vjesnik br 111 web - Dominikanci · 2015. 6. 6. · Toma Akvinski. Govore}i o zahvalnosti Toma...

LI (2015.) 111 • ISSN 1331-7660

V J E S N I KHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

LI (2015.) 111

ZAGREB SVIBANJ 2015.

5

UV

OD

NIK

POGLED ZAHVALNOSTI

U apostolskom pismu prigodom Godine posve-}enog `ivota papa Franjo isti~e kao prvi cilj „gleda-ti pro{lost sa zahvalno{}u“. Svaka ustanova ima bo-gatu pro{lost. Papa poziva da se svaka ustanova sjeti svojih po~etaka i svoga povijesnog razvoja te sna`noga Bo`jeg djelovanja. Ne radi se o „preka-panju po pro{losti ili njegovanju beskorisnih nostal-gija“, nego o potrebi da se identitet o~uva `ivim, da oja~a jedinstvo redovni~ke obitelji i osje}aj pripad-nosti svih ~lanova.

Na{e dru{tvo u kojem se sve vi{e isti~e i zahtije-va izvrsnost, dru{tvo je osobnog uspjeha. Svatko `eli model kojim je on sam sebe izgradio, usavr{io. To apsolutno isticanje sebe, znak je krize osje}aja pripadnosti. Podi`u se spomen-plo~e, ali je prisutna kriza pam}enja i preno{enja tradicije. Identitet je postao potro{a~ki proizvod koji se mijenja poput modnih predmeta. Izvrsnost se tako svodi na po-javnost, i postoji samo ako se pojavljuje u medijima. Uo~ava se fenomen provizornog identiteta, te`nja za mno{tvom iskustava jer se sanja o prela`enju iz jednog identiteta u drugi. Rizik je suluda trka za jednokratnim – petominutnim trenutkom slave – kako bi se izbjeglo tjeskobu vrtoglavice ako se na-|emo pred vlastitom prazninom.

Redovni~ki `ivot tijekom povijesnoga razvoja satkan je od tradicije koja se kazivanjem prenosi i ugra|uje u pripadnost zajednici. Zaborav bitnih di-menzija karizme, djelomi~no kazivanje u njihovu preno{enju i stvaranje prividnih pripadnosti slabi identitet ustanove. Pozornim i zahvalnim pogledom

na pro{lost otkrivamo kako su karizmu `ivjeli tije-kom stolje}a, kako se kreativna vjernost ostvarivala i prenosila u raznim, a nekada i te{kim situacijama. U}i u redovni~ki `ivot zna~i priznati se jednim na-rodom, u solidarnosti s jednom povije{}u, s njego-vim doga|ajima i slavnim i tragi~nim osobama. Sto-ga papa Franjo isti~e: „Mo}i }e se otkriti nedosljed-nosti, koje su plod ljudske slabosti, a katkad tako|er zaborava nekih bitnih aspekata karizme. Sve je to pou~no i ujedno poziva na obra}enje.“

U ovoj Godini posve}enog `ivota na{ Red za-po~inje 7. studenoga, na blagdan svih svetih Reda, proslavu velikog jubileja, svoje 800. obljetnice. I sami smo pozvani gledati u tu vi{estoljetnu pro{lost, gle-dati posebice u utemeljitelja Reda sv. Dominika, nje-gove nasljednike, prvu bra}u i prve zajednice „kako bismo u njima otkrili iskru nadahnu}a, ideale, pro-jekte, nosive vrijednosti“. Pozvani smo i mi „gledati pro{lost sa zahvalno{}u“: kazivati sebi i drugima tu bogatu pro{lost i istodobno iskazivati zahvalnost.

Zahvalnost je posebna vrlina, a nezahvalnost po-seban grijeh, tvrdi sv. Toma Akvinski. Govore}i o zahvalnosti Toma isti~e tri stupnja: ~ovjek treba prepoznati i priznati da je primio dar, zatim hvaliti i zahvaljivati te uzvratiti prema svojoj mogu}nosti.1 Najte`i stupanj nezahvalnosti je ne priznati, zabo-ravom ili na neki drugi na~in, da smo primili darove. „Govor o daru i zahvalnosti u sebi~nom dru{tvu

1 Usp. Toma Akvinski, Suma teologije II-II, pit. 107, ~l. 2, od-govor.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

6

okrenutom samom sebi u na{em vremenu konzu-miranja zasigurno nije popularan.“2 Pojam zahval-nosti ne}e se nametnuti ni kao tema razmi{ljanja na podru~ju gospodarstva i poduzetni{tva u kojima dominira profit. Zahvalnost je „majka svim krepo-stima“ jer u njoj ̀ ivi istina, sloboda, poniznost, do-brota i velikodu{nost. U srcu punom zahvalnosti nema zavisti, mr`nje, osvete.

„Kazivati vlastitu povijest zna~i uzdizati hvalu Bogu i zahvaljivati mu za sve njegove darove“, pod-sje}a papa Franjo. Zahvalnost je bitna dimenzija u na{em odnosu s Bogom i drugim ~ovjekom. William Shakespeare moli: „O, Bo`e, koji mi `ivot daruje{, daruj mi srce ispunjeno zahvalno{}u.“3 Zahvaljivanje je ponajprije posvje{}ivanje a zatim, u potpuno slo-bodnom ~inu, i priznanje da smo dionici darova.

I doista, dok pripovijedamo o Redu propovjed-nika i kazujemo njegovu osamstoljetnu povijest, zahvaljujemo Bogu {to je Crkvi darovao sv. Domi-nika i pozvao ga da nasljeduje izbli`e Krista te „pre-to~i evan|elje u posebni oblik `ivota“, osnovav{i Red propovjednika „u srcu Crkve“ (in medio Eccle-siae). Zahvaljujemo bra}i i sestrama koja su stolje-}ima znali `ivjeti stvarala~ku vjernost u poslanju koje je Dominik dao Redu. Usvajamo nosive vrijed-nosti onih u kojima se prepoznajemo i s kojima se poistovje}ujemo, ugra|uju}i se u mre`u velike re-dov ni~ke obitelji koja u svojoj dubokoj povezanosti ostaje u zahvalnosti. U tom poistovje}ivanju prih -va}am pro{lost koju su oni ̀ ivjeli, vrednote i nadah-nu}a te nalazim iskru nadahnu}a i kreativnost koja osloba|a. Dar i zahvalnost koja proizlazi iz toga dara poma`u prenositi vrednote i povezuju. Dar i zahval-nost poti~u nas da izi|emo iz sebe i svoje usredo-to~enosti na sebe, iz „oblaka egocentri~nosti“ (sv. Katarina Sijenska), poma`u nam prije}i iz „ja“ u „mi“, a taj „mi“ uklju~uje otvaranje prema drugome i onome sasvim Drugome, priznanje i zahvalnost.4

2 Ivan Koprek, Fenomen i bit zahvalnosti. Fenomenolo{ko-metafizi~ka analiza, Obnovljeni `ivot 57 (2002) 3, str. 287.3 W. Shakespeare, Henrik [esti, Drugi dio, Prvi ~in, Prvi pri-zor: “O Lord, who lends me life, lend me a heart replete with thankfulness.”4 Usp. Myriam Monla, Gratitude/ingratitude: un objet de réflexion pour le monde de l’entreprise, Gérer et comprendre, 2008, br. 93, str. 60; Timothy Radcliffe, Za{to biti kr{}anin?, Zagreb, 2009, str. 156-171 (Sedmo poglavlje: „Ja jesam zato {to mi jesmo“).

Stupiv{i u Red propovjednika nau~ili smo govo-riti „mi dominikanci“. Tako mo`emo re}i da smo do{li u Dubrovnik prije 790 godina (1225.), da smo u Splitu osnovali samostan prije 770 godina (1245.), u Trogiru prije 750 godina (1265.), itd. Poistovje-}ujemo se s bra}om koja su prije gotovo 800 godina do{la u hrvatske krajeve, iako smo ro|eni nekoliko stolje}a kasnije. U~imo se utkati svoje niti u `ivu mre`u odnosa, jer nit na kojoj se odvija na{ rast, povezuje s tradicijom, u vjernosti s onima koji su nam prethodili i u obnavljanju (obra}enju) s onima koji su s nama na istom putu. Pridru`uju}i se zajed-nici s vi{estoljetnom povije{}u oboga}ujemo se nji-hovim iskustvima, ali ugra|ujemo i svoju pri~u u zajednicu koju skupa tvorimo.

Treba njegovati kontemplativnu dimenziju na {ega `ivota. Potreban nam je kontemplativni pogled i na povijest. „Kontemplacija nas ~ini sposobnima da gle-damo nesebi~no.”5 Nesebi~an pogled otvara nas dru-gima i za druge te dopu{ta da nas drugi nadahnjuje i oboga}uje. U samom uvodu apostolskoga pisma prigodom Godine posve}enog `ivota papa Franjo preuzima rije~i pape Ivana Pavla II. iz apostolske pobudnice Vita consecrata (br. 110): „Vi nemate samo slavnu povijest koje se treba sje}ati i koju treba pri-povijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi! Gledajte u budu}nost, u koju vas {alje Duh da s vama u~ini jo{ velikih stvari.“ Te nam rije~i posebno odje-kuju u ovoj prigodi velikoga jubileja Reda.

Sveti Dominik bio je pun plodonosne ma{te i odva`nosti kada se radilo o na~inu na koji biti u slu`bi Boga, evan|elja i Crkve. Njegov „govor o Bogu i s Bogom“ potvr|uje koliko je ostajanje s Gospodinom oblikovalo njegov kontemplativni po-gled. Hod s Isusom trebao bi oblikovati i na{ kon-templativni pogled koji i danas zna posvuda prepo-znavati prisutnost i djelovanje Duha. Papa Franjo poziva da „prigrlimo budu}nost s nadom“ i tako nastavimo „ispisivati veliku povijest u budu}nosti, koju moramo uvijek imati pred o~ima, svjesni da nas prema njoj odlu~no vodi Duh Sveti kako bi nastavio s nama ~initi velike stvari.“

brat Anto Gavri}, OPprovincijal

5 Timothy Radcliffe, Obe}anje `ivota, Vjesnik Hrvatske do-minikanske provincije 35 (1998) 82, str. 18.

7

IZ REDAPISMA U^ITELJA REDA

Komentar godi{nje teme Jubileja (2015.)Dominik: upravljanje, duhovnost i sloboda

„Ako ostanete u mojoj rije~i, uistinu, moji ste u~enici; upoznat }ete istinu i istina }e vas osloboditi.“

(Ivan 8, 31-32)

„Za slobodu nas Krist oslobodi!“ (Gal 5, 1)

Istina }e vas osloboditi! Kao odjek toga Isusova obe}anja javlja mi se slika ljudi koji su hodili s Isu-som navije{taju}i Kraljevstvo po gradovima i selima. Oni su zaista bili oslobo|eni, svatko na svoj na~in. Oslobo|eni tereta svojih grijeha, slijepih ulica svo-jih la`i, te`ine svoga `ivota, otu|uju}ih podjela... Potaknuti `eljom svojega U~itelja i Gospodina da po|u i u druge gradove, pratili su ga, uvjereni da s Njim ostaju u istome Duhu koji ih je svakoga dana sve vi{e osloba|ao od njih samih, slobodni da se pre-daju prijateljstvu koje nam je Bog poklonio u svome Sinu, slobodni da budu poslani. Slobodni biti Kri-stovim u~enicima i pozivati druge da im se pri dru`e. Duh Isusova propovijedanja u~inio ih je slobodnima, iako mo`da i nisu dobro izra~unali u {to se upu{taju odgovoriv{i na njegov poziv da ga slijede ili pridru-`iv{i mu se svojevoljno iz zahvalnosti za milosr|e koje im je iskazao. Dr`e}i se uz Njega u njegovu navije{tanju Kraljevstva otkrivali su da postaju i slo-bodniji nego {to su se usudili nadati. Slobodni, za-hvaljuju}i rije~i njihova prijatelja i Go spodina. „Ako ostanete u mojoj rije~i, upoznat }ete istinu i istina }e vas osloboditi.“ Oslobo|eni Rije~ju istine!

Mislim da se tema ovogodi{nje pripreme za pro-slavu Jubileja Reda „Dominik: upravljanje, duhov-nost i sloboda“ odnosi upravo na tu slobodu pro-povjednika. Svi pamtimo va`ne tekstove o navede-nim temama koje smo imali prilike ~itati posljednjih godina (upravljanje u Redu, poslu{nost, sloboda i

odgovornost, itd.) i koje }emo rado ponovno pro-~itati. ^ini mi se da nas tema ove godine, u perspek-tivi koju navedeni tekstovi otvaraju, poziva da obra-timo pozornost na ono {to mo`da ~ini samu sr` duhovnosti Reda: primanje odva`nosti za slobodu propovjednika u~e}i postajati njegovim u~enicima. Upravo je to mjesto gdje se odvija upravljanje u Redu.

Uvijek se isti~e bitna i jedinstvena uloga koju u `ivotu propovjednika ima poslu{nost: „Obe}ajem poslu{nost, Bogu...“ Dominik je, kako nas podsje-}aju povjesni~ari, tra`io od prve bra}e da mu daju obe}anje „poslu{nosti i zajedni~kog ̀ ivota“. Dva su na~ina postajanja u~enikom: slu{anjem Rije~i i u~e-njem od nje, ̀ ive}i s drugima i nasljeduju}i je, poput prve zajednice prijatelja i prijateljica koji su i{li s

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

8

Isusom po gradovima i selima da bi od Njega nau~ili biti propovjednicima. Zajedni~kim oslu{kivanjem i `ivljenjem, pretvaraju}i nasljedovanje Rije~i u izvor jednodu{nosti.

Posve}eni u propovijedanju: poslani propovijedati evan|elje

^ini mi se da smo u ovoj Godini posve}enoga `ivota pozvani ponovno i bez prestanka crpsti na izvoru na{ega `ivota: posve}ivati se za evangeliza-ciju Bo`je Rije~i, posve}ivati se propovijedanju Ri-je~i, „prebivati u Njegovoj Rije~i.“ „Ako ostanete u mojoj rije~i, uistinu, moji ste u~enici.“ Za Domini-ka upravljanje zna~i podr`ati tu `elju – pojedinaca i zajednica – da uistinu „budu njegovi u~enici.“ To zna~i biti ~uvarima „prebivali{ta Rije~i“. To je kri-terij poslanja koji se sam name}e. No, koja je to „Rije~“? Saznajemo {to ta Rije~ za nas zna~i iz raz-govora Sina s Ocem u dahu Duha: „...ho}u da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom.“ To je sinovska intimnost u kojoj se ukor-jenjuje poslanje: „kao {to si ti poslao mene, i ja {aljem njih...“ Ostajanje u Njegovoj Rije~i nipo{to ne podrazumijeva „kontemplativnu nepokretnost usmjerenu na sebe“. To tako|er ne podrazumijeva „moralno po{tovanje pravila“ kojim bi se uspostavio (ili tra`io) kona~an „stale` savr{enstva“. Ostati u Rije~i, po primjeru sv. Dominika, zna~i u}i u dina-miku Bo`je Rije~i koja dolazi ljudskome rodu kako bi u njemu na~inila svoj dom i oslobodila nas sna-gom svoga Duha. To zna~i ostati u Duhu Sinova poslanja. To tako|er zna~i postati u~enicima, i za-jednicom u~enika, u mjeri prijateljske i bratske bli-skosti sa Sinom. Prema rije~ima Tome Akvinskog, koji govori o „verbum spirans amorem“, doista mo-`emo pretpostaviti da ostati u Rije~i Bo`joj zna~i ostati u toj Rije~i koja „udahnjuje“ ljubav, odnosno uspostavlja prijateljstvo, bratstvo i zajedni{tvo – u nama i me|u nama. Dah Duha, Rije~ istine i slobode.

Jedna od prvih Dominikovih odluka, koja je u povijesti Reda ostala zapam}ena kao jedna od naj-va`nijih, bila je razaslati bra}u iz samostana sv. Ro-mana da se zrno ne bi talo`ilo na jednom mjestu. Na taj je na~in pokazao da }e se upravljanje u Redu prije svega usmjeriti prema propovijedanju. U tom smislu upravljanje uvodi u svojevrsnu dinamiku du-

hovnog `ivota jer nastoji promicati slobodu svako-ga pojedinca, koja ima izvor u Bo`joj Rije~i, i slu`iti joj. Ba{ kao {to je Isus to ~inio sa svojim u~enicima, i Dominik {alje svoju bra}u dvojicu po dvojicu na put propovijedanja. On ih, ustvari, istovremeno {alje studirati i propovijedati, i upravo zahvaljuju}i od-lu~nom oda{iljanju u~enika Red }e se razviti, pusti-ti korijen, izgraditi i primati nova zvanja. Oda{i-ljanjem bra}e uvelo se putovanje kao na~in „posta-janja u~enicima“, pri ~emu se propovjednike poziva da dopuste da njihov `ivot obilje`e susreti koji }e im se dogoditi dok budu prolazili svijetom kao „bra-}a“. Tako|er }e ih se potaknuti da odlaze na prva sveu~ili{ta i tako ukorijene svoje tra`enje istine Rije~i u razmjenu sa znanjem svog vremena, od-nosno da ukorijene svoje po{tovanje ljudske spo-sobnosti u~enja u prou~avanje otajstva objave Boga stvoritelja i spasitelja. Ostati u Njegovoj Rije~i zna~i stajati {to bli`e razgovoru Boga s ljudskim rodom koji je Isus, prvi i jedini u~itelj propovijedanja Kra-ljevstva, u~inio svima vidljivim.

„Bog je o~itovao dobrotu i ~ovjekoljublje svoga Sina u svome prijatelju Dominiku: neka i vas preo-brazi na sliku...“. Ova molitva blagoslova na blagdan svetog Dominika odjekuje u izboru pape Ivana Pavla II. da svoje promi{ljanje o posve}enom ̀ ivotu („Vita Consecrata“) obilje`i otajstvom Preobra`enja (VC 14). U tom smislu, i budu}i da ima du`nost poziva-ti ljude, voditi ih i pomagati im na putu „postajanja u~enicima“ radi postajanja propovjednicima, domi-nikanska uprava neprestano nastoji promicati uvje-te „ekonomije preobra`enja“. Propovijedanje Kra-ljevstva na~in je na koji Red poti~e svoju bra}u i sestre da dopuste Duhu da ih suobli~i Kristu. Raz-matranje ikone Preobra`enja ukazuje na bitne di-menzije te pustolovine. U sredi{tu svojega puta propovijedanja Isus uzima sa sobom tri svoja u~eni-ka koji }e svjedo~iti njegovu preobra`enju: razma-tranje otajstva Sina u sredi{tu je poslanja propovjed-nika. Iz toga razmatranja propovjednik prima ono {to je poslan prenositi: stvarnost Sina Bo`jega, ali i objavu ekonomije otajstva spasenja. Prisjetimo se, doista, samoga teksta Preobra`enja: „Na~inimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji...“. Isu-sov odgovor ne kasni: sjenica }e se doista na~initi, ali tek na Golgoti u Jeruzalemu. Bit }e ondje i dva druga, ali to }e biti razbojnici koje }e zajedno s njim izgnati iz dru{tva i osuditi na smrt.

9

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

„Nasuprot blje{tavome svjetlu s gore Preobra-`enja zasjat }e munja koja }e razdrijeti nebesa, kao da unaprijed osigurava ispunjenje silaska u kraj koji obitavaju mrtvi, odakle }e Sin biti podignut, `iv, pobijediv{i jednom zauvijek tamu smrti, vode}i sa sobom u punu prisutnost Oca one koji odsada `ive s njim zauvijek“. Na gori Preobra`enja u~enici ko-na~no primaju poslanje koje }e biti njihova radost: i}i s Isusom, sve do Jeruzalema, gdje se u punini objavljuje Rije~ istine. Onamo gdje je Kristov daro-vani `ivot izvor na{e slobode.

Staviti se pod znak Preobra`enja zna~i po}i pu-tom na kojemu mo`e sazreti na{a `elja da postane-mo u~enicima, i to ako ostajemo u njegovoj Rije~i, dopu{taju}i da nas ta Rije~ pou~i poslu{nosti i lju-bavi Sina koja se objavljuje na Golgoti i na uskr{nje jutro, primaju}i od njegova Duha poslanje kao na dan Pedesetnice.

Ostanite u mojoj Rije~i

U svome apostolskom pismu upu}enom posve-}enim osobama, papa Franjo poziva sve posve}ene osobe da „probude svijet“, znaju}i stvarati druga mjesta na kojima se `ivi evan|eoska logika dara, bratstva, prihva}anja razli~itosti i uzajamne ljubavi. Ta mjesta „moraju uvijek sve vi{e postajati kvascem dru{tva nadahnuta evan|eljem, ’gradom na gori’ koji govori istinu i snagu Isusovih rije~i“. Ta su mjesta na{e zajednice, za koje smo obe}ali da }emo u njima nau~iti postajati „stru~njaci za zajedni{tvo“, o ~emu govori i papa u spomenutomu apostolskom pismu.

Zna~ajno je i bitno da se u Redu uloga poglavara (poglavarice) nalazi upravo na sjeci{tu tih dvaju di-jelova obe}anja: poslu{nosti i zajedni~kog `ivota. „Apostolska poslu{nost“ je ona za koju je Dominik htio da potakne propovjednike da postanu bra}a onima kojima su poslani kao putnici prosjaci, i da dopuste obra}enje i oblikovanje u bratstvu, `ive}i zajedni~kim `ivotom. To apostolsko bratstvo, na koje nas obvezuje zavjet poslu{nosti, put je koji nam je Dominik pokazao i koji vodi k potpunom prima-nju na{e slobode. Poslu{nost i zajedni~ki `ivot dva su na~ina za usmjeravanje pogleda prema eshato-lo{kom zajedni{tvu kojemu je svijet obe}an nakon {to je postao „sposobnim“, jer se ka`e da je svijet

stvoren „sposobnim za Boga“. To su dva na~ina an-ga`iranja na{e slobode „usque ad mortem“ u svoj njezinoj punini. To ponovno zna~i da poglavar(ica) treba pozivati druge da krenu tom stazom kako bismo se svi podlo`ili „autoritetu“ Rije~i, kako bi-smo bili sluge razgovora Boga s ljudskim rodom koji je Bo`ja Rije~ do{la ostvariti nastaniv{i se me|u ljudima. Poslu{nost i zajedni~ki `ivot, kako bi se propovijedanje ukorijenilo i u zajednici u~enika koji slu{aju Rije~ `ivota, i u zajednici kojoj se nadamo – eshatolo{kom zajedni{tvu koje je najavio prorok i koje je Sin do{ao zape~atiti svojim `ivotom.

Ono {to bi moglo biti „stablo propovijedanja“, plod toga obe}anja evan|eoskoga i apostolskog `ivota, ukorjenjuje se u tri na~ina koja nam tradici-ja Reda stavlja na raspolaganje da bismo „prebivali u Njegovoj Rije~i“: bratsko zajedni{tvo, slavljenje Rije~i i molitve te studij. Posebna je zada}a uprave Reda – i to je mo`da njezina primarna odgovornost – promicati me|u bra}om, sestrama i laicima kvali-tetu te trostruke ukorijenjenosti koja jam~i i promi-~e apostolsku slobodu.

Bratsko je zajedni{tvo mjesto gdje bra}a i sestre mogu do`ivjeti da je ljudski govor mogu}e uskladi-ti s tra`enjem istine koja }e ih osloboditi. Upravo nam je kroz zajedni~ki `ivot dano da pristignemo do svoje slobode daju}i svoj doprinos zajedni{tvu. Stoga je na{ „kapitularni redovni~ki `ivot“ bitan za na{u duhovnost: svaki ~lan zajednice ima svoj glas, a sudjelovanjem u zajedni~kom tra`enju dobra sviju, uskla|eno s poslanjem bivanja slugom Rije~i, u pot-punosti sudjeluje u upravljanju u Redu. Upravljanje je u Redu demokratsko ne zato {to bi se temeljilo na vlasti ve}ine, ve} zato {to je utemeljeno na de-mokratskom tra`enju jednodu{nosti. Znamo da je zahtjevna ta vje`ba zajedni~kog `ivota, jer poziva svakoga da se nikad ne odrekne vlastitoga sudjelo-vanja u dijalogu toga tra`enja. Zahtjevno je i zato {to svakoga obvezuje da najistinitije mogu}e izrazi vlastita stajali{ta i argumente, pa i pod cijenu izazi-vanja nesuglasica s bra}om, ali s povjerenjem da se nikoga nikada ne}e svesti na mi{ljenje ili stav koji je izrazio, te da je svatko prije svega prihva}en i voljen kao jedan od bra}e. @ivot u zajednici zahtjevan je i zato {to sve ~lanove odre|ene zajednice obvezuje da, nakon {to su strpljivo nastojali do}i {to bli`e jednodu{nosti, odlu~no sudjeluju u provo|enju od-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

10

luke koju su svi donijeli. To je cijena po kojoj svat-ko svakoga prihva}a, priznaje i podr`ava u zamahu vlastite velikodu{nosti i apostolske kreativnosti. Mo`da upravo zbog te`ine te zada}e pre~esto na-pu{tamo tu dimenziju na{e ukorijenjenosti u Rije~i kroz zajedni~ki `ivot.

Molitva je drugi na~in ukorjenjivanja stabla pro-povijedanja u Rije~. Osobna i zajedni~ka molitva ne mogu se smatrati zada}om koju treba ispuniti da bismo `ivjeli u skladu sa svojim obe}anjem u redo-vitom posve}enom ̀ ivotu. Molitva je rezultat izbo-ra da, pojedina~no i u zajednici, posebno istaknemo vrijeme na{e ljudske povijesti razmatranjem otajstva Bo`je povijesti u svijetu. Na taj na~in „posjedujemo“ povijest objave, kao odgovor Bogu koji dolazi u svome Sinu „posjedovati“ svakoga od nas. Tako u molitvi dopu{tamo Duhu da „pu{e gdje ho}e“. Da bi se to postiglo, molitva proizlazi iz slu{anja Rije~i i vodi natrag k njoj, postavljaju}i te`i{te gravitacije na{ih osobnih `ivota i `ivota na{ih zajednica u raz-matranje otajstva objave zapisane u Svetome pismu. Slavlje Rije~i u liturgiji, njezino kontempliranje u razmatranju o otajstvima krunice, kao i strpljiva tiha molitva poma`u nam smjestiti posve}enje na{ega `ivota propovijedanju izme|u kontemplacije i stu-dija, dva na~ina traganja za istinom Njegove Rije~i koju `elimo da ku{aju i oni kojima smo poslani. „Ako ostanete u mojoj rije~i, uistinu, moji ste u~e-nici.“ Tako ostajanje postaje prilika za nas, kao {to je to bio slu~aj i s prvim prijateljima Isusa koji je propovijedao, da otkrijemo da smo slobodni zato {to smo izabrani njegovim pozivom, oja~ani njego-vom ljubavlju i milosr|em te poslani njegovom mi-lo{}u pronositi dalje njegovu Rije~ istine. Ostaja-njem u Rije~i tako sa sobom, ~ekaju}i i oslu{kuju}i u ti{ini, nosimo one kojima smo poslani, koji se preporu~uju u na{e molitve i koje nam Bog daje kako bismo, na otajstven na~in, prihvatili da On ve`e nji-hovu sudbinu s na{om u istoj milosti spasenja. U tome je smislu uloga uprave Reda voditi ra~una da se sloboda pojedinaca i zajednicâ zaista ukorijeni u razmatranju tog otajstva kojim je sâm Sin, u svojoj ~ovje~nosti, donio spasenje svijetu pode{avaju}i svoju slobodu s O~evom slobodom.

Molitva nas stavlja u {kolu Gospe propovjednika. Zajedno s njom propovjednici mogu otkrivati i ne-prestano se diviti sposobnosti ljudskoga `ivota da

postane „`ivot za Boga“. Uz nju, pjevaju}i psalme ~ije se razmatranje upisuje u povijest objave, ljudske rije~i propovjednika usidruju se u srda~no razumi-jevanje razgovora kojim Bog ljudskome rodu nudi posinjenje. S njom tako|er Red u sredi{te svojega propovijedanja stavlja proro~anski znak obra}enja na bratsko zajedni{tvo, koje s nadom navije{ta pot-puno ostvarenje obe}anja saveza u Onome koji je Istina. Po primjeru Gospe propovjednika, duhov-nost poslu{nosti u zajedni~kom `ivotu tijesno sje-dinjuje na{ Red s otajstvom Crkve, zajedni~kom ljubavlju prema Kristu, posinjenjem u dahu Njego-va `ivota i darom svijetu.

Studij je tre}i na~in da se propovijedanje ukori-jeni u „ostajanju u Njegovoj rije~i“. Studij je mjesto tra`enja i razmatranja istine, i kao takav ima poseb-no mjesto u tradiciji na{ega Reda. Uvijek ~vrsto ukorijenjen u slu{anju Svetoga pisma te vjeran nau-ku i pou~avanju Crkve, studij je u Redu privilegira-ni na~in odr`avanja na{ega razgovora s Bogom, pri ~emu tako|er vodimo prijateljski i bratski dijalog s brojnim sustavima misli koji oblikuju svijet i na svoj na~in tra`e istinu. Red nas poziva da kroz studij neprestano rastemo u slobodi, ne vrednuju}i na svje-tovan na~in razinu ste~enog znanja, ve} poti~u}i nas da napredujemo na putu „poniznosti istine“. Uk-lju~iti ljudsku inteligenciju, dovoljno odva`nu da poku{a ljudskim rije~ima i pojmovima u~initi ra-zumljivim ono otajstveno, u ovu pustolovinu zna~i zahvaliti Bogu stvoritelju koji je htio da ljudski razum, koliko god kona~an i ograni~en bio, bude „sposoban za Boga“, ali i pustiti da razum nadi|e nada u puninu koju nijedan pojam ne mo`e do kraja obuhvatiti. To nadila`enje otkriva pravu {irinu na{e slobode. Uloga je uprave u Redu ne dopustiti nam da napustimo to podru~je studija i poticati na{u kreativnost na stalno tra`enje najprikladnijih na~ina kojima }emo i drugima pokazati tu pustolovinu evangelizacije razuma.

Upravljanje i duhovnost?

Ta perspektiva dana duhovnosti Reda – ostati u Rije~i da bismo upoznali istinu koja nas osloba|a – omogu}uje nam da prepoznamo odre|ena temelj-na na~ela upravljanja u Redu. Ve} smo vidjeli da je upravljanje bitno usmjereno na propovijedanje te da

11

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

nastoji promicati na~in `ivota specifi~an za domi-nikansku tradiciju koji bra}i osigurava uvjete po-trebne da svoje propovijedanje ukorijene u Rije~i.

Prvo je na~elo neumorno poticati slavljenje ka-pitula radi utvr|ivanja bra}e u zajedni~koj apostol-skoj odgovornosti. U svome nedavnom apostol-skom pismu papa Franjo izrazio je ̀ elju da se posve-}ene osobe propitkuju o tome {to Bog i ~ovje~anstvo tra`e. Primijenjeno na na{u tradiciju, time se isti~e va`nost koju ponovno trebamo pridati na{im kapi-tulima. Dakako, kapituli – samostanski, provincijski i generalni – imaju zada}u poduzimanja konkretnih odluka koje se ti~u organizacije i zakonskih pravila na{ega `ivota i na{ega poslanja. Kao {to smo ve} istaknuli, u tom su smislu kapituli posebni trenuci koji nam omogu}uju ponizno prou~avanje istine koju zajedno tra`imo kao bra}a. Dragocjene misli mojih prethodnika pomogle su mi shvatiti da de-mokracija u Redu ne podrazumijeva vlast ve}ine, nego tra`enje najve}e mogu}e jednodu{nosti. Raz-log za{to su dijalog i rasprave me|u bra}om toliko va`ni u na{oj tradiciji jest da bi svi mogli slobodno i s punim povjerenjem sudjelovati u zajedni~kom oblikovanju dobra sviju, kojem }e svatko nastojati doprinijeti. Takav je bratski razgovor mogu} samo u onoj mjeri u kojoj si me|usobno svjedo~imo brat-sko po{tovanje, otvorenost i slobodu izra`avanja vlastitih razmi{ljanja.

Jedan od bitnih ciljeva takvih rasprava mora biti svra}anje pozornosti na znakove na{eg vremena, kao i razumijevanje potreba i poziva koji se tako upu-}uju vlastitoj karizmi Reda: u srce Crkve unositi sje}anje na evan|eosko propovijedanje. U jednome od skorih sljede}ih pisama govorit }u – kao odgovor na zahtjev Generalnoga kapitula u Trogiru – o za-jedni~kom projektu zajednice, {to mi se ~ini upo-ri{tem upravljanja u Redu. U mjeri u kojoj budemo sudjelovali u izradi toga projekta mo}i }emo doista procijeniti i usmjeriti na{u slu`bu koju propovije-danjem pru`amo Crkvi i svijetu. Bratsko zajedni{tvo gradi se na zajedni~kom nastojanju za poslanjem, koje nije samo odre|ivanje onoga {to `elimo „~ini-ti“, ve} i dijeljenje na{ega „suosje}anja sa svijetom“, od kojega `elimo po~eti dijeliti dragocjeno dobro oslobo|enja po Rije~i istine.

Na temelju zajedni~ke apostolske odgovornosti, ali i zato {to je zada}a uprave u Redu osigurati da

budemo ukorijenjeni u istinu Rije~i, drugo je na~elo upravljanja slanje na put propovijedanja. Kao odgo-vor na to „poslanje“, Dominik je `elio da bra}a pu-tuju kao prosjaci kako bi propovijedanje Reda bilo produ`etak ekonomije Rije~i koja je u Isusu do{la na svijet kao prijatelj i kao brat, mole}i gostoprim-stvo od onih koje je `elio pozvati da sudjeluju u razgovoru s Ocem. „Asignacije“ koje daju poglava-ri trebale bi uvijek biti usmjerene u tom obzorju prosjaka koji putuju radi poslanja. Drugim rije~ima, to~nije, u duhu putuju}ih apostola koji nigdje ne ostaju trajno, {to je jedan od na~ina „postajanja u~e-nicima“. „I pristupi jedan pismoznanac te mu re~e: ’U~itelju, za tobom }u kamo god ti po{ao’. Ka`e mu Isus: ’Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda. A Sin ^ovje~ji nema gdje bi glavu naslonio’...“. Upravo je tu tvrdnju Dominik `elio ozbiljno shva-titi, dav{i tako svojoj bra}i priliku da ponove pitanje u~enika Ivana Krstitelja: „U~itelju, gdje stanuje{? – Do|i i vidjet }e{...“ To je ono {to nam mora pomo}i razumjeti kako funkcionira upravljanje u Redu, od-nosno razumjeti i ~uti da usred `ivota, poslanja i odgovornosti koje imamo, usred najsigurnijih egzi-stencija, pa i uspjeha i najblistavijih „karijera“, kao i na najva`nijim polo`ajima, mo`e odjeknuti poziv koji tra`i da sve ostavimo kako bismo se, udaljeniji i slobodniji, pridru`ili druk~ijoj dimenziji zajed-ni~koga poslanja Reda za Crkvu. Takva odvajanja – ponekad bolna, ali tako ~esto plodna – uklju~uju kriterije koje neprestano susre}emo u Dominikovu `ivotu: suosje}anje, kao granicu izme|u `ivota i smrti, izme|u ljudskog i neljudskog, izazov pravde i mira te nu`nost dijaloga izme|u religija i kultura – sve su to stvarnosti koje podsje}aju na „periferije `ivota“ o kojima papa Franjo ponovno progovara u svome pismu. Milosr|e za gre{nike, a ne privr`enost na{im grijesima koji nas usredoto~uju na nas same. Slu`enje zajedni{tvu Crkve i njezinu {irenju, a ne pridavanje prevelike pozornosti identitetima koji nas uvjeravaju i zadr ̀ avaju u nama samima. Ostati u Rije~i zna~i stajati cijelim tijelom na mjestu gdje pu{e Duh poslanja same Rije~i, Rije~i Bo`je ~iji u~enici ̀ elimo postati. Putovanje radi propovijeda-nja tako postaje put na {ega „oslobo|enja da bismo bili slobodni“.

