. Osjeća se lagana napetostmeđu studentima. Ciljevi se zaboravljaju.Strah izlazi iz svake pore. Čega se boji-mo? Držimo se zajedno i sve će biti do-bro. Pokret je optuživan kao anarhizam,neoliberalizam, staljinizam i još mnogoriječi koje su mu nepravedno prišivene.

Cilj je plemenit.Ostvariv je. Država nije stala uz društvo,napetost još nije slomljena. Neznanje je najveći parazit i nametnik koji štetidruštvu. Jede ga iznutra dok ne isisasrž. Dalje se samo sruši. To nije ono štotrebamo. Studenti su pokušali i dalje setrude. Ipak jedan je svijet i jedna borba.U Beogradu su blokirali nastavu, fran-cuski studenti su tri mjeseca u blokadi.Je li opet Hrvatska sama? Nije. Svi sloje-vi društva, osim onih kremastih su staliuz njih. Radnici, razne udruge, NoamChomsky, američki lingvist i politički

aktivist je na strani studenata. Ministar-stvu ništa ne znači. Daju rješenja kojaveć postoje samo ih preoblikuju i staveim novu etiketu. Tako izgleda kao da senešto radi.

Ministar je nestao. Neće još dugo moćiovako. Nešto se mora dogoditi. Puno jetruda uloženo. Alternativna nastava je or-ganizirana i omogućuje usvajanje znanjakakva nisu bila dostupna na tipičnimpredavanjima. Profesori stoje iza svojihstudenata. Ima i iznimaka koji pod svakucijenu žele sabotirati revolucionare. Neznam što je razlog; konzervativnosti,drugačiji stav ili vlastiti interesi u kojene želim uplitati politiku. Sveprisutna je ipršti na sve strane, ali ne želim priznati.Ovaj put joj ni studenti ne daju mjesta.Ovo je naša borba.

I posljednji atom snage će svi dati dase pokuša nešto postići. Ne tvrdim da

će već sljedeće akademske godine sviimati besplatno obrazovanje, ali se neštopokrenulo. Velikim ciljevima je potrebnodugo da se realiziraju. Da se netko prijemene nije borio, ne bih imala pravo pisatiovdje, a ni školovati se. Žena sam. Nebih imala pravo glasa, nekorisna društvu.U ovoj borbi je potrebno jedinstvo, većenego ikad. I u siromašnim obiteljima živinovi liječnik, atomski zičar, kemičar.Čovjek. Ima se pravo obrazovati! Svešto možemo izgubiti su školarine. Još neznam kako će sve završiti, ali znam dasam se borila Još uvijek se borim.

Piše: Leona Šiljeg

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Ustaše novog doba

Proteklih mjeseci u javnosti sepuno puta povlačilo pitanje mladihi još nezrelih ljudi koji nose ustaškaobilježja i pozdravljaju s visokouzdignutom desnicom, alii političkih dužnosnikakoji osuđuju dostojnosti namjeru uvelikeprihvaćenih hrvatskihpoklika. Već dugo želimkazati stvari vezane zate teme, a sada mi se iukazala prilika za to kojuneću propustiti. Zašto da-nas neki mladi prizivajuvremena Ante Pavelića injegovih crnokošuljaša?Jesu li uopće upoznatis njihovom politikom inamjerama? Odgovorse može pretpostaviti jer većinaod njih sve opaske, prijedloge i dalje up-orno zanemaruju. Mislim da ne bi bilološe iznijeti neke činjenice vezane za tovrijeme. 10. travnja 1941. na radost svih

Hrvata Slavko Kvaternik, u ime Ante Pavelića, proglašava Neza-visnu Državu Hrvatsku. U javnosti

predočena kao napokon samo-stalna i neovisna Hrvatska

s temeljnim vrijednostima:vjera u Boga i ljubav pre-ma domovini. Cilj je bioujediniti sve hrvatskepokrajine i pod vodstvom

poglavnika „zaploviti“ unovi život! No, je li sve bašbilo tako? Postoje stvarikoje su zanemarene kod„ustaša novoga doba“ili nisu upoznati s njima,

a vezane su za to kakva jezapravo bila autonomija i politika

NDH. Na samom početku stvaranjaNDH je podijeljena na dvije zone, bivšaBanska i Panonska Hrvatska su potpalepod vlast poznatoga „brka iz Njemačke“dok su Dalmacija i Istra bile pod vlašću„uglađenog Talijana“ Benita. Gdje je tusamostalna Hrvatska?! Nakon nekog

vremena se shvatilo da takva tvorevi-na ne može opstati pa su samo proz-vane ustaše počele pljačkati i ubijati nesamo ljude druge nacionalnosti i vjereveć i Hrvate! Još prije osnutka NDHmjesto poglavnika je ponuđeno VladkuMačeku koji je bio svjestan kakva će tobiti tvorevina i odbio ponudu. Time jepostao i jedan od glavnih neprijateljaustaša (no i sitnicom da je bio potpred-sjednik vlade Kraljevine Jugoslavije).U srednjoškolskoj knjizi iz povijestisam pročitao jedan događaj vezan zaMačekov boravak u logoru u Jasen-ovcu. Kad su Mačeka uhvatili poslali suga u Jasenovac na čuvanje nadalekopoznatom krvniku Ljubi Milošu. Jednomprilikom ga je Maček upitao:„ Pa zar tenije strah da ćeš gorjet u paklu za svestrahote što si počinio?“ na što mu jeovaj odgovorio „Gorjet ću paklu, ali ćugorjet za Hrvatsku!“. Ako mi do tad nisubile otvorene oči ovo ih je de nitivno ot-vorilo. Pa svojim djelima i ponašanjemtaj čuvar je prekršio obje temeljnehrvatske vrijednosti, iznevjerio je i Bogai svoj narod dignuvši ruku na Hrvata! Pazar je to odlika čovjeka kakvim želimopostati? Mislim da nije! Zato je jakobitno razlikovati domoljublje i ustaštvokoje je u suštini čisti fašizam i nacizamkoji moramo osuđivati zbog svoje vjere

u Boga i prava svakog čovjeka naživot. Posebno je to bitno za nasmlade ljude i akademske građanekoji moramo biti svjesni svih stra-na ustaškog, ali i drugih pokreta.

