> > > p u t o p i s

118 MOTO PULS br. 60/6./2005.

Italija-Tunis-Francuska-©panjolska-Andorra

Stara ekipa opet je na okupu. Za razliku od proπlogodiπnje azijske avanturekada smo kretali iz Varaædina, ovaj puta sam ja gost u Tirolu. U Harley-baru uInnsbrucku dogovaramo plan puta. Cilj je Sahara, najveÊa pustinja na svijetu

S a nama Êe i Renata, Georgova suvo-zaËica. SlijedeÊeg jutra kreÊemo izSteinach am Brenner, gdje Georgstanuje. Na austrijskoj strani prije-voja Brenner tankamo, jer je benzin

mnogo jeftiniji nego u Italiji. Tu su Georgovi i Mar-tinovi prijatelji koji nam æele ugodno putovanje.Nakon prelaska granice ulazimo na autostradu jer bitrebalo previπe vremena da cijelu Italiju proemoobiËnim cestama, koje mnogo viπe volimo nego au-toceste. Prolazimo pored Bolzana, Verone, Modenei Bologne, te stiæemo u æivopisnu pokrajinu Tosca-nu. Autostrada vijuga kroz planinski masiv Apeni-na. Prolazimo bezbrojnim tunelima, a kod Firenzeizlazimo na obiËnu cestu. Autostrade su u Italiji vr-lo skupe, a cesta do Siene je isto tako dobra. PrijeGrosseta zaustavljamo se radi kave i sendviËa. Ne-djeljno je poslijepodne, vrijeme je krasno, a prome-ta gotovo i nema, tako da uæivamo u voænji. Uskorosmo na obali Tirenskog mora. Nakratko se zaustav-ljamo u gradu Civitavecchia, te uz more nastavlja-mo prema Rimu. Traæimo Prima Portu, mjesto na-domak glavnog grada Italije, te od prije poznati namkamp Tiber na obali istoimene rijeke. VeÊ je kasno,a nakon danaπnjih 800 kilometara viπe nemamo vo-lje izlaziti iz kampa. Ionako je tu dobar restoran. Tuupoznajemo Kanaanina na starijoj Yamahi XJ 750

na putu prema IstoËnoj Aziji. Novinar je i ima do-voljno vremena, za razliku od nas koji smo uvijek uæurbi. Sutradan odlazimo prema centru grada. Raz-gledavamo Aneosku tvravu na obali Tibera. Neπ-to dalje je i dræavica Vatikan, ali u njoj mjesta za par-kiranje, Ëak niti za naπe motocikle, nema, tako daparkiramo izvan zidina Vatikana. Penjemo se na ku-polu crkve Svetog Petra s pogledom na istoimeni trgi na cijeli Rim. PosjeÊujemo i antiËki dio Rima, Co-loseum i Forum Romanum.

Nakon πto smo u kampu spakirali naπe stvari,traæimo cestu prema Latini. Nije ju baπ bilo laganonaÊi obzirom da nas svi putokazi upuÊuju na autos-tradu koju danas svakako æelimo izbjeÊi. Malo luta-mo pokrajinom Lazio i nije nam æao πto smo pro-maπili put, jer usput upoznajemo nekoliko tipiËnihgradiÊa. Kod Terracine ponovo izlazimo na obalu, akod Gaete nekoliko kilometara vozimo po kiπi. Toje bila i jedina kiπa na naπem cijelom putu. KonaË-no imamo sreÊu, jer nas obiËno na naπim putovanji-ma prati loπe vrijeme. Uz obalu traæimo kamp. Naπ-li smo ih mnogo, ali, naravno, svi su veÊ zatvorenijer je turistiËka sezona zavrπila. No, tko traæi, taj inae, tako da smo otvoreni kamp naπli u mjestuBaia, malo prije Napulja. Htjeli smo proÊi kroz Na-pulj, ali to nije bilo moguÊe. Bila je takva guæva, dase niti motorima nismo uspjeli probiti prema cen-tru. Radije smo se okrenuli i skrenuli na autostradu.Vozimo pored vulkana Vezuva, a nedugo zatim viso-

VOZI, SNIMA I PI©E: DARKO LABA©

Do Sahare Do Sahare

ko sa autostrade nazire se obala Amalfi. Stigavπi uKalabriju, najjuæniju kopnenu talijansku pokrajinu,silazimo na obalu i traæimo prikladno mjesto za ku-panje. Nalazimo ga u gradiÊu Diamante, a uz plaæuje i usamljeni restoran gdje pripremaju odliËna jelaod plodova mora. I cijena je bila prihvatljiva, Ëak ni-æa nego πto bismo platili kod nas. Neπto kasnije smou Scili, a sa utvrde visoko iznad mora pruæa nam sepogled na Siciliju. Deset kilometara dalje smo u tra-jektnoj luci Villa san Giovanni, te se ukrcavamo natrajekt za Messinu. Sicilijanska obala nas doËekuje uolovnim oblacima, ali razloga za brigu nema, kiπaneÊe pasti. Vrijeme u Mesinskom prolazu je gotovouvijek takvo. Messina liËi na ostale talijanske grado-ve, pogotovo one na jugu: kaotiËan promet, vika naulicama, automobili koji trube: Zato je ubrzo na-puπtamo, a kako se bliæi mrak, autostradom jurimoprema Taormini na istoËnoj obali. Taormina je pu-na turista, pa odlazimo nekoliko kilometara izvangrada, na pjeπËanu plaæu i nalazimo restoran. VeËe-ra se pretvorila u feπtu, tako da smo na kraju i osta-li spavati na plaæi.

Vijugavom cestom penjemo se na Etnu, najak-tivniji europski vulkan. Vozimo kroz sela kroz kojaje joπ prije godinu-dvije tekla uæarena lava. Sada jeEtna mirna, samo se iz najviπeg kratera vije malo di-ma. Cesta vodi do visine od 1986 metara, a tu jeparkiraliπte i dalje moramo æiËarom. Za 23 eura, ko-liko smo platili kartu, stigli smo oko 2.500 metara

Skok sa dine

Rajski vrt u TozeuruRajski vrt u Tozeuru

Rim,Aneoskatvrava

Pogled sa kupole crkve Svetog Petra

> > >

119MOTO PULSbr. 60/6./2005.