Upravo zbog toga {to se upravljanje u Redu okre-}e prema tome poslanju, posebnu pozornost treba

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

12

posvetiti svakoj osobi, njezinim vlastitim darovima i kreativnosti, kako bi se na najbolji mogu}i na~in promicalo ostvarivanje slobode svakoga pojedinca u slu`bi dobra i poslanja sviju. U sredi{tu toga na-stojanja i u ime zajedni~koga traganja za istinom Rije~i poglavari moraju voditi ra~una o dvama zah-tjevima: milosr|u i pravdi. Milosr|e, tako drago na{oj tradiciji, prvo se mora o~itovati u brizi za ljude. Stoga me|uljudski bratski odnosi, poput odnosa unutar kakve zajednice, uvijek moraju biti upori{te koje omogu}uje da se svaku osobu podsje}a da ju se ne mo`e svesti samo na njezine slabosti i nedo-statke. Bratstvo se uistinu stvara kada svatko, kroz bratstvo i kroz neprekinuti poziv bratstva da se do-pusti osloboditi kako bi bio slobodan, otkrije svoje potpuno dostojanstvo koje se o~ituje u tome da nas je izabrao i spasio Krist svojim milosr|em. No, tome se dostojanstvu istovremeno uvijek mora priznati i njegova dimenzija odgovornosti. U svjetlu Rije~i istine koja osloba|a ne postoji pojedina~na sloboda koja mo`e potra`ivati da bude zaseban otok niti da je te`i{te `ivota svih ostalih. Bratstvo kakvo ostva-ruje Krist, to~nije, pou~ava nas da trebamo primati svoju istinsku slobodu otvoreni prema uzajamnosti u kojoj je drugi uvijek va`niji od mene. Upravo zbog toga uprava ima zahtjevnu odgovornost objedinja-vati nastojanje za milosr|em i du`nost pravde. To~no i objektivno pozivanje na na{e Konstitucije, za op}e dobro, kao i na odredbe na{ih kapitula, omo-gu}uje nam da se o~uva zajedni~ko dobro sviju si-gurno od proizvoljnog tra`enja slobode pojedinaca. Taj se zadatak ~ini te{kim i nezahvalnim, no upravo }emo pod cijenu te zahtjevne ravnote`e izbje}i olako pozivanje na milosr|e koje bi nas zatvorilo u kukavi~luk, neodgovornost ili ravnodu{nost, i svi }emo pojedina~no mo}i primiti milost radi koje smo do{li u Red: biti pozvani dopustiti da nas Rije~ isti-ne oslobodi.

Zaklju~uju}i ovaj pregled godi{nje teme Jubileja, `elio bih spomenuti jo{ jedno duhovno na~elo up-ravljanja u Redu, a to su jedinstvo i zajedni{tvo. To je jo{ jedan kriterij poslanja na koji se mo`emo oslo-niti. U mjeri u kojoj strpljivo koristimo sredstva zajedni~kog promi{ljanja koja usmjeravaju slu`bu propovijedanja, pojedinci, zajednice, provincije i svi dijelovi Dominikanske obitelji ulaze u dinamiku povezivanja u jedinstvenu cjelinu. Svaki od tih dije-lova, dakako, pozvan je op}em dobru donijeti svoj osobni, kulturni i crkveni identitet. No, zbog za-jedni~kog odgovaranja na osniva~ki entuzijazam koji nas je, sve zajedno, posvetio propovijedanju, `elimo tome poslanju odgovoriti zajedno. Ili, bolje re~eno, {to je jo{ zahtjevnije, molimo Duha da od nas u~ini jednu zajednicu propovijedanja. To ga mo-limo dok istovremeno upu}ujemo neprekidnu mo-litvu da Duh zajedni{tva u ovome svijetu stvori obzor spasenja, u~vrsti u na{im srcima nadu u novo stvorenje. Iznad ulaza u baziliku svete Sabine, koju je svetom Dominiku darovao papa Honorije III., nalazi se mozaik koji predstavlja Crkvu obrezanja i Crkvu pogana te podsje}a na prvi obzor propovije-danja Reda: Rije~ istine nala`e nam da, propovije-danjem i svjedo~enjem, slu`imo obe}anom zajed-ni{tvu. To je razlog na{ega poslanja. A na vratima te iste bazilike, kao {to znamo, prikaz raspe}a podsje-}a da }e nas to propovijedanje dovesti da postanemo u~enici Onoga koji slobodno daje svoj `ivot da svi budu okupljeni u jedinstvu.

Istina }e vas osloboditi!

brat Bruno Cadoré, OPU~itelj Reda propovjednika

S francuskoga prevelaMarta Vlaji}

Fotografija preuzeta s www.nydominicannuns.org

Sve~ano otvaranje godine jubileja 800. obljetnice RedaU nedjelju 8. studenog na misi u 11.00 sati u crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu, uz izravni prijenos Hrvatske televizije i Hrvatskog radija.

13

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PROSJACI I SOLIDARNIZA KULTURU SOLIDARNOSTI U SLU@BI PROPOVIJEDANJA

U svijetu u kojem nikada nije bilo toliko bogat-stva i novca u optjecaju, ali u kojem se sve vi{e pro-dubljuje jaz izme|u bogatih i siroma{nih, Red ne mo`e ostati ravnodu{an ni pustiti da „logika svijeta“ odre|uje odnose me|u nama. Upravo zbog toga, ali i kako bismo ugradili svoje propovijedanje u stva-ranje pravednijega svijeta, moramo me|u sobom graditi istinsku i zahtjevnu „kulturu solidarnosti“. Takva }e kultura imati dijela u osna`ivanju na{ega jedinstva – temeljne zna~ajke na{ega Reda.

Uvod: kultura solidarnosti koja polazi od prosja{tva

Prosja{tvo

Red propovjednika osnovan je kao prosja~ki red i, iako je o~ito da su se vremena promijenila, va`no je voditi ra~una o tome kada govorimo o na{emu dominikanskom identitetu. Znamo da je Dominik

bio radikalno zahtjevan glede siroma{tva. On je u svoje vrijeme, naime, voljno izabrao status koji ga je u~inio solidarnim s onima koji su `ivjeli u stanju napu{tenosti. Na taj je na~in inzistirao na odricanju od posjedovanja, kako pojedinaca tako i zajednice. To ga je, dakako, potaklo da uzme status prosjaka, slijede}i primjer samoga Isusa (usp. Toma Akvinski, „Suma teologije“, III, pit. 40, ~l. 3). Me|utim, osim {to je prosja{tvo posljedica odabira prili~no radi-kalnoga odnosa prema siroma{tvu, ono je tako|er posljedica odluke da se `ivi u ovisnosti o onima kojima su propovjednici poslani, na sliku ovisnosti koju su Isus i njegovi prvi u~enici imali o drugima dok su i{li gradovima i selima radi navije{tanja Bo`jega Kraljevstva (Lk 8, 1-3). Takva je ovisnost odraz ̀ elje da se preuzme rizik odre|ene materijal-ne nesigurnosti i da se, po primjeru svetoga Domi-nika, prepusti Bo`anskoj Providnosti te odabere putovanje radi propovijedanja. Dakle, kada govo-rimo o solidarnosti u kontekstu univerzalnoga po-slanja s ciljem evangelizacije, treba spomenuti da je u poslanju putuju}eg propovjednika potrebna me|u sobna podr{ka, koja obilje`ava na{ ̀ ivot (pu-tovanje zbog evan|elja) i odre|uje na{ cilj (puto-vanje radi navije{tanja evan |elja).

Odabir nesigurnosti prosjaka danas je sve samo ne lak zbog vi{e razloga. Du`ni smo, naravno, pri-hvatiti odre|en broj obveza, poput formacije naj-mla|e bra}e ili pru`anja najbolje mogu}e brige naj-starijoj bra}i, ali i obveze koje se ti~u zdravstvenog osiguranja i mirovine te razumnoga tro{ka koji pro-izlazi iz odr`avanja na{ih mjesta za ̀ ivot i slavljenje liturgije. Uzimaju}i u obzir dru{tvenu nesigurnost od koje pate brojne osobe u mnogim dr`avama, ne

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

14

bi bilo zdravo niti pravedno poku{ati poistovjetiti njihovo stanje s na{im. Zahvaljuju}i sustavima za pru`anje solidarnosti koji postoje me|u razli~itim sastavnicama odre|enoga dru{tva, redovnici ne mogu namjerno zauzeti polo`aj u kojem bi drugi morali ispunjavati neke njihove potrebe koje bi sami mogli ispuniti. No, svejedno moramo odlu~no oda-brati odre|en oblik „skromnosti“ i jednostavnosti `ivota kako se ne bismo dr`ali na distanci od onih koji `ive u najve}oj nesigurnosti, te kako ne bismo postali „solidarni“ s bogata{ima i mo}nicima, a da to nismo ni htjeli. Treba priznati da nam je postupno pre{lo u naviku `ivjeti odre|enim na~inom `ivota koji podrazumijeva i obvezu osiguravanja potrebnih sredstava za takav na~in `ivota, te da nismo uvijek spremni spustiti razinu ̀ ivota i ugodnosti koje ima-mo u mnogim dr`avama. Tako|er, u mnogim mje-stima navikli smo biti vlasnici velikih nekretnina (pa tome i te`imo), ~ak bismo te{ko mogli zamisliti kako bi bilo da se odvojimo od takvih nekretnina da bismo osigurali va`nije potrebe, i to unato~ tome {to trebamo tra`iti velikodu{nost drugih za pomo} u financiranju takvih nekretnina. Ne smijemo, dakle, bje`ati od stvarnosti, a promi{ljanje o prosja{tvu mora za nas biti poziv da objektivno i ponizno pro-cijenimo na {to nas obvezuje ~injenica da smo ga izabrali te koje su stvarne potrebe za koje smatramo da je opravdano tra`iti pomo} drugih. Jedno nas pitanje treba posebno opsjedati: U kojoj nas mjeri na{ odnos prema prosja{tvu ~ini ovisnima o drugima radi osiguravanja potreba na{ega svakodnevnog `ivota te u kojoj mjeri shva}amo prosja~enje kao moderan na~in tra`enja od drugih da nam pomognu u potrebama koje sami odre|ujemo? Ili, pak, to~nije, `elimo li stvoriti naviku prepu{tanja drugima da na temelju „`ivih odnosa“ (KKN 99, § II) koje s njima imamo oni odre|uju na~in `ivota koji bi vi{e odgo-varao na{em poslanju propovijedanja?

Solidarnost i op}e dobro

Posljednja dva generalna kapitula (ACG Rim 2010., §§57, br. 72-73 ; ACG Trogir 2013. §§48, br. 57, 111 i 209) pozivaju nas da postavimo ta pitanja kada je rije~ o na~inu na koji `ivimo siroma{tvo i prosja{tvo u {irem kontekstu istinske „kulture so-lidarnosti“. Ta bi nam perspektiva mogla pomo}i

izbje}i rizik, koji se ~esto javlja prilikom posjeta provincijama, da donosimo odluke o apostolskim odabirima koji, ustvari, vi{e proizlaze iz kriterija ekonomske sigurnosti nego iz poslanja, za ~im mno-ga bra}a `ale. Tijekom posjeta provincijama mo`e-mo, primjerice, ~uti da se neka bra}a `ale na ~inje-nicu da zbog potrebe zadr`avanja neke prili~no is-pla tive du`nosti ne mogu odgovoriti na hitniju po-trebu, ili na ~injenicu da se odluka o ostajanju na odre|enom mjestu manje ti~e stvarnih potreba toga mjesta nego isplativosti samoga ostajanja. Ekonom-ska pitanja moraju se, dakako, uzeti u obzir kada je rije~ o organiziranju na{ega apostolskog `ivota, ali {to u~initi kako ona ne bi postala ograni~avaju}i kriterij koji bi nas sprije~io da odgovorimo na po-trebe evangelizacije ili budemo kreativni?

Od osnivanja Reda postojali su brojni oblici solidarnosti izme|u entiteta. Oni su tijekom sto-lje}a davali zamaha na{em poslanju i osna`ivali bratske veze solidarnosti. Me|utim, osna`ena kul-tura solidarnosti izme|u nas podrazumijeva, osim ostalih zahtjeva koji iz nje proizlaze, da ~ujemo poziv da ne budemo usredoto~eni prije svega na sebe, nego da dopustimo „izvlastiti sami sebe“, prema lijepom izrazu kardinala Josepha Ratzinge-ra iz 2000. godine kojim je opisao duhovnu zahtjev-nost nove evangelizacije. Izvla{tenje nas samih, koje dolazi kroz brigu za potrebe drugih, moglo bi stvoriti okru`enje iz kojeg bi proiza{la i u kojem bi se ukorijenila svijest o zajedni~koj apostolskoj odgovornosti s kojom bi se zatim uskladila orga-nizacija na{ega konkretnog materijalnog `ivota. Solidarnost, dakle, ne podrazumijeva samo posto-janje fonda pomo}u kojega bi svatko, uz ekonom-sku pomo} drugih, mogao ostvariti vlastite projek-te, ve} na~in zajedni~koga `ivota koji se temelji na zajedni~koj brizi za propovijedanjem koji bi nam mogao dodatno pomo}i da prilagodimo na{ kon-kretni `ivot apostolskim potrebama koje svi soli-darno ispunjavaju.

Uzmimo primjer po~etne formacije bra}e, koja bi se mogla smatrati jednim od prioritetnih eleme-nata te zajedni~ke odgovornosti zato {to priprema budu}e bra}e propovjednika mora zaista biti briga sviju. U tome podru~ju svjedo~imo pravoj nejedna-kosti me|u bra}om u Redu, bilo da je rije~ o resur-sima za osiguravanje svakodnevnoga `ivota u ku-

15

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

}ama formacije, sredstvima za pomo} pri studiju (knji`nicama, radnim pomagalima ili fakultetskim {kolarinama) ili pak mogu}nosti iskustva univerzal-nosti Reda. Svaki brat u formaciji polo`it }e zavjete u Redu i trebali bismo prona}i bolji na~in osigura-vanja toga cilja s ekonomskog gledi{ta kako bi se za svakoga mogla osigurati sredstva koja su mu potreb-na za formaciju i po~etni studij. Mogli bismo nagla-siti istu potrebu solidarnosti kada je rije~ o dodatnim i specijalisti~kim akademskim studijskim programi-ma koje su provincije du`ne organizirati radi pri-preme bra}e za preuzimanje ove dimenzije poslanja Reda. Ve} postoje mnoga ostvarenja solidarnosti u podru~ju formacije me|u odre|enim provincijama, a ima i entiteta koji pokazuju zadivljuju}u veliko-du{nost. Zasigurno bismo mogli dodatno pobolj{ati u~inkovitost takve podr{ke sna`nijim strukturira-njem solidarnosti na razini cijeloga Reda, i to: pri-lagodbom i podr`avanjem suradnje mnogih struk-tura formacije koje postoje u provincijama i ve} su dobro opremljene s ciljem osloba|anja snage, dava-njem podr{ke ku}ama formacije koje imaju pote{ko-}a, osiguravanjem stipendija, strukturiranom surad-njom u nastavi, raspolo`ivo{}u za osna`ivanje za-jednica formacije, itd.

Kada govorimo o solidarnosti, spontano nam se name}e redak Svetoga pisma koji se odnosi na prvu zajednicu opisanu u Djelima apostolskim, gdje je vrijedilo sljede}e: „Svi koji prigrli{e vjeru bijahu zdru`eni i sve im bija{e zajedni~ko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko tre-bao.“ (Dj 2, 44-45) Dobro nam je poznato da izazov ne le`i samo u dijeljenju s drugima, jo{ manje u dijeljenju svoga vi{ka prema na{oj velikodu{noj „do-broj volji“, ve} se prije svega odnosi na to da „a priori“ imamo po{tovanja za potrebe drugoga te da njego-ve potrebe na neki na~in smatramo i na{ima. U si-tuacijama kada do|emo u napast da pitanje dijeljenja rje{avamo samo s ekonomskoga gledi{ta, trebamo zauzeti mnogo {iru perspektivu koja uklju~uje i so-lidarnost u smislu pomaganja drugima da se suo~e s potrebama apostolskih zadataka ili osna`ivanja zajednica, i to zbog na{e zajedni~ke apostolske od-govornosti. Grijeh licemjerstva, koji se spominje u Djelima apostolskim, ne podrazumijeva prije svega la`, ve} odustajanje od nastojanja za jedinstvom sviju koje uklju~uje bezuvjetno uzajamno po{tova-

nje i cijenjenje. Prosja~enje je poput {kole u kojoj u~imo kako od drugih prositi po{tovanje za svoje potrebe. U tom smislu dijeljenjem dobara u~imo voditi ra~una o zajedni~kom dobru, koje je plod brige za potrebe drugih.

Obnova u Redu

Poziv za stvaranje kulture solidarnosti do{ao je od posljednjih generalnih kapitula, koji su tako|er pozvali na „restrukturiranje Reda“. To je restruk-turiranje dio {ireg konteksta obnove na koju nas poziva skora{nja proslava Jubileja Reda. Restruk-turiranje ne treba shvatiti kao racionalizaciju na{ih struktura, ve} kao `elju da se na{a organizacija na najbolji na~in usuglasi s poslanjem propovijedanja. Izazov le`i u promicanju i podr`avanju propovije-danja Reda za Crkvu u novim ili posebno izazovnim mjestima. U tom je smislu od temeljne va`nosti ne uzeti u obzir samo one sna`ne, dobro organizirane i neproblemati~ne primjere. Opasnost koja se krije u restrukturiranju u na{em „globaliziranom“ svije-tu odnosi se na davanje prednosti onim najja~ima, a pozivanje slabih da se pridru`e jakima ili stave pod njihovu za{titu, ~ime se izla`u proizvoljnim odlu-kama dobre volje jakih. Mi, pak, u svojem nastoja-nju oko restrukturiranja moramo uzeti u obzir komplementarnost svih oblika prisutnosti propo-vijedanja Reda, bili oni sna`niji ili krhkiji. Po~eci novoga poslanja, primjerice, mogu biti krhki i te{ki te zahtijevati dugu i trajnu podr{ku, iako ponekad `elimo vrlo brzo donijeti prosudbe o njegovoj u~inkovitosti. Tako|er znamo da neka izrazito va`na mjesta propovijedanja jesu i ostat }e osobito osjetljiva te da ~esto ne}e mo}i osigurati egzisten-ciju propovjed nika, {to opravdava uspostavljanje trajnog sustava solidarnosti. Dakle, ponovno je je-dino mogu}e gle di{te preuzimanje zajedni~ke od-govornosti za propovijedanje, {to nam svima omo-gu}uje da si damo mogu}nost prono{enja Rije~i u mjesta gdje postoje problemi, ondje gdje }e osjet-ljive prilike i nesigurnost biti uvjeti evan|eoskoga svjedo~enja.

Naravno, takva kultura solidarnosti mora na}i svoje mjesto u kontekstu cijeloga svijeta. Diljem svijeta danas zapa`amo sve dublji jaz izme|u boga-tih i siroma{nih. Na odre|eni se na~in taj jaz pro-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

16

dubljuje i me|u nama, tj. me|u provincijama, a po-nekad ~ak i me|u zajednicama unutar jedne provin-cije. Taj je jaz tako|er sve dublji izme|u nas i sloje-va stanovni{tva koji `ive u ve}oj nesigurnosti, a kojima smo poslani (npr. u pitanju prijevoznih i komunikacijskih sredstava, zdravstvenog osiguranja, obrazovanja, itd.). Promi{ljanje o kulturi solidarno-sti na taj nas na~in obvezuje da to~no odredimo smisao koji `elimo dati ~injenici da smo poslani kako bismo `ivjeli kao bra}a svijeta i kroz to brat-stvo svjedo~ili Rije~ koja nam se svima obra}a da bi nam darovala prijateljstvo s Bogom. U tom nas smi-slu solidarnost u~i ra|ati se za bratstvo, kako u na{im zajednicama, tako i u odnosima s onima ko-jima smo poslani.

Solidarnost i zavjeti

Solidarnost nije jedan od tri klasi~na zavjeta re-dovni~koga `ivota, ali u svjetlu prosja{tva mo`emo razumjeti na koji se na~in kultura solidarnosti, kako je prethodno opisana, odnosi na tri uobi~ajena za-vjeta posve}enih osoba. Kada u Redu izgovaramo „zavjet poslu{nosti“, molimo za milost da svoj ̀ ivot posvetimo Rije~i ̀ ive}i kao putuju}i propovjednici. Na neki na~in pola`emo zavjet prosja{tva ba{ zato {to smo propovjednici.

Dominik je od prve bra}e tra`io da mu polo`e obe}anje poslu{nosti i zajedni~kog ̀ ivota. ̂ ini mi se da je na taj na~in isticao poveznicu izme|u pro-povijedanja i stvaranja bratstva, implicitno potvr-|uju}i da je slu`ba propovijedanja usko povezana s otajstvom milosti kojim Krist uspostavlja svoju Crkvu kao Bratstvo dano svijetu kao znak nade u spasenje. Odabir `ivota u zajednici nije samo oda-bir koji proizlazi iz moralnoga opslu`ivanja, ve} je prije svega potvrda nade u otajstveno ra|anje za bratstvo. Prvi Isusovi pratioci u propovijedanju gledali su ga kako je solidaran s ljudima, solidaran s onima koji nisu imali svoje mjesto u dru{tvu koje su utemeljili ljudi – poput gubavca, slijepca od ro|enja i oduzetog, ili pak carinika i gre{nika s ko-jima je pristajao dijeliti stol – solidaran sa svima za spasenje sviju. U~enici su na taj na~in i sami nau~ili `ivjeti takvu solidarnost (usp. Lk 8-10; Mt 10) kao po vla{teni put propovijedanja. Pavlova apostolska pisma pokazuju koliko je novim vjernicima moglo

biti te{ko tijekom vremena uspostavljati me|u so-bom prave veze solidarnosti. One isti~u bitnu na-rav ekonomskog vida u `ivotu Kristovih u~enika. Svjedo ~anstvo bratskog `ivota nije svjedo~anstvo u potpunosti dosegnutoga moralnog ideala, ve} ponajprije svjedo~anstvo nade da se ~ovjek mo`e obratiti na bratstvo, postaju}i postupno solidaran s bra}om i sestrama koji su mu dani, nadahnut pri-mjerom samoga Krista (u odlomku 2 Kor 8-9 sve-ti Pavao daje paradigmu za teolo{ko promi{ljanje o solidarnosti me|u kr{}anskim zajednicama). U tom je smislu solidarno bratstvo povla{teni na~in „navije{tanja Kraljevstva“. Obe}anje poslu{nosti i oslu{kivanja Rije~i da bismo se dopustili voditi i slu`iti na dobrobit svih zape~a}uju odluku za so-lidarnost.

Svako je obra}enje naposljetku djelo milosti, ali onaj tko ga ̀ eli posti}i treba prona}i na~in i ispu niti konkretne uvjete kako bi bio trajno spreman dopu-stiti milosti da ga oblikuje. S toga gledi{ta mo`emo re}i da je na~in `ivljenja „zavjeta siroma{tva“ jedan od na~ina priprave na to. Ne mo`emo zanijekati stvarni paradoks koji postoji u na{im redovni~kim `ivotima: naime, iako smo na po~etku bili siroma{ni ili prosjaci, kako smo samo lako – i brzo – po~eli `ivjeti „bur`ujski“ i individualisti~ki! To je op}enito govore}i istina, i jasno nam je za{to nas je Dominik htio upozoriti na instinkt vlasni{tva, koji nas mo`e vi{e vezati uz materijalna dobra nego nas u~initi otvorenima za mobilnost radi propovijedanja. No, to je tako|er istina s osobnog gledi{ta, u {to se mno-gi od nas uvjere kada, nakon {to u|u u Red s tako malo stvari, za svaku novu asignaciju moraju orga-nizirati sve ve}e selidbe jer su sakupili toliko knjiga i svakovrsnih dobara – a da ne govorim o dru{tvenim ili akademskim polo`ajima. Zavjet siroma{tva mora nas iz dana u dan pozivati da se dopustimo oslobo-diti od te`nje da sami „osiguramo“ svoj `ivot kako bismo pustili da „`ivi odnosi“ s ljudima (te s bra-}om iz na{e zajednice i provincije) budu na{a istin-ska sigurnost. Upravo }e na temelju toga svakome biti dano „stostruko“.

Ne smijemo gr~evito biti vezani za odre|ena mjesta koja bismo zadr`ali bez obzira na neka dru-ga, ve} moramo prihvatiti biti solidarni u zemljama u koje smo poslani. Potrebno nam je zajedno raditi kako bismo u `ivotu sve vi{e rasli u jednostavnosti

17

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

i umjerenosti, ne kroz nezdravo zadovoljstvo koje proizlazi iz „herojskog“ siroma{tva, {to bi dovelo do op~injenosti sobom, ve} kako bismo sve vi{e postizali unutarnju slobodu i gradili uzajamno po-vjerenje na temelju kojega vjerujemo da }e svakome uistinu biti dano prema njegovim potrebama. To zna~i naglasiti „temeljnu poveznicu izme|u zavjeta siroma{tva i odlu~nosti da na{a dobra postanu za-jedni~ka“. Treba svakako priznati da je dijeljenje dobara jedna od najve}ih pote{ko}a na koje se na ilazi u zajednicama, ali i me|u zajednicama odre|ene provincije. Svima su poznate razli~ite strategije ko-jima se taj problem poku{ava ukloniti, ali tako|er dobro znamo da je to jedna od najte`ih to~aka zajed-ni~koga `ivota. Do`ivjeti taj problem zna~i imati vlastito `ivotno iskustvo izazova, jer svaki je poziv izazov solidarnosti prema drugima. Zbog toga nas na neki na~in `ivot u zajednici, kroz iskustvo brat-skog `ivota koje dijelimo, kapitularnu organizaciju zajednice i konkretno upravljanje zajedni~kom imo-vinom u~e solidarnosti. S ove to~ke gledi{ta, dijeli-ti u zajednici, odnosno izme|u zajednica i/ili pro-vincija brigu o pravoj i sna`noj solidarnosti me|u nama, ali jo{ vi{e stvarati istinsku solidarnost sa siroma{nima na{ega svijeta poziv je da se ozbiljno shvati odluka da organiziramo svoj osobni i zajed-ni~ki `ivot pod znakom nesigurnosti, radije nego pod znakom apsolutne sigurnosti. Uvijek ponov-no odlu~iti dopustiti se odvojiti i „izvlastiti sama sebe“...

„Redovni~ki zavjet ~isto}e“ sudjeluje u tome i tako|er poziva na odre|eno emotivno odvajanje. Jedan je brat, nakon nekoliko mjeseci `ivota u za-jednici koja se nalazi u ekonomski vrlo osjetljivom podru~ju i u blizini brojnih osoba koje pate od siro-ma{tva, rekao da je u takvom apostolatu redovnici-ma manji izazov zavjet siroma{tva nego zavjet ~isto-}e. Doista, u siroma{tvu nitko ne `eli `ivjeti i ono se samo za sebe ne mo`e smatrati „vrijedno{}u“. No, odluka za solidarnost prema siroma{nima po-ziva nas da produbimo i jo{ vi{e njegujemo odluku `ivljenja ~isto}e. To je ona prava udaljenost koja zaista otvara prostor slobode za svakoga. Nesigur-nost do koje dovodi zavjet ~isto}e u celibatu o~ituje se u odre|enom nedostatku sigurnosti u samo}i, pri ~emu se javlja izazov da }e se iz takvoga nedostatka roditi ve}a spremnost da na{u sposobnost za soli-

darnost uskladimo s na~inom na koji je Krist ostva-ruje u svojem ~ovje{tvu. ̂ isto}a nas tako dovodi do odre|enog stava u `ivotu, ali nas istovremeno u~i odre|enoj kvaliteti odnosa s onima koji su potrebi-ti, otkrivaju}i da se ne radi o zadovoljavanju ne~ijih potreba, nego o povezivanju ̀ ivotâ u odnos solidar-nosti koji osloba|a i jedne i druge.

Solidarnost u poslanju i kao svjedo~anstvo svijetu

Tijekom posjeta u Redu vrlo je bitno uvijek pod-sjetiti na njegovo organsko jedinstvo, koje ne treba promatrati kao puki zbroj samostalnih entiteta koji su se ugovorno ujedinili u neku vrstu „federacije“, kao {to ni provincija nije samo zbroj zajednica, niti je zajednica zbroj pojedine bra}e. To „organsko“ jedinstvo (koje je na odre|en na~in integrativno, usp. KKN 1, VII) samo je po sebi oblik navije{tanja Kraljevstva, jer ako te`imo svijetu kojega bi Bog Saveza mogao prihvatiti biti kraljem te u kojem lju-di vi{e ne bi tra`ili drugih „kraljeva“ na~injenih na svoju sliku, trebamo svojim ljudskim sposobnosti-ma, i uz na{a ograni~enja, nastojati od njega u~initi svijet u kojem svi mogu `ivjeti. Takav se svijet ne mo`e svesti na ugovorni odnos izme|u autonomnih entiteta ili pojedinaca, ve} mora biti takav svijet u kojem su `ivoti jednih i drugih povezani u istu egzistenciju, zato {to su povezani istom nadom u Boga koji je izvor zajedni{tva izme|u ljudi, ali ta-ko|er zahtijeva njihovo aktivno sudjelovanje. Takvo je propovijedanje bratstva, kojem uvelike doprinosi odluka za solidarnost.

Iz te perspektive mo`emo re}i da u na{im zajed-nicama pitanje odnosa prema materijalnim dobrima, a posebno prema novcu, ne pokazuje samo ideju dru{tvenosti koju gajimo i koju `elimo promicati, ve} i stvarnu nadu u snagu „rada bratskog zajedni-{tva“ koje preobra`ava (usp. E. Levinas, „Socialité et argent“ – Dru{tvenost i novac, u: C. Chalier i M. Abensour, „Cahier de l’Herne. Emmanuel Levinas“, Editions de l’Herne, Pariz, 1991, str. 134-138 – tekst u kojem se dru{tvenost odnosi na dinamiku dru-{tvenih odnosa koji organiziraju i odre|uju odre|e-no dru{tvo i kulturu). Pravila kojima se vodimo u tome podru~ju ne postoje da bi „moralizirala“ vjer-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

18

ski `ivot, nego prije svega da taj `ivot uvedu u teo-lo{ku dimenziju i da na{im konkretnim praksama daju eshatolo{ke perspektive. S toga gledi{ta (i sa snagom nade koju nam to mo`e dati) mo}i }emo se usuditi suo~iti s mogu}im slabostima kako bismo ih ispravili (kao {to su siva ekonomija, otpor prema dijeljenju dobara, konzumerizam, zbrinjavanje svo-ga osobnoga `ivota, davanje prioriteta obiteljskim i privatnim vezama nau{trb solidarnosti u zajednici, veze koje se temelje na emocionalnoj ovisnosti, i sl.). Takve ispravke ne odnose se ponajprije na mo-ralne prosudbe osoba, ve} na kreativnost u solidar-nosti bratskog `ivota. S toga teolo{kog motri{ta tako|er }emo se mo}i usuditi definirati prioritete u korist onih najsiroma{nijih, najpotrebitijih i naj-manje produktivnih u odre|enoj zajednici. I s toga }emo motri{ta mo}i upravljati sredstvima koja se koriste s ciljem stvaranja me|uovisnosti u solidar-nosti unutar zajednice (zajedni~ko upravljanje, da-vanje svakome prema njegovim vlastitim potrebama, itd.).

Na taj }e se na~in tako|er usmjeravati odnosi solidarnosti u provincijama. U provincijama se ~esto postavljaju odre|ena pitanja, primjerice o razlici iz-me|u bogatih i siroma{nih zajednica (ponekad oni bogatiji poma`u siroma{nijima, ali u nekim slu~a-jevima to ~ine na temelju kriterija koje postavljaju upravo oni bogatiji). Postoje tako|er nejednakosti izme|u zajednica vezane za to {to neke pola`u ra~u-ne o svojem upravljanju uz svu tra`enu transpa-rentnost, a druge u tome zadr`avaju odre|enu taj-novitost. U mnogim mjestima osnovane su apostol-ske institucije koje dakako promi~u propovijedanje, no kod njih se s vremenom tako|er mo`e pojaviti `elja za samostalno{}u u odnosu na provinciju, i to kada se bra}a koja ih vode ne pona{aju kao da su im, prakti~ki, vlasnici. Op}enitije govore}i, nekoliko je provincija moralo razmisliti o vezama koje se po-stupno stvaraju izme|u apostolskih odabira i brige za ekonomsku rentabilnost, jer iako se ta dimenzi-ja, dakako, ne mo`e ignorirati, zbog neizre~enih ekonomskih razloga potrebno je sprije~iti da aktiv-nosti vezane za propovijedanje uskla|uju na{u so-lidarnost s na{om vlastitom sigurno{}u. Stoga treba podsjetiti na odnos koji se mo`e ostvariti unutar odre|ene provincije sa zajednicama, institutima, kao i vikarijatima koje se ne smatra ba{ aktivnima. Kada

je rije~ o tome, pre~esto gospodarske prilike posta-nu prvi, ako ne i jedini na~in poku{avanja poveziva-nja s drugima.

Kako kroz sve navedene ~injenice Red otkriva svijet? Va`no je imati to na umu kako bismo bili svjesni radikalne zahtjevnosti izgradnje bratskog zajedni{tva za svijet. Sredi{nje je pitanje ono koje se odnosi na zalaganje za siroma{ne jer je to kriterij analize, autenti~nosti i odvra}anja pozornosti s nas samih (^iji smo mi bli`nji?). Kako se na{e zajedni-ce povezuju kroz solidarnost i djela solidarnosti s ostatkom provincije i cijeloga Reda?

Postavljaju se odre|ena pitanja na razini Reda, posebice vezano za zdravstveno osiguranje i po~et-nu formaciju, a to su dva podru~ja gdje se najvi{e o~ituju nejednakosti me|u nama. No, mo`emo ta-ko|er otvoriti pitanje koje se odnosi na povezanost s odre|enom sredinom koja bi se mogla u~initi pri-li~no nekompatibilnom iz perspektive cijeloga Reda. Tako|er moramo naglasiti veliku nejednakost u ras-polaganju sredstvima apostolskog ̀ ivota ili po~etka apostolskog djelovanja, a ponekad i apostolske slo-bode. Mo`emo, na primjer, prihvatiti (pa ~ak i za-htijevati) da su `upe odgovorne za pokrivanje tro{-kova ̀ ivota, i to nau{trb davanja prioriteta obrazov-nom pristupu ili promicanju pitanja koja se ti~u siroma{nih i `ena ili pak za{tite djece.

Kako bi solidarnost me|u nama funkcionirala, neophodno je zahtijevati jasno}u i transparentnost, kao i to da se ra~uni pola`u objektivno i precizno. Tako|er je va`no ne tra`iti one najslabije, one koji imaju najvi{e temeljnih potreba, da pola`u ra~une koje ne zahtijevamo od onih najja~ih. Svijet, dakako, tako funkcionira, no za nas koji `elimo navije{tati radosnu vijest rije~ju i primjerom va`no je da se odupremo toj napasti.

Graditi kulturu solidarnosti

Kao odgovor na zahtjev Generalnoga kapitula odr`anog u Rimu, a koji je dao u zada}u U~itelju Reda da se uspostavi „ured za pru`anje podr{ke po-slanju“ (ACG, Rim 2010., br. 231), prije tri godine uspostavljen je Ured za solidarnost koji danas nosi naziv „Spem Miram Internationalis“. Njegov je pri-marni cilj promicati razvoj kulture solidarnosti o

19

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

kojoj je dosada bilo rije~i i upravljati fondovima solidarnosti. Takvo se upravljanje, me|utim, mora smjestiti u {iri okvir kulture solidarnosti, a postat }e relevantno za promicanje solidarnosti u mjeri u kojoj svi budu podr`avali „zajedni~ku kulturu soli-darnosti“.