No, za sve naravnopostoji i druga stranamedalje.Svi smo bili svjedoci prozivanjaThompsona za ustaštvo i hrvatskih

Danas mladi prizivaju vremena Ante Pavelića i njegovih crnokošuljaša,neinformirani o njihovoj politici ne razlikuju domoljublje od ustaštva

navijača za ustaške poklike. Vjerujemda ste svi upoznati s Thompsonovimpjesmama i porukama koje on prenosi.Te poruke sigurno nisu poruke mržnjeveć poruke na one iste temeljne vri-

jednosti koje toliko ljubimo. Poklici kojise pjevaju na gotovo svim sportskimdogađajima u kojima sudjeluje naciona-lna vrsta Hrvatske („za dom spremni“, „uboj, u boj za narod svoj“…) su osuđivanikao ustaški. Možda su oni i jednom bilikorišteni u ustaškom režimu no korištenisu i u novoj slobodnoj Hrvatskoj, u vojs-ci koja je branila domovinu. I tada tonikome nije smetalo. Možda bi trebaloskinuti šahovnicu sa zastave jer se iona koristila kod ustaša?! No, nisamtu da branim Thompsona ili hrvatskenavijače, ili pak da osuđujem nekogakomu to smeta, već samo želim ukazatina razliku između domoljublja i ustaštva.Domoljublje je nešto što svi moramoposjedovati i čuvati, pogotovo temeljnevrijednosti kod svih Hrvata: ljubav pre-ma Bogu i domovini! No nikako to pov-ezivati s fašizmom.

Eto nadam se da sam prenio porukukoju sam želio prenijeti i da neću bitipogrešno shvaćen, ali mislim da sva-ki Hercegovac, Hrvat, svaki čovjekrazmišlja isto.

Piše:Ante Miloš

8/13/2019 Moj kamen br. 22



CIJENA ISTINE

Granice ljudske gluposti Novac (ne) može kupiti sve

Prodaja vlastite intimeKršenje dostojanstva pod izlikom zabave

Novac i bogat-stvo oduvijeksu na prvimmjestima ljud-skih prioriteta.Ponekad senađu čak i is-pred zdravlja,sreće i drugihpotreba. Brojkesu, nedvojbe-no, službeni jezik društva,mjerilo znanja,sposobnosti i mogućnosti. Tko broji ve-like iznose, smatra se sretnim ipak, unarodu se vjeruje da novac ne možekupiti sve. Istina, ali se može puno toga.

Zato ljudi ni pred čim ne prežu kako biga se domogli. Iskušavaju se u igramana sreću, lutriji i kladionici ili pak sudje-luju u različitim kvizovima, natjecanjimai reality show-ovima. Bave se zakonitim ipoštenim poslovima, ili onim suprotnim,poput krađe, krijumčarenja i ilegalneprodaje.

Uviđajući ljudsku pohlepu za novcem,tvorci zapadnjačkih televizijskih pro-grama svaki dan iznenađuju novimnačinima za dobitak. U početku su to

doista i bile za-bavne emisije,primjerice pje-vanje i plesan-

je za određenusvotu, ali io b r a z o v n eu kojima seosim užitka izabave moglomnogo toganaučiti. Negd-

je krajem 20.stoljeća, na

velika vrata ušao je Big Brother, emisija sa stvarnim ljudima koji svojevoljnosvoje živote izlažu javnosti 24 sata nadan s ciljem osvajanja glavne nagrade.

Taj novitet dočekan je različito. Dok jedni to voajerstvo smatraju zabavnimdrugi osuđuju takav način ugrožavanjačovjekove privatnosti. Činilo se da sedosegao vrhunac, da je osmišljen najbi-zarniji način zarade pred malim ekrani-ma.

Da bi smirile vatre, produkcijske kućenakon kontraverznog Big Brotherasmišljaju i lansiraj niz “benignih“ emisi-

ja zabavno-obrazovnog sadržaja. Je-dan protiv 100, Ne zaboravi stihove,

pa sve do natjecanja i “pobjeđivanja“različitih zvijezda. Uskoro, svijet ostaješokiran po drugi put. Na tržište se stav-lja istina, određuje joj se cijena, a brojzainteresiranih za njezinu “kupnju“ sve je veći. Emisija Trenutak istine sigurno

je učinila najdalji koraka u kršenju dos-tojanstva, a sve pod izlikom “zabavnogprograma“.

Koliko i kome može biti zabavno doksamoprozvani “hrabri“ ljudi pred cijelomnacijom otkrivaju svoje najdublje tajne,natječući se protiv “sveznajućeg detek-tora“ laži čiju vjerodostojnost stručnjaci još nisu potvrdili. Ako je taj uređaj zaistasposoban otkriti laže li netko ili govoriistinu, zašto se takav ne koristi u polici- jskim postajama i na sudovima za ot-

krivanje zločinaca i dokazivanjekrivnje ili nevinosti? Kakav bi uopćetrebao biti uređaj koji može pre-poznati ljudske osjećaje i reakcije,koje ni sam čovjek ne poznaje?

Naposljetku, koliko čovjek mora bitinaivan, bedast i pohlepan da bi jav-no otkrio činjenice koje u javnostimogu izazvati jedino zgražanje?Koliko novca očekuje ako priznada je varao ženu dok je ona rađala,ili pak ona da je imala više od tripobačaja? Da je u vezi s oženjenimmuškarcem ili on s udanom ženom?

Ako se na postavljeno pitanje točnoodgovori, osvaja se određeni iznosnovca. Što je iznos veći, pitanja suteža i intimnija. Glavni dobitak jepola milijuna kuna. No koliki je gu-bitak? Kako se nakon takve javneblamaže ponovno pojaviti u svomselu, gradu, na radnom mjestu?Za takvo što potreban je prilično

jak “đon-obraz“. Očito su neki lju-di doista besramni ili uistinu vje-ruju da je ono što čine društveno

općeprihvaćeno i normalno.

KristinaVegar

8/13/2019 Moj kamen br. 22



što ih čeka! A onda je krenulo! SVI,SVI SVI, AJMO RUKE GOREE, SVISVI SVI, PJEVAJMO DO ZORE... Nijedugo trebalo da publika prihvati Botu ipridruži mu se u jedinstvenoj pjevačko-plesnoj koreogra ji ( koja se ne možeopisati riječima, jednostano ju moratedoživjeti...). Uz hitove sa njegovog al-buma prvijenca „Nisam kao drugi“, Boto

je otpjevao i nekoliko poznatih uspješ-nica svojih estradnih kolega te podigaoatmosferu na razinu usijanja! Mnogi sumu se pridružili na bini, neki su mu seklanjali, neki su ljubili njegove postere,ali nitko od prisutnih nije skidao osmijehsa lica! U pauzi smo nakon dugog lobi-ranja, samo za čitatelje Mog kamena,dogovorili ekskluzivan intervju.