visoko te hodamo po ohlaenoj lavi. Joπ viπe moglobi se terenskim autobusom te do samog vrha viso-kog 3269 metara pjeπice, ali to bi zahtijevalo previ-πe vremena. Tako smo se spustili s Etne i to na dru-gu stranu, onu zapadnu. Dalje vozimo unutraπnjoπ-Êu Sicilije, a tu je ona i te kako lijepa. Vozimo krozpolja kaktusa visokih i po nekoliko metara. Srediπteotoka je brdovito, pa prolazimo preko nekoliko pri-jevoja, a Etnu vidimo joπ dugo, dugo. Tu su tipiËnigradovi izgraeni na uzvisinama, a najljepπi su Sper-linga i Gangi. Ceste su dobre, uæivamo u zavojima ilijepom vremenu idealnom za voænju motorom. Ia-ko smo na jugu Europe, nije prevruÊe. Poπto smovidjeli dobar dio otoka, a veÊ je i kasno poslijepod-ne, prije Palerma izlazimo na sjevernu obalu Sicilijete autostradom, koja je ovdje zaËudo besplatna, ju-rimo prema najveÊem, tj. glavnom gradu otoka. Pa-lermo je velegrad s oko milijun stanovnika, obilaz-nice oko grada nema, pa moramo proÊi kroz samgrad. Ali to nije i neki problem, nekakve prevelikeguæve i nije bilo. U centar nismo ulazili jer smo na-veËer htjeli biti u luci Trapani. Autostrada dalje vo-di uz obalu s pogledom na Isole di Femini ili Otokæena, te na zaljev Castellammare. U Trapani, grad nakrajnjem zapadu Sicilije, stigli smo naveËer. KrozveËernju guævu probijamo se prema centru, te pre-ma luci. Saznajemo da nam brod prema Tunisu kre-Êe sutra u podne. Pokuπavamo naÊi kamp, ali togaoËito u Trapaniju nema. To je industrijski grad, panam ne preostaje niπta drugo nego da izvan gradanaemo moguÊnost noÊenja. Tako kampiramo po-red vjetrenjaËe u jednoj maloj luËici. Sutradan u lu-ci obavljamo carinske formalnosti, te se ukrcavamona portugalski brod koji Êe nas prebaciti na sjevernuafriËku obalu.

Slavimo Georgov roendan, a predveËer nas iz-nenauju nekoliko metara visoki valovi. Brod se lju-lja tako da se jedva po njemu hoda, a meni od togabaπ i nije najbolje. SreÊom su naπi motori dobro ve-zani. Pred tuniskom obalom more se smirilo, a kas-no naveËer pristajemo u luci La Goulette nedalekotuniskog glavnog grada. Viza za Tunis nije potrebna,a carinske formalnosti traju oko dva sata. Treba po-puniti nekoliko obrazaca i sve se odvija bez proble-ma. Vrijedi Ëak i naπa zelena karta, tako da nije tre-balo niπta platiti. Neπto prije ponoÊi izlazimo iz lu-ke i zastajemo u prvom restoranu, kojih je ovdjemnogo i svi su otvoreni, iako je kasno. Osoblje ne

govori niti jedan jezik osim arapskog, pa traæimo danam donesu za jesti bilo πto, jer se ne moæemo spo-razumjeti. Od jutra nismo niπta jeli, restoran nabrodu bio je zatvoren. Prvo stiæu na stol razne sala-te koje smo onako gladni odmah smazali. Martinvadi knjigu o Tunisu i pokazuje nam stranicu na ko-joj piπe πto se u toj zemlji ne smije. Pod brojem je-dan stoji da stranci nizaπto ne jedu salate radi raznihbakterija. Umiremo od smijeha, jer smo mi baπ tuzabranjenu stvar najprije napravili. VeÊ jedemo i na-maze od patlidæana i ostalog povrÊa koje su nam umeuvremenu donijeli. Sve to nam je odliËno prija-lo, baπ kao i kruh koji je ovdje, kao i u ostalim arap-skim zemljama, posebno dobar. Uskoro je na stolu ivelika zdjela puna dagnji. Kada smo i to pojeli, no-se nam joπ veÊu porciju πkampa. Rekli smo da æeli-mo neπto pojesti, ali nismo mislili na takovu gozbu.VeÊ smo se prejeli, pa pokuπavamo zaustaviti kono-bare. Prekasno, jer su nam veÊ spremili i veliku por-ciju riba sa prilozima i raznim salatama. A nakon to-ga stigao je i desert, nekakav jako slatki kolaË. Uzsve to popili smo i nekoliko boca Cole i Fante. Al-koholna piÊa su ovdje zabranjena. Razmiπljali smokoliko Êe sve to koπtati. A koπtalo je malo. Sve sku-pa za Ëetiri osobe platili smo 60 tuniskih dinara ili300 kuna. Nakon ove gozbe trebalo je naÊi mjestoza spavanje. Proπavπi pored predsjedniËke palaËe uCarthagi stigli smo u Sidi Bou Said. ©to je Hrvat-skoj Opatija, to je Tunisu ovo "umjetniËko" mjesto.Spavali smo jednostavno na obali, nitko nas nije uz-nemiravao. Ionako je u Tunisu kampiranje dozvolje-no bilo gdje. To je jedna od najsigurnijih afriËkih ze-malja i nismo imali gotovo nikakvih problema.

Probudili smo se u svitanje i uæivali u pogledu naTuniski zaljev i na poluotok Cap Bon. Spremili smostvari i otiπli na Ëaj u najpoznatiji kafiÊ Sidi Bou Sa-id-a. To je ujedno i zaπtitni znak mjesta i moæe sevidjeti u svim turistiËkim vodiËima Tunisa. »aj jebio od mente sa dodatkom cijelih badema. Nakontoga razgledavamo Carthagu, odnosno ono πto je odtog feniËkog grada ostalo, nakon πto su ga razoriliRimljani. PosjeÊujemo Antonijevo kupaliπte smjeπ-teno na obali mora, zatim antiËko kazaliπte, te ostat-ke ulica i trgova. Odmah do ruπevina stare Cartha-ge smjeπtena je raskoπna predsjedniËka palaËa pa susvuda upozorenja da se ne smije snimati u smjerupalaËe, a baπ prema njoj su najzanimljiviji motivi.Ali, to su bila samo upozorenja, nitko to nije nadzi-

i natragi natrag

U Sahari

Svadba u NeftiZahod naChot-el-Jeridu KafiÊ u Sahari

Rim, Coloseum

AntiËki Rim

Scila, Kalabria

Sicilija, ovdje na plaæi smo spavali

> > > p u t o p i sI t a l i j a - T u n i s - F r a n c u s k a - © p a n j o l s k a - A n d o r r a

121MOTO PULSbr. 60/6./2005.