Mo`emo prepoznati neke preduvjete za tu kul-turu. Ona se mora oslanjati na zajedni~ku apostol-sku svijest i zajedni~ki preuzete prioritete. Primje-rice, ne bi bilo mogu}e razvijati solidarnost na po-dru~ju po~etne formacije da ne dijelimo svi uvjere-nje kako je va`nije promicati poziv sve bra}e za Red nego usredoto~iti se samo na entitet kojemu pripa-damo. Time se ponovno stavlja naglasak na ~injeni-cu da Red nije kakav „savez“ provincija, iako je vrlo va`no da entiteti budu zaista ukorijenjeni u lokalnu kulturnu i crkvenu sredinu. Ta je ukorijenjenost u vlastitu sredinu bitna da bi svaki entitet doprinosio promicanju poslanja Reda u slu`bi sveop}e Crkve. Me|u nama se mo`e ostvariti solidarnost u mjeri u kojoj budemo stvarno poznavali i po{tivali projekte koje zajedno provodimo. I napokon, `elimo li na-predovati u solidarnosti, to podrazumijeva da svaka osoba i svaki entitet budu istinski odlu~ni dr`ati se onoga {to je „zaista potrebno“, stavljaju}i sve osta-lo na raspolaganje svima.

U tom smislu molim sve entitete, zajednice i pro-vincije da razmi{ljaju o boljem na~inu `ivljenja so-lidarnosti u Redu. Izdvojimo nekoliko na~ina na koje mo`emo doprinijeti tom projektu solidarnosti: redoviti doprinosi zajednica i provincija fondovima solidarnosti Reda kojima se podr`avaju apostolske potrebe i projekti formacije u entitetima s pote{ko-}ama; suradnja na podru~ju formacije mlade bra}e; tematska suradnja (npr. na podru~ju obrazovanja ili za{tite djece); dijeljenje na{ih „ljudskih potencijala“ (nastavnika, pastira i stru~njaka); djelomi~ni odgo-vori na pozive; dijeljenje dru{tvenih veza (Ponekad „ljubomorno“ ~uvamo svoje dobrotvore!). Zajed-nice i provincije mogu, svaka na svojoj razini, od-lu~iti podr`ati projekte solidarnosti Reda. Organi-zacija „Spem Miram Internationalis“ nadzire pro-jekte koji se predla`u U~itelju Reda i osigurava

mudro kori{tenje novca kako bi sve donatorske zajednice i provincije bile sigurne u ono {to se doga|a s njihovim velikodu{nim prilozima (usp. internetska stranica „Spem Miram Internationalis“, www.spemmiram.org na kojoj se nalaze opis ciljeva, postupak prijave projekata, obrasci za podno{enje projekata i izvje{taji o provedbi projekata financi-ranih na razli~ite na~ine).

O~ito je da dobra dinamika solidarnosti zahtije-va odre|en broj uvjeta, a to su, dakako, zahtijevanje ~istih ra~una, polaganje ra~una o onome {to je ostva-reno, izra`avanje zahvalnosti, ali i volja da se ne zatvorimo u stavove kojima od sebe ~inimo `rtve i postajemo infantilno ovisni. Jedan mi je brat nedav-no ukazao na ~injenicu da bi se na{a dinamika soli-darnosti vjerojatno osna`ila kada bismo prona{li na~in da svi zajedno pokrenemo projekt solidarno-sti i s drugima, a ne samo me|u nama dominikanci-ma. Rekao mi je da mu je velika `elja da se na taj na~in proslavi Jubilej Reda: davanjem svijetu onoga {to smo primili!

To bi mogla biti dobra zaklju~na ideja ovoga pisma o kulturi solidarnosti. Naravno, trebamo dalje razvijati solidarnost me|u nama, i upravo }e to biti temeljni element osna`ivanja jedinstva Reda. No, kako sam naglasio na po~etku ovoga pisma, takva se kultura mora neprestano vra}ati na ~inje-nicu da nam je Dominik ostavio Red za koji je iza-brao da istovremeno bude propovjedni~ki i pro-sja~ki, opo na{aju}i tako Onoga ~iji dolazak na svijet `elimo navije{tati, Rije~ `ivota koja nam se objavila prose}i gostoljubivost ljudskoga roda kako bi pokazala da u Sinu Bog `eli biti solidaran sa svijetom.

U Rimu, 24. svibnja 2014.

Spomen na prijenos na{ega oca sv. Dominika

Va{ brat,Bruno Cadoré, OP

U~itelj Reda propovjednika

S francuskoga prevelaMarta Vlaji}

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

20

ZASJEDANJE DOMINIKANSKIH PROVINCIJALA U EUROPI

Redovito godi{nje zasjedanje dominikanskih pro-vincijala iz Europe odr`ano je od 7. do 11. travnja 2015. u samostanu i sveti{tu Madonna dell’Arco, kod Napulja, koje dominikanci vode od kraja 16. stolje-}a koje godi{nje posjeti milijun i pol osoba.

Tema ovogodi{njeg zasjedanja bila je „Uprava, duhovnost i sloboda“, {to je i ovogodi{nja tema de-vetnice u pripravi za jubilej 800. obljetnice Domini-kanskoga reda. Tema je obra|ena s nekoliko preda-vanja, priop}enja, izvje{}a i rasprava koje su slijedile nakon svakog interventa. Zasjedanje je zapo~elo s predstavljanjem provincija i izazova s kojima se sva-ka pojedina provincija suo~ava, {to pokazuje veliku raznolikost dominikanske prisutnosti i apostolata.

Vikar U~itelja Reda i njegov asistent za po~etnu formaciju te za sjeverozapadnu Europu i Kanadu dr. Vivian Boland (~lan Irske provincije) prikazao

je u svome predavanju antropolo{ke i teolo{ke te-melje dominikanskih Konstitucija, zaustavljaju}i se na ~etiri glavne teme: sloboda, demokracija (ili bo-lje re~eno koje vrste demokracije), koinokracija i po slu{nost.

Provincijal provincije sv. Dominika u Italiji dr. Fausto Arici (Milano) u svom je predavanju pod naslovom „Nastojanja na{e demokracije: koja se vrsta demokracije prakticira u Redu propovjedni-ka?“ prikazao tri poku{aja definiranja dominikan-skoga demokratskog sustava (uravnote`ena zajed-ni~ka suradnja u poslanju, su}ut/suosje}anje kao bitna poveznica zajedni{tva i poslanja, bratski raz-govor). Istaknuo je zna~enje „demokracije vrline“ (Robert Dahl), va`nosti procesa dono{enja odluka, kreativnosti, te opasnosti „spirale {utnje“ (Serge Moscovici) koja se pokazuje na skup{tinama u ne-

21

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

spremnosti dono{enja odluka i nesvjesnosti dio-ni{tva zajedni~kog dobra.

Zatim su trojica provincijala (aragonski provin-cijal u [panjolskoj dr. Martin Gelabert, francuski provincijal Michel Lachenaud i Provincije sv. Tome Akvinskog u Italiji Francesco La Vecchia) u priop-}enjima iznijeli prakti~ne probleme poslu{nosti.

Po~ev{i od Op}e skup{tine u Rimu 2010. godine, Dominikanski red je u restrukturiranju entiteta. To je potvrdila i Op}a skup{tina odr`ana u Trogiru 2013. godine. Provincijali su u priop}enjima upo-znati sa strukturalnim promjenama u Europi glede statusa generalnih i provincijskih vikarijata koje tre-baju biti dovr{ene do 2016. Tako je Generalni vika-rijat Balti~kih zemalja postao provincijski vikarijat Francuske provincije, koja tako|er ima vikarijat u Centralnoj Africi koji se broj~ano razvija te }e us-koro prerasti u viceprovinciju. Generalni vikarijat Ukrajine i Rusije postaje provincijski vikarijat Polj-ske provincije. Ma|arski generalni vikarijat postat }e sljede}e godine provincijski vikarijat njema~ke provincije Teutonije. Generalni vikarijat u Belgiji prerastao je u viceprovinciju Belgije; budu}i da se priprema dokidanje provincije u Flandriji, Flandrija i Valonija postat }e provincijski vikarijat Belgijske viceprovincije.

Tri dominikanske provincije u [panjolskoj ([pa-njolska, Aragon i Betica) zapo~ele su 2009. godine proces sjedinjenja u jednu [panjolsku provinciju. Proces sjedinjenja zavr{it }e u sije~nju 2016. s izbo-rom samo jednog provincijala. Tim provincijama ostaje tijekom ove godine i proces restrukturiranja provincijskih vikarijata u Dominikanskoj Republici, Kubi, Peruu, Ekvatorijalnoj Gvineji, Venezueli i Hong Kongu. Cilj je omogu}iti Redu da se osna`i u odre|enom podru~ju, a restrukturiranje je u vidu poslanja Reda.

Provincijali su tako|er obavije{teni o te{kim po-liti~kim situacijama u kojima djeluju bra}a domini-kanci pojedinih provincija i vikarijata: Centralna Afrika, Irak, Ukrajina, Rusija i Turska.

Na zajedanju europskih provincijala sudjelovao je i U~itelj Reda, brat Bruno Cadoré, koji je sudio-nicima izlagao na temu „Projekt zajednice kao in-strument uprave“, s pozivom na Konstitucije Reda (KKN 311) koje govore o va`nosti zajedni~kog

projekta. Uprava je stvar skup{tine, samostanske i provincijske, na kojima se planira zajedni~ki apo-stolski rad. Dominik je zamislio cilj i poslanje Reda, Temeljna konstitucija upravo time zapo~inje („pro-positum“), a zajednice su pozvane interpretirati taj Dominikov propositum. Stoga je vrlo va`no promi-cati rad skup{tina u Redu, na kojima se uvijek pro-pitkujemo u kakvoj se situaciji nalazi Crkva kojoj `elimo slu`iti, rekao je brat Bruno, podsjetiv{i po-novno na aktualnost ~etiriju prioriteta (granice) koja je zacrtala Op}a skup{tina Reda u Avili 1986.

U ~etvrtak popodne 9. travnja organiziran je po-sjet Pompejima, s euharistijskim slavljem u bazilici Gospe od Ru`arija, koje je predvodio mjesni biskup mons. Tommaso Caputo. Nakon euharistijskog slavlja nastavljen je susret sa sestrama dominikan-kama kongregacije Gospe od Ru`arija, koje je osno-vao dominikanski tre}oredac bl. Bartolomeo Longo (+1926.), istinski apostol krunice, koji je osjetio poziv da izgradi sveti{te Gospi od Ru`arija u blizini ru{evina staroga grada koji je 79. godine stradao u erupciji vulkana Vezuva.

U nastavku zasjedanja generalni promicatelj za Pravdu i mir brat Mike Debb izlo`io je va`nost pro-vincijskih promicatelja pravde i mira, promicatelja na europskoj razini te stalnog predstavnika Reda pri Ujedinjenim narodima u @enevi. Asistent U~itelja Reda za apostolski `ivot brat Orlando Acevedo Rueda prikazao je pripreme za 4. kongres o poslanju Reda, koji }e se odr`ati u Rimu od 16. do 21. sije~nja 2017., s temom „Poslani propovijedati evan|elje“, a obuhvatit }e 12 tematskih cjelina.

Generalni promotor proslave jubileja Reda brat Franklin Buitrago predstavio je klju~ne doga|aje koji }e obilje`iti veliki jubilej 800. obljetnice Reda: otvaranje na blagdan svih svetih Dominikanskog reda 7. 11. 2015., a sve~ano zavr{no euharistijsko slavlje 21. sije~nja 2017. u Sv. Ivanu Lateranskom (o~ekuje se dolazak i Pape). U sklopu proslave ju-bileja odr`at }e se i Op}a skup{tina Reda u Bologni od 16. srpnja do 4. kolovoza 2016. (datum proslave sv. Dominika u Bologni – na dan smrti). Predvi|eno je hodo~a{}e mlade bra}e studenata s U~iteljem Reda putovima sv. Dominika (1.-16. 7. 2016.).

Regens studija Hrvatske dominikanske provin-cije brat Sre}ko Koralija prikazao je rad pro{logo-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

22

di{njega 17. Me|unarodnog studijskog tjedna za bra}u u formaciji i planove za ovogodi{nji 18. Tjedan i Konferenciju krajem kolovoza u Trogiru (^iovo). Nositelj projekta je Hrvatska dominikanska pro-vincija, a dominikanski provincijali iz Europe podr-`avaju ovaj jedinstveni projekt susreta i dijaloga mladih dominikanaca. I ove su godine provincijali dali i financijsku potporu ovome projektu.

Posljednjeg dana zasjedanja, u subotu 11. travnja, asistent za po~etnu formaciju brat Vivian Boland prikazao je rad na projektu Op}eg plana formacije (Ratio formationis generalis) i Op}eg plana studija (Ratio studiorum generalis) koji se pripremaju, u suradnji s provincijalima, odgojiteljima i regensima

studija, a bit }e predlo`eni na odobrenje Op}oj skup{tini Reda u Bologni u srpnju 2016. godine. Ponovno je istaknuta potreba redovitog susreta pro-vincijala i regenesa studija, odgojitelja kao umre-`avanje dominikanskoga pokreta mladih.

Posljednjeg dana zasjedanja odlu~eno je da }e se sljede}e zasjedanje dominikanskih provincijala iz Europe u godini velikoj Jubileja 800. obljetnice Reda odr`ati u Hrvatskoj, tj. u Dubrovniku od 29. o`uj-ka do 2. travnja 2016. godine. Odjek organizacije Op}e skup{tine definitora u Trogiru 2013. ostavio je vidljive znakove. A moglo se to vidjeti i na ovo-godi{njem zasjedanju provincijala da se ~esto citi-ralo odluke Op}e skup{tine u Trogiru.

brat Anto Gavri}, OP

Studijski tjedan na temu „Ljudska znati`elja i znanje i Kristovo ste~eno znanje“ (Human curiosity and knowledge and Christ’s acquired knowledge) odr`at }e se 23.-30. kolovoza 2015. u Trogiru (^iovo).

U sklopu Studijskoga tjedna, odr`at }e se 28.-29. kolovoza konferencija „Vjerovanje, znati`elja, znanje i spoznaja“ (Belief, curiosity, knowledge and cognition).

Slu`beni jezici Tjedna i Konferencije su engleski, francuski i hrvatski. Tjedan i Konferenciju podr`avaju IEOP, Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ili{ta u Splitu i Me|unarodno dominikan-sko sveu~ili{te DOMUNI.

23

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

REDOVNICI – ^UVARI KR[]ANSKE BA[TINE U IRAKU

U predgra|u Erbila, u ira~kom Kurdistanu, dva su redovnika prikupila ono {to mo`e biti kr{}anska ba{tina, i tako je spasili od uni{tenja d`ihadista. Otac Najeeb Michaeel je Ira~anin, vedar i odjeven u bije-li dominikanski habit, prenosi Alice Fordham za National Public Radio. Drugi je otac Columba Ste-wart, visoki Teksa{anin, mr{av, odjeven u crno i nosi nao~ale s tamnim okvirom. Obojica su redovnici. U predgra|u Erbila posje}uju kr{}ane koji su prona{li uto~i{te u zgradama koje su u izgradnji.

Prognanici primaju razli~itu nu`nu pomo} od Crkve i nevladinih organizacija: hranu, posu|e, sred-stva za grijanje, i tako dalje. Brojni su napustili svo-je domove pro{loga ljeta, nose}i samo odje}u koju su imali na sebi. No, misija dvaju redovnika je stro-ga tajna, u osamljenoj ku}i ~iji polo`aj mora ostati nepoznat. U njoj se ~uvaju rukopisi, svete knjige i arhivi koje su uspjeli spasiti bje`e}i iz samoprogla-{ene Islamske dr`ave.

Tajna misija: spasiti spise!

Ni sve}enici nisu bili po{te|eni kao ni ostatak stanovni{tva, podsje}a L’oeuvre d’Orient (Kr{}ani iz Francuske u slu`bi kr{}ana na Istoku), morali su pobje}i, ostavljaju}i sve za sobom. Nekoliko je re-dovni~kih zajednica izgubilo svoje knji`nice.

No, zahvaljuju}i dalekovidnosti oca Michaeela, koji je uvidio da se prijetnja pribli`ava, spa{en je dio ira~ke kr{}anske ba{tine. Usred islamisti~ke pobune u Mosulu 2008. godine dominikanci su potiho pre-selili svoju knji`nicu u mjesto Karako{.

Knji`nica je ponovno preseljena 2014. godine, neposredno prije nego {to je Islamska dr`ava za uzela

grad. To je od neprocjenjive vrijednosti: dominikan-ci su prisutni u Mosulu od 1750. godine i prikupili su nekoliko tisu}a drevnih rukopisa.

Otac Michael pripovijeda kako se izvukao, kri-{om u 5 sati ujutro, neprimjetno koliko je mogao sa svojim velikim kamionom punim knjiga. „Pro{li smo tri kontrolne rampe bez problema i mislim da nas je {titila ruka Bla`ene Djevice Marije“, priznaje.

„Da sve ovo ne nestane“

Osim dominikanske knji`nice, ova dva redov nika ~uvaju kataloge, zapisnike, knjige i rukopise, sve-ukupno gotovo 50 000 djela. Dio tih spisa napisan je na sirijskom, varijanti aramejskog jezika kojim je Isus govorio.

Sasvim je sigurno {to bi se dogodilo s tim djelima, kad bi ih otkrili d`ihadisti Daesha. Mladi „kalifat“ je pokazao da nema apsolutno nikakvog po{tovanja prema svemu {to je dio ira~ke povijesti. Sje}amo se posebno uni{tenja groba proroka Jone, mjesta koje su ~astili i kr{}ani, kao i muslimani.

Uni{tili su monumentalna asirska vrata, koja datiraju iz osmog stolje}a prije Krista. Ova spa{ena djela predstavljaju izme|u ostalog zabranjene stva-ri, lica i „proroke islama“, i zasigurno bi bila spalje-na. Dva redovnika koji ~uvaju ovo blago ne kriju svoju bojazan da kr{}ani potpuno nestanu iz Iraka. Oni poku{avaju spasiti kr{}ansku kulturu prije nego {to nestane, posebice tako {to digitaliziraju rukopise kako bi {to ve}i broj ljudi imao pristup toj ba{tini.

Izvor: www.aleteia.org

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

24

KANONIZIRANA MARIJA ALFONSINA DANIL GHATTASUTEMELJITELJICA KONGREGACIJE SESTARA SVETE KRUNICE

Papa Franjo proglasio je svetom Mariju Alfon-sinu Danil Ghattas iz Jeruzalema u nedjelju 17. svib-nja 2015. u Rimu.

Marija Alphonsina Danil Ghattas ro|ena je u Jeruzalemu 4. listopada 1843. iz obitelji u kojoj je dobila dobru kr{}ansku naobrazbu. Roditelj su joj bili Palestinci, koji su na poseban na~in {tovali Bla-`enu Djevicu Mariju od krunice. Na kr{tenju 19. studenoga dobila je ime Mariam Soultaneh (Sve-silni). Godine 1858. stupila je u zajednicu sestara sv. Josipa, zapo~ela studij, a kasnije i novicijat. Na ob-la~enju uzela je redovni~ko ime Marija Alfonsina. Prve redovni~ke zavjete polo`ila je 1863. Nakon zavjetovanja bila je katehistica u pu~koj {koli u Je-ruzalemu, gdje se isticala svojim `arom i kvalitetom svoga rada. Promicala je osnivanje bratov{tine Bez-gre{nog za~e}a (koja }e kasnije uzeti ime „K}eri Marijine“), a kasnije vodi i udrugu Kr{}anskih majki.

Godine 1865. premje{tena je u Betlehem gdje nastavlja svoju slu`bu u nastavi. Bla`ena Djevica Marija ukazala joj se prvi put 6. sije~nja 1874. To~no godinu dana kasnije imala je drugo ukazanje i Gospa ju je pozvala da utemelji novu redovni~ku obitelj koja bi uzela ime Kongregacije svete krunice. Ona je, dakle, oti{la do patrijarha Jeruzalema mons. Vin-cenza Bracca te mu iznijela svoja misti~na iskustva; prelat ju je ohrabrio i povjerio je duhovnom vodsvu don Antonija Bellonija.

Tijekom tog vremena neke sestre K}eri Marijine po~ele su razmi{ljati da se posvete Gospodinu u redovni~kom `ivotu te su taj projekt iznijele svom ispovjedniku ocu Joussefu (Josipu) Tannousu Yam-minu (1838.-1892.), kancelaru jeruzalemskog patri-jarha latinskog obreda i dominikanskom tre}oredcu.

Nakon sedam uzastopnih ukazanja Bla`ena Djevica Marija joj pokaza lik oca Joussefa Tannousa, i re~e joj da po|e k njemu: on je zatra`io da Marija Alfon-sina zapi{e svoja misti~na iskustva o kongregaciji koju je Djevica Marija tra`ila da osnuje.

U srpnju 1880. godine mlade K}eri Marijine, pod okriljem oca Tannousa, zapo~ele su zajedni~ki ̀ ivot, a 15. prosinca 1881. obukle su redovni~ki habit iz ruku jeruzalemskog patrijarha mons. Bracca. U skladu s onim {to je Djevica nadahnula, uzele su za svoju ustanovu naziv „Sestre svete krunice“.

Sestra Alfonsina dobila je od Svetog Oca 12. ruj-na 1880. dispensu od zavjeta koje je polo`ila u Kon-gregaciji sestara svetog Josipa. Tri godine kasnije, 7. listopada 1883., u{la je u Kongregaciju sestara svete krunice. Osmog prosinca iste godine obukla je re dovni~ki habit (zadr`av{i redovni~ko ime Ma-rija Alfonsina) te 1. o`ujka 1884. zapo~ela novicijat. A 7. o`ujka 1885. devet prvih novakinja polo`ilo je redovni~ke zavjete, a me|u njima i Marija Alfonsina. Sam patrijarh je predvodio slavlje. Ve} 25. srpnja poslana je u Jaffu, u Galileju, blizu Nazareta, gdje je djelovala kao u~iteljica.

Sa svojom sestrom Hanneh 1. studenog 1886. godine otvorila je {kolu za djevojke u Beit-Sahouru, a sljede}e godine oti{la je s drugim sestrama osno-vati novu ku}u i u Salt, u Jordanu. Pravilo Sestara svete krunice potvr|eno je 2. studenog 1887., a dvije godine kasnije dobilo je biskupijsku potvrdu.

Godine 1889. poslana je u Naplus, gdje je mogla ostati nekoliko mjeseci, jer se zbog `ute groznice morala vratiti na lije~enje u ku}u maticu u Jeruza-lem. Kao redovnica, primljena je 4. listopada 1890., uo~i blagdana Gospe od Ru`arija, u Tre}i domini-

25

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

kanski red u samostanu u Jeruzalemu. Po~etkom 1892. odlazi u Zababdeh, a od 1893. do 1908. bila je poglavarica samostana u Betlehemu. Od 1909. do 1917. ponovno boravi u ku}i matici u Jeruzalemu, a potom joj je povjereno osnivanje siroti{ta u Ain Karemu.

U o`ujku 1927. njeno se zdravstveno naglo po-gor{alo. Umrla je na glasu svetosti, na blagdan Na-vje{tenja Gospodinova 25. o`ujka 1927., dok je molila krunicu sa svojim sestrama, to~no u vrijeme koje je bila prorekla. Sprovod je bio 26. o`ujka. Nje-zina primordialna uloga suutemeljiteljice pokazala se tek nakon njezine smrti, pri ~itanju njezinih osob-nih bilje`aka.

Unato~ velikom i neprekinutom {irenju njezine svetosti, neke interne pote{ko}e u ustanovi Sestara svete krunice i te{ka politi~ka situacija na Bliskom istoku, sprje~avale su brzi po~etak postupka za bea-tifikaciju i kanonizaciju. Biskupijski postupak za-po~eo je u Jeruzalemu 1986. godine, a zavr{io je 1987. Nakon zavr{ene propisane procedure, dekret o herojskim krepostima progla{en je 15. prosinca 1994. Godine 2004. zapo~elo je ispitivanje navodnog ~uda na biskupijskoj razini, a zavr{eno je 2005. Nakon zavr{etka propisane procedure, 3. srpnja 2009. progla{en je dekret o ~udu.

Progla{ena je bla`enom 22. studenog 2009. u ba-zilici Navje{tenja u Nazaretu.

Na konzistoriju 14. velja~e 2015. u bazilici svetog Petra Sveti Otac najavio je da }e bl. Marie Alphon-sine Danil Ghattas biti progla{ena svetom 17. svib-nja 2015. u Svetom Petru.

Godine 1959. Kongregacija sestara svete krunice postala je ustanova papinskog prava. U~itelj Reda brat Timothy Radcliffe dopustio je 29. svibnja 1995. pripojenje Kongregacije sestra svete krunice iz Je-ruzalema Redu propovjednika.

Danas sestre Kongregacije svete krunice djeluju u Palestini (Pojas Gaze), Izraelu, Jordanu (20 za-jednica, tri gimnazije za djevojke i jedna bolnica), Libanonu (12 zajednica, Egiptu, Siriji, Kuvajtu, u nekim emiratima Perzijskog zaljeva (Abu Dhabi, Shariqah) i Rimu.

Kongregacija broji 300 sestara (iz Palestine, Jor-dana, Libanona i Sirije). Brojne {kole koje vode se-stre poha|aju, uz kr{}ane, i muslimani jer su te {kole tra`ene.

prirediobrat Anto Gavri}, OP

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

26

MALO STATISTI^KIH PODATAKA IZ REDA NA DAN 31. PROSINCA 2014.

836 studenta (od toga provincije koje imaju iznad deset studenata)

82 - Vijetnam

67 - Provincija sv. Josipa u SAD-u

63 - Provincija sv. Josipa u Nigeriji

53 - Poljska

45 - Filipini

42 - Ekvador

41 - Indija

41 - Hong Kong

36 - Kolumbija, Francuska

22 - Viceprovincija sv. Augustina u Zapadnoj Af rici; Generalni vikarijat u Kongu

20 - Provincija Australije i Novog Zelanda

18 - Toulou{ka provincija

17 - Meksiko

16 - Kanada; Provincija Imena Isusova u SAD-u,

15 - Hrvatska, Viceprovincija Pakistan, Provincija sv. Alberta Velikog u SAD-u

13 - Argentina

12 - Irska

10 - [panjolska provincija, Brazil

Na kraju 2014. godine bilo je 201 bra}e u no vicijatu, 76 |akona i 107 zare|ena sve}enika (2013. = 82).

Novaci:

22 - Vijetnam

19 - Poljska

15 - Sv. Josip u SAD-u

12 - Hong Kong

11 - Hrvatska

9 - Nigerija

8 - Filipini, Indija

7 - Sv. Imena u SAD-u

6 - [panjolska, Francuska, Sv. Toma u Italiji, Ko-lumbija, Sv. Albert Veliki u SAD-u

5 - Portugal, Ekvator

322 bra}e suradnika (Vijetnam 38, Poljska 27, [pa-njolska provincija 28, Kanada 25)

36 biskupa (5 iz Francuske Provincije, po 3 iz [pa-njolske provincije, Malte i Provincije sv. Josipa u SAD-u; 2 iz Brazilske provincije, 2 Toulouse – Fran-cuska)

Umrlo je 98 bra}e, a 19 je bra}e sve}enika napustilo Red.

Na kraju 2014. godine Red je brojio 261 samostan i 316 ku}a.

27

IZ PROV

INC

IJALA

TA

Od 17. do 24. sije~nja U~itelj Reda obavio vizi-taciju Provincije.

24. sije~nja u bolnici u Splitu umro brat Jure Bu-ljan, brat suradnik, ~lan splitskoga samostana.

Od 26. do 30. sije~nja 2015. brat Stipe Juri~, de-kan Teolo{kog fakulteta Papinskog sveu~ili{ta sv. Tome u Rimu (Angelicum) odr`ao novacima u Du-brovniku {kolu novicijata posve}enu uvodu u Sveto pismo.

28. sije~nja brat Matijas Farka{ asigniran u samo-stan sv. Dominika u Dubrovniku.

11. velja~e brat Dario Pavlinovi}, student II. go-dine na KBF-u u Zagrebu, napustio Red.

19. velja~e brat Stjepan Krasi} potvr|en za ~lana samostanskog vije}a u Dubrovniku.

Od 10. do 13. o`ujka provincijal obavio vizita ciju u studentatu u Zagrebu.

22. o`ujka brat Ivan Marija Tomi} izabran za pred stavnika bra}e studenata u novoosnovano Vije-}e za odgoj.

27. o`ujka bra}a Mirko Irenej Vlk i Domagoj Polan{~ak polo`ili ispit propisan za prezbitersko re|enje prema na{im Konstitucijama (KKN 248, 1) pred ~lanovima povjerenstva za ispit re|enika HDP.

1. travnja brat Zvonko D`anki} potvr|en za priora samostana bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu; slu`bu je prihvatio 3. travnja.

Od 8. do 11. travnja u Rimu brat Nikola Leopold Noso sudjelovao na seminaru za odgojitelje i odgo-jiteljice u posve}enom `ivotu.

16. travnja u samostanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu sastalo se novoformirano Vije}e za odgoj (prema odluci U~itelja Reda nakon vizitacije) u sa-stavu: provincijal Anto Gavri}, regens studija Sre}-ko Koralija, u~itelj studenata Anto Boba{, podu~itelj studenata Alojz ]ubeli}, u~itelj novaka Nikola Leopold Noso, u~itelj sjemeni{taraca i postulanata Petar Gali}, predstavnik bra}e studenata Ivan Mari-ja Tomi} i moderator studija bra}e studenata Do-magoj Augustin Polan{~ak.

Brat Petar Gali} organizirao je zajedni~ke susre-te za one koji se zanimaju za Red: 6.-8. o`ujka (Za-greb, Kontakova – 9 mladi}a), 17.-19. travnja (Pe-trov~e – 11 mladi}a).

Od 29. travnja do 1. svibnja provincijal obavio vizitaciju u novicijatu u Dubrovniku.

22. svibnja brat Lovro Kr`elj, student 3. godine KBF-a, napustio Red.

31

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

DUHOVNE VJE@BE 2015.BRA]E HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Kao i proteklih godina i ovogodi{nje duhovne vje`be odr`at }e se u Bolu od nedjelje 21. lipnja u 21.00 sat do podneva u petak 26. lipnja. Pozivam priore i starje{ine samostana, kao i du`nosnike Pro-vincije, da sudjeluju na ovim duhovnim vje`bama, te potaknu bra}u na sudjelovanje u ovim duhovnim vje`bama imaju}i na umu pripravu za na{ Jubilej 2016., kao i trajanje milosne Godine posve}enog `ivota.

Voditelj duhovnih vje`bi je mons. Stanko Jer~i}, generalni vikar Hvarsko-bra~ko-vi{ke biskupije, ~lan Sve}eni~kog bratstva svetog Dominika.

Molim samostanske priore i starje{ine da star-je{ini bolskog samostana bratu Damiru [oki}u jave najkasnije do 21. svibnja 2015. imena bra}e koja }e sudjelovati na ovogodi{njim duhovnim vje`bama.

Konstitucije nam vele da „sva bra}a moraju sva-ke godine obaviti duhovne vje`be u trajanju od {est dana“ (KKN 68).

Uz bratski pozdrav u ocu Dominiku!

brat Ivan Iko Mateljan, OPorganizator duhovnih vje`bi

Molitva za Jubilej 800. obljetnice Reda propovjednika:

Bo`e, O~e milosr|a,

koji si slugu svojega Dominika de Guzmána pozvao

da krene na put vjere kao putuju}i hodo~asnik i propovjednik milosti,

dok se pripremamo za proslavu jubileja Reda, molimo te, ulij ponovno u na{a srca

Duha uskrsloga Krista,

kako bismo vjerno i radosno navije{tali Evan|elje mira,

po istom Kristu, Gospodinu na{emu. Amen.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

32

PROVINCIJALOVA KRONIKA

U zimskom semestru akademske godine 2014./15. provincijal predaje na Filozofskom fakultetu Dru`-be Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu: glavni kolegij „Povijest anti~ke filozofije“ (5 sati tjedno), izborni kolegij „Izabrani tekstovi iz anti~ke filozofije“ (2 sata tjedno, kolegij izvodi s. Ivana Pavla Novina, OP) i seminar: Aristotel, Metafizika.

U ljetnom semestru predaje: glavni kolegij „Po-vijest filozofije srednjeg vijeka“ (5 sati tjedno), iz-borni kolegij „Uvod u filozofiju sv. Tome Akvin-skog“ (2 sata tjedno, kolegij izvodi s. Ivana Pavla Novina, OP) i seminar: „Toma Akvinski, De ente et essentia – O bi}u i biti“.

Na Prvome programu Hrvatskog radija sudje luje u emisiji „Duhovna misao“ u 06.05 ujutro i reprizom oko 19.20 sati.

14. prosinca 2014., sudjelovao u euharistijskom slavlju koje je predvodio kardinal Josip Bozani} na otvaranju Godine posve}enog ̀ ivota u Zagreba~koj nadbiskupiji.

18. prosinca, prije podne odr`ao prigodni bo`i}-ni duhovni nagovor novinarima, suradnicima i za-poslenicima Glasa Koncila; ru~ak u samostanu na Pe{~enici, proslava 50. obljetnice sve}eni{tva brata Vjekoslava Lasi}a.

22. prosinca, ujutro, odr`ao prigodni bo`i}ni du-hovni nagovor djelatnicima Nadbiskupskoga du-hovnog stola; u zgradi HBK razgovor s ravnateljem Hrvatske inozemne pastve vl~. Tomislavom Marki-}em o misijama koje dominikanci vode u Parizu i Kemptenu; popodne sudjelovao u jednosatnoj tele-vizijskoj emisiji na Z1 o redovni{tvu.

33

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

25. prosinca, predvodio ve~ernju bo`i}nu misu i propovijedao u @upi Bezgre{nog Za~e}a u Male{ni-ci-Oranice u Zagrebu.

26. prosinca, sudjelovao u emisiji o redovni{tvu na HTV 1; koncert „Bo`i} u Ciboni“, na kojem je Redovni~ki ban aid izveo redovni~ku himnu „Hva-la redovnika“.

1. sije~nja 2015., predvodio ve~ernju misu i pro-povijedao u @upi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

3. sije~nja, pomagao u blagoslovu obitelji u @upi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

4. sije~nja, 2. nedjelja po Bo`i}u, predvodio ve-~ernju misu i propovijedao u kapelici Ranjenog Isu-sa u Zagrebu.

6.-11. sije~nja, vodio duhovne vje`be sestrama franjevkama od Bezgre{ne ([ibenik) u Zagrebu (Pan-tov~ak).

10. sije~nja predvodio ve~ernju misu i propo-vijedao u `upi u Sesvetskim selima, na godi{njem okupljanju Hrvata iz Tesli}a-Be`lje-Komu{ine.

16. sije~nja, pratio u vizitaciji bra}i u Sloveniji (@alec, Petrov~e) vikara U~itelja Reda brata Viviana Bolanda i sociusa za zemlje isto~ne Europe brata Krzysztofa Poplawskog.

17. sije~nja s bra}om Vivianom i Krzysztofom posjetio samostan u Trogiru i na ̂ iovu, nave~er do-~ekali U~itelja Reda u splitskoj zra~noj luci i otpra-tio ih sve do samostana u Splitu.

18. sije~nja, vizitacija samostanu u Bolu; na misi u samostanskoj crkvi u Bolu, u 11.00 sati, predvodio misu i prevodio propovijed U~itelja Reda; popodne s U~iteljem Reda posjetili brata Juru Buljana u split-skoj bolnici; nave~er predvodio misu i propovijedao u samostanskoj crkvi u Splitu.

19. sije~nja susret s konzervatorima i izvo|a~ima radova na obnovi oltara u samostanskoj crkvi na ^iovu; popodne razgovor s direktorom poduze}a „Spegra d.o.o.“ u Splitu o radovima na obnovi zvo-nika samostanske crkve na Kor~uli.

20. sije~nja pratio U~itelja Reda i brata Viviana u vizitaciji samostanu u Rijeci; na ru~ku u samostanu bio je i rije~ki nadbiskup mons. Ivan Dev~i}; nave~er predvodio misu u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagre-bu i prevodio propovijed U~itelja Reda.

21. sije~nja, pratio U~itelja Reda i brata Viviana u posjetu samostanu sestara dominikanki u Zagrebu (Trnje); predvodio misu i prevodio propovijed U~i-telja Reda te razgovor sa sestrama poslije mise.

22. sije~nja, predvodio ve~ernju misu i propo-vijedao u @upi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enici i poslije mise prevodio razgovor U~itelja Reda s ~lanovima Dominikanske obitelji.