Krenulo je, krenulo! Sigurno je po-mislio, do tada za širu javnost, skoropotpuni anonimac poznat samo odstrane prijatelja i poznanika iz rodnemu Čapljine i okolnih mjesta. Iako mukarijera traje već 10 godina i nastupio je u emisijama „Showtime“ i OBN-ovom Antitalent Showu ( gdje je osvojio drugomjesto ) pojavljivanjem u Red Carpetupostao je na široko poznat! Svojomskromnošću, iskrenosti, jednostavnostii duhovitosti Danijel Boto osvojio jesrca publike! Nije dugo trebalo čekatida se pokrene njegov „menadžment“ ida se zagovori nastup u „Metropoli svihHrvata“. Prolazeći gradom na svakomkoraku mogao se primjetiti zavodnički( „mala moja“ ) osmjeh Danijela Botekoji se smješio sa plakata najavljujućinjegov koncert u zagrebačkom klubuIN-Bar. 07.05. konačno se i to dogodilo!U dupkom ispunjenom prostoru tiskalase masa iščekujući nastup zvijezdevečeri, a da pri tome ni sami nisu znali

I NTERVIEW - Danijel Boto

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Danijele, kakvi su ti dojmovi po završet-ku koncerta?Ma dobro je, super je! Ovo mi je prvi koncert u Zagrebu! Baš me jeovaj Red Carpet probio! Sljedeća je Arena!Jesi se malo uplašio?Jesam! Ali dobro je prošlo!Jel ti se ispunila životna želja!Je! Malo nas podsjećaš na Mišu Kovača!On kaže da ga je probila publika, jamislim da se isto može reći i za tebe?

Ma isto je i kod mene! Mene ljudivole! Ljudi me zaustavljaju po ulici i ja rastem u tome!Kakve cure voliš?Plavuše!

I, jel bila koja zgodna cura večeras nakoncertu?Je, bilo je!Što bi poručio svojim obožavateljica-ma?Sve vas puno pozdravljam i tu samzbog vas!

A reci nam je li se promijenilo išta naljubavnom planu?Je, promijenilo se i na tom pitanjunešto i ovim putem pozdravio bihIvanu iz Ljubuškog!Uvježbavaš li plesne koreogra je samili to ide samo od sebe, iz pukog talen-ta?Ne, ne uvježbavam! To ide samo odsebe, to je rođeno u meni!( prilaze cure i traže autogram) Kolkosi najviše brojeva pokupio u jednojvečeri?Ni jedan! Ne! Pošto sam puno

poznat, ne želim da uzimam punobrojeve!

A reci, imaš li pjevačkog uzora?Da, Darko Šutalo-Rahan, iz Gabeleonaj pjevač!

A što pjeva on?Pa on pjeva ove zabavne pjesme!

I na kraju, nakon ove velike medijskegungule oko tebe, da li ti sa obje noge

još uvijek stojiš čvrsto na oblacima?Da! Ne, na oblacima ne! Ja ne letimvisoko! Ko visoko leti, zna se kakozavršava... Na kraju pozdravljamsve svoje obožavatelje u Zagrebu iHercegovini!

Jedno je sigurno... Te večeri nitko iz IN-Bara nije otišao nezadovoljan!

Filip Križić i Mario Pandžić

Malo je teško nekome dočaratiMostar jer, opisujući sva-kodnevne situacije koje se

događaju u tom gradu, ljudi jednos-tavno ne vjeruju.E, pa... ako ste se ikada zapitali štose dogodi kada prestane logika, samovam mogu reći da tada počinje Mo-star...

Naoko zbilja lijep grad u srcuHercegovine, podno Veleža, okružen prirodnim ljepotama i kulturnim zname-nitostima, može se podičiti i jednom odnajljepših rijeka Bosne i Hercegovinete, između ostalog, i UNESCO-vimspomenikom, Starim mostom. Starimost je sagrađen između 1557.-1566.godine, djelo je turskog graditeljaHajrudina. Godine ratova nisu naštetilemostu sve do kobne 1993., kada bivasrušen. Obnavlja se 2004. godine...

Otprilike bi se takav tekst mogaonaći u turističkim brošurama gradaMostara za nadolazeću sezonu. Kadbi one postojale, naravno. Jer, ipak,budimo realni, Mostarci ne žive odturizma (a mogli bi). Svrati tu pokoji tur-

ilitek ogorčeni osvrt na trenutnu

situaciju u gradu?Prosudite sami, razlika je ionako

zanemariva...

VODIČ ZA NEUPUĆENE

ILI kako Preživjeti divLjinu

ist, da se razumijemo. Ali nakon što ganadaleko poznati skakači (znani i kao‘Klub skakača u vodu’-’Četrdesetčetiriskakača čuvaju čemernu ćupriju ičučeći čekaju čitav dan po ćelopekuispod košćele...’) osiromaše za 50eura za nimalo neviđen skok + 100%pamučnu majicu od cca. 14 eura nakojoj piše ‘Jebo zemlju koja piramidenema’ (valjda svi znamo koliko vri-

jedi pamuk na današnjem tržištu i da je 14 eura ipak ‘malo’ precijenjeno),nekako i ne osjeti baš neku želju zazadržavanjem

Dive se oni mostu, slikaju se sasvih strana, vodič im lijepo objasnida je most srušio NLO, HVO, JNA ilizli narkomani (ovisno o nacionalnostivodiča), prošetaju se moderniziranomstarom jezgrom i otputuju euforičnodalje za Međugorje (kamo su, u biti, ipošli, da se ne zavaravamo previše).

Odlazeći iz grada na +40 °C utroslojnim čarapama može se

čuti kako je ovaj narod ‘strange’, pa

oni mažu majonezu na pizzu (Da i torazjasnimo jednom zauvijek. Mostarcisu prvo čuli za majonezu, pa su ondaotkrili pizzu. I nema tu neke velike lo-zo je. Ako nema majoneze, ne jede seni pizza. Tako ni nama nije jasno kakoostatak svijeta može jesti pizzu bezmajoneze...). Čude se oni i radovimana putu koji se, gle čuda, uvijek nekakoslučajno odvijaju u sred turističke se-zone pri najvećim vrućinama u Europi.Trebam li spominjati koliki prometnikolaps nastaje?

Piše: Anita DžidićFotogra je: Knockuot15

8/13/2019 Moj kamen br. 22


8/13/2019 Moj kamen br. 22


8/13/2019 Moj kamen br. 22



P rve crteže napravi-la je još kao mala

djevojčica. Glavnimotivi tih godinebile su ptice. Josipatvrdi da ovo može

potkrijepiti doka-zima jer je njezinDjed bio veliki

kolekcionar.Možda se

jednog dana uspostavi da jebaš taj čovjek imao nos zabiznis. ... i neka sad netko kažeda Josipa nije sanjar!

Prva „ozbiljnija“ slika nastala je dok je Josipa još sjedila u klu-

pama osnovne škole. To „ozbiljnija“ jeadekvatna riječ ukoliko se obojani iiscrtani papir smatra dostojnim nosititroškove uokviravanja.Za tu procijenju bila je potrebnakomisija na čelu sa Ivankom i Darkom.Potaknuta jutarnjim reklamama nahrvatskim televizijama o raznimkućnim potrepštinama i preparatimaza mršanje iskoristit ću onu poznaturečenicu „i to nije sve!“.

Ispijajući sok u jednom ljubuškomka ću (u tim godinama Josipa je jošuvijek živjela u uvjerenju da od kaveraste rep), vidjela je jednu sliku za koju

će se kasnije uspostaviti da je imalaveliki utjecaj na njezin stvaralački rad.Opa, je l’ to ova priča ima čak i zaplet?!