rao, tako da nije bilo problema. Probijamo se kroz grad Tunis. Promet je gust, ali

su vozaËi disciplinirani, πto je neuobiËajeno za arap-ske dræave. Prolazimo kroz centar, koji je lijepo ure-en; opÊenito grad djeluje vrlo uredno. Putokazi sujasni, pisani arapskim pismom, ali i latinicom, pa sorijentacijom nemamo problema. Pedeset kilometa-ra dalje se zaustavljamo radi ruËka. Restoran je ba-raka sklepana od dasaka, a pred njom se na raænjuvrte janjci. Stolovi su prekriveni obiËnim papirom,a janjetinu jedemo rukama jer pribor za jelo nismodobili. Ipak je raËun bio dvostruko veÊi nego gozbas morskim plodovima u restoranu veËeras. Joπ uvi-jek smo u sjevernom dijelu zemlje, u kojem imadosta zelenila. Tu su maslinici, nasadi voÊa i povrÊa.U gradu Jandouba skreÊemo joπ malo sjevernije, dojednog od viπe starih rimskih gradova Sjeverne Afri-ke. To je Bulla Regia, pa πeÊemo ruπevinama antiË-kih vila i kupaliπta. Tu je i veliko kazaliπte. Ali, dos-ta nam je sjevera, æelimo u pustinju. Cesta preko LeKefa vodi uz alæirsku granicu. Prolazimo kroz Taje-rouine, Kasserine i Ferianu. Kilometre i kilometrevozimo kroz polja kaktusa. Njihovi æuti plodovispremni su za berbu, pa viamo i mnogo beraËa, a

voÊe se moæe i kupiti uz cestu. Krajolik polako pre-lazi u polupustinjski. Naselja su svakih Ëetrdeset-pe-deset kilometara, a u svakom postoji i benzinska.Benzin je odliËne kvalitete, ima i bezolovnog benzi-na, πto je vaæno za Martina i Georga, cijena za 1 li-tru iznosi 0,83 dinara ili 4 kune. Ceste su isto takodobre, zavoja nema, promet je rijedak, pa se u stva-ri moæe voziti brzo koliko god æelite. Poπto je bilovruÊe (ali ne i prevruÊe), vozili smo u majicama skratkim rukavima te nam je odgovarao tempo odoko 130 km/h. Tako se moæe usput i puno toga vid-jeti. Policije ima mnogo, ali nas ne diraju. Ili namprijateljski maπu, ili nas ignoriraju kao da ne posto-jimo. Vjerojatno imaju nalog da ne zaustavljajustrance. Osim domaÊih registarskih tablica viamojoπ alæirske i libijske, a ako je tablica talijanska, zavolanom je Arap koji vjerojatno radi u Italiji. Utoli-ko je veÊe moje iznenaenje kada prestiæemo auto-bus sa zagrebaËkom registracijom. To je Generaltu-ristov bus, poslovnica Split. Maπemo jedni drugima.Uskoro smo u pravoj pustinji, stigli smo u Saharu!PredveËer smo u Gafsi, veÊem gradu na rubu pusti-nje. Pijemo Ëaj u kafiÊu u kojem su iskljuËivo muπ-karci, πeÊemo gradom, a Renata odlazi frizerki jer

nekoliko dana nije biloprilike za pranje kose,poπto uvijek spavamovani. Mi smo na uliciokruæeni gomilom dje-ce koja æele znati sve onama. U trgovini kupu-jemo kruh i joπ neπto zapojesti i popiti, te kam-piramo izvan grada, upustinji. Proπle noÊinismo postavljali πatore,pa su nas izboli razni in-sekti. A πatore je u pus-tinji potrebno postavitii zbog zmija i πkorpio-na.

Prolazimo kroz Met-lauoni i Redeyeff, ru-

darske gradiÊe, gdje sam na benzinskoj okruæen dje-com koja idu u πkolu. Ne stignem odgovarati nabezbrojna pitanja (djeca znaju nekoliko rijeËi na en-gleskom), a kod kretanja dobivam jak udarac u lea,vjerojatno su me udarili torbom. Posljedice udarcaosjeÊao sam joπ nekoliko sati. Izvan svih glavnih pu-tova smo, na samoj alæirskoj granici. Ulazimo u Mi-das, jednu od tri brdske oaze na zapadu zemlje. Ov-dje je vrijeme stalo. Na uzvisini je selo izgraeno odblata u kojem viπe nitko ne æivi. Nakon viπednevnihkiπa 1996. godine kuÊice viπe nisu bile za upotrebu,pa su stanovnici u dolini izgradili novo naselje. Ov-dje gore ostao je otvoren jedan kafiÊ i nekoliko πtan-dova sa suvenirima za sluËajne putnike. U druπtvuvodiËa koji odliËno govori njemaËki (a nikada nijebio izvan Tunisa niti je njemaËki uËio u πkoli) obila-zimo selo i kanjon dubok nekoliko desetaka metara.Vadi (rijeka u pustinji koja samo ponekad ima vo-de) je presuπio, a posljednja kiπa padala je prije tje-dan dana, tako da tu i tamo gazimo po blatu. InaËekiπe padaju rijetko, nekad samo jednom u godini, aza najjaËe kiπe voda u kanjonu dosegne visinu odËak osam metara. Kanjonom se pjeπke moæe stiÊi i uostale dvije oaze. Mi radije sjedamo na naπe motorete smo uskoro u Temerzi, najpoznatijoj i najveÊoj odsve tri brdske oaze. S uzvisine se lijepo vidi napuπte-no selo od blata (isto kao i u Midasu), desetine tisu-Êa palmi, te novoizgraeno naselje. U restoranunam prilazi naπ buduÊi "vodiË", tamnoputi domo-rodac koji, naravno, perfektno govori njemaËki. Vo-di nas kanjonom kojim bismo bili stigli da smo ko-jim sluËajem pjeπice krenuli iz Midasa. Uskoro smou srediπtu oaze, te ne moæemo vjerovati svojim oËi-ma: pred nama je rjeËica i pravi pravcati vodopad vi-sok nekoliko metara. Ispod vodopada se kupaju dje-ca. Pitamo da li se smijemo i mi kupati. Smijemosve, Ëak se smijemo i nasapunati. NavlaËimo kupa-Êe, tuπiramo se ispod vodopada, peremo kosu, Ëak sei brijemo. VeÊ danima nismo imali priliku za takvoπto. Sve se to odvijalo pred znatiæeljnom publikom.Arapi su se poredali na obali i promatrali nas znati-æeljno, ali mi se nismo dali smesti. Nakon kupanjaodveli su nas u kafiÊ gdje su nam servirali pivo! Ovo