23. sudjelovao na zasjedanju Provincijskog vije}a na kojem je U~itelj Reda iznio zaklju~ke vizitacije na{oj Provinciji.

27. sije~nja, u samostanskoj crkvi u Splitu pred-vodio misu zadu{nicu i propovijedao nakon spro-voda brata Jure Buljana.

28. sije~nja, sudjelovao u radu Vije}a HKVRPP-a u Zagrebu-Dubravi (kapucini); nave~er nazo~io pre-mijeri filma „Uzdol 41“ u dvorani „Vijenac“ na Kap-tolu.

29. sije~nja u Zagrebu sudjelovao u radu Vije}a HBK za ustanove posve}enog `ivota.

30. sije~nja u samostanu u Zagrebu primio pro-~elnika Konzervatorskog odjela u Trogiru dr. Miro-slava Kati}a radi nastavka radova na obnovi samo-stana Sv. Kri`a na ^iovu.

31. sije~nja kod salezijanaca u Zagrebu sudjelovao u proslavi 200. obljetnice ro|enja don Ivana Bosca; euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico.

1. velja~e predvodio ve~ernju misu i propovijedao u @upi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

2. velja~e – Dan posve}enog ̀ ivota: ujutro sudje-lovao u 50-minutnoj emisiji „Susret u dijalogu“ o redovni~kom ̀ ivotu na Prvom programu Hrvatskog radija; nave~er sudjelovao na euharistijskom slavlju u zagreba~koj katedrali koje je predvodio pomo}ni biskup zagreba~ki mons. Valentin Pozai}.

4. velja~e susret i razgovor s ~lanovima samostan-skog vije}a u Zagrebu (Kolonija).

5. velja~e predvodio ve~ernju misu i propovijedao u @upi bl. Alojzija Stepinca u Virovitici u sklopu devetnice za patron `upe.

6. velja~e, u provincijalatu razgovarao s gosp. Kre{imirom ^okoli}em (HTV) o snimanju doku-mentarnog filma o hrvatskim dominikancima pri-godom jubileja 800. obljetnice Reda.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

34

7. velja~e, Zagreb-samostan sestara milosrdnica, predsjedao prvom skup{tinom Redovni~koga band aida.

9. velja~e, u provincijalatu razgovarao sa star-je{inom samostana u Bolu bratom Damirom [oki-}em i provincijskim ekonomom bratom Kristijanom Rai~em o provo|enju odluka provincijskog vije}a glede bolskoga samostana.

10. velja~e – Stepin~evo: sudjelovao na euhari-stijskom slavlju u zagreba~koj katedrali koje je pred-vodio kardinal Josip Bozani}.

11. velja~e, Zagreb – kino „Europa“: nazo~io pre-mijeri filma „In odium fidei“ o ubijenim hercego-va~kim franjevcima.

12.-16. velja~e boravio u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu.

18. velja~e otvorio izlo`bu „Hrvatski sveci i bla-`enici“ akademskog slikara Matka Antol~i}a u sa-mostanu bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu.

}em i razgovor o simpoziju u Kotoru i kanoniza ciji bl. Ozane Kotorske.

2. o`ujka sudjelovao u radu Vije}a HKVRPP-a u Zagrebu.

3. o`ujka: primio na razgovor devetoricu intere-senata za Red tijekom prvoga vikenda koji je brat Petar Gali} organizirao u samostanu u Zagrebu (Ko-lonija).

11. o`ujka, sudjelovao na proslavi Dana KBF-a u Zagrebu ([alata) – bratu Mirku Ireneju Vlku do-dijeljena diploma o licencijatu.

14. o`ujka sudjelovao na nacionalnom hodo~a{-}u redovnika i redovnica u Mariji Bistrici – euhari-stijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozani} u koncelebraciji s hrvatskim biskupima i apostolskim nuncijem.

16. o`ujka na Sve}eni~kom danu Zagreba~ke nad-biskupije odr`ao nagovor i ispit savjesti (Pokorni~ko bogoslu`je); sudjelovao je i kardinal te trojica pomo}-nih biskupa zagreba~kih.

17. o`ujka predvodio misu i propovijedao u @upi sv. Josipa u Zagrebu (Tre{njevka) u sklopu devetni-ce za proslavu Sv. Josipa koji su vodila bra}a domi-nikanci.

22. o`ujka sudjelovao na slavlju biskupskog re-|enja fra Ivice Petanjka OFMCap. u katedrali u Krku.

25. o`ujka – Blagovijest, Dan Provincije: sudje-lovao na Studijskom danu Provincije, a nave~er predvodio misu i propovijedao.

31. o`ujka susreo se s ministrom pravosu|a gosp. Orsatom Miljeni}em u Ministarstvu pravosu|a i razgovarali o povratu oduzete imovine.

2. travnja – Veliki ~etvrtak: predvodio misu Ve-~ere Gospodnje i propovijedao u kapelici Ranjenog Isusa u Zagrebu.

3.-4. travnja sudjelovao u obredima Velikog pet-ka u samostanu na Koloniji, a na Vazmenom bdjenju u samostanu na Pe{~enici.

5. travnja – Uskrs: predvodio misu i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

6.-11. travnja sudjelovao na zasjedanju europ-skih dominikanskih provincijala (IEOP), Madonna dell’Arco (Napulj).

24. velja~e posjetio predsjednika Sabora gosp. Josipa Leku.

25. velja~e zajedno s vl~. Ivanom Toljem (Styria) odr`ao predavanje u sklopu tribine „Korizma na Pe{~enici“ na temu „Tko ima autoritet taj ima mo}? Uprava u dominikanskoj tradiciji“

28. velja~e, Zagreb – Palmoti}eva, sudjelovao na euharistijskom slavlju u bazilici Srca Isusova koje je predvodio kardinal Josip Bozani} prigodom otvara-nja postupka sluge Bo`jega o. Ante Gavri}a DI.

1. o`ujka, Zagreb – samostan sestara dominikan-ki: susret s kotorskim biskupom mons. Ilijom Janji-

35

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

11.-12. travnja pohodio biskupa u Luceri (mons. Demenico Cornacchia) i razgovarali o tijeku po-stupka za kanonizaciju bl. Augustina Ka`oti}a; u nedjelju 12. travnja koncelebrirao na misi u katedra-li gdje se nalazi Ka`oti}ev grob.

12.-13. travnja posjetio kolege sa studija u domi-nikanskom samostanu sv. Nikole u Bariju.

16. travnja u samostanu u Zagrebu (Kolonija) sudjelovao u radu Vije}a za odgoj.

17. travnja prijepodne sudjelovao u radu provin-cijskog vije}a u Zagrebu (Kolonija); popodne primio gradona~elnika Kor~ule gosp. Andriju Fabrisa i raz-govarali o obnovi zvonika samostanske crkve sv. Nikole u Kor~uli.

18. travnja bio kum na krizmi u Karlovcu, u na-cionalnom sveti{tu sv. Josipa.

19. travnja – Petrov~e: pohodio bra}u u Slove niji i razgovarao o odluci U~itelja Reda nakon vizitaci-je Provinciji da se bra}a spoje u jednu zajednicu; popodne nas je posjetio i celjski biskup mons. Sta-nislav Lipov{ek; tako|er razgovarao s nekoliko in-teresenata na drugom susretu koji je brat Petar Gali} organizirao u samostanu u Petrov~u.

23. travnja – Lipa, Tomislavgrad predvodio spro-vod Anice D`anki}, majke brata Zvonka.

25. travnja sudjelovao na dodjeli nagrada na 4. Susretu hrvatskoga dje~jega duhovnoga stvarala{tva; popodne vjen~ao jedan bra~ni par u `upnoj crkvi sv. Brcka u Brckovljanima.

26. travnja predvodio misu i propovijedao u sa-mostanu sestara dominikanki u Zagrebu (Trnje) u sklopu trodnevlja za proslavu blagdana bl. Ozane Kotorske.

27.-28. travnja: Kotor, sudjelovao na proslavi 450. obljetnice smrti bl. Ozane Kotorske te sutradan odr-`ao predavanje na prigodnom me|unarodnom sim-poziju o Bla`enici.

28. travnja – 1. svibnja: samostan sv. Dominika u Dubrovniku – vizitacija novicijata; posjetio i bra}u i sestre u Gru`u.

2. svibnja – Marija Bistrica: predvodio misu i pro-povijedao na 7. Dominikanskom hodo~a{}u kru-ni~ara.

3. svibnja sudjelovao u proslavi 50. obljetnice @upe Kraljice sv. krunice u Zagrebu; euharistijsko slavlje predvodio je zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}.

4. svibnja razgovarao s gosp. Kre{imirom ^o-koli}em (HTV) o snimanju dokumentarnog filma krajem svibnja o hrvatskim dominikancima prigo-dom jubileja 800. obljetnice Reda.

6. svibnja predvodio misu i propovijedao u na-cionalnom sveti{tu sv. Josipa u Karlovcu.

10.-16. svibnja – Lovran: vodio duhovne vje`be sestrama Dru`be Presvetoga Srca Isusova; susreo se s rije~kim nadbiskupom mons. Ivanom Dev~i}em.

16.-17. svibnja posjetio bra}u u samostanu u Ri-jeci; u nedjelju 17. travnja predvodio dvije mise i propovijedao.

19. svibnja u Zagrebu sudjelovao u radu Vije}a HBK za ustanove posve}enog `ivota.

20. svibnja vodio ujaku sprovod i misu zadu{nicu u Zagrebu.

21. svibnja u Provincijalatu primio gradona~el-nika Trogira Antu Stipi~i}a i predsjednika uprave Hrvatskih cesta gosp. Edu Kosa.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

36

DRUGA VIZITACIJA U^ITELJA REDA NA[OJ PROVINCIJI

U~itelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré boravio je od 17. do 24. sije~nja 2015. u vizitaciji na{oj Provinciji. Sa svojim najbli`im suradnicima Ircem bratom Vivianom Bolandom, vikarom Reda zadu`enim za po~etnu formaciju te asistentom za-du`enim i za Hrvatsku dominikansku provinciju, Poljakom bratom Krzysztofom Poplawskim, bio je u drugoj vizitaciji hrvatskih dominikanaca. Posjetio je samostane u Splitu, Bolu na Bra~u, sv. Dominika u Dubrovniku, Kraljice sv. krunice u Zagrebu, Rije-ci i Zenici. Ostale dominikanske zajednice u Hrvat-skoj obi{ao je u prvoj vizitaciji 2011. Naglasak cje-lotjednoga susreta bio je na ku}ama formacije mla-dih dominikanaca u Splitu, Dubrovniku i zajednici Kraljice svete krunice u Zagrebu pa je razgovarao s

novacima, studentima, ~lanovima Vije}a za odgoj i Povjerenstva za intelektualni `ivot. Posjetio je i se-stre dominikanke u Zagrebu te je razgovarao s Do-minikanskom obitelji, ~lanovima lai~kih bratstava i sve}eni~kog bratstva sv. Dominika. Susreo se i s dubrova~kim biskupom mons. Matom Uzini}em i rije~kim nadbiskupom mons. Ivanom Dev~i}em.

S Provincijskim je vije}em U~itelj Reda razgo-varao o va`nosti bolje raspodjele Provincije prema apostolskim potrebama te o kulturi formacije mla-dih dominikanaca.

Otvoreni javnosti bili su susret sa `upljanima u Zenici nakon mise te susret s Dominikanskom obi-telji nakon mise u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a na

37

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

zagreba~koj Pe{~enici u ~etvrtak 22. sije~nja. Nakon predstavljanja dominikanskoga sve}eni~kog i lai~kih bratstava okupljeni su na Pe{~enici U~itelju Reda postavljali razli~ita pitanja, a on im je, uz prijevod provincijala brata Ante Gavri}a s francuskoga jezika, odgovarao i uputio brojne poruke. Govorio je o

komplementarnosti kojom dominikanci sve}enici, bra}a, ~asne sestre, zavjetovani biskupijski sve}eni-ci i laici povezuju razli~ite dominikanske karizme kako bi izrazili vi{estruke na~ine pribli`avanja Bo`je rije~i i razli~itost ljubavi prema svijetu i iskustvu vjere. „Ta nam komplementarnost treba pomo}i da bolje ostvarimo evangelizaciju danas {to je nama dominikancima primarno. Cijenite jedni druge zbog svega {to radite za evangelizaciju, sa~uvajte ljudske, duhovne i apostolske razloge zbog kojih ste osno-vali bratstva, dopustite da vas vodi Bo`ja rije~ kada je navije{tate drugima, i onima koji su na marginama dru{tva, a kojima se i vi bavite“ – istaknuo je brat Cadoré i poru~io da cilj Reda nije da se bude domi-nikancem, ve} da se bude vjernikom. Govorio je o va`nosti `ena u Crkvi i Dominikanskom redu, o brojnim iznimno dobro formiranim dominikanskim laicima u svijetu te o brojnim te{ko}ama s kojima se susre}u dominikanci u proganjanima Crkvama. „Crkvu treba promi{ljati iz zajednice, a zajedni{tvo Crkve stvara se kroz propovijedanje, i to ne samo ono koje ide uz homiliju. Va`no je cijeniti svaki pro-povjedni~ki rad“ – zaklju~io je brat Bruno Cadoré.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

38

RAZGOVOR: O. BRUNO CADORÉ, U^ITELJ DOMINIKANSKOG REDA

Slu~aj je htio da s prvim ~ovjekom dominikana-ca, tj. u~iteljem dominikanskoga reda, koji je trenu-ta~no u vizitaciji Hrvatskoj dominikanskoj provin-ciji, o. Brunom Cadoréom, razgovaramo neposred-no prije objave vijesti o imenovanju jednog redov-nika novim hrvatskim biskupom.

– To su stvari koje postoje od po~etka Crkve. Monasi, redovnici pozvani su biti biskupi, donositi me|u biskupe ne{to drugo, druk~iju percepciju `ivota. S druge strane, to je za njih vrsta izazova i ispita. Naime, mi redovnici smo ljudi zajednice i najedanput redovnik, koji postaje biskup, nalazi se u situaciji da ne}e vi{e biti dio te zajednice, slaviti liturgiju s njom, sve ono {to radimo zajedno. I to je izazov, ali je svakako komplementarno – ka`e o. Cadoré, koji je u Hrvatskoj dobro snimio stanje u dominikanskoj zajednici.

Hrvatsko iskustvo

– Onaj tko je odgovoran za redovni~ku institu-ciju, posje}uje sve entitete i provincije. Glavni je cilj upoznati kako se posebno poslanje reda propovjed-nika, a to je evangelizacija, inkulturira i artikulira u nekoj dr`avi, koji oblik ima takva evangelizacija s obzirom na kulturu, povijest, kontekst. Moja uloga kao u~itelja reda je da promoviram to poslanje i me|u sobno povezivati provincije. Zapravo, da vidim kako iskustvo koje ima odre|ena provincija mo`e poslu`iti da i drugi ne{to nau~e – obja{njava svoj posjet Hrvatskoj, dodaju}i kako je hrvatska speci-fi~nost u tome {to je dr`ava ve}inski katoli~ka, ali se u isto vrijeme „Crkva kre}e i prilago|ava, suo~ava s kontekstom u kojemu `ivi“.

– Dr`ava je to u kojoj postoje i druge vjeroispo-vijesti, gdje su religije posebno pozvane da promo-viraju mir i jedinstvo me|u ljudima. Dirnut sam tim izazovom, koji je predivan izazov za svaku religiju, da svoje najljep{e tradicije stavi u slu`bu odre|ene povijesti – ka`e o. Cadoré, nagla{avaju}i da ga je najvi{e u Hrvatskoj dirnuo veliki broj mladih domi-nikanaca.

– Na{im bismo jezikom rekli da je ova provinci-ja blagoslovljena, jer ona prima nova zvanja i bra}u. Jako impresionira dobrohotnost mladi}a, koji bi mogli ~initi mnoge druge stvari u `ivotu, ali su odlu~ili posvetiti svoj ̀ ivot upoznavanju Evan|elja. To je prekrasno. Posebno zato, jer ~etvrtina bra}e ove provincije upravo su mladi. To je mala provin-cija, nema stotinjak ~lanova, ali je vrlo dinami~na i ima prigodu zami{ljati budu}nost ba{ zbog toga {to postoje mlada bra}a koja dolaze iz dana{njeg kon-teksta. Svi ti mladi koji dolaze, donose sa sobom svoju vlastitu kulturu, percepciju svijeta, na~in na koji ulaze u odnos s drugim ljudima. Za red kao na{, koji je star, jer ima 800 godina, svaki puta kada ima-mo novu bra}u, njihova nova kultura i iskustvo na-dovezat }e se na tu staru tradiciju i preobraziti na~in na koji se govori o Evan|elju – ka`e u~itelj domini-kanskog reda, reda koji }e uskoro proslaviti 800. obljetnicu, koju ne treba, kako veli, slaviti kao pro-{lost, nego vi{e „kao izazov dana{njem svijetu“.

– Izazov u dana{njem svijetu, u Hrvatskoj i Eu-ropi, koja je kontinent koji ima mnogo izazova, kako mo`emo Evan|elje ponuditi kao mogu}nost ̀ ivota, mira, pomirenja, jedinstva, dostojanstva… To je iza-zov. Mi danas moramo potvrditi da je sv. Dominik imao pravo kazati da ima smisla propovijedati Evan-

39

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

|elje. To je obnova, jer neki dosada{nji anga`mani nisu vi{e aktualni, ima novih izazova. Treba ponekad iza}i iz na{ih obi~aja i ustaljenih praksi. Na primjer, mi u Crkvi ne smijemo samo govoriti s onima koji su nam sli~ni, okupljati one koji dolaze kod nas, treba otvoriti vrata i prozore, pustiti svje`i zrak da u|e – ka`e o. Cadoré, dodaju}i kako je „u dana{njem svijetu te{ko na}i posao, studirati, ima ih mnogo koji studiraju ali na kraju ne znaju za{to, ali svatko mora imati mjestu na ovome svijetu“.

– Kako mo`emo pomo}i tome? Nismo mi su-permeni, mi smo samo na na{oj ljudskoj razini, ali mo ̀ emo pomo}i da se smanji razlika izme|u onih koji imaju rije~ uvijek i koji nemaju priliku za rije~, ali imaju dostojanstvo kao oni koji govore. To je jako velik izazov. Drugi velik izazov je kako ponov-no dati povjerenje ljudskoj zajednici, da je ljudska zajednica mogu}a, jer mislimo da je ljudska zajed-nica znak posljednje stvarnosti ~ovje~anstva, onoga ~emu se mo`emo nadati, znak sa svim te{ko}ama. Te{ko je `ivjeti u zajednici, kao {to je te{ko `ivjeti u obitelji, ponekad te{ko i radosno, a ponekad vrlo ljudsko. ^ini mi se da danas Bog Biblije koji nudi ~o vje~anstvu da `ivi u savezu s njim, on nas poziva da otkrijemo ~ovje~nost, da su ljudi sposobni za zajedni{tvo – ka`e o. Cadoré, poseban naglasak stav-ljaju}i na vjernike, jer je „Crkva zajednica, skup koji postoji da se ~uje rije~ Bo`ja, ne kao neka knjiga, nego kao razgovor Boga s ~ovjekom“.

– Mi kr{}ani, vjernici knjige u {irokom smislu, vjerujemo da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji je htio u}i u razgovor sa svakim. Crkva je ljudska za-jednica, koja se konstruira u isto vrijeme kada nudi i predla`e da se u|e u razgovor s njim. Svi su ~lano-vi Crkve pozvani to ~initi, svatko prema svome mi-ljeu, ali se radi o svima. Nakon toga, da bi mogli govoriti o zajednici, Bog daje odre|ene slu`be po-jedinim ~lanovima te zajednice, npr. sve}enicima, da bi se mogli slaviti sakramente. To su trenuci kada se

konkretna ljudska stvarnost i milost Bo`ja sjedinju-ju i ~ine ne{to novo (kr{tenje, vjen~anje….). Vidimo kako je mogu}e dati svakom laiku i ~lanu Crkve njegovo mjesto. Temeljna stvarnost u Crkvi je brat-stvo, a ako nas ne{to gura da iza|emo iz toga brat-stva, treba zajedno pogledati {to se doga|a – ka`e o. Cadoré, o~ekuju}i od hrvatskih dominikanaca da „otvore razgovor s Bogom sa {to vi{e ljudi i da budu radosni i sretni {to to ~ine“.

Darko Pavi~i}

Fotografija: Jurica Galoi}/PIXSELL

Objavljeno u: Ve~ernji list, 26. sije~nja 2015.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

40

PROSLAVLJEN DAN PROVINCIJE

Na svetkovinu Blagovijesti Hrvatska dominikan-ska provincija Navje{tenja Bla`ene Djevice Marije slavi svoju za{titnicu, odnosno, Dan Provincije. Ve} tre}u godinu za redom, u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, odr`an je i Studijski dan Pro-vincije koji je organizirao regens studija i predsjed-nik Povjerenstva za intelektualni `ivot brat Sre}ko Koralija. Studijski dan ujedinjuje u sebi dominikan-ske ideale kontemplacije, molitve i studija kako bi podsjetio cijelu Provinciju na one zajedni~ke te melje koji ~ine dominikanski identitet specifi~nim. Tema ovogodi{njeg Studijskog dana Hrvatske dominikan-ske provincije bila je: „Askezom prema spasenju“.

Predavanja su bila oblikovana sukladno pojmovi-ma askeze te asketskih metoda i na~ina `ivota pod razli~itim vidicima: „Asketski `ivot filozofa i traga-nje za smislom“, „Napori po ustrajnosti – obitelj, prijateljstvo, bratstvo“, „Du{e svetaca tre}oredaca nekada i danas / Katarina Sijenska, Ozana Kotorska“, „Studij kao askeza / mistika i svakodnevica“, „Nije dovoljno svecima se diviti, ve} svecima postajati“.

Prvi je predava~ bio brat Alojz ]ubeli}, profesor filozofije na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu te ravnatelj Instituta sv. Tome Akvinskog. Predavanje je zapo~eo navo|enjem i analiziranjem pet temeljnih stupnjeva spoznaje kod Aristotela: umije}e, znanje, razboritost, umnost i mudrost. U nastavku je govorio o cilju zajednice koji je tkanje atmosfere u kojoj se oboga}ujemo te o neupu}enosti pojedinca kojemu je nu`no dati te-meljne informacije o njegovoj ulozi u dru{tvenoj zajednici kako ne bi ostao izgubljen, to jest neupu-}en, jer „nismo nikada stigli u neko dovr{eno dru-{tvo u kojem se vi{e nema {to graditi“.

Predava~ je tako|er komentirao rehabilitaciju metafizike kod Augustea Comtea te uvrije`eni stav pojedinih grupacija kako se metafizika bavi „ispraz-nim promi{ljanjem“. Govore}i o istinitosti neke ideje s obzirom na njezinu ra{irenost, rekao je kako nam ni{ta ne jam~i da na{ razum ide smjerom istine i da se stoga trebamo mo}i usuditi misliti da neko dopu{teno mi{ljenje nije promi{ljeno, kao i da se zaboravljene ideje mogu i trebaju jasno izlo`iti, una-to~ svim dru{tvenim zaprekama. Postaviv{i pitanje: „[to za filozofa zna~i kontempliranje apsolutnog znanja?“, te navev{i pogre{ne odgovore, predavanje je zaklju~io tvrdnjom kako ne smijemo biti ravno-du{ni spram na{ih sposobnosti da iznesemo dija-gnozu svoga vremena te da je nu`no upozoravati na opasnosti nagla{avanja samo teorije ili samo prakse, samo razmi{ljanja ili samo molitve. Drugim rije~i-ma, da bivstvovanje „~ovjeka kao gra|ana svemira i tajnovitog bi}a koje stoji pred misterijem drugog bi}a“ treba biti spoj svakodnevne djelatnosti i kon-templacije.

Uslijedilo je predavanje gostuju}eg predava~a, brata Etiennea Nodeta OP, profesora na Biblijskoj {koli (EBAF) u Jeruzalemu, stru~njaka za interte-stamentalnu literaturu te za `ivot i djelo `idovskog pisca Josipa Flavija. Na po~etku je progovorio o odnosu izme|u strpljivosti, ustrajnosti i napora, osvr}u}i se na razli~ite primjere iz knjige Otkrive-nja, Matejevog evan|elja i Djela apostolskih. Govo-re}i o Pavlovom putovanju od zajednice do zajed-nice, ustvrdio je kako se na po~etku doga|aju obra-}enja, ali nakon toga, vrlo brzo zajednice nestaju i prestaju funkcionirati uslijed brojnih hereza koje spontano nastaju. Komentiraju}i trenutak izlaska

41

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Izraelskog naroda iz Egipta, ustvrdio je kako su, unato~ svega 11 dana koliko im je ostalo do cilja, vi{e preferirali „poznato ropstvo, nego nepoznatu slobodu“. Takvo shva}anje, zaklju~uje predava~, daje pravo ~ovjeku da mrmlja, {to mu dakako nepozna-ta sloboda uskra}uje.

Brat Etienne je nastavak svoga predavanja kon-cipirao na Mojsijevom starozavjetnom liku. Govorio je kako Mojsije dobro poznaje svoj narod, da je on sam po sebi prete`ak, ali da i unato~ tomu ima lju-bavi prema tomu narodu, kako pi{e u knjizi Ponov-ljenog zakona. Sposoban je, dakle, moliti za narod koji je zapravo „glup“ iliti „idiotski“. I kao {to je Isus bio ku{an u pustinji da bismo znali tko je, tako i korizma postoji da budemo ku{ani i znamo tko smo. Drugim rije~ima, da spoznamo da nismo i nipo{to po svojoj naravi ne mo`emo biti savr{eni. Tako se vra}amo na konstataciju: „Vidi{ tko si i vidi{ da ti je potreban spas.“ Tu je predava~ napravio pa-ralelu s liturgijom koja nas uvijek iznova podsje}a na istu stvar i koja u svojoj bîti jest spomen na ono {to smo od Gospodina primili. Tako i ustrajnost svoj oslonac gradi na pam}enju, odnosno na sje}anju na dar koji smo primili.

U zavr{nom dijelu svoga predavanja, brat Etie-nne je naveo karakteristike dvaju razli~itih putova: „Put demona“ i „Put Duha Svetoga“ te se osvrnuo na ljude koji tvrde da vjeruju u Boga, ali im `ivot istovremeno nema nikakvog smisla, zaklju~iv{i kako je takav stav kontradiktoran, jer ako tvoj ̀ ivot nema smisla, onda samom tom tvrdnjom nije~e{ Bo`ju smislenost i svoju vjeru u Njega kao takvog.

Na samom kraju predavanja dao je svoj osvrt na posljednje Bla`enstvo (Mt 5, 11): „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo sla`u protiv vas! Radujte se i kli~ite: velika je pla}a va{a na nebesima!“, ustvrdiv{i kako Isus ~ovjeku, da bi bio sretan, ne savjetuje uzeti „Whiski“, nego upravo suprotno, ne{to krajnje potresno: „ne biti prepo-znat“, „nemati ljudske podr{ke“ i, kona~no, „biti progonjen“.

Prijepodnevni dio programa zavr{io je predstav-ljanjem Dominikanskoga lai~kog bratstva bl. Ozane

Kotorske te predavanjem njegova voditelja brata Mirka Ireneja Vlka. U njemu je brat Mirko ponajvi-{e govorio o tipi~nim asketskim srednjovjekovnim metodama koje se mo`da i najbolje uo~avaju na pri-mjeru bl. Ozane Kotorske koja je spavala na metal-nim {ipkama, sv. Ru`e Limske koja je tako|er na sebi vr{ila stroga pokorni~ka djela, isposni~ka bi~e-vanja i sli~no. Predava~ je napravio paralelu sa su-vremenim dobom u kojemu su takve vrste asketskih izrabljivanja svedene na minimum. Uslijedila je po-lusatna rasprava koja su se uglavnom odnosila na izazove i te{ko}e laika, ~lanova Dominikanskoga lai~kog bratstva bl. Ozane Kotorske, u ̀ ivljenju nji-hovog kr{}anskog poslanja u suvremenom dru{tvu.

Poslijepodnevni program zapo~eo je predava-njem brata Sre}ka Koralije. Govore}i o studiju kao askezi, istaknuo je kako nam studij poma`e da upo-znamo stvari onakvima kakve zbilja jesu, odnosno, kakvim ih je Bog stvorio. Studij kao „duhovna de-licija“, usko povezana s molitvom i kontemplaci-jom, omogu}uje nam upoznati Istinu da bismo je mogli zavoljeti, jer kako }emo mo}i zavoljeti Istinu ako je nismo upoznali? Naveo je 10 na~ina molitve u SZ (krik ili vapaj Bogu u nevolji, molitva u ljutnji, molitva i{~ekivanja, molitva u `e|i za pravdom, molitva za hvalom, itd.) te 5 psalama (Ps 18, Ps 86, Ps 80, Ps 112 i Ps 142) koji su na poseban na~in, i po svome sadr`aju, povezani s pojmom „Tefillah“ (molitva).

Zavr{no predavanje odr`ao je brat Etienne Nodet na temu: „Nije dovoljno svecima se diviti, ve} sve-cima postajati“. Predavanje je bilo koncipirano po uzoru na starozavjetne likove, me|u kojima je pre-dava~ na poseban na~in istaknuo Joba i prvo poglav-lje Knjige o kraljevima.

Nakon rada u skupinama, na kraju Studijskog dana, uslijedio je Okrugli stol. Proslava Dana Pro-vincije okrunjena je, u zajedni{tvu cijele Domini-kanske obitelji, sve~anim misnim slavljem koje je predvodio i propovijedao provincijal brat Anto Gavri}, a pjevanje je predvodio zbor dominikanskih bogoslova.

brat Matej G. Ba}ak, OP

42

10. KORIZMA NA PE[^ENICI

IZ @IVO

TA BRA

]E

I ZAJED

NIC

A

Izlo`bom akademskoga slikara Matka Antol~i}a „Hrvatski sveci i bla`enici u na{em narodu“, na Pe-pelnicu 18. velja~e, u dominikanskom samostanu i @upi bl. Augustina Ka`oti}a na zagreba~koj Pe{-~enici otvorena je jubilarna deseta dominikanska „Korizma na Pe{~enici“. U organizaciji Galerije hr-vatske sakralne umjetnosti „Laudato“, suvremeni

likovni prikaz najve}ih hrvatskih svetaca i bla`enika autora Matka Antol~i}a otvoren je istoga datuma kada se Crkva spominje za{titnika svih umjetnika – dominikanca Beata Angelica.

U sklopu Korizme na Pe{~enici, u srijedu 25. velja~e u velikoj samostanskoj dvorani bl. Augusti-na Ka`oti}a o temama „Tko ima autoritet taj ima mo}?“ te „Uprava u dominikanskoj tradiciji“ go-vorili su vl~. Ivan Tolj (Styria) i provincijal Anto Gavri}.

Na drugoj korizmenoj tribini govorila je domi-nikanka s. Ivana Pavla Novina na temu „Redovni~ki poziv – izazov za slobodu“.

Profesor moralne teologije na Katoli~kom bo-goslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Rijeci dr. sc. Josip Grbac na tre}oj korizmenoj tribini odr`ao je preda-vanje „Je li sloboda svijesti i savjesti utopija?“.

„Neograni~ena ’sloboda’ medija?“ bila je tema predavanja koje je dr. Ivica [ola, sveu~ili{ni profesor, teolog, kolumnist i novinar iz Osijeka odr`ao na ~etvrtoj korizmenoj tribini 18. o`ujka.

O temi „^ovjekova prava ili Bo`ja prava?“ u sri-jedu 25. o`ujka govorio je dr. sc. Mislav Kutle{a, vi{i asistent na Katedri moralne teologije Katoli~kog bogoslovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Predavanjem „Za slobodu nas Krist oslobodi“, odr`anim u srijedu 1. travnja, zaklju~ena je jubilar-na deseta „Korizma na Pe{~enici“. Predavanje je odr-`ao dr. sc. Mario Cifrak, izvanredni profesor, pro-~elnik Katedre Svetoga pisma Novog zavjeta Kato-li~kog bogoslovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu.

43

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

15. PEPELNICA UMJETNIKA

„Sloboda satire i vjerski osje}aji. Koliko satire mogu podnijeti (ne samo) religije?“ bila je tema tra-dicionalne 15. Pepelnice umjetnika odr`ane 18. ve-lja~e u Zagreba~kom kazali{tu mladih u organiza ciji Hrvatske dominikanske provincije. Uvodni~ari u temu bili su teatrolog dr. Darko Ga{parovi}, profe-sor filozofije dr. @arko Puhovski i teolog dr. Ivan Karli}, OFMConv. Uvode}i u program, inicijator i voditelj tribine fr. Frano Prcela rekao je da se ovim nastavlja tradicionalni dijalog teologije i umjetnosti. Pitanja na koja se u raspravi poku{alo dati odgovor, izme|u ostaloga su bila: {to je umjetni~ka sloboda; smije li odnosno treba li umjetnost podlijegati ikakvim (samo)ograni~enjima; povrh slobode ima li umjetnost i neku odgovornost, sada i ovdje; {to su to vjerski osje}aji; {to ih mo`e i kako ih uop}e mo`e definirati.

Prof. Puhovski je govore}i o slobodi vjernika i nevjernika istaknuo kako bi „nevjernici htjeli slobo-du koja nije odre|ena unaprijed odre|enim dose-gom. Vjernici iz svojih razloga prihva}aju ograni-~enja. Nama se ~ini da oni nisu slobodni, a vjer-nicima se ~ini da mi nismo slobodni, jer nemamo orijentaciju, usmjeravanje slobode koja nam je da-rivana“.

Teatrolog dr. Ga{parovi} pojasnio je da dana{nji govor o slobodi prvenstveno podrazumijeva poli-ti~ke slobode, slobode ~ovjeka koje su upisane u deklaracijama o pravima i slobodama ~ovjeka. „Me-|utim kad je o umjetnosti rije~, o tome svjedo~i povijest umjetnosti, tu je bitna unutra{nja sloboda. Imamo primjere gdje su umjetnici stvarali u totali-tarnim re`imima, dakle u uvjetima potpune, od-nosno apsolutne neslobode, ali su ipak uspijevali

sa~uvati svoju unutra{nju slobodu. Nasuprot tome, imamo primjere da u potpuno demokratskim dru-{tvima, s apsolutnim slobodama imamo zapravo neslobodne stvari, jer tu imamo fenomen koji je posebno zanimljiv, a to je problem autocenzure“, rekao je dr. Ga{parovi}.

Profesor na Katoli~kome bogoslovnom fakulte-tu Sveu~ili{ta u Zagrebu dr. Karli}, OFMConv., po-sebno se referirao na izri~aj koji se udoma}io u na{oj javnosti „vjerski osje}aji“. Pojasnio je kako vjera ne isklju~uje osje}aje, ali se ne temelji na osje}ajima, nego na ne~em, odnosno nekom. Stoga bi to trebao biti govor o dostojanstvu vjere, ili vjerskom dosto-janstvu. Dakle, kad govorimo o povrije|enim „vjer-skim osje}ajima“, zapravo je povrije|eno na{e do-stojanstvo, povrije|eno je „dostojanstvo moje vjere, mojih religijskih ili vjerskih uvjerenja, vjerovanje koje meni predstavlja ne{to va`no, ~emu se ja pre-dajem, u {to duboko vjerujem“, pojasnio je.

Nadovezuju}i se na prethodnika, dr. Ga{parovi} rekao je da kad govorimo o vrije|anju vjerskih osje-}aja, rije~ je o vrije|anju vjerskih vrednota. Naime, postoji ne{to, ili je postojalo ne{to {to gubimo, a to su civilizacijske, kulturne, eti~ke, moralne i vjer-ske vrednote. Ako se to odbaci, satiriziramo ne{to {to je nama glupo, i stalno ulazimo u vrije|anje odre |enih vrednota, rekao je. Govore}i pak o sati-ri, pojasnio je sam pojam te se posebno osvrnuo na satiru u rimsko doba. Govorio je i o komediji koja je stanje duha koji se `eli iskazati u smije{nome, koji se u tom smislu `eli osloboditi smijehom. Da-kle, uloga satire je ismijati, izrugati se likovima koji su utjelovljenje mana, izvrnuti ih kritici. No, po-stoje i satire koje su bez humora, u 20. st. One idu

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

44

do toga da je to crna komedija, a to se temelji na iskustvu koje je pro{ao ~ovjek u 20. st., rekao je dr. Ga{paro vi}. Dr. Puhovski je rekao da satira funk-cionira kao umjetni~ki izra`ena s nakanom da se nekoga isklju~i iz zajednice, ne da se ubije, ve} to zna~i da ne bude jedan od nas. Na pitanje o grani-cama slobode, dr. Karli} rekao je da kad se govori

o slobodi nu`no se mora govoriti o odgovornosti, jer sloboda podrazumijeva odgovornost. Na bilo koji oblik satire ili bilo kakve uvrede odgovor ne mo`e biti nasilje. Ljudski `ivot vredniji je od svih uvreda, rekao je. Dr. Puhovski tako|er je istaknuo kako fizi~ko nasilje ne mo`e biti odgovor ni na sa-tiru, ni na uvredu.