Naime, bila je to slika poznatogljubuškog slikara, a iznad svegačovjeka Hame Ibrulja. Gledajući tu slikuzamišljala je kako će i ona jednom takonešto nacrtati i time nekoga ostaviti bezteksta baš kao što je nju Hamo.I ovime dolazimo do još jednog dokazada je Josipa sanjar. Dugo je skupljalahrabrosti da se obračuna sa bjelinompapira i nacrta konje.

Možda ta slika sa stručnih mišljenja inije bila baš bajna kakvi su bili izazi licanjezine obitelji.I baš ta njihova podrška koja seočitovala na njihovim licima bili suJosipi dovoljan razlog za „Prvi aplauz“,njezinu prvu samostalnu izložbu.

Bilo joj je samo 15 godina kad sesuočila sa kritikom i pohvalama. Odtada pa do danas vjerojatno je tehnikacrtanja malo i napredovala, motivi suse mijenjali, naučila je bolje pretvaratiosjećaje u boje... Puno toga je Josipanaučila, ali ne i to da govor, točnijepar riječi kojim se autor obraća publici,bolje zvuči kad se kod kuće bar malopripremi.

A li nije njeno da priča...Slike su takve kakve jesu...

One su tu da je brane pa zato i stoji izanjih. Jedno je sigurno! Ovaj tekst nebi imao smisla da kraj sebe nije imalaobitelj i prijatelje.

I sve one koji su došli, i oni kojisu prošli kroz Josipin život čije utiskesvakodnevno gleda na zidovima svogadoma. Likovnu akademiju Josipa nikadnije ni probala upisati. Iako joj mnogizamjeraju što izlaže bez titule akadem-ske slikarice njezin cilj izlagan- ja

nikad nije bio takavkakvim ga smatraju oništo joj zamjeraju.Josipa crta svojekrugove...

Sada je studen-tica treće godineGra čkog dizajna uZagrebu i ne skupljani sličice ni salvete,ali zato voli sve štovole mladi!

15.svibnja u hotelu Westin u Za-grebu održala je svoju sedmu

po redu izložbu.U predvorju hotela nalazilo se

trinaest prekrasnih slika osvjetljujućiobraz sasvim običnim zidovima koji suih okruživali ističući se poput rijetkihbisera.

Na prvi pogled ostavljale sudojam kako svaka za sebe čini jednutematski zaokruženu cjelinu, ali idućiod početka do kraja dvorane Josipanam je prikazala jednu burnu ljubavnupriču, metaforično prikazanu likovimakonja, koji se na trenutak razilaze i mire,poprimaju ljubičaste i plave boje, te prijesamog kraja pupaju i cvjetaju najljepšimcvijetom i prelaze u čistu zrelost portretaDarkana i Ivančice koji sami po sebisimboliziraju kraj i početak. Kraj, jerpredstavljaju vrhunac i zrelost razigranim mladenačkim slikamakoje im prethode, a opet početak ikrunu same izložbe, jer su tvorci ove

umjetničke duše koja je svoje misli isnove razbacala po platnu stvarajućislike pune dinamike i poleta

Ritmično nanesena boja odavala jemuzikalnu crtu slika, tako danam se činilo kako u pozadinisvake slike svira određenamelodija, u svakom okudrukčije vid-ljivai usva-komuhu

drukčiječujna, ali

opet tematskipotpuno

jedinstvena.

č esto osLovLjavana kao taLentirana sLikarica , nemaLo Puta i oPovrgavana kao takva , aLi nedvojbeno joj nitko ne može osPoriti da je veLika umjetnička duša . o na je mLada Ljubuška sLikarica j osiPa b rkić .Piše: Dea

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Za razliku od folklornih društava njihov cilj

nije samo predstavljanje tradicijskih plesovai pjesama, već i modernizacija glazbala ipjesama. Kako napominju cilj im je uvođenjetradicionalnih hercegovačkih instrumenata u21.stoljeće. Jedan od njihovih prvih projeka-ta je modernizacija odnosno modi kacijatradicionalnog hercegovačkog instrumenta,gusala. Do sada se vjerovalo da gusle im-aju samo četiri, pet tonova no dokazano jeproučavanjem kojeg su vršili članovi HEO-ada gusle mogu proizvest jednu i pol oktavutonova.Ganga i zvuk narodnih instrumenatauskoro bi se mogli približiti publici na jedansasvim drugačiji način.

Nekada su se gusle mogle vidjeti i čutisamo na nekom derneku i često su bilisamo zanimacija starijih osoba. Uskoro

bi ‘’moderne’’ gusle mogli vidjeti kao sas-tavni dio nekih orkestara i različitih ansam-bala, dok bi stare i iskusne guslare moglizamjeniti sadašnji violinisti, violončelisti ineki drugi umjetnici. Ovo je svakakonačin kako ono što se nekada moždasmatralo zastarjelim i možda čak primitivnimpribližiti mlađim generacijama.Na ovaj načinu zvuk instrumenata su uneseni modernielementi, a da pri tom nisu izgubili svojuautentičnost. Osim gusala udruga radi i namodi kaciji drugih tradicionalnih instrume-nata kao što su lijerica, diple, te dvojnice.

HercegovačkiETNO

OKRETP iše :S TANKO P RALAS

Ljubav prema glazbi i želja zaočuvanjem kulturnih običaja hrvatskognaroda u Hercegovini rezultirali su os-nivanjem udruge koja bi se na posebannačin trebala baviti zaštitom kulturnogblaga hrvatskog naroda u Hercegovini.Naime, odnedavno djeluje udruga regis-trirana pri HKD Napredak pod nazivomHercegovački Etno Okret.

Glavni pokretači ovog projekta su glaz-benici Stojan Bošnjak, Emil Karačić, Ga-brijel Prusina, Milijan Raspudić te poznatimostarski basist grupe Zoster, MarkoJakovljević .

Jedan od najboljih primjera spajanja tradicio-nalnih etno zvukova sa modernim glazbenimelementima vidljiv je kroz skladbu ‘’Zvizdan’’koju možete pogledati na Jubitou :).

Članovi Hercegovačkog Etno Okretapripremaju i singl u kojima bi glavnu riječimale gusle. Stoga, nemojte se začuditiako u budućnosti mnogi veliki bendovibudu nastupali uz pratnju naših tradicio-nalnih instrumenata.