Manji krater na Etni

Uspon na Etnu

Gangi, unutraπnjost Sicilije

Sicilija, noÊili smopored vjetrenjaËe

Trapani, Sicilija - slavimo Georgov roendan

Trapani, Sicilija - naπ brod za Afriku Na brodu za Afriku

> > > p u t o p i s I t a l i j a - T u n i s - F r a n c u s k a - © p a n j o l s k a - A n d o r r a

122 MOTO PULS br. 60/6./2005.

je jedan od malobrojnih lokala sa licencom toËenjapiva, s obzirom na to da se ovdje kreÊu stranci. Pivoje tunisko i kada je jako ohlaeno, Ëak nije loπe. Æaonam je bilo napustiti Temerzu, ali kad-tad se moradalje. Dajemo napojnicu naπem simpatiËnom cr-nom vodiËu i deset kilometara dalje smo u Chebiki,posljednjoj od tri brdske oaze. Ostavljamo motorena parkiraliπtu te se stubama koje vode izmeu pal-mi penjemo na uzvisinu do ruπevina napuπtenog na-selja od blata, koje je isto tako stradalo od kiπe prijeosam godina. Nakon napornog uspona nagraenismo pogledom na oazu i na nepregledna prostran-stva Sahare. Prema jugu je samo pijesak, niπta drugonego pijesak. Spustivπi se natrag do motora, sreÊe-mo tri Talijana na Dominatorima. Do sada smo odbikera sreli joπ samo jednog Francuza na BMW-u.

Nastavljamo kroz pijesak asfaltnom cestom kojaje joπ uvijek vrlo dobra. Prema naπim kartama pre-lazimo preko isuπenog slanog jezera, ali mi vidimosamo pijesak, od jezera niti traga. Prolazimo veli-kom oazom Tozeur, a danaπnji cilj je oaza Nefta. Toje oaza na rubu velikog poluisuπenog slanog jezeraChot-el-Jerid. ©eÊemo gradom uz kojeg Georga imene veæu lijepe uspomene. Tu smo u jednom ho-telu noÊili prije devet godina te se sprijateljili sa sta-rijim vlasnikom, gospodinom Mahmoudom. Naπlismo hotel koji to viπe nije jer je Mahmoud u me-uvremenu umro. Subota je, gradom se kreÊe buËnapovorka, to je vjenËanje, æene se Berberi. Uz Arapeu sjevernoj Sahari æivi joπ ovaj narod koji je poznatpo nomadstvu. Djevojke su obuËene u πarene noπ-nje i nisu prekrivene preko glave kao Arapkinje. Svi-ra glasna muzika uz jaki ritam bubnjeva, a u sredinidva muπkarca pleπu dræeÊi u rukama velike puπke.

Nenadano su puπke opalile uz strahoviti prasak. Odstraha sam skoro pao, sreÊom sam se dræao za mo-tor. Tako se povorka kretala gradom cijelu veËer, ami smo potraæili restoran. Samo πto smo sjeli na te-rasu, poËela je pjeπËana oluja tako da smo se prem-jestili unutra. NaruËili smo cuscus, arapski specijali-tet koji se sastoji od kaπe, dinstanog povrÊa i ovËjegmesa. Prijalo nam je svima osim Martinu. Osobljese pobrinulo i za pivo koje smo morali dræati ispodstola. Kasnije smo izaπli iz oaze i u pustinji kampira-li. Radi jakog pustinjskog vjetra nije bilo jednostav-no postaviti πatore.

Ujutro odlazimo joπ malo na zapad, pa s asfaltneceste skreÊemo u mekani pijesak kojim vozimo dva-tri kilometra do Berbera i njihovih kamila. Dalje jemotorima nemoguÊe voziti, pa ih ukopavamo u pi-jesak jer jedino tako mogu stajati. Dogovaramo ci-jenu jahanja, za jedan sat plaÊamo 10 dinara po oso-bi. Vode nas do najljepπih dina ovog dijela Sahare.Za nama trËe berberska djeca i uporno nam poku-πavaju prodati lutke koje su izradila od vune. Neπtosmo morali i kupiti i to po dinar komad. Na povrat-ku s jahanja naruËujemo Ëaj u kafiÊu napravljenomod bambusove trske. »aj su nam pripremili vani, navatri. Dvadeset kilometara dalje i nalazimo se u Ha-zoua-i, na graniËnoj rampi prema Alæiru. Tik dogranice ruËamo peËene piliÊe u restoranu Du Pal-mes. Promatramo granicu, tako bismo rado preko,a ne moæemo…

Tozeur je jedna od najpoznatijih i najveÊih oaza utuniskoj Sahari. Vozimo nekoliko kilometara krozπumu palmi do "Rajskog vrta" tj. botaniËkog i zoo-loπkog vrta biljaka i æivotinja Sahare. Mogu se vid-jeti razne vrste palmi, ali i ostalog voÊa. Plodove je,

naravno, zabranjeno brati. Kod æivotinja je joπ za-nimljivije, jer nam vodiË pokazuje nekoliko vrstazmija, guπtera i πkorpiona. Sve on to donosi u ruka-ma i plaπi njima francuske turiste. Æene paniËno vri-πte, a on umire od smijeha. Na kraju u kafiÊu pije-mo "specijalitet kuÊe", koktel pripremljen od voÊaiz vrta u crveno-plavo-æutoj boji. Cesta nas dalje vo-di kroz veliko poluisuπeno slano jezero Chot-el-Jerid. Sedamdeset kilometara oko nas niπta osim so-li i u daljini pijeska. Ponegdje je ostalo malo vodekoja je smee-crvene boje. Oko nje se kristalizirajuveliki komadi soli. Pored nekoliko provizornih kafi-Êa uz cestu napravljene su razne figure od soli. Prijegrada Kebili krajolik se mijenja, te vozimo poredpjeπËanih dina ukraπenih palmama. SkreÊemo joπprema jugu, duboko u pustinju. Cilj nam je bio oa-za El Faouar, ali se uspostavilo da prema tamo vodipjeπËani pustinjski put. Poπto je vrijeme bilo suho,to za mene ne bi bio problem, jer smo takav naËinvoænje trenirali danima proπle godine u Kazakhsta-nu, ali smo bili vezani terminom za brod, tako dasmo od toga odustali, te nastavili asfaltnom cestomprema oazi Douz. Cesta je do pola prekrivena pijes-kom kojeg je nanio vjetar i vodila je kroz manja na-selja do kojih civilizacija joπ nije stigla. U Douzu jedrugaËije, to je oaza koju rado posjeÊuju turisti, paje tu i veliko "parkiraliπte" za kamile koje moæeteunajmiti. Poπto smo veÊ prije obavili jahanje na"pustinjskim laama", radije smo otiπli na pivo ko-je se i ovdje moæe dobiti. Do Matmate je odavdetoËno stotinu kilometara, a ravna cesta vodi nas us-poredno s gorjem Jebel Tebaga. Nikakvog naseljanema sve do poznatog berberskog sela Tamezret,petnaest kilometara do Matmate, a cesta se iz pusti-