IKA

Sve}eni~ko re|enje 27. lipnja u 10.00 sati u katedrali u Sisku

Brat Domagoj Augustin Polan{~akBrat Mirko Irenej Vlk

polaganjem ruku biskupa sisa~kog mons. Vlade Ko{i}a.

Mlade mise re|enika

Brat Domagoj Augustin Polan{~ak u Sisku 12. srpnjaBrat Mirko Irenej Vlk u Oriovcu 13. rujna

45

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

SREDI[NJI SUSRET REDOVNIKA I REDOVNICA U GODINI POSVE]ENOGA @IVOTA

U organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglava-ra i poglavarica, nekoliko tisu}a redovnika, redov-nica i Bogu posve}enih laika povezanih s redovni~-kim zajednicama preko svjetovnih redova i bratsta-va iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine okupi-lo se 14. o`ujka na sredi{njoj proslavi Godine posve-}enoga `ivota u nacionalnom hrvatskom marijan-skom sveti{tu u Mariji Bistrici. Pod geslom „Ja iza-brah vas“, po brojnosti redovnika i redovnica, bilo je to mo`da dosad najve}e okupljanje hrvatskih redovnika i redovnica u Hrvatskoj.

Uo~i sredi{njeg susreta, u petak 13. o`ujka, re-dovnici, redovnice i Bogu posve}eni laici sudjelo vali su u trosatnom molitveno-meditativnom programu

u zagreba~koj katedrali, koje je predvodio predsjed-nik Vije}a HBK za posve}ene osobe dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini}, molili su i za progla{enje svetim kardinala bl. Alojzija Stepinca.

Sljede}ega dana u crkvi bl. Alojzija Stepinca na otvorenom u Mariji Bistrici sve~ano euharistijsko slavlje povodom nacionalnog susreta predvodio je zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, uz koncelebraciju apostolskog nuncija u Republici Hr-vatskoj, nadbiskupa Alessandra D’Errica i ostalih ~lanova biskupskog zbora, na ~elu s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije i zadarskim nad-biskupom mons. @elimirom Pulji}em, predsjedni-kom Vije}a HBK-a za posve}ene osobe i dubrova~-kim biskupom, mons. Matom Uzini}em. U proce-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

46

siji su sudjelovali brojni redovni~ki sve}enici i bo-goslovi sa svojim poglavarima te redovnice sa svojim poglavaricama. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je Redovni~ki band aid pod ravnanjem mae-stra Vinka Karmeli}a i uz pratnju don Ivana Urli}a.

Na po~etku svoje homilije kardinal Bozani} po-ru~io je: „Zahvaljujem Bogu za ovaj milosni susret s vama, kao i za dar va{ega ̀ ivota i zvanja, te izri~em radost {to u Crkvi u Hrvatskoj mo`emo posvjedo-~iti bogatstvo razli~itih karizma i zajednica posve-}enoga `ivota. Neka vas pokrene Duh Sveti da, kao duhovni sinovi i k}eri svojih utemeljitelja i uteme-ljiteljica, nastavite odr`avati `ivima karizme te ih, snagom istoga Duha koji ih je probudio, oboga-}ujete i prilago|ujete, kako biste se {to vi{e stavili u slu`bu Crkvi u na{em vremenu.“ Pozvao je redov-nike i redovnice na evan|eosku radikalnost, ljubav i ma{tovitost u redovni~kom poslanju te istaknuo ljepotu, smisao i vrijednost redovni~kih zavjeta ~isto}e, siroma{tva i poslu{nosti. Svjesni problema s kojima se hrvatski redovnici i redovnice svako-dnevno susre}u, kardinal je istaknuo potrebu podu-zimanja novih inicijativa. Osim zauzetoga aposto-lata, kardinal je istaknuo i molitvu kao nezaobilazan dio redovni~kog poslanja. Posebno se obratio i redovni~kim kandidatima i kandidaticama te mladi-ma, kojima je poru~io da se ne zadovoljavaju osred-

njo{}u, ve} da svje`inom mladena~koga zanosa tra`e nove na~ine `ivljenja evan|elja. „Hrvatska crkvena i nacionalna pro{lost bila bi siroma{nija na svim po-dru~jima bez redovni{tva u njoj. A na{oj sada{njosti potrebni ste vi, va{a ljubav i ma{tovitost, da biste na poziv pape Franje prigrlili budu}nost s nadom“, po-ru~io je kardinal redovnicima i redovnicama.

U popodnevnim satima sudionici nacionalnoga susreta sudjelovali su na kri`nome putu na bistri~koj kalvariji. Kri`ni put predmolio je fra Ivica Petanjak, OFM Cap., novoimenovani kr~ki biskup. Razmi{-ljanja o postajama kri`noga puta posebno za ovu prigodu napisao je fra Ante Vu~kovi}. Nakon zavr-{etka kri`noga puta zavr{nim blagoslovom kr~koga biskupa zavr{en je dvodnevni susret hrvatskih re-dovnika i redovnica.

Ovo zajedni{tvo razli~itih karizmi hrvatskoga redovni{tva pratio je iz Vatikana i papa Franjo svo-jom porukom i apostolskim blagoslovom. Papinu poruku na po~etku mise pro~itao je apostolski nun-cij mons. Alessandro D’Errico. „Sveti Otac od sve-ga srca `eli da ovo slavlje bude prilika za obnovu zanosa i ljubavi za Krista, kako bi sve Bogu posve-}ene osobe s nadahnu}em Duha Svetoga mogle ̀ ivje-ti vlastitu karizmu na Bo`ju slavu i dobro bli`njih. Zazivaju}i na sve maj~inski zagovor Bla`ene Dje vice Marije, vrhovni sve}enik tra`i da ustrajete u molitvi

47

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

GODI[NJE KRUNI^ARSKO HODO^A[]E U MARIJU BISTRICU

Godine 2009. prigodom 70. obljetnice darivanja zlatne krunice dominikanskih kruni~ara Majci Bo`-joj Bistri~koj Hrvatska dominikanska provincija odr`ala je kruni~arsko hodo~a{}e u nacionalno sve-ti{te Majke Bo`je Bistri~ke. Poziv na hodo~a{}e bio je upravljen po Radio Mariji, Katoli~kom radiju, Radiju Marije Bistrice i po dominikanskim samo-stanima. Odaziv je bio uspje{an. Rektor sveti{ta pre~. Zlatko Koren prihvatio je ideju dominikanskog provincijala brata Ante Gavri}a i dominikanskog promicatelja pobo`nosti krunice brata Ljudevita Josipa Je|uda da se nastavi i svake godine organizi-ra dominikansko kruni~arsko hodo~a{}e u nacio-nalno sveti{te Majke Bo`je Bistri~ke. Dogovoreno je da to bude po~etkom svibnja.

U subotu 2. svibnja 2015. odr`ano je sedmo do-minikansko hodo~a{}e kruni~ara. Poziv na hodo-~a{}e upravljan je kao i prija{njih godina. Na ho-do~a{}u su bili posebno pozdravljeni hodo~asni~ki kruni~ari pristigli iz `upa Kraljice sv. krunice u Za-grebu, Bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu, Krista Kralja u Zagrebu, Pregrada i Konj{~ina te kruni~ari iz ^reta i Savskog Narta.

Program hodo~a{}a je bio kao i prija{njih godina. U 9 sati dominikanski promicatelj molitve krunice brat Ljudevit pozdravio je prisutne hodo~asnike i zapo~eo molitvu krunice. Moljena su slavna otajstva,

jer je pouskrsno vrijeme. Promicatelj je najavljivao razmatranja pojedinog otajstva iz svoje knjige „Gos-pina krunica“, a desetice su predmolili predstavnici raznih kruni~arskih skupina. Nakon toga slijedilo je izvrsno razmi{ljanje o molitvi krunice, koje je

za njegovo slu`enje sveop}oj Crkvi te rado udjelju-je poseban apostolski blagoslov“, stoji u pismu Sve-tog Oca.

Kardinal Josip Bozani}, biskup Mate Uzini} te predsjednik Hrvatske konferencije vi{ih redovni~-kih poglavara i poglavarica kapucinski provincijal

fra Jure [ar~evi} u ime okupljenih uputili su pismo zahvale istaknuv{i vjernost Crkvi, ljubav i po{to-vanje prema Rimskom prvosve}eniku te ustrajnost u `ivljenju karizme i poslanja hrvatskoga redovni-{tva.

Priredila Ana Buljat

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

48

pripremio dominikanski |akon brat Mirko Irinej Vlk. Razmi{ljanje je podijelio na pet dijelova u koji-ma je razlo`io za{to krunicu smatramo evan |e os kom molitvom, tko i kada je osmislio krunicu, tko je sve zaslu`an za {irenje krunice, za{to i kako treba moliti krunicu, te u ~emu se sastoji kruni~arska po bo`nost.

U 11 sati misno slavlje predvodio je brat Anto Gavri}, provincijal Hrvatske dominikanske provin-cije, u zajedni{tvu s petoricom sve}enika domini-kanqaca i vl~. Dra`enom Radigovi}em. Provincijal je u svojoj homiliji svratio pozornost na mo}nu Marijinu za{titu koju svatko mo`e osjetiti, osobito oni koji s ljubavlju i vjerom prebiru zrnca njezine

krunice. Povezao je to i s Evan|eljem u kojem nas Isus poziva na zajedni{tvo s Ocem u Duhu Svetom, a po tom zajedni{tvu svi mi postajemo bli`i jedni drugima, bra}a jedni drugima.

Nakon euharistijskog slavlja kruni~ari su pred Marijinim likom molili Molbenicu Pompejskoj Gos-pi. U 14 sati moljen je kri`ni put na Kalvarlji, a po-tom je bio kratki blagoslov s Presvetim u Bazilici.

Marija, kraljica svibnja, izmolila je da se hodo-~a{}e moglo obaviti po lijepom vremenu.

brat Ljudevit Josip Je|ud, OPpromicatelj krunice

49

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PROSLAVLJENA 50. GODI[NJICA @UPE KRALJICE SVETE KRUNICE U ZAGREBU

U ̀ upnoj crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu u nedjelju 3. svibnja 2015. sve~ano je proslavljena 50. godi{njica utemeljenja te ̀ upe koju od same us-postave vode oci dominikanci. Euharistijsko je slav-lje predvodio zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, a uz doma}ina `upnika fr. Antu Boba{a koji je vrlo sadr`ajno uveo u misnu sve~anost, kon-celebrirali su provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri}, predsjednik Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglava-rica kapucinski provincijal fra Jure [ar~evi}, pet-naestak sve}enika – uglavnom dominikanaca – te dominikanski bogoslovi. Sudjelovale su i sestre do-minikanke te brojni okupljeni vjernici, a euharistija

je glazbeno oboga}ena pjevom ̀ upnoga mje{ovitog zbora „Bla`eni Augustin Ka`oti}“ koji vodi i svira orgulje Mario Perestegi.

U propovijedi je kardinal Bozani} podsjetio na slavlje utemeljenja `upe prije pedeset godina, ali i na dominikansku prisutnost na teritoriju dana{nje `upne zajednice od ranijih vremena. Prisjetio se go-dine 1944., kada su tijekom savezni~koga bombar-diranja u samostanu poginula osmorica dominika-naca. „[to je Crkva?“ – pitao je u propovijedi kar-dinal rekav{i da se to pitanje spominje unutar Crkve i izvan nje. „Ona je datost koja nam je dana. Crkva nije ne{to {to smo sami od sebe izgradili, ona je dar milosti Bo`je i mi smo pozvani da je iznutra {to vi{e

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

50

Uvodni `upnikov pozdrav

U isto~nom dijelu grada Zagreba, u naselju @eljezni~arska kolonija, smjestila se rimokatoli~ka `upa „Kraljica sv. krunice“. Osim Kolonije, `upa obuhva}a jo{ i Ravnice i Borongaj.

A u srcu na{e `upe, koju je na ju~era{nji dan 2. svibnja 1965. osnovao zagreba~ki nadbiskup kard. Franjo [eper, odvojiv{i je od @upe sv. Jeronima, nalazi se ova prelijepa gra|evina na{e ̀ upne crkve, posve}ene na{oj Nebeskoj Majci, „Kraljici svete kru nice“ – sagra|ena 1971., kao prva crkvena gra|evina u gradu Zagrebu nakon Drugoga svjetskog rata.

Crkva, koja se u `upnoj zajednici ra|a i stvara te se po `upi o~ituje svijetu, predstavljena je i u slici koju }emo ~uti u dana{njem

`ivimo, razvijamo i da ostvarujemo ono za {to je osnovana. Snagu Crkve kao djelo Duha Svetoga oni izvana ne razumiju, nije im to dano, oni to ne osje-}aju, a mi koji jesmo Crkva zahva}eni smo snagom Bo`je milosti i okupljeni smo u zajednici kakvu je `elio Isus Krist“, istaknuo je kardinal Bozani} re-kav{i da `upa omogu}uje `ivjeti crkvenost i da ona opstaje zahvaljuju}i tome {to u njoj djeluje Bog. „@upa je {kola zajedni{tva u kojoj jedni drugima jesmo od pomo}i. @elimo da `upa u`iva unutarnji mir, da se izgra|uje, da napreduje na slavu Gospod-nju i da osje}a utjehu Duha Svetoga“ – zaklju~io je kardinal Bozani} koji je na kraju mise zahvalio oci-ma dominikancima {to vode `upu pedeset godina izraziv{i ̀ elju da se dominikanska karizma i nadalje {iri me|u vjernicima @upe Kraljice svete krunice u isto~nom dijelu Zagreba.

Prije mise pro~itan je dekret o osnivanju `upe iz 1965. kojim je kardinal Franjo [eper od tada{nje velike @upe sv. Jeronima u Maksimiru odvojio po-dru~je Kolonije, Borongaja i Ravnica u @upu Kra-ljice svete krunice te je pripojio Katedralnom arhi-|akonatu. Ve} godinu dana poslije zapo~ela je iz-gradnja budu}e samostanske i `upne crkve koja je dovr{ena 1971., kao prva crkvena gra|evina u Za-

grebu nakon Drugoga svjetskog rata. Godine 2001. zbog sve ve}ih je pastoralnih potreba od @upe Kra-ljice svete krunice odvojeno podru~je Pe{~enice na kojem je utemeljena nova @upa bl. Augustina Ka-`oti}a sa samostanom koju tako|er vode oci domi-nikanci. U pedeset godina postojanja u @upi Kralji-ce svete krunice promijenilo se vi{e ̀ upnika, ̀ upnih vikara i `upnih suradnika, no svi su se oni posve-}ivali propovjedni~ko-pastoralnoj djelatnosti te su razvijali `upni pastoral koji je danas organiziran u vi{e raznolikih pastoralnih programa. O mnogim duhovnim uzletima, mijenama i zgodama tijekom 50-godi{njega `upnoga `ivota govorilo se tijekom tjedna uo~i sve~ane proslave u duhovnoj pripravi za sve~anost obljetnice koju su uz molitvu krunice, pjevanje litanija te misno slavlje svaku ve~er vodili dosada{nji ̀ upnici fr. Mato Bo{njak, fr. Ivo Plenko-vi}, fr. Iko Mateljan, fr. Ljudevit J. Je|ud, fr. Drago Kolimbatovi} te dana{nji `upnik fr. Anto Boba{. Zlatnojubilejska proslava oboga}ena je iz lo`bom fotografija iz `upne pro{losti te objavom stotoga broja `upnoga lista Kraljice svete krunice „Crkva u malom“.

Tanja Baran

51

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Evan|elju – o trsu i lozi. A na Drugom vatikanskom saboru opisana je kao „sjeme Bo`jeg kraljevstva“, koje je odvijeka predvi|eno (LG 5), produ`eni Krist „u kojem se ljudi spa{avaju“ (Dj 4, 12), novi mesi-janski nara{taj koji pred svijetom ispovijeda kako su jedno jer se hrane „kruhom koji je s neba si{ao“ (Iv 6, 50).

U tom vidu crkvena je mudrost ustanovila ̀ upu, kako bi bila prikladnim sredstvom spasenja, a vjer-nici mogli rasti u kreposti i milosti pred Bogom i ljudima – i biti njezini svjesni i odgovorni ~lanovi.

Papa nas poziva da od na{ih `upnih zajednicâ napravimo „dom i {kolu zajedni{tva“ te da promi-~emo „duhovnost zajedni{tva“.

Na{i hrvatski biskupi, na ~elu s uzoritim kard. Josipom Bozani}em, nadbiskupom zagreba~kim, podarili su nam „pastoralne smjernice“ na po~etku tre}eg tisu}lje}a, sa ̀ eljom da ̀ ivimo na{u kr{}ansku svetost kao bra}a i sestre jedne Crkve, bore}i se protiv podjela, protiv bezna|a i posljedica kriza u na{oj Domovini.

Zato mi se ~ini da itekako va`no mjesto u na{em vjerni~kom ̀ ivotu trebaju imati i slavlja! Slavlja nam poma`u da se makar nakratko zaustavimo. Godi{-njice su uvijek razlog i poticaj da se ne~ega sjetimo vi{e, da pomislimo na to.

I ova proslava 50. godi{njice utemeljenja @upe Kraljice svete krunice, poticaj je svima nama da se prisjetimo proteklih 50 godinâ, koje su – kako sta-riji fratri reko{e – projurile kao san; s nakanom da {to bolje osmislimo i ̀ ivimo sada{njost, misle}i pri-tom na budu}nost.

Uzoriti o~e Nadbiskupe, dobro nam do{li!

Hvala Vam {to ste se odazvali na{em pozivu, da zajedno s nama proslavite ovaj veliki dan za na{u @upu Kraljice svete krunice.

U ime vjernikâ ove `upe, i u ime subra}e domi-nikanaca, molim Vas da zapo~nete ovo misno slavlje!

brat Anto Boba{, OP`upnik

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

52

HOMILIJA PRIGODOM PROSLAVE 50. OBLJETNICE @UPE KRALJICE SVETE KRUNICE

LITURGIJSKA ^ITANJA: DJ 9,26-31; 1IV 3,18-24; IV 15,1-8

Bra}o i sestre!

Dana{nje nas slavlje vra}a unatrag do godine 1965. kada je kardinal Franjo [eper ovdje osnovao `upu Kraljice svete krunice. @upu je osnovao na podru~ju koje je ve} bilo zasijano sjemenom marnih poslenika na njivi Gospodnjoj koji su ovdje djelo-vali prije osnutka @upe. U ovom se euharistijskom slavlju sje}amo i onih koji su godine 1944., za bom-bardiranja Samostana, izgubili `ivote pod ru{evi-nama – osmorice otaca dominikanaca.

Ovo nam slavlje na osobit na~in govori o Crkvi. [to je to Crkva? To se pitanje ~esto postavlja. Javlja se unutar Crkve, ali jo{ vi{e izvan nje, odnosno po-stavljaju ga i oni koji se `ele barem tog trenutka predstaviti da ne govore kao oni koji pripadaju Crk-vi, nego svijetu, govore}i iz neke distance. [to je Crkva? I mi smo pozvani odgovoriti na to pitanje i trajno produbljivati njegovo zna~enje. Mo`emo do-ista re}i da je Crkva u prvome redu datost koja nam je darovana. Ona nije ne{to {to smo mi sami izgra-dili. Ona je u prvom redu dar, otvoren za sve, dar u koji ulazimo slobodnom voljom, prije svega snagom milosti Bo`je. Pozvani smo da tu stvarnost {to vi{e `ivimo iznutra, razvijamo je i ostvarujemo ono zbog ~ega je Crkva osnovana.

O zna~enju Crkve posebno nam govore misna ~itanja dana{nje 5. vazmene nedjelje. Zaustavimo se na misnom ~itanju iz Djela apostolskih. Ni prva Crk-va nije `ivjela bez te{ko}a i pitanja, pa i problema, i ne samo onih izvanjskih koji su dolazili od progona, nego i onih unutarnjih. Upravo smo slu{ali jedan takav izvje{taj koji govori o Savlu, kasnije Pavlu. Bio je taj ~ovjek problem prvoj kr{}anskoj zajednici, za-davao je strah kamo god je do{ao, jer je progonio

one koji su svjedo~ili da je Isus `iv i prisutan u svi-jetu, da je uskrsnuo. Ali i nakon obra}enja Pavao je bio problem prvoj kr{}anskoj zajednici.

Prizor o kojem smo slu{ali upravo o tome govo-ri. Tko je taj ~ovjek? Do sada je progonio kr{}ane, a sada se pribli`io njihovom zajedni{tvu. [to bi to trebalo zna~iti? Kakve su mu namjere i {to time ̀ eli poru~iti, {to }e u~initi? Dolazi li on od dobra ili od zla za Crkvu, za prvu kr{}ansku zajednicu? Kr{}ani su unutar svojih zajednica postavljali ta pitanja. Bo-jali su se. @eljeli su sa~uvati distancu. No, tu se na{ao Barnaba koji prati Savla u Jeruzalem da se susretne s apostolima kako bi se to pitanje rije{ilo i da bi on

53

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

na izvanjski na~in posvjedo~io svoje stvarno pripa-danje kr{}anima. No, pitanja se nastavljaju. Mo`e li Savao stvarno biti na{? Sigurno ne po vlastitoj volji i ljudskim djelovanjem. Postao je na{ jer je dopustio da u njega, u njegov `ivot, u|e Isus. Gospodinovo je to djelo. On je u~inio taj zahvat kojim je Savao postao Pavao. Isus ga je promijenio.

Eto, draga bra}o i sestre, to je govor o Crkvi. Crkva je prije svega djelo Isusa Krista, `ivog i uskr-snulog, djelo Duha Svetoga, a to {to smo mi u Crkvi ne mo`emo pripisivati svojim sposobnostima i svo-jim zaslugama. Tu smo milo{}u Bo`jom, po sakra-mentu svetog kr{tenja, potvrde, po Euharistiji koja nam daje mogu}nost da stalno rastemo u milosti. Tu je snaga Crkve koju oni izvana ne razumiju. I ne trebamo se ~uditi da to ne razumiju. Nije im dano, oni ne `ive tu stvarnost i ne osje}aju je. Zato smo mi, ovdje sabrani, pozvani da si upravo to posvije-stimo. Ovdje smo jer smo zahva}eni snagom milo-sti Bo`je, snagom Duha Svetoga i okupljeni smo u jednoj zajednici koju je ̀ elio Isus Krist. A ̀ upa, kao {to ve} rekosmo, zapravo je zajednica koja omogu-}uje `ivjeti tu crkvenost. Stoga danas zahvaljujemo Bogu {to pripadamo ovoj zajednici. Ovo je na{a, ovo je va{a zajednica. Ali ne samo va{a i na{a, ovo je u prvom redu Bo`ja zajednica u kojoj Bog djeluje. Toga uvijek trebamo biti svjesni. Zbog toga ona i opstoji. Ne bi Crkva trajala, ne bi danas bilo Crkve, ne bi ni nas danas bilo ovdje, da On nije taj koji Crkvu dr`i i izgra|uje iznutra.

Istina je, nije zanemarena ni na{a slobodna volja. Bog ra~una na na{u suradnju. O tome nam upravo govori dana{nje drugo ~itanje iz Poslanice sv. Ivana apostola te pru`a dva kriterija odgovornosti. Prvi kriterij: „umirit }emo pred njim srce svoje ako nas ono u bilo ~em osu|uje“ i drugi: „ako nas srce ne osu|uje, mo`emo zaufano k Bogu. I {to i{temo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove ~uvamo i ~inimo {to je njemu drago“ (1Iv 3, 19-22). Ovdje nam sveti Ivan govori o mogu}nosti da nas i srce osu|uje, odnosno da se srce ponekad ne miri s time da slijedimo Bo`ju volju, da slijedimo poticaje Duha Svetoga. Srce nas vu~e nekamo drugdje. Tko to od nas nije osjetio u konkretnom `ivljenju.

Bra}o i sestre, nije uvijek lako odgovoriti volji Bo`joj. Ponekad je ona vrlo zahtjevna. Bog ~esto `eli od nas ne{to vi{e, a srce bi se rado pomirilo s onim {to ve} ima. Zato nam sveti Ivan govori da smo kao vjernici, kad se na|emo u takvoj situaciji, uvijek pozvani slijediti volju Bo`ju i biti hrabri, pa makar nas srce i tijelo vukli nekamo drugdje. Poti~e nas da budemo hrabri za Bo`je izazove. Ali sveti Ivan ne podcjenjuje va`nost srca. Ako je srce u miru i mi smo u stanju bla`enstva, ali ako Bog `eli ne{to vi{e, budimo hrabri! Posebno ̀ elim potaknuti mlade vjer-nike: budite hrabri za one izazove koji od vas vi{e tra`e, koje tjelesan ~ovjek ~esto ne mo`e razumjeti. Jer kao Crkva pozvani smo ̀ ivjeti u jedinstvu s Isu-som. On se u evan|elju predstavlja kao trs, a mi smo loze. I na{ odnos s Bogom nije bilo kakav odnos. Na{ odnos s Bogom veoma je dubok i ~vrst, to je odnos trsa i loze.

Ukoliko ̀ elimo biti Isusovi, moramo biti s njime povezani. Moramo biti u zajedni{tvu s njime, ̀ ivje-ti od njega, ̀ ivjeti u toj povezanosti, a to je najdublji misterij Crkve. Crkva je zajednica onih koji su `ivotno povezani s Isusom Kristom, koji upravo iz te unutarnje povezanosti s Isusom donose plodove.

Bra}o i sestre, to je stvarnost na{e vjere! Mi smo Crkva ukoliko smo povezani s Isusom, ukoliko ̀ ivi-mo to duboko zajedni{tvo. To je Crkva! Crkva je zajedni{tvo ljudi povezanih s Isusom. Ali nije to samo neko intimno, osobno zajedni{tvo. To je za-jedni{tvo osoba koje ~ine Crkvu i koje donose plo-dove. Kako re~e sveti papa Ivan Pavao II., `upa je upravo {kola tog zajedni{tva gdje su jedni drugima od pomo}i, gdje se ̀ ivi ta pripadnost Bogu i gdje su vjernici kao takvi pozvani donositi plodove na ovom svijetu. Djela apostolska ka`u da je Crkva u Judeji, Galileji i Samariji u`ivala mir, izgra|ivala se i napre-dovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Duha Svetoga (usp. Dj 9, 31). Upravo to ̀ elim i ovoj ̀ up-noj zajednici: da u`iva nutarnji mir, da se izgra|uje, da napreduje u strahu Gospodnjem i da osje}a utje-hu Duha Svetoga. Amen.

Kardinal Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki

Zagreb, 3. svibnja 2015.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

54

PEDESETA OBLJETNICA SVE]ENI[TVA

^udni su ti ljudski `ivotni putovi. Po~etak im je obi~no neodre|en. Barem {to se ti~e budu}nosti. Redovito zapo~inju u snima i `eljama nekoga dru-goga. U snima i `eljama roditelja.

Bilo je to godine 1949. Jednoga ranoga jutra, sa seoskom torbom na le|ima u kojoj se nalazio ko-madi} kruha, „teka“, „penkalo“ stiglo je iz Amerike od oca koji je silom tada{njih politi~kih prilika mo-rao napustiti svoj dom i svoju obitelj, zakora~io sam preko praga svoje rodne ku}e u jedan novi izazov u `ivotu. Bio je to polazak u gimnaziju koja se nala-zila pet kilometara od moje ku}e. Te prve korake u svijet neizvjesnosti moja je majka popratila svojim savjetom koji je glasio: „Sinko, pazi da nikad ne za-boravi{ da si katolik i Hrvat.“

Kao dijete nisam tada shva}ao dubinu i {irinu i visinu tog iskrenoga maj~inog savjeta. No, nije mi trebalo dugo ~ekati da sve to spoznam i da upoznam razlog zbog ~ega mi je to rekla. Ve} prvoga svibnja 1950., nakon {to mi je maj~in savjet bio donekle pao u zaborav, on je o`ivio takozvanom prvomajskom paradom. Svi su studenti morali sudjelovati u toj paradi. Svi su odreda morali nositi crvene marame oko svoga vrata. Specijalno odre|eni „omladinci“ zapo~injali su „rodoljubne“ partizanske pjesme. ^itava ta atmosfera podsjetila me na onaj maj~in savjet prije nekoliko mjeseci. No, ono {to me na poseban na~in podsjetilo na taj njezin savjet jest pjesma koju je jedan od „omladinaca partije“ zapo-~eo rije~ima: „Od Ljubu{kog do Mostara, ne}e biti popa ni oltara.“

Tada nisam razmi{ljao kojim }e putem krenuti moja budu}nost, ali s nekoliko {kolskih kolega pro-testno smo napustili tu prvomajsku paradu i time

sam navijestio da }e moj put u `ivot ipak voditi u nekom drugom pravcu. Bio je to put koji me ve} 1952. doveo u sjemeni{te u Bol na Bra~u, a godine 1965. i do oltara zagreba~ke katedrale gdje smo nas 64-ica primili sve}eni~ki red polaganjem ruku kar-dinala Franje [epera. Bilo je to to~no na blagdan svetoga Petra i Pavla, 29. lipnja 1965. Dakle, prije pedeset godina. Do tog na{eg zajedni~kog cilja vo-dila su 64 razli~ita puta. Svaki je od nas i{ao svojim vlastitim putem. A na tom putu svaki je od nas nosio svoj vlastiti kri` optere}en okru`enjem iste ideologije koja je izvikivala i ispisivala sli~ne sloga-ne samo da uvjere mlade da uistinu vi{e ne}e biti „ni popa ni oltara“.

Ono {to se dogodilo na blagdan Svetog Petra i Pavla, 29. lipnja 1965. u zagreba~koj katedrali razot-krilo je propagandu i la` „omladinaca partije“, kako pedesetih tako i {ezdesetih godina pro{log stolje}a. Zato je to bio uistinu impozantan vjerski i nacional-ni doga|aj. Bio je to doga|aj koji je otkrio zabludu onih koji su pedesetih pjevali „Od Ljubu{kog do Mostara ne}e biti popa ni oltara“, ali isto tako i jav-no svjedo~anstvo da jo{ uvijek ima, i da }e i dalje biti „i popa i oltara“ od Zagreba do Osijeka, od Dubrov-nika do Mostara, od Splita do Pule. Bilo je to uisti-nu javno svjedo~anstvo vjere koja ostaje `iva u na-rodu usprkos bezbo`nog komunisti~kog okru`enja. Bio je to veliki udarac onima koji su tu vjeru poku{ali pretvoriti u neki narodni obi~aj. Bio je to izazov i poziv svima, posebno mladima, da svoju vjeru javno svjedo~e ma koji `ivotni put izabrali.

Me|u tom 64-icom re|enika uo~ljiva je grupa do-minikanaca. U dugoj povijesti Hrvatske dominikan-ske provincije dogodilo se, eto, prvi put da je na isti

55

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

dan za sve}enika zare|eno 11 dominikanaca. No, to nije sve, jer te iste godine, samo na drugi datum, za sve}enika su zare|ena jo{ dva dominikanca. Bila je to uistinu plodna godina dominikanskoga du hovnog zvanja. Trojica njih kasnije su po{li drugim `i votnim putem, ali su do danas ostali povezani s dominikan-cima, dvojica su ve} zauzela svoja mjesta u vje~nosti, dok osmorica jo{ uvijek poku{avaju slu ̀ iti Bogu i ~ovjeku u svojim redovni~kim zajednicama.

Ovaj, rekao bih, povijesni doga|aj u Katoli~koj Crkvi u Hrvata, lijepo je obilje`io „Glas Koncila“ te godine i tog datuma kada je u dva navrata objavio slike svih tada{njih re|enika. Pobrinuo sam se da te slike stavim u okvir i da ostanu u mojoj radnoj sobi

sve do danas. ̂ esto pogledam te slike. Znam da neki od njih nisu vi{e me|u nama. Znam da su neki, na-kon ovog doga|aja, krenuli u `ivot drugim putem. Znam da nas ve}ina, iako u poodmaklim godinama, jo{ uvijek slu`imo Bogu i ~ovjeku u svom sve}e-ni~kom pozivu. No, bez obzira kojim putem danas hodimo, na koji na~in danas slu`imo Bogu i ~ovjeku, sve nas ove jubilarne godine povezuje isti datum – 29. lipnja 1965. Zato se rado sje}am svih sudionika tog datuma, a onima koji su ustrajali u sve}eni{tvu i jo{ su na `ivotu, ~estitam.

Sretan zlatni jubilej sve}eni{tva!

brat Nikola Dugand`i}, OP

ZAHVALA

Gospodine!

Zahvaljujem Ti za sve {to sam primio:

Za milosti koje sam tra`io,

A nikad ih nisam dobio,

I za one koje sam primio,

A nikad ih nisam spoznao.

Moje su misli sitne, a `elje sebi~ne,

Jer i dok Ti zahvaljujem,

Uvijek za ne~im uzdi{em.

Gospodine!

Udijeli mi milost najve}u:

Tvoje ne zaboraviti darove!

Rajmund Kupareo, OP

* * *

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

56

OBLJETNICE NA[E BRA]E U 2015. GODINI

Godina 2015.

Obljetnica ro|enja Mirko Jagnji} 24. 5. (65.)

Drago Kolimbatovi} 15. 9. (90.)

Mate Luka~ 10. 10. (75.)

Obljetnica prvih zavjeta Mile Gugi} 16. 5. (50.)

Ivica Tomljenovi} 8. 9. (60.)

Obljetnica sve}eni~kog re|enja Anto Boba{ 27. 5. (25.)

Marijan Bi{kup 29. 6. (50.)

Nikola Dugand`i} 29. 6. (50.)

Ante Kova~evi} 29. 6. (50.)

Stjepan Krasi} 29. 6. (50.)

Pavao Lasi} 29. 6. (50.)

Stanko Prcela 29. 6. (50.)

Franjo [anjek 29. 6. (50.)

Marijan Jur~evi} 12. 12. (50.)

Bra}i slavljenicima u ime Provincije ~estitam ob ljetnice i zahvaljujem na svjedo~anstvu koje su dali i jo{ uvijek daju svojim radom i `ivotom.

brat Anto Gavri}, OPprovincijal

57

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

O KA@OTI]EVOJ KANONIZACIJI U LUCERI

U subotu i nedjelju 11. i 12. travnja provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri} bio je u pohodu kod lucerskoga biskupa mons. dr. Domenica Cornacchije. Lucerski biskup i domini-kanski provincijal razgovarali su o tijeku procesa kanonizacije bl. Augustina Ka`oti}a, biskupa zagre-ba~kog i lucerskog.

Mons. Cornacchija je upoznao provincijala s onim dijelom {to je u~inila biskupija Lucere, kao akter kauze. Suakteri kauze su Zagreba~ka nadbi-skupija i Hrvatska dominikanska provincija. Postu-lator kauze je generalni postulator Reda propovjed-nika brat Vito T. Gomez (Rim).

Na blagdan bl. Augustina Ka`oti}a, 3. kolovoza 2013., lucerski biskup imenovao je Komisiju povi-jesnih stru~njaka (Paul-Bernard Hodel OP, Fri-bourg; Franjo [anjek OP, Zagreb; Slavko Kova~i}, Split; Donato D’Amico, Lucera) te dvojicu teolo-{kih ocjenitelja (cenzori) radi ispitivanja Bla`e-nikovih spisa (kardinal Georges Cottier OP, Rim i Ivica Ragu`, \akovo). U prosincu 2013. pismeno je obavijestio zagreba~kog nadbiskupa kardinala Josipa Bozani}a o stanju kauze.