Također članovi udruge pozivaju sve onekoji su voljni nancijski pomoći udruzida to mogu učiniti na broj žiro računa,kod UniCredit Bank d.d. Mostar:3381302212225172

Hercegovina

Taj čvrsti krš zaliven krvlju junakaI sivo stijenje suzama obliveno

Davni plač majke za sinom hajdukomU sijedoj glavi umorno oko sneno

Neretva, bistra suzaKlasje što na suncu blista

Plodno grožđe i vinoI misao svijetla čista

Krik ptice u daljiniOpojni miris duhana

Tamo gdje čuje se pjesmaGdje budi se osmjeh dana

Tamo ja ostavih srceU kući pod murvom starom

Tu uspomena spavaI gori neugasivim žarom

Marijana Drinovac(IZ RAKITNA)

Pjesme

Od Tomislavgrada malo nižeDo Neuma i mrvicu gori

Od čvrsnice što se nebu dižeDo neretve što Veležom se bori

Stoji zemlja Hercegova, svetaStoljećima pod tuđinom gmiže

Puno puta sudbina joj kleta Al se uvik iz pepela diže

Dala brate stotine junakaI u miru i u ljutu boju

Stoput joj je zakukala majkaNije uvik išlo k’o po loju.

Tvrdi ljudi, surovi kadikadKažu za njih da se snaći znaju

Al se nisu pokorili nikad A i neće, nek’ svi dobro znaju

Imaš brate u njoj šta i viditLipa čeljad, svojoj zemlji dikatreba samo doći pa se divit

neće manjkat ni ptičjeg mlika.Gosta drže k’o vodu na dlanu

Majku vole, poštivaju ćaćuNa nepravdu kao vulkan planuDat će krvi za sestre i braću.

Ali znaju i sebi ugoditDobro pojist, popit dabome

Al će prije vrba grožđe roditNego Ero poklonit se kome.

A.B.

Hercegovina

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Bosnu kao prokletu avliju i zao duhBosne koji vjekovima živi, a koji pov-remeno izbija, stalno se ponavlja i ob-navlja u krvavim pokoljima, Ivo Andrićopisuje sljedećim riječima: “Pripadnicirazličitih religija šalju jednom nebumolitve na četiri razna crkvena jezika,na način nekad vidljiv a nekad nevi-dljiv, sličan mržnji, često istovjetan snjom!”

O Bosni kao ukletoj zemlji u kojoj u st-vari od 1468. godine nema mira, u kojoj je mir samo interval između pokolja,masovnih ubojstava i zločina, izgledada se mržnja, klanja i grozote događajuna sličan ili istovjetan način. Tako jemoguće opisom davnih povijesnihdogađaja opisati i strahote u proteklomratu.

Međutim, Bosna nije u prošlosti bilasamo zemlja mržnje, ona je bila i zem-lja ljubavi, koegzistencije i komšiluka,zajedničkog života i preživljavanja.Mnogi su Bosnu u povijesti dijelili, ali ju nitko nije podijelio. U svojoj knizi“Iz Bosne k Europi” Krunoslav Pranjićpiše da se nasuprot tvrdnji o zem-

lji Bosni kao zemlji mržnje i strahamože naći dovoljno argumenata zasuprotne tvrdnje, odnosno da je malozemalja u svijetu u kojima ima tolikotvrde vjere, moralne čvrstine, karak-tera, nježnosti i ljubavnog žara, tolikodubine osjećaja, privrženosti i nep-okolebljive odanosti, toliko žeđi zapravdom kao u Bosni.

S pravom se postavlja pitanje hoće li uBosni prevladati i u budućnosti politikamržnje, sukoba ili će konačno Bosna pr-estati biti prokleta avlija.

Nažalost, sadašnja situacija ne sluti na

dobro.Međunarodna zajednica faktično jeuništila Bosnu i Hercegovinu.

Daytonskim sporazumom oktroriran jeUstav Bosne i Hercegovine i uvedenapotpuna kolonijalna uprava nad Bosnomi Hercegovinom. Stvorena je usporednabosanska država u kojoj je stvarna vlastdošla u ruke stranaca a ne bosansko-hercegovačkih državljana.

U međuvremenu je Daytonski mirovni sporazum bitno promijenjen bez formalnepromjene. Republika Srpska je potvrđena i ojačanja kao etnički čista Srpskadržava u kojoj dominiraju i vladaju Srbi uz neka prava Bošnjaka i Hrvata. S dru-ge strane, Federacija kao drugi entitet u kojoj su Bošnjaci i Hrvati ravnopravno ikonsenzusom odlučivali o bitnim nacionalnim interesima kako je utvrđeno Day-tonskim sporazumom pretvorena je u entitet koji sve više liči Republici Srpskoj,samo s tom razlikom što u Federaciji vladaju i dominiraju Bošnjaci, a Hrvati i Srbiimaju neka prava. Kao što u Republici Srpskoj Srbi mogu donositi sve odlukebez suglasnosti Bošnjaka i Hrvata tako i u federaciji Bošnjaci mogu donositi sveodluke bez suglasnosti Hrvata i Srba.

Za Studentski list, 23. ožujka 2009.

prof. dr. Zdravko Tomac

POSTOJI LI DOBRO RJEŠENJEZA BOSNU I HERCEGOVINU?

Dakle, ne samo da Bosnom i Herce-govinom vladaju stranci, nego onaiako je formalno država tri ravnoprav-na naroda faktično sve više postajedržava dva naroda Bošnjaka i Srba, aHrvati postaju obespravljena manjina iu jednom i drugom entitetu.

Globalna svjetska kriza i povratakRusije na velika vrata na svjetskupolitičku scenu te sukob strateških in-teresa Rusije, SAD-a, Engleske i mus-limanskog svijeta još više komplicirasituaciju na Balkanu.

Rusija je odlučila gospodarskim i

političkim ulazom u Republiku Srpskupokazati i dokazati SAD-u da se bal-kanska kriza ne može rješavati bezsudjelovanja Rusije i zaštite ruskihgeopolitičkih interesa. S druge straneSAD su svojom politikom na Kosovudirektno izazvale Rusiju i okrenule upotpunosti srpski narod prema Rusijikao svom zaštitniku.

Kosovo je pretvoreno u američki pro-tektorat, protektorat NATO-a. U isto vr-ijeme Amerikanci se žele prikazati kao

zaštitnici Bošnjaka- muslimana kako bidokazali Turskoj, Egiptu i drugim mus-limanskim državama da oni ne ratujuprotiv muslimana, da su prijatelji izaštitnici muslimana odnosno da ratujuprotiv terorizma.

Dakle, Balkan je ponovno poprištegeopolitičkog- strateškog sukobaRusije i Amerike u borbi za vladanjesvijetom.

U tom sukobu ne smije se zaboravitiuloga Velike Britanije koja praktično uime SAD ne samo da vlada Balkanomnego i muti vodu kako bi se njena vla-

davina produžila i prikazala kao neo-phodna, kao spas za Balkan. Britanskapolitika povijesno i strateški je uvijekpodržavala Srbiju kao svoga glavnogsaveznika na Balkanu. Kako Velika Bri-tanija ratuje zajedno s SAD-om u Irakui Afganistanu, ona je morala podržatiameričku politiku vezano za Kosovokao i podršku Amerike Bošnjacima-muslimanima.