Sidi Bou Said, naπemjesto za spavanje

Carthage, nova dæamijaSidi Bou Said, legendarni kafiÊ

Sidi Bou Said, umjetniËko mjesto

Carthage

> > >

123MOTO PULSbr. 60/6./2005.

junkom, pa moramo voziti izuzetno oprezno. Kra-jolik podsjeÊa na onaj iz filmova o Divljem zapadu.Tako dolazimo u isto tako davno napuπteni gradKsar Ouled Debbab kojeg niti turisti ne posjeÊuju.Jedini smo posjetitelji, a osim nas tu je i jedan jedi-ni radnik koji je poËeo obnavljati ruπevan grad. Samsamcat! Trebati Êe mu nekoliko æivota da to uËini.Simbol grada je orao razapetih, krila koji je jedini odsvega u dobrom stanju. To je i najjuænija toËka na-πeg puta po Tunisu. Dvije stotine kilometara sjeve-roistoËno i nalazimo se u Ben Gardanu, dvadeset ki-lometara do libijske granice. U restoranu jedemoodliËne πpagete s piletinom, te nastavljamo premagranici. Htjeli smo na samoj granici napraviti fotkui vratiti se, meutim pet kilometara prije je kontrol-na toËka i nitko bez libijske vize ne moæe dalje. UBen Gardanu, kao i prije i poslije grada, uz cestu subezbrojni prodavaËi benzina. Tu su cijele gomile ka-nistara πvercanog benzina iz Libije, koji je tamo eks-tremno jeftin. Tako i mi punimo naπe rezervoare jef-tinijim benzinom, a motori idu isto tako dobro kaoi s tuniskim.

Vozimo uz obalu prema Zarzisu, te dolazimo nasedam kilometara dugi nasip koji su izgradili joπRimljani, a nasip spaja kopno i otok Jerbu. Otok jetvornica turizma, kilometre i kilometre vozimo po-red superluksuznih hotela. Sva sreÊa da od prijeznamo za kamp koji je u sklopu hotelskog kom-pleksa Sidi Slim, jer bismo ga inaËe teπko naπli. Os-tajemo dvije noÊi te uæivamo u plaæi i u hotelskombazenu okruæenom palmama. Naravno da smoobiπli cijeli otok uzduæ i poprijeko. Glavni gradotoka je Houmt Souk sa velikom utvrdom na oba-li, te zanimljivom ribarskom lukom. Obilazimo itrænicu, gdje zastajemo u velikoj ribarnici. Tu jemnoπtvo ljudi koji neπto uzvikuju. Ribe se ovdjeprodaju na aukciji, tko da viπe! Odlazimo u kupo-vinu suvenira, a za to u Tunisu treba vremena. Pro-davaË kaæe svoju cijenu, a ako bi mu to netko od-mah platio, on bi se uvrijedio. Tako nam je i objas-nio, cjenkanje je ovdje poseban ritual. Cijene spuπ-tamo Ëak za tri ili Ëetiri puta, a simpatiËan trgovackaæe da smo bili jedni od najteæih kupaca. Ipak, nakraju je traæio da mu ostavimo joπ bar za piÊe, jer nanama, kako je kazao, niπta nije zaradio. Odlazimona rt Bj Jlijif gdje se ribari spremaju u ribolov. ViËunam da doemo do broda, treba im pomoÊ. I takosmo pomogli tuniskim ribarima utovariti mreæe nabrod! U unutraπnjosti otoka smjeπten je gradiÊGuellala, poznat po lonËarstvu. Po cijelom gradiÊuizloæeni su predmeti od gline.

Trajektom iz Ajima napuπtamo Jerbu. VozeÊi uzobalu promatramo velike kolonije flaminga kako u

nje diæe u brda, pa vozimo serpentinama. Pojavlju-ju se i prvi stanovi ukopani u mekane stijene, po ko-jima je ovaj kraj poznat. Zaustavljamo se kraj jed-nog takvog stana, a vlasnik nam ponosno pokazujesvoje dvoriπte kruænog oblika ukopano u tlo iz ko-jeg se ulazi u ostale prostorije. Soba mu je nalik naone iz naπih krajeva, s televizorom, tepihom i na-mjeπtajem kao da ga je kupio kod nas! A sve je topod zemljom, osim dvoriπta. U Matmatu smo stiglinaveËer te naπli restoran. Za predjelo smo dobilibrik, tuniski specijalitet. To je jelo nalik naπim pala-Ëinkama, ispunjeno sirom ili mesom, jede se s punolimunovog soka. Tu je i crveni, jako pikantni na-maz, kojeg takoer gotovo svagdje dobivamo, ali ni-sam zapamtio kako se zove. Glavno jelo je ovËetina.Kasnije kampiramo na jednoj uzvisini izvan grada.Ujutro nam se pruæa pogled na planine i u daljini napustinju. KreÊemo u razgledavanje grada. Nalazimomnogo stanova ukopanih u tlo, a jedan je pretvorenu hotel, to je baπ onaj u kojem je snimljen poznatifilm "Ratovi zvijezda". Prozori i vrata joπ su u stilufilma, tj. kulise su ostale.

Cesta nas dalje vodi kroz brdovite predjele i ne-koliko sela od blata, a u dolinu se spuπtamo kod gra-da Medenine. Prema Foam Tatouinu nas jedini putu Tunisu zaustavlja policija. Policajac mrmlja neπtonerazgovijetno na arapskom i francuskom i niπta gane razumijemo. Pokazujemo vozaËke, ali traæi joπneπto. Vadimo prometne, ali to nije to. Gubi æivce imaπe nam neka nastavimo. Iz Foam Tatouina skre-Êemo u berberski napuπteni grad Chennini, visokona stijeni. U funkciji je joπ samo dæamija i prodava-onica suvenira. Daljnjih nekoliko desetaka kilome-tara vozimo, doduπe, po asfaltu, ali je posut finim πl-

Oaza Midas

Bulla Regia

Tajerouine, uTunisu benzinaima dovoljno

Kampiranje upustinji kodGafse

Oaza Temerza

Temerza,konaËnotuπiranje

OazaMidas

> > > p u t o p i sI t a l i j a - T u n i s - F r a n c u s k a - © p a n j o l s k a - A n d o r r a

125MOTO PULSbr. 60/6./2005.