U me|uvremenu je u lucerskoj katedrali, u kojoj se nalazi i grob bl. Augustina, obnovljen mo}nik – obnovljeno poprsje – i planira se sve~ani prijenos Bla`enikovih mo}i u lucersku katedralu. Lucerski biskup je za tu prigodu pozvao kardinala Josipa

Bozani}a. Uskoro planira ustanoviti Biskupijski crkveni sud u Luceri za ispitivanje svjedoka te zatra`iti od Zagreba~ke nadbiskupije kao suaktera kauze da se ustanovi sud za ispitivanje svjedoka u Zagrebu.

U nedjelju 12. travnja dominikanski provincijal je koncelebrirao na euharistijskom slavlju u lucer-skoj katedrali koje je predvodio generalni vikar bi-skupije Lucera-Troia don Ciro Fanelli (biskup je imao krizmu izvan grada). Na kraju mise provinci-jal je uputio prigodnu rije~ zahvaljuju}i na svemu {to lucerska biskupija ~ini za proces kanonizacije te pozvao prisutne vjernike da se nastave utjecati za-govoru bl. Augustina Ka`oti}a i moliti za njegovo progla{enje svetim.

Lucerski biskup je predao provincijalu Prome-moriju kauze za kanonizaciju bl. Augustina Ka`oti}a, u dva primjerka (jedan primjerak je za Zagreba~ku nadbiskupiju). U Promemoriji je nazna~eno sve {to je do sada u~injeno, nekoliko uputa za suaktere kauze te naznaka koje sljede}e korake treba podu-zeti u zapo~etom postupku kanonizacije.

Tijekom boravka u Italiji provincijal je razgova-rao s provincijalom Provincije sv. Tome Akvinskoga u Italiji, na teritoriju koje se nalazi i Lucera, te s priorom dominikanskog samostana sv. Nikole u Bariju o uklju~ivanju i talijanskih dominikanaca u proces kanonizacije bl. Augustina Ka`oti}a.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

58

ME\UNARODNI KONGRES ZA ODGOJITELJE U POSVE]ENOM @IVOTU

Me|unarodni kongres za odgojitelje u ustano-vama posve}enog `ivota i dru`bama apostolskoga `ivota odr`an je u Rimu od 7. do 11. travnja 2015. godine, u organizaciji Kongregacije za ustanove po-sve}enog `ivota i dru`be apostolskog `ivota, pod predsjedanjem kardinala Joãoa Braza de Aviza, a sve kao dio programa obilje`avanja Godine posve}enog `ivota, koju je proglasio papa Franjo na razini ~ita-ve Katoli~ke Crkve.

Kongres na kojemu se okupilo vi{e od 1200 od-gojitelja sa svih strana svijeta, prvi takve vrste u po-vijesti, zapo~eo je u utorak, 7. travnja, molitvenim bdjenjem u crkvi sv. Grgura VII., a sutradan je u prijepodnevnim satima i slu`beno otvoren, pri ~emu je posebno nagla{ena njegova jedinstvenost i ohra-bruju}e veliki interes za temu odgoja, koji otkriva probu|enu svijest o klju~noj ulozi odgoja za budu}-nost redovni~kih institucija u krilu Crkve, ali i isti-nu o onom {to sami odgojitelji trebaju na tom putu – podr{ku Crkve, podr{ku svojih zajednica koje su ih izabrale i postavile u tu odgovornu slu`bu.

Prijepodnevni program svakoga dana zapo~injao je u 8.15 jutarnjom molitvom, nakon koje je slijedio blok od jednog predavanja, s mogu}no{}u postav-ljanja pitanja i razmjene iskustava „oko stolova“ (sudionici Kongresa bili su razmje{teni u dvije kon-gresne dvorane hotela Ergife, s oko 120 „okruglih“ stolova, gdje je svaki stol okupljao malu skupinu s po desetak odgojitelja i odgojiteljica), te oboga}u-ju}ega neformalnog dru`enja i razmjene mi{ljenja tijekom pauze za kavu i ru~ak. Popodnevni program obi~no je zapo~injao u 15 sati s novim blokom pre-davanja i zajedni~kog rada, a zavr{avao s ve~ernjom molitvom oko 18 sati.

Ovaj Kongres istaknuo je va`nost prepoznavanja razli~itih potreba odgoja u suvremenom kontekstu, koji je vrlo izmijenjen u odnosu na one utemeljite-lja i utemeljiteljica mnogih redova i kongregacija, kao i va`nost izgradnje odnosa – dijeljenja, razmje-na iskustava odgoja, pitanja, i podr{ke koju odgoji-telji dobivaju kroz svoje me|usobne susrete.

Biti odgojitelj zna~i ̀ ivjeti ̀ ivotom koji se teme-lji na slu{anju, oslu{kivanju, znaju}i da u tom odgo-vornom poslanju nije sam, da nismo sami – da je Crkva s nama. U radu s novim zvanjima odgojitelj treba imati znanje – htjeti i znati razumjeti {to se doga|a u ̀ ivotu druge osobe, pri ~emu postaje svje-stan da ne mo`e sve odgajati na isti na~in, i zato je postavljanje pitanja – kako? – vrlo va`no – za odgoj svake pojedine osobe.

Va`no je da odgojitelj, u suradnji sa zajednicom koja odgaja (jer odgoj nije samo pravo i odgovornost odgojitelja, nego i ~itave zajednice bra}e ili sestara), stvori okru`je koje omogu}uje rast i vodstvo onima koji ulaze u zajednice, imaju}i uvijek na umu da kada odgajanik ~ini pogre{ke, ne zna~i nu`no da je na krivom putu, ve} da je u procesu u~enja i usvajanja novih vrednota, kao i stilova `ivota i komunikacije, a na tom putu se u~i i na pogre{kama. Odgojitelj treba biti svjestan da osoba odgajanika raste i da nije dobro tra`iti samo njegove pogre{ke. Zato je va`no razumijevati kako raste ljudska osoba, a onda i {to blokira taj rast i kako pomo}i da se te blokade, rane, uklone da bi osoba sazrela. Odgojitelj treba po{tivati one koje vodi, jer bez uzajamnog po{tivanja nema pravog odgoja. I na kraju, odgojitelj tako|er treba biti u~enik, treba se dati pou~avati (docibilitas) od svoga U~itelja – u~iti kako odgovoriti na Isusov

59

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

poziv u svim `ivotnim situacijama, i zato odgojitelj jest ~ovjek `ive vjere, svjedok.

Kongres je zavr{io u subotu, a vrhunac toga dana je bila koncelebrirana sv. misa koju je predvodio kardinal João Braz de Aviz, kao i privatna audijen-cija s papom Franjom u dvorani sv. Pavla VI.

Ali time nije zavr{io moj boravak u Rimu, jer je ve} u ponedjeljak 13. travnja uslijedio radni sastanak svih dominikanskih odgojitelja koji su sudjelovali na Kongresu s bratom Vivianom Bolandom, bratom Michaelom Mascarijem i U~iteljem Reda bratom Brunom Cadoréom u Svetoj Sabini, na kojem smo iznijeli svoje dojmove, pod moderiranjem brata Vi-viana Bolanda, o netom zavr{enom Kongresu i na-glasili potrebu boljeg shva}anja uloge liturgije, sv. sakramenata, osobne molitve i duhovnog vodstva u po~etnoj formaciji.

Tako|er smo primili poticaje (brat Michael Mas-cari) kako stvarati habitus studija u po~etnoj for-maciji, da se na studij ne bi gledalo kao na nu`no zlo; te da bi studij trebalo obavezno razlikovati od formacije za sve}eni{tvo. U tom kontekstu nave-dena su tri bitna elementa na koja treba stavljati naglasak: 1. Trajna ljubav prema Bo`joj rije~i, 2. Upoznavanje intelektualne tradicije Reda i 3. Raz-vijanje otvorenosti za uklju~ivanje u svijet. U sa-mom novicijatu potrebno je razviti prvi – probudi-ti ljubav prema Bo`joj rije~i, a u ove druge napra-viti dobar uvod.

U~itelj Reda u kratkim je crtama poku{ao odgo-voriti na pitanje: „[to zna~i odgojiti propovjednika za ovaj dana{nji svijet?“ Propovjednik bi, kazao je U~itelj, trebao biti znak Bo`je prisutnosti u svijetu, Bo`ji prijatelj. U novicijatu se zapo~inje s odgojem propovjednika dominikanca pri ~emu su va`ni ovi elementi: novacima treba pomo}i iskusiti Bo`je milosr|e, provoditi vrijeme s Bogom – euharistijska adoracija, uklju~iti ih u „lectio divina“, i pou~avati ih da svoja iskustva vjere dijele s drugima te im po mo}i u spoznaji da mi propovjednici nismo iznad onih ko-jima propovijedamo, da nismo bolji od drugih.

Naglasio je tako|er potrebu izgradnje svih ljud-skih kvaliteta, ne samo intelektualne dimenzije, jer intelektualnost bez zajedni~kog `ivota je „ni{ta“. Potom je naveo nekoliko smjernica za svu bra}u, a ne samo za one u po~etnoj formaciji: 1. Red treba slu{ati – {to je prvi korak odricanja od sebe; biti poslu{an odlukama Reda; 2. Red treba upoznati – ~itati vijesti iz `ivota Reda – makar jednom tjedno po}i na internetsku stranicu Reda, i tako otkrivati da ima mnogo na~ina „biti“ dominikanac i 3. Biti svjestan da nisam ja taj koji sam se pozvao u Red propovjednika.

I zavr{na U~iteljeva misao: „Svijet treba prijatelj-stvo s Bogom, a ne na{e projekte! U to treba biti uvjeren, a to nije lako!“

brat Nikola Leopold Noso, OPu~itelj novaka

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

60

TEOLOGIJA POSVE]ENOG @IVOTA

„Poziv na svetost u Svetome pismu“, „Duhov-nost psalama“, „Povijest posve}enog ̀ ivota“, „Sred-stva dru{tvenog priop}avanja i redovni{tvo“, „Po-sve}eni `ivot u Zakoniku kanonskog prava“, „Ma-rijino mjesto u posve}enom ̀ ivotu danas“, „Crkve-no u~iteljstvo o posve}enom `ivotu“, samo su neki od kolegija koje studenti poha|aju u sklopu dvogo-di{njeg studija „Teologija posve}enog `ivota.“ Stu-dij je utemeljila Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa na poticaj Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica.

„Teologija posve}enog `ivota“ odli~an je izbor za sve redovnike i redovnice koji nisu poha|ali stu-dij teologije, a isto tako i za laike. Iako tijekom na{e formacije, posebno godine novicijata, produbljuje-mo svoje znanje o na{oj vjeri, ona se ~esto uglavnom odnosi na nastanak, razvoj, karizmu, osniva~a Reda

kojem smo pristupili, a malo manje na produbljiva-nje o samoj sr`i i istinama na{e vjere. To je sasvim opravdano, jer ve}ina bogoslova nastavlja svoje obrazovanje na teolo{kom studiju te tako dobiva potrebno znanje. Mi koji smo se odlu~ili na poziv bra}e suradnika, a nismo upisali studij teologije, svoje znanje mo`emo produbiti na studijima poput Teologije posve}enog `ivota.

Osobna iskustva tijekom ove dvije godine stu-dija su vi{e nego zadovoljavaju}a. Uz odli~ne kole-ge i kolegice, izvanredna je i pristupa~nost profeso-ra. Profesori tijekom predavanja vrlo rado odgova-raju na brojna studentska pitanja. [tovi{e, sami poti~u na to kako bismo mi studenti dobili {to ja-sniju sliku o odre|enom kolegiju, te tako produbi-li i bolje upoznali istine katoli~ke vjere. Ispiti se pola`u nakon odslu{anih predavanja, a zbog odsut-nosti profesora koji su redoviti profesori na teo-lo{kim fakultetima u domovini i izvan granica Lije-pe na{e, ~esto termine ispita dogovaramo i izvan okvira ispitnih rokova. Svoj bra}i koja pristupaju Redu kao bra}a suradnici, a ne}e poha|ati studij teologije, preporu~am da upi{u Teologiju posve-}enog `ivota, jer }e njihov `ivot biti bogatiji, ne samo znanjem, nego i mnogim novim prijateljstvi-ma, a Provinciji predla`em da Teologiju posve}enog `ivota u~ini obveznim dijelom formacije bra}e su-radnika.

brat Mladen Folnovi}, OP

61

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZ PERA BRATA SURADNIKA KROJA^A

Nakon {to sam zavr{io dominikanski novicijat u Dubrovniku i dobio asignaciju u samostan Kraljice sv. krunice u Zagrebu, kako bih napredovao u svojoj redovni~koj formaciji upisao sam, s bratom Mlade-nom, studij Teologije posve}enog ̀ ivota. Predavanja se odr`avaju vikendom, jednom na mjesec, a pro-gram traje dvije akademske godine. Sam studij nudi sustavno istra`ivanje biblijsko-teolo{kih osnova posve}enog `ivota, vode}i ra~una o povijesno-kul-turnim, psiho-sociolo{kim i pravnim aspektima s obzirom na uvjete u kojima se odvija pastoralna aktivnost Crkve i posve}enih osoba.

No, sam studij Teologije posve}enog `ivota nije mi bio dovoljan. Kao brat suradnik morao sam pro-na}i ne{to ~ime }u pridonositi svojoj zajednici, a da taj rad istovremeno budi u meni strast i da me ispu-njava. Uvijek sam osje}ao `elju i potrebu biti krea-tivan i stvarati. Na kraju, moje `elje i konkretna potreba moje zajednice prona{li su svoje ostvarenje u kroja~kom zanatu i vje{tini koja je potrebna za stvaranje razli~itih korisnih predmeta za liturgiju i crkvu, a prije svega dominikanskih habita.

Moj prvi kontakt sa {ivanjem i krojenjem zbio se tijekom novicijata u Dubrovniku. Promatrao sam radost i ljubav s kojom su kroja~kom poslu pristupa-le sestra Magda u na{em dominikanskom samostanu, „moja tetka“ sestra Veronika Penava u samostanu Sestara Slu`benica Milosr|a – An~ele na Pilama, kao i stru~nost sestre Bla`enke Vla{i}. Kad mi je pru`ena prilika upisati te~aj krojenja, {ivanja i vezenja u „Ru`a vez d.o.o.“ pod mentorstvom gos po|e Ru`ice Havi-di}, bez oklijevanja sam je pri hvatio.

Tako sam od sije~nja 2014. godine po~eo stjeca-ti kroja~ku vje{tinu te su po~eli nastajati prvi habiti ra|eni mojom rukom. Od kraja listopada 2014. na-stavljam brusiti svoje vje{tine u kaptolskom samo-stanu Hrvatske franjeva~ke provincije sv. ]irila i Metoda, pod vodstvom fra Zdravka Jakobovi}a, koji je kroja~ za svoju provinciju ve} 20 godina. Eto, sada

se habiti za budu}e dominikanske novake {ivaju za-jedno s habitima za franjeva~ke novake u ti{ini sa-mostanskih zidina, u dru{tvu bra}e ~ije ruke u jed-nakoj mjeri stvaraju i tako mole.

Iskustvo koje sam stekao uz fra Zdravka je ne-procjenjivo, naro~ito stoga {to je imao strpljenja i onda kada su moji ̀ ivci bili na rubu. Trinaest domi-nikanskih habita koje sam do sada vlastoru~no skro-jio smatram velikim osobnim uspjehom. Posebno zato {to je ovakav usporedan rad pokazao kako do-minikanski habiti zahtijevaju vi{e materijala i ru~nog rada nego franjeva~ki pa ih je i te`e sa{iti. Franjeva~ki habit se tako|er puno te`e zaprlja nego dominikan-ski habit.

Zahvaljujem svima koje jesam i nisam spomenuo, prije svega, jer su nesebi~no podijelili svoje znanje sa mnom, ali i ljubav prema svome radu i zanatu. Jo{ uvijek sam u procesu dosezanja svoga punog poten-cijala i otkrivanja kakve mi sve kreativne mogu}-nosti kroja~ki zanat nudi. Trebam jo{ puno toga nau~iti, ali mi nije te{ko jer znam kako je sve to slu`enje Gospodinu, zbog ~ega sam i postao re-dovnik.

brat Ante Kazoti, OP

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

62

USUSRET NEDJELJI DOBROG PASTIRA:RAZGOVOR S BRATOM MIHAELOM MARIOM TOLJEM

Uo~i nedjelje Dobrog Pastira Crkva posebno moli za nova duhovna zvanja, ali i izra`ava zahvalnost svim onim mu{karcima i ̀ enama koji su „ostavili sve i po{li za Kristom“ kao sve}enici, redovnici i redov-nice. Tom prigodom na{ je sugovornik superior Samo-stana sv. Kri`a i `upnik @upe sv. Kri`a u Gru`u, dominikanac, mr. sc. fr. Mihael Mario Tolj.

Fr. Mihaele, uobi~ajeno pitanje sve}enicima je: „Kako ste postali sve}enik?“ Kod vas je to pitanje jo{ zanimljivije jer niste imali uobi~ajen put pre-ma sve}eni{tvu, ve} ste zavr{ili studij na Prirodo-slovno-matemati~kom fakultetu, postali dipl. in`. kemije, ~ekao vas je posao u Plivi, a onda odjed-nom zaokret: odlu~ili ste to odbaciti, ponovno sjesti u studentske klupe, upisati filozofsko-teo-lo{ki studij, te postati redovnik i sve}enik. Za{to?

Istina je da se dogodio zaokret u mom dotada{-njem `ivotu, ali ne bih kazao da sam iskustva i zna-nja koja sam stekao odlu~io odbaciti jer su me ona tako|er izgra|ivala kao osobu. Mo`da bi bolje bilo re}i da se tada odjednom pojavilo raskri`je na mom `ivotnom putu kojega do tada nije bilo i ja sam kre-nuo drugim smjerom: stazom nasljedovanja Krista po primjeru sv. oca Dominika u redovni~koj zajed-nici koju je on utemeljio. Za{to sam krenuo tim putem nije ba{ jednostavno odgovoriti jer se radi o osobnom iskustvu duhovnog poziva, a takvo je isku-stvo jednostavno nepriop}ivo. Ukratko mogu re}i da sam u 24. godini do`ivio iskustvo Bo`jeg poziva. Nakon jednogodi{njeg hrvanja s Bogom i samim sobom odlu~io sam odgovoriti na taj poziv i krenu-ti u tu avanturu potpuno se predaju}i u Njegove

ruke. I sada nakon 16 godina od tada, dr`im da sam odabrao pravi put.

Na Zapadu, pa tako i kod nas, sve se ~e{}e do-ga|a da ljudi sa zavr{enim fakultetima, ve} ostva-renim karijerama, kre}u ovim drugim putem. Iz va{e generacije novicijata sva trojica koji ste po-stali sve}enici ste prije zavr{ili neke druge studije, to~nije geologiju, medicinu, a vi kemiju. Kako obja{njavate tu pojavu?

Obja{njavam je onom Isusovom prispodobom iz Evan|elja o doma}inu koji unajmljuje radnike za svoj vinograd u razli~ito vrijeme: neke od ranog ju-tra, neke o tre}oj, {estoj ili jedanaestoj uri. Nas izgle-da nije pozvao od ranog jutra (u djetinjstvu), nego negdje izme|u tre}e i {este ure (u dvadesetim godi-nama). Temeljni preduvjet da bi uop}e krenuli pu-tem sve}eni{tva i redovni{tva jest iskustvo Bo`jeg poziva, a sam Bog odre|uje u koje vrijeme }e zvati. Nakon toga slijedi ~ovjekov odgovor u slobodi da li }e krenuti tim putem ili ne}e. Nas trojica smo se odazvali, ali poznajem i dosta onih koji nisu ili koji se puno kolebaju i na kraju odustanu.

63

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Godina je posve}enog `ivota, godina vas re-dovnika i redovnica, stoga se ~ini zanimljivim pi-tati vas za{to ste postali ba{ redovnik? Naime, dolazite s Pelje{ca, s podru~ja Dubrova~ke bisku-pije kojoj nedostaje sve}enika. Kako to da ste se odlu~ili postati dominikanac, a ne dijecezanski sve}enik Dubrova~ke biskupije?

Postao sam dominikanac jer sam imao ba{ redov-ni~ki poziv, a osobno sam ga najbolje prepoznao u Dominikanskom redu. Naime, osjetio sam ga prvi put na sv. misi u crkvi sv. Nikole u Kor~uli 6. pro-sinca 1998. prigodom proslave pet stolje}a domini-kanske nazo~nosti u tom gradu. Iako su sestre do-minikanke djelovale u mojoj rodnoj `upi u Orebi-}u, to je bio prvi put u `ivotu da sam vidio bra}u dominikance i to u velikom broju. To me zaintrigi-ralo da doznam ne{to vi{e o njima, pa sam u kor-~ulanskoj gradskoj knji`nici posudio knjigu „Do-minikanci – kratka povijest Reda“. Pro~itav{i tu knjigu osjetio sam da je upravo to zajednica u koju me Bog zove. S druge strane, primijetio sam da su sve}enici koji djeluju na Pelje{cu uglavnom vreme{ni i ~uo sam govoriti kako ih nema dovoljno. Stoga sam otprilike godinu dana prije nego sam osjetio poziv po~eo svakodnevno moliti za sve}eni~ka zva-nja, a dogodilo se da sam i sam bio pozvan. Nakon toga sam oti{ao do svog nekada{njeg ̀ upnika u ko-jega sam imao povjerenja i s njim razgovarao o mom dominikanskom pozivu. On me u po~etku nago-varao da radije idem za dijecezanskog sve}enika u Dubrova~koj biskupiji. Me|utim, odustao je od toga nakon {to sam mu rekao da meni ne odgovara sa-ma~ki `ivot na `upi poput njegovog, nego da me privla~i ̀ ivot u samostanskoj zajednici i zajedni~ko slavljenje liturgije. Odu{evio sam se onim {to go vori temeljna konstitucija na{ega Reda u § IV: „Postav{i dionici apostolskog poslanja, prihva}amo tako|er i `ivot apostola kako ga je shvatio sv. Dominik: `i-ve}i slo`no u zajednici, vjerni zavjetovanju evan-|eoskih savjeta, gorljivi u zajedni~kom slavljenju liturgije, osobito euharistije i bo`anskog ~asoslova, i u molitvi, neprestano privr`eni u~enju, ustrajni u samostanskom opslu`ivanju. Sve ovo pridonosi ne samo slavi Bo`joj i na{em posve}enju nego tako|er izravno slu`i spa{avanju ljudi, budu}i da slo`no pri-pravlja i poti~e na propovijedanje, oblikuje ga, a pro-povijedanje opet oblikuje sve spomenute elemente.“

Dodatni razlog za{to sam izabrao Dominikanski red jest stoga {to on nadilazi granice biskupija i u slu`bi je sveop}e Crkve, pa stoga pru`a i vi{e mo-gu}nosti apostolskog djelovanja.

Primje}uje se da kad slavite misu ili predvodi-te druge liturgijske obrede veliku pozornost po-sve}ujete svakom detalju. Predsjednik ste i Litur-gijskog povjerenstva Hrvatske dominikanske pro-vincije. [to je za vas liturgija, koliko zna~i vama osobno?

Izri~itom voljom sv. Dominika, sve~ano i zajed-ni~ko slavljenje liturgije smatra se jednom od glav-nih slu`ba na{ega zvanja. Slavljenje liturgije je sre-di{te i srce cijeloga na{eg `ivota, ono je metafori~ki govore}i na{ „glavni zanat“. Koliko voli{ taj „zanat“, koliko ti zna~i i koliko od njega `ivi{, toliko mu i pozornosti posve}uje{. Osim toga, Knjiga konsti-tucija nas poziva da „slijedimo primjer sv. Domini-ka, koji je kod ku}e i na putovanju, danju i no}u, bio postojan u bo`anskom ~asoslovu i molitvi, te s ve-likom pobo`no{}u slavio bo`anska otajstva“ (KKN 56). Budu}i da je na{ Red do Drugog vatikanskog sabora imao svoj vlastiti dominikanski obred, on posjeduje prebogatu liturgijsku tradiciju. Poznava-nje te ba{tine koja obvezuje i nadahnjuje oboga}uje mene osobno, kao i moj pristup slavljenju mise u redovitom obliku rimskog obreda.

Bili ste na poslijediplomskom studiju dogmat-ske teologije u [vicarskoj, te ste `ivjeli u jednoj ve}oj zajednici, gdje dolaze bra}a dominikanci iz cijelog svijeta. Kakvo je va{e iskustvo, te koliko se razlikuje redovni~ki `ivot u toj zajednici od ono-ga u Hrvatskoj?

Studij u inozemstvu na francuskom jeziku i upoznavanje razli~itih ljudi i kultura obogatilo me kao osobu i pro{irilo moje horizonte. @ivio sam u dominikanskom samostanu sv. Hijacinta u kojem je smje{ten me|unarodni dominikanski studentat koji udomljuje dominikanske studente iz razli~itih krajeva svijeta koji dolaze tu na studij i intelektu-alnu formaciju u dominikanskom duhu. Veliki kan-celar Teolo{kog fakulteta Sveu~ili{ta u Fribourgu je U~i telj Dominikanskog reda, ve}ina profesora su dominikanci iz razli~itih zemalja svijeta, a za-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

64

dnjih nekoliko godina dominikanac je i rektor sve-u~ili{ta. @ivot u takvom internacionalnom okru-`enju omogu}uje da do`ivite katolicitet Crkve i {to zna~i pripadati sveop}oj Crkvi. Samostanska zajednica u kojoj sam `ivio i koja broji tridesetak redovnika uz intelektualnu i duhovnu izgradnju osobitu pozornost posve}uje liturgijskom `ivotu. Zahvaljujem Bogu {to sam skoro tri godine mogao `ivjeti u takvoj zajednici i puno toga nau~iti, vidje-ti i do`ivjeti, a {to svojevremeno nije bilo mogu}e u na{oj Provinciji. Ali, Bogu hvala, s promjenom provincijske uprave i blagoslovom novih zvanja, puno se toga i kod nas promijenilo na bolje zadnjih nekoliko godina.

Dogmatska teologija se kod mnogih do`ivljava kao zahtjevna, a mo`da i veoma teoretska. Mislite li da je ta slika pogre{na, te kako ste se vi nakon redovnog studija filozofije i teologije odlu~ili i na ovaj studij?

Ina~e, sve ono {to vrijedi je zahtjevno i iziskuje trud, pa tako i dogmatska teologija koja se bavi prou~avanjem sredi{njih otajstava kr{}anske vjere. Iako sam uvijek volio liturgiju, ipak se nisam odlu~io za studij liturgike jer sam je do`ivljavao vi{e kao hobi. Kad su me poglavari slali na postdiplomski studij u inozemstvo odmah sam rekao da nemam namjeru i}i u smjeru profesure, jer sam to osobno do`ivljavao kao izdaju svog sve}eni~kog poziva. @elio sam nau~iti jo{ jedan strani jezik, formirati se u tomisti~kom duhu i produbiti odre|ena teolo{ka znanja. Zbog moje prethodne prirodoslovne („znan-stvene“) formacije, uvijek me privla~ila teodiceja ili naravna teologija: na koji na~in iz vidljivog, stvore-nog svijeta do}i do spoznaje o Bo`joj opstojnosti. Zato je i tema mog licencijatskog rada bila „Recep-cija quartae viae (~etvrtog puta za dokazivanje Bo`je opstojnosti) sv. Tome Akvinskoga kod Hijacinta Bo{kovi}a OP“.

Biv{i vrhovni poglavar Dominikanskog reda fr. Timothy Radcliffe u naslovu svoje knjige upi-tao se „Redovnici, jeste li sretni?“ Iz ~ega izvire radost vas redovnika? Koliko i kako ta radost mi-jenja svijet?

Radost o kojoj govorimo nije nekakva povr{na radost, ve} dubinska radost koja izvire iz uronje nosti

u Gospodina. [to je redovnik, pa i bilo koji ~ovjek, vi{e uronjen u Boga, to vi{e zra~i rado{}u. Ta radost uprisutnjuje na neki na~in Boga u svijetu, a On je taj koji mijenja svijet, a ne mi. Mi smo samo oru|e u njegovim rukama.

Kad se govori o obiteljima, jedan od ve}ih pro-blema je u`urban na~in `ivota, mno{tvo obveza zbog kojih trpi zajedni~ki obiteljski `ivot. Kako vi redovnici, posebno vi koji ste ujedno i `upnici, uspijevate uskladiti mno{tvo obveza kojih imate sa zajedni~kim bratskim `ivotom u samostanu?

Kao {to mno{tvo obveza i u`urbani na~in ̀ ivota utje~e na `ivot suvremene obitelji, jednako tako utje~e i na `ivot redovni~ke zajednice, jer svi smo mi djeca svoga vremena. Me|utim, ako je zajednici stalo do zajedni~kog samostanskog ̀ ivota (a treba-lo bi!), ona uvijek mo`e prilagoditi svoj dnevni red tako da sto`erni elementi samostanskog opslu`iva-nja odgovaraju svima ili velikoj ve}ini bra}e. Zbog toga specifi~nost profesorske ili pastoralne slu`be ne mo`e nikako opravdati zanemarivanje zajedni~-kog bratskog `ivota.

Dominikanci i Dubrovnik oduvijek su pove-zani, a to je vidljivo ve} od samih po~etaka: prvi dominikanski samostan u Hrvatskoj osnovan je davne 1225. godine u Dubrovniku (samo devet godina od utemeljenja Reda 1216. godine, te ~eti-ri godine nakon smrti sv. Dominika 1221. godine). [to danas dominikanci i dominikanke mogu dati Dubrovniku i Dubrova~koj biskupiji? Ho}ete li vi dominikanci na poseban na~in i ovdje u Du-brovniku proslaviti 800 godina od utemeljenja svog Reda?

Dominikanci su najstarija `ivu}a redovni~ka za-jednica u Dubrovniku. Tijekom osam stoljetne po-vijesti ostavili su dubokog traga kako u Gradu, tako i na podru~ju biskupije. Ono {to danas dominikan-ci i dominikanke mogu dati Dubrovniku jest ono {to svaki brat ili sestra u sebi nosi i {to preko svoje karizme i specifi~nosti zra~i u slu`bi u kojoj se na-lazi. Nitko, naime, ne mo`e dati ono {to nema.

Proslava 800-tog jubileja utemeljenja Reda obi-lje`avat }e se kroz cijelu 2016. godinu razli~itim pro-gramima i aktivnostima na razini Reda, na razini

65

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Provincije i na razini svakog samostana. Sredi{nja provincijska liturgijska proslava }e biti u Zagrebu gdje se nalazi sjedi{te na{e Provincije. Sigurno je da }e se na primjeren na~in obilje`iti i u Dubrovniku gdje imamo dva samostana kao i u Zagrebu, ali povjeren-stvo za proslavu jubileja jo{ nije izradilo ko na~an program, tako da o tome ne mogu pobli`e govoriti.

Slu`beni naziv Dominikanskog reda je zapravo „Ordo praedicatorum“, tj. „Red propovjednika“. [to to zna~i za vas osobno, te pripremate li se vi{e i temeljitije za propovijedi?

Od samog po~etka na{ je Red bio ustanovljen posebno za propovijedanje i spa{avanje du{a. Pro-povijedanje je navje{taj evan|eoske poruke koji se ne odnosi samo na liturgijsku homiliju, iako je i ona vrlo va`na. Propovijedati se mo`e na razli~ite na~ine: izgovorenom i pisanom rije~ju, umjetno{}u, glaz-bom, katehezom, za profesorskom katedrom…, a iznad i prije svega potrebno je propovijedati vlasti-tim `ivotom. @ivjeti autenti~no svoj kr{}anski ili redovni~ki poziv je najrje~itija i najbolja propovijed. Rije~ je `iva kad `ivot govori, re~e jedan duhovni pisac. Smatram da se svaki sve}enik treba ozbiljno i temeljito pripremati za propovijed i u tom smislu ne smije biti razlike izme|u dominikanca i bilo ko-jeg drugog sve}enika. Me|utim, ovaj naziv „Red propovjednika“ nastao je u 13. stolje}u kada su je-dino biskupi imali pravo propovijedanja. Budu}i da su se vi{e bavili svjetovnim stvarima, zapustili su propovijedanje i pou~avanje vjernika, pa su se po~ela javljati razli~ita krivovjerja. Potaknut Duhom Sve-tim, sv. Dominik je uvidio da narod propada zbog nepou~enosti i neznanja i zbog toga je od pape tra`io da osnuje Red koji }e imati pravo propovijedanja u sveop}oj Crkvi. Tako je nastao naziv „Ordo Prae-dicatorum“ (OP), i sigurno da taj naziv u tom smi-slu obvezuje!

Dok Dubrova~ka biskupija ne stoji ba{ najbolje sa zvanjima, dok mnoge i mu{ke i `enske redov-ni~ke zajednice tako|er imaju problema sa zvanji-ma, kod vas dominikanaca doga|a se prava „revo-lucija“ s bro jem zvanja, evo samo sada u novicija-tu u Dubrovniku imate 11 novaka, mladi}a koji se pripremaju polo`iti prve zavjete. Cijela jedna nogometna mom ~ad, moglo bi se kazati. Koji je „recept“?

Tako je. I za idu}u generaciju novaka ve} imamo pripravnih devet kandidata. Uz to u na{em studen-tatu u Zagrebu ima jo{ 14 bogoslova i 2 |akona. Ui-stinu smo zadnjih nekoliko godina blagoslovljeni zvanjima. [to se ti~e „recepta“, on glasi: „Molite Gos-podara `etve da po{alje radnika u `etvu svoju“. Za-dnjih desetak godina u svim na{im zajednicama i `upama se redovito i intenzivno moli za dominikan-ska zvanja i tome se posve}uje osobita pozornost. Velika ve}ina zvanja koja smo dobili nisu plod ni kakve izvanredne promid`bene aktivnosti (iako ima i toga), niti dolaze iz mjesta gdje su dominikanci prisutni. Stoga zaklju~ujem da su nam oni poslani. A poslao ih je Onaj koji ih je pozvao. O~ito je da nam Bog nakon vi{edesetljetne su{e na tom polju pru`a novu {ansu. Sad ovisi o svima nama u provinciji da li }emo na pravi na~in iskoristiti ovaj „kairos“ ili ga pak pro-kockati. Vjerujem u te mlade ljude i njihove ideale i nadam se da }e ve}ina ipak zavr{iti formaciju i do}i do sve}eni{tva i u svoje vrijeme dati jedan novi polet i zamah Dominikanskom redu u Hrvatskoj.

www.dubrovacka-biskupija.hr

Intervju vodio: [ime Zup~i}

Petak, 24. travnja 2015.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

66

SUSRET U GODINI POSVE]ENOGA @IVOTA: O. STIPE JURI^„NIJE LI ISUS DO[AO K SVOJIMA HODAJU]I PO MORU?“

Na Teolo{kom fakultetu na Papinskom sveu~i-li{tu sv. Tome Akvinskoga – „Angelicum“ u Rimu studira u prosjeku izme|u 550 i 600 studenata, od kojih su tre}ina laici svjetovnjaci, te predaje 70-ak profesora. Kako studenti tako i profesori dolaze iz svih krajeva svijeta. Primjerice pro{le ih je godine bilo iz 111 zemalja. Osim katolika, studiraju tako|er studenti odijeljenih Crkava i kr{}anskih zajednica, kao i studenti drugih vjeroispovijesti. „To s jedne strane govori o univerzalnom poslanju papinskoga sveu~ili{ta, a s druge strane svjedo~i o univerzalno-sti naroda Bo`jega. Ta raznolikost kultura i jezika, naime, znak je da je Crkva prisutna u zajednici na-roda, da `ivi u svijetu i s njime djeluje, da povezuje ljude i narode, da je apostolska, misionarska i ka-toli~ka, da potpoma`e, ̀ eli i gaji iskreni dijalog eku-menskih pothvata, da je veza za slogu me|u naro-dima i znak sveop}ega bratstva, rije~ju, da je univer-zalni sakrament spasenja“, poja{njava hrvatski do-minikanac o. Stipe Juri~, redoviti profesor biblijskih znanosti na „Angelicumu“ i dekan tamo{njega Teo-lo{koga fakulteta, {to dovoljno govori o njegovu ugledu u me|unarodnoj akademskoj zajednici i redu kojemu pripada.