Zato je bilo za očekivati da će VelikaBritanija pronaći i pronalaziti načine

8/13/2019 Moj kamen br. 22



kao da zbog Kosova kompenzira Sr-biju i zaštiti interese Srba na Balkanu.

I dalje će Velika Britanija nastojati bitispasitelj srpskih interesa, branit će Re-publiku Srpsku, pritiskat će Hrvatskuda se stvori srpska autonomija uHrvatskoj, pritiskat će Europsku unijuda se daju povlastice i privilegije Srbiji,da se zaustavi Hrvatska, odnosno dase natjera Europska unija da globalnou paketu rješava balkanske probleme.

U takvoj situaciji postavlja se ključnopitanje što mogu odnosno što trebajuučiniti građani i narodi Bosne i Herce-govine da konačno uzmu sudbinu uvlastite ruke?

Kako doći do bitnih načela koja su pri-hvatljiva za sva tri naroda?

Kako se riješiti tutorstva međunarodnezajednice?

Je li moguće bez posredovanjameđunarodne zajednice de nirati iizgrađivati Bosnu i Hercegovinu kaoodrživu, samostalnu, demokratskudržavu i njenih građana i njena tri su-verena naroda ili je jednini izlaz novimirovni sporazum koji će de nirati Bos-nu i Hercegovinu kao federaciju tri su-

verena naroda uređenu na demokrats-kim europskim načelima koja će bitisposobna za uključivanje u Europskuuniju?

S obzirom da nisam državljanin Bosnei Hercegovine i da državljani Bosne iHercegovine i narodi Bosne i Herce-govine trebaju sami odlučiti o svojojsudbini, s obzirom da je počeo procesdogovaranja u vrlo nejasnim okolnos-tima odustao sam od pisanja mogaviđenja preustroja Bosne i Hercegovinekako mi se ne bi moglo prigovoriti dase miješam u unutrašnje stvari Bosnei Hercegovine. Zato ću pisati samo onačelima i o svojem mišljenju jer sami kao Hrvat zainteresiran za stabilnu idemokratsku Bosnu i Hercegovinu kaodemokratsku i suverenu državu njenihgrađana i tri konstitutivna naroda,bošnjačkog, srpskog i hrvatskog.

Mislim da je dobro što je počeo pro-ces dogovaranja bez obzira na sveteškoće, što se širi svijest da je Bosna iHercegovina održiva kao demokratskadržava samo ako ju prihvaćaju sva trinaroda, ako ju doživljavaju kao svojudržavu i ako vide u njoj mogućnost os-tvarivanja svojih osobnih i nacionalnihinteresa. Međutim, teško mi je povje-rovati da je bez volje međunarodne

zajednice moguće doći do preustrojaBosne i Hercegovine, jer sadašnjapozicija naroda u Bosni i Hercegovini je vrlo različita. U najboljem položajusu Srbi koji nisu spremni odustati odprivilegija koje imaju, koji se ne odričusvoje Republike Srpske odnosno kojisu spremni samo na dogovor koji ćelegalizirati Republiku Srpsku. Zato netreba očekivati od Dodika da će bitispreman na radikalne promjene. On ćeprihvatiti samo kozmetičke promjenekoje ništa bitno ne mijenjaju nego čaklegaliziraju još jedanput ono što suSrbi već dobili Daytonskim mirovnimsporazumom.

Hrvati i Bošnjaci Daytonskim mirovnimsporazumom dobili su zajednički en-titet Federaciju u kojoj se nizom mjeraosigurava ravnopravnost Bošnjačkogi Hrvatskog naroda. Nažalost, odstu-panjem od Daytonskog sporazuma upraksi Hrvati su izgubili mnoge me-hanizme preko kojeg su štitili svojuravnopravnost, a Bošnjaci su došliu novi privilegirani položaj tako damogu u Federaciji odlučivati samos-talno bez uvažavanja volje i interesahrvatskog naroda. Zato su i Bošnjacispremni na povijesni dogovor u kojemće ozakoniti sadašnje stanje odnosnodobiti još više. Ni oni kao ni Srbi nisuse spremni odreći privilegija i stečenihprava odnosno nisu spremni na ustup-

ke kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovinipostali ravnopravni narod Srbima iBošnjacima.

Već prve izjave o Prudskom dogo-voru pokazuju da se on vrlo različitoshvaća. Dodik govori da se ništa nemijenja u položaju Republike Srpske,dapače da će Srbi dobiti i više negošto imaju. A Tihić govori suprotno, ongovori o velikim promjenama, tako daizgleda kao da Dodik i Tihić ne gov-ore o istom sporazumom. Bošnjaci binovim sporazumom dominirali u dvijeregije, tuzlanskoj i sarajevskoj, Srbi ubanjalučkoj, a Hrvati bi dijelili vlast s

Bošnjacima u mostarskoj regiji. Ako bise još ukinule ovlasti županija onda biHrvati došli u još teži položaj. DraganČović šuti o sporazumu. Drugi takođersu dosta oprezni jer ustvari ne zna seo čemu se tu ustvari radi.

Ako su već na početku tako velikerazlike, rekao bih nepremostive raz-like, mislim da nije moguć preustrojBosne i Hercegovine bez pomoćimeđunarodne zajednice. To tim višešto je međunarodna zajednica Dayton-skim mirovnim sporazumom kreiralasadašnju Bosnu i Hercegovinu i svenjene probleme, što još uvijek stranciupravljaju Bosnom i Hercegovinom.

Što mogu odnosno što trebaju učiniti građani inarodi Bosne i Hercegovine da konačno uzmu

sudbinu u vlastite ruke? Kako doći do bitnih načela koja su prihvatljiva za

sva tri naroda? Kako se riješiti tutorstva međunarodne zajednice?

Nažalost, odstupanjem od Daytonskog sporazuma u praksi Hrvati su izgubili mnoge mehanizme preko kojeg su štitili svoju ravnopravnost, a Bošnjaci su došli u novi

privilegirani položaj tako da mogu u Federaciji odlučivati samostalno bez uvažavanja volje i interesa hrvatskog

naroda.

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Bez nove mirovne konferencije koja jenametnula Bosni i Hercegovini Dayton-ski mirovni sporazum i bez podrške no-vom rješenju Bosna i Hercegovina nećemoći izaći iz sadašnje krize.

Uostalom, potreban je novi mirovnisporazum kako bi se poništila važnostsadašnjeg Daytonskog mirovnogsporazuma i kako bi se odredilo pri- jelazno razdoblje i prijelazne mjererazvlaščivanja međunarodne zajednicei njenih snaga u upravljanju Bosnom iHercegovinom.