plitkom moru love ribu. Pored Gabesa i Sfaxa vozi-mo do El Jema, do velikog amfiteatra iz rimskog do-ba. Amfiteatar je odliËno oËuvan i vrijedan posjeta.Nedaleko je i luka Mahdia smjeπtena na rtu Afrique,s velikom tvravom na obali. ©to smo bliæe Monas-tiru, guæva kroz obalne gradiÊe sve je veÊa. KodSoussa poËinje autocesta, jedina u Tunisu, sve doglavnog grada. SkreÊemo s autoceste u luku Rados,te uz obalu dolazimo u La Goulette, odakle je i po-Ëeo naπ put po Tunisu. U luci pokuπavamo kupitikarte za sutraπnji brod za Siciliju, meutim linija jeotkazana. Odlazimo u restoran u kojem smo bili iprvu noÊ kada smo stigli, te naruËujemo sve kao ionda: od predjela do dagnji i πkampa. ©atore postav-ljamo u Sidi Bou Saidu. Ujutro pokuπavam kupitikartu za brod za Maltu, a Martin, Georg i Renataæele sutradan za Genovu. Kartu mi ne æele prodati,jer pretpostavljaju da Hrvati trebaju vizu. Ja ih uvje-ravam da sam provjerio i da ne trebam vizu, ali kaæuda vizu trebaju Japanci, pa zaπto ne bi trebali i Hr-vati. Dogovaramo da doem popodne, a oni Êeprovjeriti. Æelimo iskoristiti dan, pa kreÊemo premapoluotoku Cap Bon na sjeveroistoku Tunisa. Na ju-gu poluotoka nalazi se Nabeul sa svojim prelijepimplaæama. Uz isto tako lijepe plaæe vozimo poredKorbe i Manzel Temime do Kelibie, gdje na uzvisi-ni iznad grada posjeÊujemo tvravu iz koje puca po-gled na grad, more i brdoviti poluotok sa πumama ivinogradima. Poluotok Bon Tuneæani nazivaju zele-nim vrtom Tunisa radi nasada voÊa i povrÊa, te vi-nograda. Poznato je vino iz ovih krajeva, ali ono seu Tunisu, osim u hotelima za strance, ne moæe ku-piti. Tu su i ruπevine feniËkog grada Kerkouane, auskoro stiæemo i na rt Cap Bon. Kroz unutraπnjostpoluotoka vraÊamo se u luku La Goulette, po mojukartu za Maltu. Provjerili nisu niπta, dalje se nateæ-

em sa njima, te moram dolaziti svakih sat vreme-na. Na kraju brod odlazi bez mene, a za sve su kri-vi Japanci, jer je nemoguÊe da mi ne trebamo vizuza Maltu, kada je oni trebaju. Bijesan odlazim donaπeg restorana gdje me Ëekaju Austrijanci, te tre-Êi puta naruËujemo riblju gozbu, osoblje veÊ svezna. Otkrivaju nam i da lokal do njih (legalno) dræipivo, pa se nakon veËere jednostavno selimo prekoograde. Po treÊi puta odlazimo na spavanje na pla-æu u Sidi Bou Saidu. Samo πto smo sloæili πatore,do nas dolazi automobil iz kojeg izlaze tri snaænamladiÊa. Na odliËnom njemaËkom kaæu nam da suoni iz policije, ali problema nema. Ionako je kam-piranje dozvoljeno bilo gdje. Valjda smo bili sum-njivi jer veÊ treÊi puta u tjedan dana kampiramosamo kilometar-dva do predsjedniËke palaËe. Uju-tro kupujemo karte za brod za Genovu. Poπto brodkreÊe tek popodne, odlazimo u obliænje kupaliπnomjesto La Marsa i prije podne koristimo za kupa-nje na ne baπ Ëistoj plaæi.

2800 kilometara tuniskih cesta je iza nas. IzaÊi izTunisa isto je tako jednostavno kao i uÊi. Ukrcava-mo se na superluksuzni tuniski trajekt "Carthage"izgraen prije nekoliko godina. Nagraen je od nje-

maËkog ADAC-a kao najsigurniji brod u Sredozem-lju, a gradili su ga ©veani. Trebala su nam 22 satada stignemo u Genovu. Tu se opraπtam s Martinom,Georgom i Renatom i kreÊem na drugi dio svog go-diπnjeg odmora. Poπto je Malta otpala, novi cilj suPirineji, gorje izmeu Francuske i ©panjolske. Vo-zim obalom Ligurskog mora, i to obalnom cestom,a ne autostradom. Prolazim kroz Savonu, Albengu,Imperiu i San Remo. Ceste su zaguπene prometom,pa za 250 kilometara do francuske granice trebamcijelo popodne. Iza Ventimiglie ulazim u Francuskute prolazim kroz Menton. VeÊ se osjeÊa sjaj i raskoπAzurne obale. Spuπtam se prema dræavici Monaco iglavnom gradu Monte Carlu. Stigao sam naveËer, apred najpoznatijim kasinom na svijetu, pokraj kojegu svibnju jure bolidi formule 1, upravo se odræavasusret najboljih automobila na svijetu, kako je pisa-lo na svakom automobilu. Bili su tu zaista najbolji(i najskuplji): Ferrari, Lamborghini, Porsche Carre-ra GT, Rollsovi, Ëak i Maybachi i Aston Martin, teBugatti. Za neke firme nikada nisam niti Ëuo. OËa-ran tom raskoπi, odluËio sam potraæiti mjesto zaspavanje. Sigurno ne u Monte Carlu, zato prelazimopet u Francusku, u obliænju Nicu. Kasno u noÊipronalazim kamp. Na recepciji nije bilo nikoga, ni-je nikoga bilo niti ujutro, pa nisam imao niti komeplatiti. Prolazim kroz Antibes, pa kroz mondeniCannes, poznat po filmskim festivalima. Grad jepun palmi i raskoπnih zgrada, a i po automobilimase vidi bogatstvo ovog kraja. Nakon Cannesa uzobalu vodi zavojita cesta bez prometa, uvijek s po-gledom na slikovita mjesta uz more, koja su obiËnosmjeπtena na malenim poluotocima. SreÊem nekoli-ko grupa domaÊih bikera na novim supersportskimmotociklima. OËito im je cesta dobro poznata, jerzavoje prolaze kao da su na pisti. Ulazim u St. Rap-

Oaza Chebika Slano jezero Chot-el-Jerid

Kroz Saharu Oaza Chebika NoÊenje kod Nefte

Oaza Douz Matmata, ovdje je snimljen “Rat zvijezda”