Mnogo se molilo i mnogo radilo!

Ro|en je g. 1951. u Tomislavgradu u {estero~la-noj obitelji majke Mare r. Stani} i otca Rade Juri~a. Djetinjstvo je proveo u selu Kuku udaljenom pet kilometara od Tomislavgrada. „Budu}i da mi je otac umro kad sam imao samo sedam godina, imao sam samo dobru, vrsnu, hrabru, radi{nu i bogobojaznu majku, sna`nu i dostojanstvenu `enu kojoj odajem najve}u hvalu. Ona me je u~ila i nau~ila mudrosti, razboru i pouci. Njezina velika maj~inska ljubav bila

je temelj ne samo mojega odgajanja, nego i odgajanja mojih dviju sestara i brata“, svjedo~i o. Juri~. „Osim {to je odgajala, ona je radila rukama marnim i mo-rala jo{ za no}i ustajati da nam pribavi hranu i odje-}u, rije~ju, bila je velika odgojiteljica, moliteljica i radnica, koja je nau~avala, poticala, obe}avala, ka`-njavala, nagra|ivala, nadasve pru`ala primjer. U obi-telji se redovito molilo i i{lo na misu u pet kilome-tara udaljenu crkvu. Krizmao sam se istoga dana kada i moje starije sestre i brat. Pretpostavljam da je to moja majka izmolila kod `upnika, kako bi sve bilo o jednom tro{ku. Dakle, u na{oj se ku}i mnogo molilo, ali i mnogo radilo.“

Prva ~etiri razreda osnovne {kole poha|ao je u susjednom selu Sarajlijama, a druga ~etiri u osnovnoj {koli u Tomislavgradu. Srednju {kolu, gimnaziju, poha|ao je tako|er u Tomislavgradu i u Dominikan-skoj klasi~noj gimnaziji u Bolu na Bra~u, u kojoj je i maturirao g. 1970. Odmah nakon izlaska iz vojske stupio je g. 1972. u novicijat u dominikanskom sa-mostanu u Dubrovniku, koji je nastavio u Bologni u Italiji. Zavr{io je studij filozofije u Chieriju kod To-rina i teologiju u Bologni, gdje je g. 1977. polo`io vje~ne zavjete. Za sve}enika je zare|en 1979. u domi-nikanskoj samostanskoj crkvi u Bolu na otoku Bra~u.

67

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

„Nikakav poseban glas nisam ~uo“

O svom pozivu govori smireno i zanimljivo: „^esto su me kroz ove godine moga redovni~koga i sve}eni~koga ̀ ivota ljudi, osobito mladi i moji stu-denti, znali pitati o pozivu op}enito, te posebno o mome pozivu, tj. kako sam se odlu~io za redovni~ki `ivot i za{to sam ba{ izabrao dominikance. Kao i obi~no, vrlo sam kratak u odgovorima, otvoren i iskren. Nikakav poseban glas koji me je zvao nisam nikada ~uo, glasio bi odgovor. Svoje zvanje i odlazak u dominikance ponajvi{e povezujem s gimnazijskim danima u rodnom zavi~aju, gdje sam upoznao ko-lege iz vi{ih razreda koji su bili napustili Domini-kansku srednju {kolu u Bolu te nastavili {kolovanje u Tomislavgradu. Me|u ostalim, pri~ali su mi o lje-poti mora. Ne ustru~avam se ni najmanje kazati da je to izazvalo u meni neko neopisivo raspolo`enje. To njihovo pri~anje, kao neka vrsta bo`anskoga poziva, pobudilo je u meni volju da odem iz svoga zavi~aja. Nije li Isus do{ao k svojima hodaju}i upra-vo po moru? Vjerojatno je to glavni razlog za{to sam zaljubljen u hrvatsko more, jednako kao i u Galilejsko more. Zato mi prizori Bo`jega pozivanja pripadaju najdojmljivijim stranicama `ivota.“

Poslijediplomski studij od 1979. do 1982. nasta-vio je u Rimu na Papinskom biblijskom institutu i na glasovitoj dominikanskoj biblijskoj i arheolo{koj {koli u Jeruzalemu, a doktorirao je iz biblijske te-ologije na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvin-skoga u Rimu 1985. godine, gdje je ve} sljede}e godine postao profesor biblijskih znanosti. Tako|er je od 1990. do 2000. bio profesor na Papinskom institutu „Regina Mundi“, a obavljao je vi{e slu`bi na Angelicumu. Nakon du`nosti ravnatelja Insti-tuta „Mater Ecclesiae“ koju je obavljao u dva na-vrata, profesori Teolo{koga fakulteta okupljeni na redovitom fakultetskom Vije}u izabrali su ga za dekana 21. o`ujka 2013., {to je ne{to kasnije potvr-dio i U~itelj Reda propovjednika o. Bruno Cadoré, koji je ujedno i veliki kancelar Sveu~ili{ta. Sudjelo-vao je na vi{e znanstvenih simpozija, poglavito u inozemstvu, autor je vi{e studija i knjiga iz biblijske znanosti, a budu}i da mu je specijalnost biblijska knjiga Ivanovo Otkrivenje (Apokalipsa), za novi hrvatski prijevod Biblije preveo je tu knjigu s izvor-noga gr~koga jezika.

Studij – sredstvo uspje{noga apostolata

Nije o. Juri~ htio, razumije se, zaobi}i razgovor o Redu i mogu}nostima koje se nude mladi}ima ako se odlu~e za njega:

„Dominikanski red ili Red propovjednika osno-vao je sv. Dominik de Guzmán, koji je ro|en 1170. godine u gradu Caleruegi u {panjolskoj pokrajini Kastilji, a umro u Bologni 6. kolovoza 1221., u 51. godini `ivota. Dominikanski red je jedan od pro-sja~kih redova koji nastaju kao reakcija na cjelo-kupno stanje u Crkvi i dru{tvu. Osnovan je, mo`e se re}i, sa svrhom suzbijanja gnosti~ko-manihejskih hereza. Nakon {to je Dominik ishodio papinsko odobrenje za svoj Red propovjednika, za nekoliko godina njegova bra}a preplavi{e cijelu Europu.

Red bra}e propovjednika je, kako pi{e u prvim Konstitucijama, ’od samog po~etka ustanovljen po-sebno za propovijedanje i spa{avanje du{a’. To su temeljne zada}e Reda. Poslanje njegovih ~lanova je u~iti, istra`ivati, pronalaziti najbolje i naju~inkovitije na~ine navije{tanja radosne vijesti. Valja istaknuti da su sloboda i demokracija najizra`enije zna~ajke Reda. Sve odluke koje su se ticale Reda bra}a su donosila zajedni~ki. Takav demokratski ustroj uve-like je utjecao na mnoge demokratske ustroje ka-snije, poglavito na ameri~ki ustav. A jer je najva`nija zada}a dominikanskoga reda propovijedanje evan-|elja, nametnula se potreba visokoga obrazovanja i studija njegovih ~lanova. Zato su oni od po~etka Reda osnivali {kole i sveu~ili{ta te otvarali knji`nice nu`ne za studij, zbog ~ega je ubrzo Red propovjed-nika prozvan intelektualnim redom. Studij je za dominikanca bitno sredstvo uspje{noga apostolata. Ukratko, pravilo Bra}e propovjednika je sveto ̀ ivje-ti, u~iti i podu~avati. Nije rije~ samo o dobrom po-znavanju Svetoga pisma i teologije op}enito, nego i prou~avanju i poznavanju svjetovne znanosti, po-sebno filozofije.“

Prvi dominikanci do{li su u hrvatske krajeve ve} za ̀ ivota sv. Dominika, a prvi samostan koji su osno-vali je onaj u Dubrovniku iz 1225. godine. Osniva-njem novih samostana pridonijeli su razvoju {kol-stva u hrvatskim krajevima, a dominikansko op}e u~ili{te, koje je 14. lipnja 1396. u Zadru osnovao tada{nji U~itelj Reda bl. Rajmund iz Kapue, prvo je hrvatsko sveu~ili{te. Budu}i da je dominikanska re-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

68

dovni~ka odje}a (habit) bijele boje, dominikanci se u hrvatskom narodu nazivaju jo{ i „bijeli fratri“.

Danas je u svijetu vi{e od 6000 dominikanaca i prisutni su na svim kontinentima, a Dominikanska obitelj danas ima oko 120 tisu}a ~lanova.

„Danas su Crkvi i dru{tvu potrebni dominikan-ci kao nikad do sada. Zato se obra}am svim mla-di}ima koji razmi{ljaju o redovni~kom `ivotu, koji

DOMINIKANSKI KORALNI IZVORI

U organizaciji Matice hrvatske „Odjel za glaz-bu“, u utorak 16. prosinca 2014. u Velikoj dvorani Matice hrvatske odr`ao je predavanje muzikolog Hrvoje Beban. Tema predavanja je bila „Dominikan-ski koral u kasnosrednjovjekovnoj Dalmaciji: stanje izvora“.

Predavanje muzikologa Bebana pru`ilo je pregled dominikanskih liturgijsko-glazbenih izvora sa~u-vanih na podru~ju Dalmacije, s posebnim osvrtom na antifonarij i njegove posebnosti u okviru domi-nikanske liturgije bo`anskoga ~asoslova. Sadr`aj {to ga je Beban izlo`io usko je vezan uz njegovu dok-torsku disertaciju koja je u fazi izrade na sveu~ili{tu Universität für Musik und darstellende Kunstu u Grazu pod mentorstvom prof. dr. teol. Franza Kar-la Prassla. Do sada se nitko nije sustavno bavio dominikanskim koralnim izvorima sa~uvanima na podru~ju Dalmacije, a o tome svjedo~e i tekstovi o dominikancima i njihovim glazbenim izvorima u katalogu izlo`be „Dominikanci u Hrvatskoj“ (2011.) u kojima je apostrofirana neistra`enost te teme.

Srednjovjekovne koralne izvore danas mo`emo prona}i u knji`nicama odnosno muzejskim zbirka-ma sljede}ih dalmatinskih dominikanskih samosta-na: u Dubrovniku, Splitu, Bolu na otoku Bra~u i Starome Gradu na otoku Hvaru. Me|utim, koralne kodekse dominikanske provenijencije pronalazimo i na nekim drugim, literaturi dosad uglavnom nepo-znatim lokacijama. To su franjeva~ki samostan Male

bra}e u Dubrovniku, ̀ enski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru i Arheolo{ki muzej u Splitu. Ukupno se radi o 26 liturgijsko-glazbenih svezaka {to se ~uvaju na spomenutim lokacijama.

A {to se ti~e vrsta liturgijskih knjiga, to su vi{e-sve{~ani antifonariji i graduali te jedan misal i jedan psalterij. Svi ti izvori uglavnom su velikog korskoga formata, pisani talijanskom rotundom na pergamen-tu, a datiraju s kraja 14. pa do 16. stolje}a. A koral-ni napjevi {to ih u njima nalazimo pisani su kvadrat-nom koralnom na ~etiri crvene crte.

Nakon {to je uputio prisutne u na~in prepozna-vanja dominikanskoga graduala koji donosi liturgij-sku terminologiju razli~itu od one franjeva~ke ili rimske (npr. introitus se ozna~ava kao officium), predava~ je dao detaljniji opis dalmatinskih antifo-narija ~iji repertoar neupitno odgovara dominikan-skoj liturgiji. Uz zastupljenost dominikanskih sve-taca u sanktoralu tih antifonarija (sv. Dominik, sv. Petar Mu~enik, sv. Toma Akvinski, sv. Vinko Ferer-ski), u prilog dominikanskoj provenijenciji idu i neka druga obilje`ja koja se prvenstveno ti~u oso-bite strukture pojedinih ~asova dominikanskoga ~asoslova u uskrsnome vremenu.

Ovim predavanjem Beban je po prvi puta pru`io sveobuhvatan pregled dominikanskih koralnih izvo-ra iz Dalmacije koji predstavljaju iznimnu liturgij-sko-glazbenu, ali i kulturnu vrijednost Reda propo-vjednika u Hrvatskoj.

`ele `ivjeti evan|eoskim na~inom `ivota te podu-~avati i propovijedati, a jo{ se nisu odlu~ili, da se priklju~e Redu propovjednika te kao navjestitelji radosne vijesti i tuma~i rije~i Bo`je dadnu svoj do-prinos spa{avanju du{a“, zaklju~uje svoja razmi{lja-nja o. Juri~.

Tomislav Vukovi}

Preuzeto iz: Glas Koncila, 25. sije~nja 2015., str. 13.

69

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

BRA]A PROPOVIJEDAJU

Duhovne vje`be

Ivan Mateljan

sestrama dominikankama: Kor~ula, 3.-9. sije~nja 2015.

sestrama milosrdnicama: Lu`nica, 23.-29. travnja sestrama dominikankama: Zagreb, 31. 5.-6. lipnja.

Anto Gavri}

sestrama franjevkama od Bezgre{ne ([ibenik): Zagreb, 5.-11. sije~nja

sestrama Presvetog Srca Isusova: Lovran, 10.-16. svibnja.

Devetnice - trodnevlja - propovijedi

Za svetkovinu sv. Josipa u @upi sv. Josipa u Zagrebu (Tre{njevka) propovijedali su devetnicu bra}a iz Zagreba: Marko Bijeli}, Slavko Sli{kovi}, Kristijan Rai~, Anto Boba{ i Anto Gavri}. Petorica bra}e studenata izvela su u crkvi igrokaz o svetom Dominiku.

Brat Slavko Sli{kovi} od 2. do 4. velja~e propo-vijedao u sklopu devetnice za Gospu Lurdsku kod franjevaca u Zagrebu (Vrbani}eva).

Bra}a Zvonko D`anki} i Anto Gavri} propo-vijedali 25. i 26. travnja u sklopu trodnevnice za bl. Ozanu Kotorsku u samostanu sestara dominikanki bl. Ozane Kotorske u Zagrebu.

Bra}a Mato Bo{njak i Marko Bijeli} propovije-dali su na Nedjelju Dobrog Pastira – Dan sve}e-ni~kih i redovni~kih zvanja 26. travnja u @upi sv. Martina u Virju; na ve~ernjoj misi sudjelovalo je i nekoliko dominikanskih bogoslova.

Brat Frano Prcela propovijedao je 5. svibnja u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu (Sveti Duh) u sklopu pobo`nosti 13 utoraka sv. Antunu.

Bra}a Marko Bijeli} i Anto Boba{ propovijedali su 13. i 16. svibnja u @upi sv. Ivana Nepomuka u Stupniku (Lu~ko) u trodnevlju za proslavu za{titni-ka `upe.

Brat Dominik Kristijan Gerbic propovijedao 19. svibnja u Beogradu u franjeva~koj @upi svetog Ante Padovanskog, franjeva~ke Provincije Bosne Srebre-ne, u sklopu 13 utoraka uo~i blagdana sv. Antuna.

Brat Mirko Vlk vodio prvopri~esnike u @upi Kra-ljice svete krunice u Zagrebu (Kolonija) i mjesec dana u @upi bl. Augustina Ka`oti}a na Pe{~enici.

Na{i |akoni bra}a Mirko Vlk i Augustin Po-lan{~ak pomagali u blagoslovu obitelji u na{im dvje-ma `upama u Zagrebu.

Bra}a iz samostana bl. Augustina Ka`oti}a od Bo`i}a redovito ispoma`u zbog bolesti `upniku u Resniku.

Bra}a iz samostana redovito slave mise kod se-stara karmeli}anki u Karmel Brezovici.

Zamjene i ispomo} u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu:

Brat Frano Prcela 24. i 25. prosinca 2014.

Brat Marko Bijeli} – Hamburg od 9. sije~nja do 9. velja~e 2015.

Brat Kristijan Dominik Gerbic od 21. velja~e do 30. o`ujka.

Brat Mirko Vlk od 14. svibnja do 20. lipnja.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

70

Predavanja i nastupi na radiju i televiziji

Brat Sre}ko Koralija

26.-31. prosinca 2014. Pomagao u blagoslovu ku}a, Zagreb, samostan Kraljice sv. krunice.

4. sije~nja 2015. na susretu bibli~ara u Jeruzalemu (EBAF) odr`ao predavanje o sirskom prijevodu i tradiciji knjige Postanka 22.

24. o`ujka 2015. na Filozofskom fakult etu Sve-u ~ili{ta u Zagrebu odr`ao javno predavanje „Usme-no i pismeno – prevodimo knjige i jedni druge“.

26. o`ujka 2015. na U~iteljskom fakultetu Sveu-~ili{ta u Zagrebu odr`ao javno predavanje „Nau~i, ponovi, poslu{aj, napi{i – ~emu klasi~no obrazovanje u neklasi~nom svijetu?“.

27. o`ujka 2015. na Institutu za filozofiju (Za-greb) odr`ao predavanje „Koncepti `idovske misli u kr{}anskoj filozofiji i religiji“.

27. o`ujka 2015. gostovao u emisiji „Religijski forum“ na Prvom programu Hrvatskog radija.

3. travnja 2015. predvodio obrede Velikog Petka u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

16. travnja 2015. na Hrvatskom katoli~kom sve-u ~ili{tu odr`ao javno predavanje „Humanisti~ke znanosti pred izazovima – ~emu svojevrsno klasi~no obrazovanje u tzv. neklasi~nom svijetu?“.

28. travnja 2015. gostovao na Radio Mariji u emi-siji „Dominik – propovjednik milosti“.

8. svibnja 2015. u sklopu seminara iz patrologije (Blackfriars, Oxford), odr`ao predavanje „Sveti Efrem – tuma~ knjige Postanka“.

Brat Slavko Sli{kovi}

19. svibnja 2015. odr`ao predavanje „Biskup Strossmayer. Sve za vjeru i domovinu“ u dvorani

Dru`be sestara milosrdnica u Zagrebu (Gunduli-}eva).

27. svibnja 2015. sudjelovao na tribini „Zajed-ni~ki vidici“ (zajedni~ka tema ovogodi{njih tribina je „Bla`eni Alojzije Stepinac ’Znak osporavan’ (Lk 2,34)“ Ureda Zagreba~ke nadbiskupije za vjeronauk u {koli, dvorana „Vijenac“, Zagreb. Tema predava-nja bila je „Stepin ~eva osjetljivost za ~ovjeka u izni-mno te{kim vremenima“.

Brat Ante Kazoti

15. svibnja gostovao u emisiji „Pozitivno“ na HRT 1 u 15.05 sati; o krojenju i {ivanju dominikan-skih i franjeva~kih habita.

Brat Anto Boba{

4. svibnja gostovao kao `upnik Kraljice svete krunice u 50-minutnoj emisiji „Susret u dijalogu“ na Prvom programu Hrvatskog radija – emisija je bila posve}ana krunici i marijanskoj pobo`nosti.

21. svibnja povodom Godine posve}enoga ̀ ivo-ta sudjelovao u programu @upe sv. Antuna Pado-vanskog u ̂ akovcu-Jug; predstavio Red propovjed-nika i govorio o kr{}anskoj rock-glazbi te odr`ao koncert s Glasnicima nade.

Brat Drago Kolimbatovi}

22. svibnja gostovao u emisiji „Pozitivno“ na HRT 1 u 15.05 sati; o svojem djetinjstvu, sve}eni-{tvu i radu te o tome kako je pre`ivio Bleiburg i ljudima koje je susretao u svojem `ivotu. Repriza emisije bila je u nedjelju, 24. svibnja u 10.24.

Brat Franjo [anjek odr`ao nekoliko predavanja u Parizu, a pomagao i u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Parizu.

71

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Iz novicijata

Brat Bernard Marija Prel~ec

Ro|en sam 10. o`uj ka 1996. u Osijeku, od oca Branka Prel~eca i majke Andreje, ro|. [kon dri}. Imam starijeg brata koji ima dvadeset i dvije i mla-|eg koji ima tri godine. Cijelo svoje djetinjstvo i odrastanje proveo sam s obitelji u Valpovu. Otac mi je po zanimanju ke-mijski teh ni~ar, a majka

doma}ica. Osnovnu {kolu Matije Petra Katan~i}a zavr{io sam u Valpovu, gdje sam ve}inu razreda pro{ao s odli~nim uspjehom. Upisao sam srednju {kolu 2010. godine u Valpovu – op}u gimnaziju u kojoj sam razrede zavr{io s vrlo dobrim uspjehom. Trenirao sam stolni tenis deset godina. Bio sam po-pri li~no uspje{an te su me zvali iz njema~kih, srpskih i ma|arskih klubova. Ali vidio sam da moj duh te`i ka vrjednijim stvarima od sportskoga ̀ ivota. Odra-stao sam u tradicionalnoj obitelji, u kojoj se ba{ i ne njeguje molitveni i sakramentalni `ivot. No, rodi-telji su me poslali na vjeronauk, u svojoj slobodi, da prihvatim sakramente kr{}anske inicijacije. Poziv sam osjetio u osmome razredu, koji je sve vi{e rastao tijekom srednjo{kolskoga obra zovanja te sam odlu-~io slijediti Krista Gospodina na{ega.

* * *

Brat Ivan Domagoj Babi}

Ro|en sam u Splitu 6. travnja 1996., od oca Branka i majke Adele, ro|. ^ekalovi}. Imam brata (blizanca) Marka i sestru Vesnu. Kr{ten sam u crkvi sv. Roka u Splitu. Dolazim iz @upe sv. Petra u Ka{tel Novom gdje sam se prvi put pri ~estio. Bog

je kroz vjernike iz te `upe na razne na~ine utjecao na mene te sam se kroz njihovo djelovanje sve vi{e pribli`avao Bogu. Razmi{ljanje o sve}eni~kom po-zivu javilo mi se otprilike kad sam primio sakrament krizme. Dok sam bio u srednjoj {koli (smjer tehni-~ar za ra~u nalstvo) sve sam intenzivnije razmi{ljao o pozivu, da bi na kraju odlu~io krenuti tim putem. Jako mi se svidjela ideja o re dovni~kom `ivotu, a smatram da je Djevica Marija najzaslu`nija {to sam sada u dominikanskom no vicijatu.

* * *

Brat Josip Bernard Knez

Ro|en sam 16. travnja 1991. u Zadru, od oca Nedjeljka i majke Sonje, ro|. Bojmi}. Imam mla-|eg bra ta Bornu. Dola-zim iz Biograda n/m, iz @upe sv. Ivana Krstitelja gdje sam i kr{ten, dok sam prvu pri ~est i sakra-ment svete potvrde pri-mio u `upi svete Sto{ije.

U Biogradu sam zavr{io osnovnu {ko lu i op}u gi-mnaziju. Poslije zavr{ene srednje {kole, kao daljnji nastavak obrazovanja, upisao sam studij prava na Pravnom fakultetu Sveu~ili{ta u Osijeku. Bio sam ministrant 6 godina, me|utim nikad nisam imao ̀ elju za re dovni{tvom. U Osijeku sam se susreo s moli-tvenom zajednicom DUHOS gdje se dogodilo moje obra}enje, a istovremeno i `elja za redovni{tvom, posve}enim `ivotom po uzoru na karizmu svetog Oca Dominika. Godine 2014. prebacio sam se na Pravni fakultet u Split, gdje sam se u kona~nici odlu~io za dominikance i javio provincijskome pro-micatelju za duhovna zvanja bratu Petru Gali}u.

* * *

Brat Josip Doli}

Ro|en sam u Koblenzu 13. svibnja 1980. od oca Marjana i majke Mirne, ro|. Jer~i}. Imam dva mla|a brata (blizanci) [imu i Andriju. Kr{ten sam u crkvi Gospe Sinjske u Sinju. Na Filozofsko-teolo{ kom

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

72

fakultetu u Vallendaru (Njema~ka) kojeg vode palotinci, izrazito mi se svidjela kombinacija du-hovnosti i studija uz an-ga`iranu pratnju profe-sora. Na taj sam na~in izrazito zavolio si ste mat-sku teologiju, egzegezu Novoga zavjeta i etiku. Da se u~enje i kon tem-

placija me|usobno upotpunjavaju, to me privuklo crno-bijelim „psi}ima“. Nakon tri i pol mjeseca za-nimljive i lijepe postulature u Splitu, koja me dobro uvje`bala u redovni~ki `ivot, boravim sada u Du-brovniku.

* * *

Brat Karlo Alan Kevo

Ro|en sam u Splitu 17. svibnja 1995., od oca Ivice i majke Vile, ro|. ^av~i}. Imam stariju se-stru Miu. Dolazim iz ̀ u-pe svetoga Marka Evan-|eliste na Neslanovcu gdje sam primio sakra-mente. Zavr{io sam pri-ro doslovno-matema ti~-ku gimnaziju u Splitu.

Dugogodi{nji sam ~lan Marijine Legije preko koje sam se i odlu~io za dominikance. Osim velike po-vezanosti Reda s Marijom, privukao me `ivot ak-tivnoga apostolata i kontemplacije. Nakon postu-lature, u{ao sam u dominikanski novicijat u Du-brovniku.

* * *

Brat Pio Buzov

Ro|en sam 25. studenog 1994. u Splitu, od oca @eljka i majke Belinde, ro|. Pavlovi}. Imam jo{ dva mla|a brata, Lovru i Roka. Svoje djetinjstvo proveo sam u Splitu, na @njanu u `upi Gospe od Milosr|a gdje sam kr{ten, pri~e{}en i krizman. Nakon os-

novne {kole upisao sam Ekonomsko-biro teh-ni~ku {kolu u Splitu, ali sam se nakon prvoga razreda prebacio u Nad-biskupijsku klasi~nu gim naziju don Frane Bu li}a sa `eljom da po-stanem sve}enik. No, ondje se nisam osje}ao ispunjenim pa sam na-

kon godine dana napustio nadbiskupijsko sjeme-ni{te te je po~ela faza intenzivnog ispitivanja {to dalje u~initi. Koncem tre}eg razreda srednje {kole stupio sam u kontakt s bratom Petrom Gali}em, kojeg sam otprije poznavao. Ispri~ao sam mu ne-koliko svojih razmi{ljanja gdje sam istaknuo kako me intenzivno privla~i redovni~ki na~in ̀ ivota. Bu-du}i da volim filozofiju, ljubav prema Tomi Ak vi-nskom bila je kao „bod vi{e“ za dominikance. Stoga sam stupio u dominikansko sjemeni{te u Splitu i ondje zavr{io srednjo{kolsko obrazovanje i stupio u novicijat.

* * *

Brat Dominik [tefuli}

Ro|en sam 30. stu-denog 1995. u Aichachu u Njema~koj, od oca Dra`ena i majke Dali-borke, ro|. Stubli}. U obitelji sam srednje di-jete, imam jo{ stariju sestru Dorotheu i mla-|eg brata Davida. Dola-zim iz novoosnovane @upe sv. Ivana Krsitelja iz Lekenika. Prvu pri-

~est primio sam u @upi Pe{~enica, a krizmu po ru-kama mons. dr. Vlade Ko{i}a, sada{njeg sisa~kog biskupa u istoimenoj ̀ upi. Osnovnu {kolu poha|ao sam u Lekeniku, a srednju {kolu za fizioterapeut-skog tehni~ara zavr{io sam u Topuskom. Od mojih najmla|ih dana svi su pretpostavljali moju budu}-nost, a to je posve}enje Bogu, jer od mladih dana

73

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

djelujem u crkvi, bilo kao ministrant, kasnije kao njihov voditelj, animator mladih i sli~no. U osnov-noj {koli, pri kraju sedmoga razreda, po~eo sam oz-biljno razmi{ljati o sve}eni{tvu. Kroz mnoge razgo-vore, tra`enja, oslu{kivanja Bo`jega Duha odlu~io sam stupiti u kontakt s bra}om Reda propovjednika. Kako su se moji roditelji protivili ulasku u sjeme-ni{te, upisao sam srednju {kolu u Topuskom. No, usprkos svemu, bio sam takozvani „vanjski sjeme-ni{tarac“. Posje}ivao sam na{e samostane, a najvi{e sam tijekom praznika boravio u samostanu u Splitu. Prou~avaju}i karizmu Reda, `ivot sv. Dominika te upoznavaju}i bra}u u na{oj Provinciji, odlu~io sam `arko stupiti u Red bra}e propovjednika. To se i ostvarilo 31. kolovoza 2014. godine u Trogiru, kada sam primio redovni~ku odje}u svetog oca Domini-ka i u{ao u jednogodi{nji novicijat u Dubrovniku. Dalje neka bude volja Bo`ja.

* * *

Brat Emanuel ^an~i}

Ro|en sam 10. rujna 1980. u Bugojnu, u Bosni i Hercegovini. Rodio sam se kao prvo dijete od oca Ivice i maj-ke Gospave, ro|. Dro-co. Imam mla|eg brata Darka. U Bugojnu sam `ivio do svoje trinaeste godine. U tom razdob-lju `ivota u Bugojnu

vrlo rado sam ministrirao u crkvi Srca Isusova, u Glavicama. Zbog ratnih sukoba prognan sam sa svo-ga ognji{ta. @ivio sam u Livnu do 1999. godine. Na-kon zavr{enoga osnovnog {kolovanja, upisao sam srednju strukovnu {kolu, smjer – tehni~ar za elek-troniku. Uh, umalo zaboravih re}i da od svoje tri-naeste godine nisam ministrirao. Nesretni rat! U ono vrijeme nije me privla~ila Crkva, ve} ulica, sa svom svojom ponudom. Iako `ivotom daleko od Boga, gotovo svaku nedjelju i{ao sam u crkvu. Dugo je trajalo moje „jakovljevsko“ hrvanje. Nakon sred-nje {kole oti{ao sam na redovno odslu`enje vojnoga roka u trajanju od godine dana. Dobio sam „nagrad-

no“ dva mjeseca produ`etka! Nakon vojske vratio sam se u Bugojno... Ni{ta posebno. „Vegetirao“! Radio, malo na „bau{teli“, malo kao konobar. U travnju 2002., Gospodin me „obori sa konja“ i ja „oslijepih“. Progledah! @ivio sam oko ~etiri godine intenzivnim kr{}anskim ̀ ivotom, susretao se s teo-lo{ko-filozofskom literaturom koju sam „gutao“ kao gladno dijete. Ponovno sam, kao onaj dje~ak iz prvih redaka ovoga `ivotopisa, rado hrlio u dom Gospodnji (crkvu). Sve me to pripremalo za ono budu}e. Teolo{ki studij! Upisao sam prvu godinu 2006./7. u Sarajevu. Zavr{io gotovo tri godine teo-logije. Godine Gospodnje 2010. uputih se na studij teologije u Zagreb (Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove). Studirao sam teologiju kao laik, to zna~i, nisam bio sve}eni~ki kandidat. Moje dugo „jakovljevsko“ hrvanje je zavr{ilo u sije~nju 2014. godine. U{ao sam u dominikanski samostan Kralji-ce svete krunice u Zagrebu. U tom samostanu pro-veo sam pola godine. U to vrijeme ura~unata mi je postulatura. U Trogiru 31. kolovoza 2014. obukao sam dominikanski habit i oti{ao u Dubrovnik, u samostan sv. Dominika na godinu dana isku{enja (novicijat). Za{to dominikanci? Vjerujem da Gospa ima „svoje prste“ u ovome {to jesam danas. Godi-nama do`ivljavam njezinu pomo} i maj~insku skrb. Svoj `ivot i poslanje stavljam pod za{titu i zagovor Presvete Bogorodice Marije.

* * *

Brat Luka Jankovi}

Ro|en sam u Osije-ku 20. svibnja 1980. od oca Nikole i majke Gor-dane, ro|. Drak~i}. Do-lazim iz @upe sv. Leo-polda Bogdana Mandi}a, gdje sam primio prvu svetu pri~est. Krstio sam se u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Vladislavci-ma, a sakrament svete

potvrde primio sam u konkatedrali sv. Petra u Spli-tu. Dolazim iz Brije{}a, malog prigradskog mjesta pokraj Osijeka. Imam ~etiri mla|a brata – Ivan, Jura,

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

74

[ima i Ante. Zavr{io sam srednju trgova~ku {kolu u Osijeku, smjer komercijalist, nakon koje sam odslu`io vojni rok u HV-u. Od 2001. do 2008. bio sam zaposlen u raznim gospodarskim subjektima. Radio sam kao dostavlja~, konobar, skladi{tar i kre-ditni referent. Godine 2008. upisao sam studij eko-nomije na sveu~ili{tu J. J. Strossmayera, smjer menad`ment, koji sam zavr{io kao prvostupnik u velja~i 2013. Istoga mjeseca oti{ao sam u Dubrovnik i zaposlio se u veleprodajnom centru „Velpro“. Ve} krajem studija po~eo sam osje}ati sve}eni~ki poziv, kojeg sam do kraja prepoznao i prihvatio u Dubrov-niku. Providno{}u sam do{ao do dominikanca bra-ta Nikole Leopolda Nose koji me uputio bratu Pe-tru Gali}u, promotoru za zvanja. U ljeto 2013. zapo~eo sam godinu postulature koju sam zavr{io 31. 8. 2014. godine, kada sam obukao dominikanski habit i zapo~eo godinu novicijata.

* * *

Brat Marin Golubovi}

Ro|en sam 11. stu-denog 1982. u @upi sve-tog Antuna Padovan-skog u Na{icama, od oca Branka i majke Ja-nje, ro|. Falami}, kao jedino dijete. Tu sam primio sve sakramente i prvu pouku vjere od ota ca franjevaca s koji-ma sam godinama sura-

|ivao i bio usko povezan. Srednjo{kolsko obrazo-vanje zavr{io sam u rodnim Na{icama, a Pravni fa-kultet poha|am u Osijeku gdje sam apsolvent.

Bog je prona{ao svoj put do mene kroz glazbu – crkvenu glazbu. Dobio sam od Boga talent i pot-puno samouk sviram orgulje i vodim zbor u `upi ve} godinama, ali ponukan te`njom za boljim zna-njem upisao sam u \akovu Nadbiskupijsku glazbe-nu {kolu. Moja uska povezanost s liturgijskom glaz-bom odvela me u Nadbiskupijsku glazbenu {kolu u \akovu koja me na svojevrstan na~in jo{ vi{e pri-

vukla liturgiji, oltaru, u kona~nici sve}eni{tvu. Odu-vijek je klica zvanja u meni bila prisutna, ali je ne-dostajalo odva`nosti, hrabrosti. Nakon {to sam se odva`io na korak prema pozivu kroz molitvu i raz-govor ipak; prevladali su dominikanci. I tako sam ostavio dugogodi{nji posao, obveze u `upi... i evo me u Dubrovniku, u novicijatu, nakon postulature u Splitu, u~e}i prve korake u nasljedovanju Krista po uzoru na svetog oca Dominika.

* * *

Brat Matej Trupina

Ro|en sam 28. pro-sinca 1995. u Travniku u Bosni i Hercegovini, od majke Marice i oca Fra-nje. Imam tri starije se-stre i brata blizanca. Pred kraj rata roditelji su iz-bje gli u susjedni grad, Novu Bilu, u kojem smo `ivjeli tri godine do po-vratka u o~evu rodnu

`upu Podkraj, u selo \elilovac. U \elilovcu sam zavr{io ~etiri razreda osnovne {kole. Nakon toga sam ostatak osnovne i srednju {kolu zavr{io u Trav-niku. @elja da postanem sve}enik se`e u najranije djetinjstvo. ^esto sam se igrao sve}enika, a brat je bio voza~ i poslu`itelj. Po zavr{etku osmog razreda oti{ao sam u sjemeni{te (bio sam tri dana). Osje-}ao sam i dalje kako `elim biti sve}enik, i}i za Gos-podinom Isusom. U razgovoru sa `upnikom Vik-torom o mojem pozivu rekao sam mu da `elim biti franjevac. On je odlu~no rekao: „Poku{aj s domini-kancima“. To je bio prvi put da sam ~uo za domini-kance. Nekoliko dana nakon razgovora javio sam se ocu provincijalu i dogovorili smo se da }emo se susresti i porazgovarati. I to je bio moj prvi susret s dominikancima. Nakon susreta s provincijalom slijedio je susret s ostalom bra}om i u~iteljem po-stulanata bratom Petrom Gali}em. Po zavr{etku postulature u{ao sam u novicijat u kojem se osje-}am kao kod ku}e.