Proteklih dana imao sam priliku se iz-bliza upoznati sa stanjem u Bosni iHercegovini. Sudjelovao sam u BanjaLuci na Otvorenoj televiziji u emisiji ukojoj je uspoređivana situacija na Ko-sovo i u Republici Srpskoj. Bio sam i uMostaru, Žepču, Zenici i Kiseljaku gdjesam razgovarao sa mnogo ljudi. Posje-tio sam i “Aluminij” u Mostaru i razgo-varao sa gospodinom Brajkovićem otome kako svjetska i nancijska kriza

utječe na Bosnu i Hercegovinu. Vidiosam i pobunu protiv parlamenta i bijegparlamentaraca pred razjarenim ljudimakoji su došli u situaciju da ne znaju kakopreživjeti. U tom razdoblju dogodio sei faktički raspad Prudskog dogovoraa predsjednik Mesić posao je počasnigrađanin Bihaća te je dobio priznanjeHrvatskog narodnog vijeća za posebnu

brigu za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Nasvom putu po Bosni i Hercegovini Mesić

je ponovo zaobišao Hrvate i hrvatskopolitičko vodstvo. Pročitao sam intervjufratra Luke Markešića koji je uoči bitnihdogađanja u Bosni i Hercegovini vjero-

jatno ne slučajno oštro ustao protiv bilokakve mogućnosti promjena o kojima biHrvati dobili svoju republiku u okviru BiHili neku drugu teritorijalnu jedinicu.

Gledao sam i mnoge TV emisije tih danakoje inače ne mogu gledati u Hrvatskoj ostanju u BiH. U tim emisijama gledateljisu na pitanje je li ovakva Bosna i Her-cegovina održiva s čak 86% odgovorilisu da ovakva Bosna i Hercegovina nijeodrživa. Čitao sam i intervju premijeraRepublike Srpske Milorada Dodika ukojima on obrazlaže svoj zahtjev (ulti-matum) za unošenje ustavne promjeneprava Republike Srpske na odcjepljen-

je.

Svi ti događaji su me uvjerili još više da jestanje u Bosni i Hercegovini dramatično,

da su nužne promjene i to ne bilo kakvenego radikalne promjene. Bosna i Her-cegovina je u dubokoj ne samo nacio-nalnoj nego i socijalnoj i gospodarskojkrizi. Međutim, uvjerio sam se da nemani minimum suglasnosti o tome kakvepromjene treba izvršiti a još manje nakoji način.

Posebno je opasno inzistiranje na dvijedogme. Prvoj koja ultimativno u budućimpromjenama traži da Republika Srpskaostane ovakva kakva je danas, odnosnodrugoj koja odbacuje svaku ideju da unovom teritorijalnom ustroju Bosne iHercegovine Hrvati načelno postanuravnopravni odnosno da dobiju ono štoimaju druga dva naroda.

U mnogim razgovorima širom Bosne iHercegovine sa vrlo različitim ljudima,u vrlo različitom položaju također samse uvjerio da je jednako pogubno zabudućnost Bosne i Hercegovine i inzi-stiranje od jednog dijela Bošnjačke elitena unitarnom uređenju Bosne i Herce-govine, odnosno svođenje Srba i Hrvatapokušajem stvaranja nove Bosanskenacije na Bosance pravoslavne odnos-no na Bosance katoličke vjere.

Dakle, ako se želi izaći iz krize prijebilo kakvih konkretnih ustavnih rješenjapotreban je dogovor o načelima, potreb-no je odustati od sadašnjih dogmi teutvrditi načela ravnopravnosti sva trinaroda.

Nisu samo Srbi u povoljnijem položaju uodnosu na Hrvate nego su to i Bošnjaci,promjenama mirovnog Daytonskog spo-razuma bez formalnih promjena stalno

je pogoršan položaj Hrvata tako da suoni tim promjenama u Federaciji postalineravnopravni. Federacija se ustrojilana sličan način kao i Republika Srp-ska. Kao što Srbi u Republici Srpskoj

mogu odlučivati bez suglasnosti drugadva naroda tako isto i Bošnjaci moguodlučivati u Federaciji bez druga dvanaroda. I u jednom i drugom entitetuHrvati su svedeni na položaj manjine.

Kako ne vidim mogućnosti da Srbi iBošnjaci u traženju novog uređenjaBosne i Hercegovine dobrovoljno odu-stanu od svojih privilegija u odnosu nahrvatski narod, duboko sam uvjerenda se kriza u Bosni i Hercegovini nemože riješiti bez nove međunarodnemirovne konferencije zato mislim da je,posebno što se tiče hrvatskog naroda,pogrešno očekivati da se Prudskim ilibilo kojim drugim dogovorom može izaćiiz sadašnje krize.

Svi ti događaji su me uvjerili još više da je stanje u Bosni i Hercegovini dramatično, da su nužne promjene i to ne bilo

kakve nego radikalne promjene.

Kako ne vidim mogućnosti da Srbi i Bošnjaci u traženjunovog uređenja Bosne i Hercegovine dobrovoljno odustanuod svojih privilegija u odnosu na hrvatski narod, duboko sam uvjeren da se kriza u Bosni i Hercegovini ne može

riješiti bez nove međunarodne mirovne konferencije zato mislim da je, posebno što se tiče hrvatskog naroda, pogrešno očekivati da se Prudskim ili bilo kojim drugim

dogovorom može izaći iz sadašnje krize.

8/13/2019 Moj kamen br. 22



Aktivnosti ZKHS-aJoš jedan broj je za nama, još jedna akademska godina bliži se kraju. Cilj nam jebio zabaviti Vas i animirati, ponuditi nešto osim učenja i fakuletskih obaveza! Mala,ali vrijedna ekipa predsjedništva i prijatelja ZKHS-a nastojala je prirediti za svakogapo nešto. Prisjetimo se skupa...

05. prosinca 2008. – Održana je predbožićnaHercegovačka noć na kojoj nas je zabav -ljala grupa Blackout! Atmosfera je bilaodlična cijele večeri i osjećalo se božićnoraspoloženje. Kako smo imali sreće sa da-tumom, posjetio nas je i sv. Nikola i podijelio

prigodne darove, a oni malo manje dobriimali su posla sa Krampusom!

14. prosinca – U kazalištu Vidra dramskasekcija ZKHS-a pripremila nam je i izvela

predstavu Ivana Mihalja Žabića i HeleneKovač „Božić u Rakitnu“. Predstava seodigrala i u kinu „Forum“ na „Savi“ te uPosušju i Širokom Brijegu. Posjećenost

je bila odlična, a sav prihod od karatadoniran je u humanitarne svrhe.

06. veljače 2009. – Održana je još jedna Hercegovačkanoć na kojoj nas je zabavljao Ivan Mikulić. Atmosfera

je bila vrhunska, a zabavi je prethodio revijalni ma-lonogometni susret između selekcije ZKHS-a i selekci -

je profesora iz Hercegovine, ovogodišnjih pobjednikalige profesora u Hercegovini, pod vodstvom prof. IviceMarkote iz Posušja. Mnogi članovi Kluba su se veselilisusretu sa profesorima i možda ponekoj naplati duga zaneku lošu ocjenu... Na kraju je završilo prijateljskim re-zultatom 2:2, a u takvom ozračju i nastavila se večer dositnih jutarnjih sati...