Berbersko selo Chennini

> > > p u t o p i s I t a l i j a - T u n i s - F r a n c u s k a - © p a n j o l s k a - A n d o r r a

126 MOTO PULS br. 60/6./2005.

hael, joπ jedno od poznatih ljetovaliπta Azurne oba-le. Manje me oduπevio od, recimo, Cannesa i Nice,ali utoliko je ljepπi cijeli zaljev St. Tropez, poËevπi saSte-Maxime-sur-Mer i njegovom marinom sa naj-skupljim jahtama. Gotovo svako ljetovaliπte naAzurnoj obali ima svoju marinu i tu se moæe svaπtavidjeti. Isto kao i kod automobila, uz obalu su usi-dreni najskupocjeniji primjerci. ©to se tiËe motoci-kala, ima ih mnogo, a joπ viπe skutera, pogotovo uvelikim gradovima. Poznato je da je Francuska jed-no od najveÊih træiπta motocikala. A zastupljene susve klase, od choppera do sportskih motocikala, i tood starijih modela do, naravno, najnovijih. Na dnuzaljeva nalazi se mjesto Port-Grimaud. Zanimljivoje da nikada do sada za njega nisam Ëuo, a vrlo je na-lik Veneciji, samo πto po njemu plove najskupocje-nije jahte. Naravno da je mjesto dosta manje od Ve-necije, a kako je to predgrae St. Tropeza, tu je iokupljaliπte svjetskog jet-seta. Motor sam ostavio naparkingu, te proπetao po kanalima preko mnogo-brojnih mostiÊa.

Nekoliko kilometara dalje je St. Tropez, najmon-denije mjesto na Azurnoj obali. Razlikuje se od os-talih po tome πto je saËuvalo svoj karakteristiËni iz-gled, tj. nema modernih hotela unutar samoga gra-da. Nedjelja je, pa je i πetaËa mnogo. Yamahu samparkirao uz rivu, te sam krenuo u obilazak. St.Tro-pez nam je svima poznat iz komedija sa Lui de Fui-nesom u glavnoj ulozi, npr. "Æandar iz St. Tropeza",a mjesto izgleda baπ onako kako mi je ostalo u sje-Êanju iz filmova. Proπetao sam lukobranom sve dovelikog svjetionika, promatrajuÊi najskupocjenijejahte usidrene u luci. Tu su i profesionalne momËa-di koje pripremaju svoje ogromne jedrilice za nekuod svjetskih regata. S lukobrana puca pogled na ci-jeli zaljev i na mjesta Port Grimaud i Ste-Maxime-sur-Mer. Juæno od St. Tropeza proteæu se duge pjeπ-Ëane plaæe uz koje me put dalje vodio. Tu su joπmjesta Cavalaire-sur-Mer i Le Lavandou, a onda sena kratko opraπtam od Azurne obale. Na kratko, jerÊu se za nekoliko dana vratiti. Prije Toulona ulazimna autocestu, pa jurim po lijepom vremenu poredMarseillesa prema pokrajini Provance. Prolazim po-red Aix-en-Provence, Arlesa, Nimesa i Montpellie-ra. Kod Perpignana silazim s autoputa na obalu. Tuje ona posebno lijepa. Vozim visoko iznad mora, ponajzapadnijim obroncima Pirineja, pored tvravena uzvisini, te se spuπtam u Collioure, gradiÊ s moÊ-nom utvrdom na rivi. Luka gradiÊa Port VendrespodsjeÊa me na one iz Skandinavije, iako tamo ni-kada nisam bio. Nakon joπ jednog slikovitog obal-nog mjesta, Banyuls-sur-Mer, cesta se nakratko od-vaja od mora, a ljubitelji sportske voænje doπli bi na

svoje - zavoji su prekrasni, a asfalt savrπen. Uz to go-tovo i nema prometa. To su planine Alberes, odnos-no njihov najistoËniji dio tik do mora. Posljednjemjesto na francuskoj rivijeri je Cerbere . U njegasam se spustio, da bi me potom cesta ponovo odve-la visoko, visoko. I baπ tu su ostaci nekadaπnjeg fran-cusko-πpanjolskog graniËnog prijelaza. Nisu gauklonili valjda zato da podsjeÊaju na vremena kadaEuropa nije bila tako slobodna kao danas. Stotinumetara dalje zaustavljam se kod ploËe "Costa Brava"(Divlja obala), s pogledom na prvo mjesto na πpa-njolskoj obali, Portbou. Divlja obala opravdava svo-je ime jer se cesta, nakon πto sam se spustio u Port-bou, ponovo strmo diæe bezbrojnim zavojima viso-ko u planine, da bi se opet naglo spustila u Coleru.Poznati mi kamp u kojem sam noÊio prije osam go-dina zatvoren je, pa odlazim u obliænju Llancu. Na-kon razgledavanja grada pronalazim restoran naobali mora, te naruËujem veËeru. Zanimljivo je daje jelo u ©panjolskoj skupo, dok je piÊe relativno jef-tino. RazmiπljajuÊi kamo Êu na spavanje, trgne mepovik: gdje si Varaædinac? Tu sam!, odgovaram, atko ste Vi? »ovjek je Slovenac i sam putuje automprema Gibraltaru. Popili smo zajedno piÊe, pa samostao spavati u kampu pored restorana.

Kao i dosada, digao sam se prije izlaska sunca, tepo magli napuπtam Costa Bravu i vozim prema Fi-guerasu, rodnom gradu Salvadora Dalia. Bilo je pre-rano da posjetim muzej, pa u gradu tankam (benzinje jeftiniji nego kod nas), te kreÊem prema Pirineji-ma. Iza grada Olota cesta se poËinje dizati u Pirine-je. Magla je nestala, pa je bio prekrasan dan, idealanza voænju po planinama. Proπao sam kroz nekolikotunela i mjesto Sant Joan de les Abadesses, te stigaou Ripoll gdje me oduπevila katedrala i utvrda do nje.Dolinom rijeke Rio Ter stigao sam u Ribes de Fre-ses, a onda se preko tisuÊa zavoja uspinjem na prije-voj La Collada de Toses. Usput prolazim pored selagraenih u pirinejskom stilu. Zaustavljam se i divimse planinama i mnogobrojnim engleskim oldtimeri-ma iz tridesetih godina koji mi dolaze u susret. Svisu kabrioleti i britanskih su tablica, u toku je neka-kav rally. Vrh prijevoja je na visini od toËno 1.800metara. Kod Puigcerde je granica s Francuskom, alija skreÊem lijevo, joπ dublje u πpanjolske Pirineje.Na visoravni sam od oko 1.200 metara nadmorskevisine. Kroz Ger i Martinet stigao sam u najveÊigrad IstoËnih Pirineja, La Seu d Urgell, a nekolikokilometara dalje je granica prema Andorri. Granicaje prava, jer Andorra nije u Evropskoj uniji. Auto-mobile kontroliraju, a ja prolazim - kao πto bikeriprolaze skoro svugdje - bez vaenja putovnice. Prvomjesto u dræavici je St.Julia de Loria i iz njega skre-

Napuπteni gradKsar Oulet Debbab

Rt Bj Jlijif, otokJerba - ribarima smo

pomogli utovaritimreæe na brod

El Jem, rimski amfiteatar

Cap Afrique

Pogled satvrave u

Kelibiji

NoÊenje kod Matmate

127MOTO PULSbr. 60/6./2005.