30. ožujka – održana je redovita izbornaskupština ZKHS-a u kinu „Forum“ u SD

„Stjepan Radić“. Nazočnima se obratio predsjednik na odlasku Ante Škegro i podnioizvješće o radu Kluba u protekle dvije go-dine. Nakon toga uslijedilo je glasanje i iz -

borna skupština. U predsjedništvo su izabra-ni: Ivan Mihalj Žabić-predsjednik, TomislavČutura-zamjenik predsjednika, Filip Križić-glavni tajnik, te članovi predsjedništva- MateKovač, Mario Pandžić, Josip Šimunović,Stanko Pralas, Doris Boras, Ante Boras, IvanKvesić, Ana Dugandžić, Andrijana Bandić iKristina Mandić. Naravno da predsjedništvoima i svoje pridružene članove koji sudje-luju u ostvarivanju projekata i manifestacija idojma smo da se okupila dobra ekipa koja biu sljedeće 2 godine trebala ostvariti mnogekvalitetne projekte!

8/13/2019 Moj kamen br. 22



0d 06. do 08. travnja – održane su prezentacije Sveučilištau Zagrebu i ZKHS-a po gradovima i općinama u Herce-govini. Cilj prezentacije je bio upoznavanje maturanata saSveučilištem u Zagrebu kako bi im pomogli pri izboru jedne odnjihovih životnih odluka, tj. odabira studija. Prezentacija je bila

posebna i po tome što su ju, u želji da maturantima na što jed -nostavniji i razumljiviji način približe cjelokupni studentski životzagrebačkog Sveučilišta, izvodili članovi ZKHS-a. Također,kako kako bi se budući studenti odmorili od svojih svakod -nevnih obaveza na fakultetima i da u svojim prvim zagrebačkimmjesecima ne budu usamljeni i izgubljeni, pozvali smo ih dase priključe radu ZKHS-a i obogate svoj studentski život krozKlub i njegove sekcije te tako upoznaju puno novih prijatelja testeknu brojna poznanstva i iskustva koja će im pomoći kakotijekom studiranja tako i u daljnjem životu!

30. travnja – Hercegovačkanoć. Nastupio je MateBulić i još jednom doka-zao kako postoji posebna

povezanost između njega iHercegovačkih studenata!

Atmosfera je bila vrhun-ska, prostor ispunjen dokraja, a zabava je potra-

jala do ranoga jutra...

02. svibnja - za sve sekcije i za sve pri - jatelje Kluba upriličili smo roštiljadu naBundeku. Cilj roštiljade bilo je druženjeu upoznavanje te jačanje povezanostimeđu članovima ZKHS-a. Bilo je odlično,

cilj je i ostvaren...

15. svibnja. – folklorna sekcija nastupila je na Ljubuškoj večeri u hotelu Westini još jednom se pokazala kao odličan

podizač atmosfere i dostojni predstavnikHercegovačkih običaja. Uz taj nastup,imali su nastup na Don Bosco festu naKnežiji i na smotri folklora u Sesvetama.

8/13/2019 Moj kamen br. 22



16. svibnja – organiziran je besplatan put na komemoraciju i prisjećanje žrtavaKrižnog puta u Bleiburgu.

23. i 24. svibnja imali smo uspješan vikend. U subotu popodne otpočeo je tradicionalniHercegovački malonogometni kup. Na turniru sudjeluju 32 ekipe, a nale će se odigratina tradicionalnim Igrama na Jarunu. Tog istog dana ugostili smo i amatersku skupinuglumaca, učenika mostarske gimnazije fra. Grge Martića koji su nam izveli odličnu pred -stavu „Sestre“. Predstava je bila odlično posjećena i zahvaljujemo se gimnazijalcima na

posjeti! Uslijedio je novi dan! U nedjelju se održao prvi Turnir u uličnoj košarci „StjepanRadić“. Turnir se održavao u prostorima SD „Stjepan Radić“ i bio je odlično posjećen.Sudjelovale su 24 ekipe, a tijekom cijeloga dana na turniru se izmjenilo oko 2000 gle-datelja. Bilo je i atraktivnih natjecanja u tricama i zakucavanjima, kao i revijalnih utakmi -ca sa bogatim nagradama. Svojom prisutnošću počastili su nas i gradonačelnik Grada

Zagreba Milan Bandić, hrvatski olimpijac Franjo Arapović, igrač Cibone Marin Rozić, predstavnici uprave SC-a, i mnogi drugi! Svima im hvala na tome!

Top 10 đikanskih uleta(redoslijed nije bitan)

“1. Šta ti fali pa me nećeš’’

‘’Tip: Hm, izgledaš kao moja2.prva žena.

- Djevojka: Koliko si ih imao? - Tip: Nijednu.’’

“Jesi li ikada poljubila zeku3.između ušiju?(izokreneš džepove hlača)Hoćeš probati?”

“(Uvališ joj bocu tekile.) ‘Popij4.ovo, pa me pozovi kad ti budembolje izgledao!”

“Mogu li dodati jednu granu5.tvom obiteljskom stablu?”

“Ajmo kod mene raditi stvari za6.koje ću ionako svima reći dasmo ih radili.”

“Baš si srce. Jel mogu ja bit7.infarkt da te maznem večeras?”

“Bok ja sam zlatna želja, ispunit8.ću ti ribicu tri puta!”

“Imaš tako dobru sisu da ti9.druga i ne treba!”

“Tek sam počeo piti, a ti si10.već lijepa.”

8/13/2019 Moj kamen br. 22


IMPRESSUM

MOJ KAMENList hercegovačkih studenata

Za izdavača:Ivan Mihalj

Izdavač:Zavičajni klub hercegovačkih studenata

Glavni urednik:Filip Križić

Zamjenice glavnog urednika:Nives Skoko

Danijela Spajić

Autori tekstova:Anita Džidić, Ante Boras, Ante Miloš,Danijela Spajić, Filip Križić, Ivan KvesićPegla, Juliana Bačić, Kristina Vegar,Leona Šiljeg, Marija Drinovac, MarioPandžić, Nikola Bačić, Stanko Pralas,Josipa Brkić, prof.dr. Zdravko Tomac

Gra čko oblikovanje:Kristijan PenavaCharles theSnakeEl manana

Slike za cover:Helena Bilić„Have you hugged anyone today?“Brdo Lovreć, Staro Hardomilje, Ljubuški„Starin’ at the sun“

Lektura:Uredništvo

Tisak:Grafostil

Naklada:1500

Kontakt:Moj KamenList hercegovačkih studenataSavska cesta 25, 10 000 [email protected]

Žiro-račun:2360000-1101422885 www.krikstudio.com www.tokic.hr

8/13/2019 Moj kamen br. 22


Documents

Moj kamen br. 22