* * *

Êem uz dolinu neke rjeËice koja se penje visoko uplanine, pa sam uskoro opet u ©panjolskoj, u mjes-tu Aos de Civis na visini od 1.650 metara. Do ovdjese moæe stiÊi jedino preko Andorre! Kao i prije, upokrajini Katalonija sam. Na ulazu u mjesto stojiploËa koja vas obavjeπtava πto sve moæete ovdje radi-ti: jahati, voziti mountain-bike, unajmiti terenskovozilo ili jednostavno planinariti. Ipak je najljepπevoziti motor, pa sam kroz stada krava uskom cestomkrenuo joπ nekoliko stotina metara nadmorske vis-ine viπe, odakle se pruæa pogled na Aos de Civis iokolne planinske vrhove. Tu je i suvenir-shop gdjese mogu kupiti tipiËni katalonski predmeti izraeniod gline, te vina i sirevi iz ovih krajeva. Istom ces-tom, jer druge nema, vraÊam se u Andorru. Uskorosam u glavnom gradu Andorra la Vella, te parkiramna glavnom trgu. Andorra je poznata kao dræava zashopping, jer slovi kao bescarinska zona. I zaista,grad je prepun trgovina sa svim i svaËim, a primije-tio sam posebno mnogo moto-shopova. Ali nekak-vu posebnu jeftinoÊu nisam zapazio. Jedan trgovac,vidjevπi da sam motorom, pokuπao me odvuÊi u svojmoto-shop. Jedva sam ga uspio uvjeriti da nisam za-interesiran za kupovinu, jer u Hrvatskoj imam svojshop. Ima i vrlo mnogo banaka. Vjerojatno Andor-ci od toga dobro æive, jer su sve trgovine zjapile praz-ne. Ne znam za koga su te sve trgovine otvorene. Po-kuπao sam kupiti naljepnicu za motor, ali u gradunisam uspio, naπao sam je tek kasnije na jednoj ben-

zinskoj. A benzin je doista jeftin. ZaËudo, jeftin jebio i ruËak u centru glavnog grada. Obilnu porcijupo sistemu πvedskog stola, od juhe do deserta s dvapiÊa platio sam 11,50 eura πto je zaista malo obzi-rom da je standard u Andorri jedan od najviπih uEuropi. Primjerice, u Rimu sam dva decilitra pivaplatio pet eura. Vrijedno za pogledati je i crkva izakoje se strmo diæu planine. Napuπtam glavni gradkoji me je priliËno zainteresirao, pa sam se zadræaodulje nego sam mislio. Cesta me vodi kroz Les Es-caldes i Soldeu na prijevoj Port d Envalira visok2.408 metara, πto je i najviπa toËka mojeg puta poPirinejima. Sa druge strane u dolini nalazi se istoi-meno mjesto, koje je, isto kao i glavni grad, prepu-no trgovina. Tu je i granica s Francuskom. Ponovoprelazim bez vaenja dokumenata, te sam uskoro naprijevoju Col de Puymorens visokom 1.915 metara.Prolazim kroz Ur uz πpanjolsku granicu, te sam ne-dugo zatim u gradu-utvrdi Bourg-Madame. S Piri-neja se spuπtam prema Perpignanu te obalnom ces-tom vozim do Narbonna. Tu ulazim na autocestusve do luke Sete, gdje pokuπavam naÊi kamp. Nala-zim ga u Frontignanu, turistiËkom mjestu na plaæi.Mjesto djeluje mrtvo, otvoren je tek jedan kafiÊ. Su-tradan autocestom odlazim natrag prema Azurnojobali, te joπ jednom prolazim kroz Cannes i Nicu testiæem u Monte Carlo, ovaj put po danu. Pola satatraæim mjesto gdje mogu parkirati moju Yamahu,tolika je guæva u gradu. Pruæa mi se pogled na rezi-denciju monegaπkog kneza, tj. na Monaco, koji jena litici iznad Monte Carla. ©eÊem raskoπno uree-nim parkom ispred kasina, ukraπenim vodoskocimai raznim skulpturama. U kasino me ne puste. Na ri-vi je u toku snimanje nekog filma, pa se skupilo dos-ta ljudi. Uzimam motor, prolazim kroz poznati tu-nel gdje jurei Schumacher & co, te pokuπavam naÊitrasu formule jedan.

Opet sam u Francuskoj, svraÊam na rt Cap Mar-tin, prolazim kroz Menton i ulazim u Italiju. U Ven-timigliji se zaustavljam u kafiÊu na obali na piÊu, pana autostradu. Vrijeme je da se vratim kuÊi. PoredGenove, Piacenze, Verone i Padove ulazim u Veneci-ju. Za kamp traæe 25 eura, toliko im ne æelim dati.Odlazim po magli do Lido de Jesola, gdje ima bez-broj kampova, ali svi su zatvoreni. Skoro je ponoÊ,magla je sve jaËa, ali ja ne gubim nadu. I zaista, je-dan je otvoren, a na ulazu nikoga. Danaπnjih 1.120kilometara od Frontignana je i najduæa dnevna eta-pa putovanja.

Kroz Trst, Ljubljanu i Ptuj stiæem kuÊi nakon 18dana i 8.831 prijeenih kilometara. Mnogi su mepitali zaπto putujem samo u "Ëudne" zemlje. Evo,sada sam malo opisao i putovanje po Europi, kojusam (osim Skandinavije) i onako skoro cijelu veÊprije proputovao. A za sljedeÊu godinu veÊ je na-pravljen plan s Austrijancima: posjetit Êemo baremtri "Ëudne" zemlje! n

©panjolska, Costa Brava

©panjolska,prijevoj uPirinejima

©panjolska, Aos deCivis u Pirinejima

Ulaz u Andorru

Francuska, prijevoju Pirinejima

Casino u Monte Carlo

Port Grimaud, Azurna obala

St-Tropez