75

NO

VA IZD

AN

JA

Stjepan Krasi}: Prag i Zadar: dva europska sveu-~ili{na sredi{ta u XIV. stolje}u; urednik Josip Fari~i}, prevela na engleski jezik Marija Kosti}. Sveu~ili{te u Zadru, Zadar, 2015., 140 str., 600 primjeraka.

Timothy Radcliffe: Sedam zadnjih Kristusovih besed, zbirka Slobodna misel, urednik Sre~ko Reher, s francuskoga na slovenski jezik preveo brat Ivan Arzen{ek, OP, Dru{tvo Znamenje, Petrov~e, 2015., 116. str., 300 primjeraka.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

76

Iv Kongar, Devet vekova kasnije. Bele{ke uz „Is to~ni raskol“, preveli Zoran \urovi} i Suzana \urovi}, predgovor i bibliografije Zoran \urovi}, (Bi blioteka Tre}i milenijum), urednik dr. Milutin Novakovi}, Beogradska nadbiskupija, Beograd, 2014., 202 str., 1000 primjeraka.

Bl. Henrik Suzon, OP: Devet hridina. Opis puta duhovnoga rasta od obra}enja do svetosti. Prijevod, uvod i bilje{ke: p. Miljenko Su{ac SMM, (Naklad ni~ki niz: Put duhovnog savr{enstva br. 22), apostolski centar Sav Tvoj, Zagreb, 2015., 112 str., 1000 primjeraka.

Antonin-Dalmace Sertillanges: Kako biti intelektualac. Duh, uvjeti i metode, biblioteka Posebna izdanja 88, urednik mr. sc. Petar Balta, redakcija i pogovor dr. sc. Ivan Zeli}, Verbum, Split, 2015., 216 str.

77

IN M

EMO

RIAM

BRAT JURE BULJAN, OP

U utorak 27. sije~nja 2015. na splitskome groblju „Lovrinac“ pokopan je dominikanac brat Jure Buljan – brat suradnik. Uz njegovu rodbinu i vjernike po-vezane s dominikanskim samostanom u Splitu na sprovodu su bila brojna bra}a dominikanci iz Splita, Zagreba, Bola na Bra~u, Starog Grada na Hvaru, Gru`a i Dubrovnika. Sestre dominikanke iz Kor~ule, Dubrovnika, Splita, [ibenika i Zagreba predvodila je ^asna Majka s. Katarina Maglica. Brata Juru su do{li ispratiti i ~lanovi drugih redovni~kih zajednica u Splitu.

Sprovodne obrede vodio je brat Jozo ^irko, `upnik dominikanske @upe Gospe od Ru`arija. O pokojnom ~lanu svoga samostana govorio prior splitskoga dominikanskog samostana brat Luka Prcela, istaknuv{i njegove redovni~ke i ljudske kva-litete, njegovu predanu ljubav.

Misu zadu{nicu u dominikanskoj samostanskoj crkvi u Splitu predvodio je provincijal Hrvatske do-minikanske provincije brat Anto Gavri}, prikazav{i ga kao predanog, samozatajnog, jednostavnog re-dovnika „koji o nikome nije govorio zlo i o kome nitko ne govori lo{e; koji je ~inio toliko dobra a nije ga razgla{avao na sva zvona; koji je govorio malo, ali je njegova prisutnost oboga}ivala i svjedo~ila o ~ovjeku srca predanom svome pozivu; koji je toliko ljubio Krista da je svjedo~io preobra`avaju}u prisut-nost Krista Gospodina u svome redovni~kome ̀ ivo-tu. Bio je ~ovjek molitve i euharistije.“ Posljednjih godina, te{ko bolestan, i dalje je svojom molitvom pratio apostolski rad svoje bra}e u Provinciji, is-taknuo je provincijal.

Jure Buljan ro|en je 25. travnja 1937. u Mesiho-vini, @upa Seonica, u Tomislavgradu. Pu~ku je {kolu poha|ao u rodnom selu. U Dominikanski red stupio je 22. srpnja 1962., obukav{i dominikanski habit u dominikanskom samostanu u Dubrovniku.

Bio je brat suradnik u samostanu u Dubrovniku u tri navrata, ukupno 33 godine; u [ibeniku tri go-dine, u Starom Gradu dvije godine, u Trogiru pola godine i u samostanu u Splitu ~etrnaest i pol godina, od 2000. do smrti. Jedno vrijeme slu`io se redov-ni~kim imenom Dinko, u ~ast Utemeljitelju Reda.

Nezaboravnim ostaje njegovo slu`enje i zauzi-manje u ku}anstvima i apostolatu tih zajednica ko-jemu je pridonosio. Bio je vratar, vrtlar, domar, poslu`itelj bolesne bra}e i primatelj gostiju. Slu`ba sakristana koju je obavljao ~inila ga je ~uvarom sveti{ta. S osobitim se marom skrbio o svije}ama. Bio je tekli~ katoli~koga tiska koji je donosio s po{te i ponosni nositelj na po{tu paketa pomo}i za potrebite.

Bio je ~ovjek koji je puno vi{e slu{ao, nego je sam govorio. Bio je ~ovjek molitve; na zajedni~ku slu`bu ~asova u samostansku kapelicu nerijetko je stizao prvi, a s nje odlazio posljednji.

Brat Jure umro je u bolnici u Splitu, okrijepljen sakramentima, u subotu 24. sije~nja u 78. godini `ivota i 52. godini redovni{tva.

Neka ga Kraljica Reda bra}e propovjednika za-krili svojim pla{tem i zagovara kod svoga Sina!

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

78

Sprovodi preminule rodbine

Mara Kri`anacsestra brata Ante Kova~evi}a, OPpreminula u 93. godini 14. sije~nja 2015. u Tomislavgradupokopana u Veda{i}u (Tomislavgrad)

Opremljena tajnama svete vjere nakon duge i te{ke bolesti u obiteljskom domu u Lipi pokraj To-mislavgrada, u srijedu 22. travnja 2015. blago je u Gospodinu preminula uzorna vjernica Anica D`an-ki}. Ro|ena je 5. srpnja 1930. u Lipi pokraj Tomi-slavgrada od oca Mate i majke An|e. Kr{}anski brak sklopila je 5. velja~e 1955. s pok. Slavkom s kojim je rodila {estero djece: Peru, Bo`u, Zdenku, Branka, Zvonka i Vinku. Najmla|i joj je sin Zvonko domi-nikanac – sve}enik, ~lan Hrvatske dominikanske provincije, prior dominikanskog samostana bl. Au-gustina Ka`oti}a na zagreba~koj Pe{~enici i voditelj Dominikanske naklade Istina. Pokojna Anica bila je osvjedo~ena vjernica i dobra majka koja je `ivjela samozatajno, trude}i se ispuniti svoju kr{}ansku zada}u slu`enja drugima. @ive}i na selu, ta plemeni-ta i hrabra majka s mnogo ljubavi i dobrote odgajala je {estero djece koji su `ivi. Odgajala ih je u kr{}an -skom i domoljubnom duhu. Bila je vedra duha i ve-sele naravi; strpljiva i pa`ljiva {to se nao~itije vidje-lo posljednjih osam godina `ivota kada je zbog po-sljedica mo`danog udara ostala vezana za krevet.

Pokopana je u ~etvrtak 23. travnja na groblju u Lipi u nazo~nosti obitelji, brojne rodbine i prijatelja.

ANICA D@ANKI] (RO\. GALI])

Uz mjesnog ̀ upnika fra Stjepana Martinovi}a, spro-vodne obrede predvodio je Anto Gavri}, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, istak nuv{i da je rije~ o osobi sveta `ivota, samoj dobroti. Maj~in `ivot je kao „Bo`je pismo“ napisano nama da svoj pogled obogatimo Bo`jim pogledom na ̀ ivot majke koja svoj `ivot, i u godinama patnje i te{ke bolesti, s otvorenim ranama, `ivi s dubokom vjerom pro-`etom ljubavlju. A nakon smrti vi{e se nisu vidjele rane koje su bile otvorene, do kostiju, ni o`iljci tih rana!

Na sprovodu su bile brojne sestre dominikanke i bra}a dominikanci, nekolicina franjevaca, rodbina i prijatelji obitelji, `upljani te ~asne sestre klanja-teljice Krvi Kristove koje djeluju u `upi. Misa za-du{nica, koju je predvodio Mato Bo{njak, provin-cijalov zamjenik, slavljena je u `upnoj crkvi Srca Isusova u Kongori pokraj Tomislavgrada, kojoj je pokojnica pripadala i u kojoj je 13. kolovoza 2005. sa svojim suprugom Slavkom proslavila 50. obljet-nicu braka.

Preuzeto iz: Glas Koncila, 10. svibnja 2015., str. 25.

Veselko Zadrobrat fr. Marinka Zadra, OPpreminuo u 62 godini 23. 1. 2015. u ChicaguSprovod u Chicagu 27. 1. 2015.

79

DO

DA

TAK450. OBLJETNICA SMRTI BLA@ENE OZANE KOTORKE

(1565.-1965.)

Propovijed pomo}noga biskupa zagreba~kog mons. Ivana [a{kaprigodom proslave blagdana u samostanu bl. Ozane Kotorke

sestara dominikanki u Zagrebu

Bra}o i sestre!

I. Bo`ja rije~ koja je dio ve~era{njega slavlja je uistinu prebogata. Ve} su rije~i sv. Pavla toliko po-ticajne da ih neki dodatni govor mo`e i potamniti. Zato ih ostavljam da odjekuju u nama kao gorljiv poziv na poniznost, na blagost i na strpljivost, na dostojno `ivljenje poziva u kojemu smo pozvani podnositi se u ljubavi i ~uvati jedinstvo Duha.

To su sna`ne rije~i koje sve nas, osobito u crkve-nim zajednicama trebaju nadahnjivati i voditi. Apo-stolu Pavlu stalo je do jedinstva Crkve, a ono za-po~inje od na{ih sasvim obi~nih me|usobnih odno-sa. I ta se ljepota jedinstva Crkve preta~e u sva podru~ja na{ega `ivljenja. Sjetimo se koliko mu je bilo va`no nagla{avati to da se vjernici uzajamno potpoma`u, razumiju i da se Crkva ne dijeli. Go tovo je na prvom mjestu bio grijeh koji je razarao Crkvu. Sveti Pavao je to nagla{avao da Euharistija govori upravo o jedinstvu Kristova tijela. Dovoljno je na{e rije~i, na{a djela, na{e misli mjeriti tim trolistom: ponizno{}u, blago{}u i strpljivo{}u. Koliko samo na{ih inicijativa pada na toj provjeri. Kada se tomu doda podno{enje u ljubavi, tada dobijemo sve koor-dinate duhovnosti koja raduje i izgra|uje i koja je prepoznatljiva u bl. Ozani.

II. No, ~uli smo i proroka Ho{eu u rije~ima s po~etka njegove knjige, u rije~ima koje govore i po-laze od osobnoga iskustva, ogor~enosti nevjerom. No, to njegovo iskustvo zadobilo je snagu simbola odnosa Boga i izabranoga naroda.

Bog je sna`no zavolio svoj narod, o~itovao mu se blizim, sklopio savez koji nije mogao dublje i ljep{e izraziti nego slikom zaru~ni{tva, neodvojivo-

sti. No, narod ga je iznevjerio i po{ao za idolima. Pa ipak, bez obzira na nevjeru, bez obzira na prijevaru, Bog od svojih ne odustaje. Ono {to bi zavrijedilo kaznu dobiva neobi~an obrat. Bog govori da }e svoj narod, svoju zaru~nicu privu}i k sebi, primamiti ju. [tovi{e, hebrejski jezik ovdje koristi glagol koji go-vori o zavo|enju, kao {to i prorok dopu{ta da bude zaveden, da bude sna`no zahva}en, da do kraja ne razumije, ali da otkriva privla~nost.

Bog vi{e ne gleda nevjeru; ne razmatra prijevaru, nego svoju Zaru~nicu vodi u pustinju. Za{to tamo? To je mjesto zaljubljenosti, mjesto Saveza, mjesto milosr|a i blizine, mjesto pro~i{}avanja i mjesto ob-nove.

Svakomu je od nas Bog darovao pustinju u koju nas `eli povesti, ali u kojoj nas ne ostavlja. U pusti-njama, tamo gdje se ~ini da smo najdalje od Boga, Bog se na ~udesan na~in objavljuje da ne bismo zaboravili da nam je potrebna samo njegova prisut-nost. Jer tko ima Boga, ima sve.

III. Evan|elje kao da nastavlja tu starozavjetnu sliku i uvodi nove elemente. Deset djevica predstav-ljaju izabrani narod koji ~eka Mesiju. Jedan je dio pripremljen za njegov dolazak, dok se drugi ne oba-zire na Bo`ji plan; ostaje nevjeran i zbog toga osta-je izvan svadbene, izvan gozbene dvorane.

U Bibliji se ludim naziva onaj ~ovjek koji ne ra-~una na Boga, koji se oslanja na ~ovjeka i na zemalj-sko. To nije ~ovjek koji ne bi vjerovao da postoji Bog, nego onaj tko svoj ̀ ivot ne ravna prema Bo`joj volji. Tu se ne misli na one ljude koje mi zovemo nevjernicima, nego se misli ne nekoga tko vidi pri-sutnost Bo`ju, ali ju ne prihva}a.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

80

Sredi{nja misao dana{njega navje{taja Radosne vijesti izre~ena je re~enicom: „Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni ~asa“. Prema svemu {to nam je Bog objavio jasno je da Isus `eli da budemo sretni, da budemo dio radosti njegova slavlja. Ba{ zato zvu~e grubo njegove rije~i: „Ne poznajem vas“.

A u Bibliji poznavati nekoga uklju~uje cjelinu bi}a, ne samo spoznaju razumom, nego i osje}aje, nutrinu. Tako da ne prepoznati nekoga, ne pozna-vati ga zna~i odijeljenost.

Rekli bismo da se jedne od drugih, ove djevice, po vanj{tini ne razlikuju. A ipak se radi o nepozna-vanju. Jer, u dubini `ivota ne{to nedostaje, jer nu-trina ne progovara odrazom smisla. Izgubljen je smisao poziva na gozbu. Za{to su uop}e tamo? Taj poziv ne odjekuje u nutrini. I premda je ova prispo-doba slo`ena i ~uli ste, vjerojatno puno tuma~enja o njoj, i nudi prostora za mno{tvo na{ih razmi{lja-nja, ~ini se da je ulje koje nedostaje zapravo pokre-ta~ka snaga koja ~ovjeka usmjerava prema susretu s Bogom u radosti. Neki }e govoriti da su to dobra djela, no, me|utim, u dnu ipak postoji ~e`nja za Bogom i ~e`nja za susretom.

IV. Svaka prispodoba ima mno{tvo likova. I u dana{njoj je prispodobi tako, te se s pravom pitamo tko je, zapravo, glavni lik. Na prvi pogled ~ini se da je to Zaru~nik. Pa ipak, koliko god bio va`an, nije klju~an. To nisu niti djevice, premda su tako neop-hodne u kontekstu slavlja ̀ idovske ̀ enidbe. Po stoji ne{to u sredi{tu, tako prisutno, ali istodobno skri-veno, i na to bih `elio upozoriti. To tako prisutno, a istodobno skriveno jest vrijeme. Ta neopisiva zbi-lja koja se o~ituje kao nedostatak. Ka`emo da gubi-mo vrijeme, ka`emo da smo izgubili vrijeme, ovisno o tome {to smo u svoj `ivot unijeli kao najva`nije.

Pet je djevica izgubilo vrijeme kada je uzelo pre-malo ulja; kada su otr~ale kupiti ulje, kada se vra-}aju i nailaze na zatvorena vrata. Izgubile su i vrije-me i Zaru~nika. Vrijeme zbilja mjeri na{u dobru volju, na{u nakanu, na{u predanost i na{u ljubav. Kada ne{to istinski volimo, uvijek nalazimo vrijeme! Glatko odgovoriti da se nema vremena, u stvari zna~i re}i: imam ne{to va`nije; zarobljen sam ili sam pak darovan ne~emu va`nijem. U obitelji, ali i u dru{tvu zna~i dati do znanja koja je ljestvica vrijed-nosti: za {to netko ima vremena, za koga imamo

vremena. I upravo to otkriva koje su nosive vrijed-nosti, ne samo u nama osobno nego u cjelokupnom `ivljenju dru{tva.

U jednome se trenutku zatvaraju vrata. I vreme-na vi{e nema. Vrijeme je ̀ ivotni pratitelj koji je uvi-jek uz nas, u na{emu `ivljenju i poput velikoga ki-para oblikuje nas za vje~nost. Tako vrijeme, osobito za nas vjernike, ne proizvodi novac, nego vje~nost.

V. I gledaju}i dana{nju svetkovinu, kao vjernici mo`emo upasti u dva pogrje{na dr`anja:

a) najprije u pasivno ~ekanje, smatraju}i besko-risnim svako nastojanje i trud, pretvaraju}i `ivot u dosadnu ~ekaonicu, sa`alijevaju}i sami sebe, jer se – navodno – ni{ta ne mo`e u~initi, niti i{ta promi-jeniti;

b) a mo`emo, s druge strane, zauzeti stav u ovo-me `ivotu kao da nikada ne }emo morati oti}i s ovoga svijeta i kao da je sav ljudski ̀ ivot zatvoren u zemaljsko; tada nema i{~ekivanja susreta, i tada je nepotreban Bog koji dolazi.

Bra}o i sestre, u sebi nosimo ne samo nejasnu ljudsku ~e`nju koja nadilazi ovu zemlju. U prispo-dobi smo ~uli da su sve djevice, bez razlike, zadrije-male i zaspale. Bog zna da smo krhki i da svi mo`e-mo zadrijemati, poput apostola u Getsemanskome vrtu, i to onda kad je bilo najva`nije bdjeti. No, razlika postoji. Ona je u ulju. Tako se ~ini da Isusov poziv na budnost nije vezan toliko uz na{u krhkost, uz na{ umor koji nas svladava na `ivotnome putu, nego uz pribavljanje ulja.

Slobodno mo`emo re}i da se mudre od ludih nisu razlikovale po vanj{tini, niti po spavanju, nego po ne~emu {to istinski razlikuje ljude, a to je ljubav. Njih pet je imalo vjeru, ali su bile nepokretne, i bez djela; imale su odu{evljenje, ali bez ~vrsto}e; nosile su osje}aje kako bi ne{to trebalo mijenjati, ali nedo-voljno snage, ponajprije za obra}enje.

No, ne smijemo biti prestrogi prema njima, jer moramo prije svega vidjeti sebe. One koje su nazva-ne ludima, barem su ~ekale Zaru~nika, a mi se toliko puta pona{amo kao da Zaru~nik ni ne postoji. Osta-vile su svjetiljke bez ulja, a mi kao da vi{e nemamo ni svjetiljke. One ponizno mole malo ulja i kad ga ne dobivaju tra`e ga dalje; a u na{oj sada{njosti ili se nikoga ni{ta ne moli ili se nasilno uzima ono {to netko misli da mu je potrebno.

81

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

One mole da budu primljene na nebesku gozbu, a mi raspredamo o tome postoji li uop}e nebo. Ni-smo li puno lu|i od ludih djevica?...

VI. Zar se i nama, na{emu vremenu toliko puta ne mo`e re}i ba{ to: pona{amo se kao da nikada nismo ~uli za evan|elje? Djelujemo bezvoljno, ne-pokretno, kao da nam je netko ugasio plamen u du{i. I to se o~ituje od na{e razine, od na{e nevjere, od na{ih proma{aja, pa sve do pitanja koja poga|aju na{ narod.

Deset djevica ne predstavljaju vi{e neki drugi na-rod, nego nas, Crkvu; nas koji ~ekamo drugi Kristov dolazak, da nas uvede u zajedni{tvo ̀ ivota sa sobom, i u svoju slavu. Crkva je Zaru~nica koja ~eka svoga Zaru~nika – Krista. Po ~emu se vidi da ga ~ekamo? Je li na{e pona{anje, na{a molitva, na{e po{tivanje drugoga takvo da i drugi mogu re}i: da, oni ~ekaju dolazak Isusa Krista; oni `ive druk~ije od onih koji ne vjeruju.

No, bra}o i sestre, za{to vam sve to govorim na ovaj blagdan bl. Ozane? Zato {to danas `ivimo ovo slavlje unutar samostana u kojemu redovnice govo-re tim rje~nikom i{~ekivanja, daruju}i sebe drugima, daruju}i svoje `ivote i nadahnjuju}i se na `ivotu bl. Ozane.

Oslu{kuju}i Bo`ju rije~ u svjetlu njezina `ivota vidio sam neobi~ne koordinate koje odre|uju i na{e `ivote, `ivot svakoga od nas. Svaki ~ovjek ovisi o prostoru i vremenu. Tu se nekako pronalazi na{e `ivljenje, na{a iskustva, bez toga ne znamo ni prere}i ono {to osje}amo. Sjetimo se da Bog vodi narod u pustinju i vra}a ga tamo da bi ponovno ra`ario isku-stvo ljubavi. U Evan|elju smo ~uli o vremenu.

Bla`ena Ozana je u mnogo~emu proturje~je su-vremenoga shva}anja ljudskoga ostvarenja. Nije li ~esto kao cilj predstavljeno osvajanje mno{tvo pro-stora, poznatosti, istaknutosti u {to {iroj javnosti? Ne `eli li se ~ovjek ovjekovje~iti (svim) sredstvima koja su mu dostupna?

Pa ipak, gledamo danas Bla`enicu, redovnicu koja je zavoljela prostor svoje samo}e, svoje sobice. Pro{lo je petsto godina od te njezine odluke, od 25. sije~nja 1515., na blagdan obra}enja sv. Pavla. Taj obrat koji u pustinji vidi dostatnost za ljubav je zadivljuju}i, u samo}i. Nije joj bila potrebna ze-maljska {irina prostora, jer su ljudi dolazili k njoj,

znaju}i da u toj sku~enosti ̀ ivi neizmjernost Bo`je mudrosti.

Zatvorenost je nijekanje gibanja, ali bl. Ozana je bila otvorena srca koje je mnoge pokrenulo u smje-ru ~e`nje i u smjeru slobode. Znamo da tjelesni pro-stor ne govori o stvarnoj slobodi ~ovjeka.

[to se ti~e vremena, i tu je o~itovala spremnost na cjelo`ivotnu predanost. To je milost no{enja s vre-menito{}u, jer je njezin pogled i srce usmjereno pre-ma vje~nosti. Njoj je mjera vremena vje~nost. I na razini vremena ona je nosila predanost koja pri vla~i.

VII. No, {to to zna~i za nas danas? [to zna~i za na{e slu`enje, {to zna~i za redovni{tvo u ovoj godi-ni posve}enog `ivota? [to ostaje privla~nim nakon pola tisu}lje}a te skromne dominikanke? Zna~i za nas vjernike i za Crkvu, da ne previdimo bitno; da se ne izgubimo na povr{nosti, da kao Crkva ne po|emo za idolima koji iskrivljuju stvarnost Bo`je blizine. Jer tko ~ezne za Gospodinom i u sebi nosi tu ~e`nju, uvijek ima dovoljno prostora i vremena. To nipo{to ne zna~i da se svi trebamo zatvoriti u male }elije, nego da i onda kada se otvaraju {iroki prostori zemlje ne izgubimo niti mrvice, niti jezgru neba i da, gdje god se nalazili, svjedo~imo tu jezgru od koje nas `ivot `eli otkloniti, jer su uvjeravanja druk~ija, jer se ~ini da }emo osvajati prostore osva-jaju}i i ono {to nam ne pripada.

Bra}o i sestre, ta jezgra neba mijenja na{e odno-se koji odi{u ponizno{}u, da si ne pridajemo preve-liku va`nost i ne mislimo da trebamo mi zauzeti prostor, nego je na{e u svaki `ivotni prostor unosi-ti Boga, i ponajprije dopustiti Bogu da On osvoji prostor na{ega `ivljenja; odi{u blago{}u, da znamo biti milosrdni, jer smo i sami potrebni milosr|a; odi{e strpljivo{}u, jer vrijeme darovano drugima nije izgubljeno vrijeme. Ako to svjedo~imo, plod }e sva-kako biti jedinstvo Duha i mir. I gledaju}i ono {to je ostalo kao spomen na bl. Ozanu, promatramo i velike nakane Crkve i velike nakane naroda. Jer hr-vatski narod treba ~uvati bitno, jer hrvatski narod treba zajedni{tvo, a ne podijeljenost od Boga i po-dijeljenost me|usobno. One nakane koje govore o tome da jezgra neba mora biti vidljiva u vremenito-sti; da vje~nost ne smije biti prognana.

I zato molimo za zagovor bl. Ozane da nam po-mogne otkrivati darovanost ljudi oko nas, njihovo

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

82

vrijeme, njihovu slobodu koja ide ususret na{im po-trebama. I ovdje posebno molimo za sestre domini-kanke. Mo`da je samo po sebi razumljivo da su tu. Naviknemo se na ono {to je lijepo, na ono {to je vrijedno. No, kad nam se oduzme ono {to je bilo nekada shva}ano kao samo po sebi ra zumljivo, shva-}amo koliko je dragocjeno da imamo takve ljude, da imamo `ivote koji se daruju drugima. Molimo i za njih snagu i radost, radost koja }e puno puta biti vi|ena kao proturje~nost u na{em vremenu. To i jest prva odlika, ne samo redovni{tva nego i svakog du-hovnog zvanja. A i vjernici u svojim `ivotima jesu

proturje~nost vremenu. Jer, danas svje do~iti Bo`ju blizinu, njegov prostor i njegovo vrijeme, zna~i ui-stinu na sebe natovariti onu odliku da je netko lud. Ako uistinu za nas kr{}ane ka`u: ’pa to nije normal-no’, shvatimo, ako smo pro`eti ljubavlju, da je to veliki kompliment. Jer ono {to se ~ini normalnim, toliko puta odudara od vje~nosti, odudara od ljepo-te koju nam je Bog u svome Sinu darovao do smrti na kri`u i do ljepote uskrsnu}a. ^uvajmo te darove i budimo blizi jedni drugima. Amen.

mons. Ivan [a{ko,pomo}ni biskup zagreba~ki

DUHOVNA ZVIJEZDA KOTORA BL. OZANA DOBILA PRVI ZNANSTVENI SKUP

U srcu Kotorske biskupije u katedrali sv. Tripu-na u ponedjeljak 27. travnja 2015., na blagdan naj-starije hrvatske bla`enice dominikanke Ozane Ko-torske, euharistijskim je slavljem spomenuta 450. godi{njica bla`eni~ine smrti. Misno je slavlje pred-vodio predsjednik Hrvatske biskupske konferenci-je zadarski nadbiskup @elimir Pulji}, a koncelebri-rali su doma}in kotorski biskup Ilija Janji}, du-brova~ki biskup Mate Uzini}, vojni ordinarij u BiH Tomo Vuk{i}, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri}, generalni postulator Do-minikanskoga reda Vito Tomás Gòmez Garcìa te dvadesetak sve}enika. Sudjelovale su i sestre domi-nikanke iz Kor~ule, Dubrovnika i Zagreba pred-vo|ene vrhovnom glavaricom sestara dominikanki Kongregacije svetih An|ela ^uvara s. Katarinom, a nazo~no je bilo i vi{e drugih ~asnih sestara sa svojim poglavaricama.

U propovijedi je nadbiskup Pulji} detaljno go-vorio o `ivotu bl. Ozane rekav{i da je prvi dio nje-zina ̀ ivota vezan uz rodno mjesto Releze, u kojima je Ozana kao vrijedna pastirica `ivjela sa svojim ro-

diteljima, a da je drugi i daleko dulji dio `ivota pro-vela svojevoljno zatvorena u jednoj }eliji u Kotoru u kojoj je molila, promatrala muku Kristovu, bila pokornica te pomagala drugima dobrim djelima. Govore}i o aktualnosti Ozanine poruke danas nad-biskup Pulji} je izdvojio da je bla`enica, mada odi-jeljena od ljudi, svima bila blizu te da im je poma gala savjetima. „Danas su nam potrebne Ozane koje }e pomagati u rje{avanju svih napetosti, od privatnih, obiteljskih, do napetosti svake druge vrste“ – is-taknuo je nadbiskup Pulji}. „Mi danas nemamo tur-skih Barbarossa, ali imamo druge koji napadaju ljudsko dostojanstvo“ – naglasio je nadbiskup Pulji} podsjetiv{i da se 450. godi{njica Ozanine smrti po-klopila s Godinom posve}enoga `ivota koju je pro-glasio papa Franjo i da svojim primjerom radikaliz-ma u posve}enom `ivotu uz ljubav, mir, strpljivost, blagost, dobrotu i vjernost, bla`enica mo`e biti uzor redovnicima i redovnicama te svim ljudima.

Glazbeno je misu obogatio zbor @upe Sv. Kri`a iz Gru`a u Dubrovniku, sestre dominikanke te do-minikanski novaci iz Dubrovnika. S njima su na

83

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

proslavu u Kotor do{li i deseci vjernika iz domini-kanskih zajednica u Dubrovniku te vi{e drugih po-{tovatelja bl. Ozane Kotorske.

Uo~i misnoga slavlja u kotorskoj katedrali do-minikanka s. Barbara Bagudi} izvela je monodramu posve}enu bl. Ozani Kotorskoj.

Dan poslije, u utorak 28. travnja u desakralizira-noj je crkvi sv. Pavla u Kotoru uz koju je otvorena }elija u kojoj je bla`enica provela `ivot, odr`an me|unarodni studijski dan na kojem je o bl. Ozani govorilo deset znanstvenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Italije. Okupljene su po-zdravili biskup Janji}, dominikanski provincijal o. Gavri} i vrhovna dominikanska glavarica s. Kata-rina Maglica izraziv{i nadu da }e dvije godine nakon {to je otvorena kauza za progla`enje bl. Ozane sve-tom, taj dvodnevni kotorski susret biti sna`an do-prinos danjenjem tijeku procesa.

U izlaganju „Same usred gradske gu`ve. Anaho-rete u zapadnom kr{}anstvu“ mr. Robert Tonsati objasnio je razlike izme|u anahoreta i rekluza, ̀ ena koje su se poput bl. Ozane povukle ili sasvim zatvo-rile u samostansku }eliju. Dr. sc. Zvonko D`anki} predstavio je plodonosan rad o. An|ela Mi{kova na Ozaninoj beatifikaciji te njegovu ulogu u procesu za postizanje potvrde Ozanina javnog i crkvenog {tovanja, apostrofirao je najva`nije trenutke proce-sa i ukazao na zna~enje pojedinih dokumenata i pi-sanih djela. Dr. Vuk{i} je govorio o bl. Ozani kao o ekumenskoj svetici posebno se osvr}u}i na proble-matiku njezina podrijetla te isti~u}i da bl. Ozanu {tuju i katoli~ki i pravoslavni vjernici, mada njezino pravoslavno podrijetlo nikada nije dokazano. O tome kako je bl. Ozana tretirana u hrvatskoj knji-`evnosti izlagao je dr. Vladimir Lon~arevi} naglasiv{i da je o njoj objavljeno desetak `ivotopisa u stihu, prozi ili drami, petnaestak pjesama, nekoliko eseja i dva prozna rada za djecu te da su knji`evna djela napisana u rasponu od ~etiri stolje}a, najvi{e u 17. i 20. stolje}u, a da su ih uglavnom ispisali dominikan-ci i dominikanke te laici. Koliko se u posljednjih pedeset godina radilo na promicanju {tovanja bl. Ozane Kotorske analizirala je dr. Tanja Baran u izla-ganju „Doprinos Glasa Koncila {tovanju bl. Ozane Kotorske“. Naglasila je da je po tekstovima razli~itih novinarskih ̀ anrova, razli~ite duljine i kvalitete vid-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

84

ljivo da postoji kontinuitet bla`eni~ina {tovanja, ali da se na njezinoj popularizaciji me|u vjernicima radilo manje nego za ve}inu ostalih hrvatskih sve-taca i bla`enika. „[tovanje muke Isusove u domini-kanskom redu“ bila je tema dr. Gavri}a koji je ista-knuo da je duhovnost kri`a bitna dimenzija Ozani-ne svetosti koju je ona `ivjela slijedom dominikan-skih bla`enika i svetaca po~ev{i od sv. Dominika preko sv. Tome Akvinskoga i sv. Katarine Sijenske te da je raspeti Krist u dominikanskoj tradiciji otvo-rena knjiga iz koje je Ozana u~ila najvi{e o ljubavi i crpila posebno znanje. O sli~nostima i razlikama izme|u Bl. Ozane iz Mantove i bl. Ozane Kotorske govorio je dr. Gòmez iz Rima, a dr. Marijan Bi{kup u svojem je izlaganju „Ikonografija bl. Ozane Ko-torske“ pobrojio i opisao na desetke likovnih djela na kojima je prikazana Ozana Kotorska ili sama ili u zajedni{tvu s ostalim hrvatskih svecima i bla`e-nicima. O temi „Bl. Ozana Kotorska {tovateljica euharistije, Bl. Djevice Marije i svetaca“ govorila je dr. Ana Begi} isti~u}i da se bl. Ozana u svojoj du-hovosti ponajprije obra}ala Kristu u Presvetom ol-tarskom sakramentu, da se utjecala u zagovor Bla-`enoj Djevici Mariji, kotorskom za{titniku sv. Tri-punu te velikom dominikanskom svecu pokorniku Vinku Fererskom. O {tovanju bl. Ozane u Kotoru izlagao je doktorand Dejan Turza. Govorio je o sadr-`ajima slavlja Ozanina blagdana, o misnim slavljima u njezinu ~ast, o procesijama, razli~itim prigodnim programima te o pu~kim obi~ajima, {tovanju re-likvije bl. Ozane te o iskazivanju {tovanja kroz um-jetni~ka djela.

Program su glazbeno pjevanjem pjesama posve-}enih bl. Ozani obogatile sestre dominikanke.

Me|unarodnom studijskom danu nazo~io je pred-sjednik HBK nadbiskup @elimir Pulji}.

Tanja Baran

Preuzeto iz: Glas Koncila, 10. svibnja 2015., str. 26.

85

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PROPOVIJED PREDSJEDNIKA HBKUZ 450. OBLJETNICU SMRTI U KOTORU

I. Ve~eras slavimo blagdan bla`ene Ozane Ko-torke koja je na dana{nji dan, 27. travnja 1565.,u ovom gradu preminula na glasu svetosti, te stotinu godina kasnije uvr{tena me|u za{titnike grada Ko-tora i Kotorske biskupije. Pogledajmo ukratko ~ime je ova skromna i pobo`na du{a zaslu`ila takvu ~ast i privilegije. Njezin `ivot od 72 godine, od ro|enja u Relezima 1493. i smrti u Kotoru 1565 mo`emo podijeliti u dva razdoblja. Najprije onaj u njezinom rodnom mjestu gdje je kao mala Katarina `ivjela s roditeljima i provodila svoje bezbri`no djetinjstvo ~uvaju}i ovce kao vrijedna pastirica. A onda, onaj dulji dio, provela je blizu katedrale sv. Tripuna gdje je nakon propovijedi na Veliki petak (1513.) odlu~ila posvetiti svoj ̀ ivot molitvi, promatranju Muke Kri-stove, pokori i dobrim djelima. Poznato je kako je nakon dvije pokorni~ke godine postala dominikan-ska tre}oredica, polo`ila zavjete i uzela ime Ozana

u ~ast poznate bl. Ozane iz Mantove koja je `ivjela pola stolje}a prije nje.

Biografi vele kako ju je resila prirodna ljepota, blaga }ud i izvanredna prijaznost. I bila je ponos i utjeha svojim skromnim roditeljima kojima je po-magala ~uvati stado po bre`uljcima ro|enih Releza. O~aravala ju je Bo`ja priroda, pa joj je i `ivot po-stao prava pjesma Bogu. U svakoj biljci i cvijetu otkrivala je veli~inu i ljepotu Stvoritelja. @ubor poto~i}a i pjev ptica, kao i grmljavina oluje, koje su u tim visoravnima bile ~este, sve joj je govorilo o Vrhovnom Bi}u koji upravlja svemirom. A viso-vi brjegova i planina pribli`avali su joj nebo za ko-jim je njezina du{a ~eznula cijelim svojim bi}em. Gorske pak vrleti i Zetske ravnice, kao i sun~ani dani i svje`e no}i pune mjeseca i tajanstvenih zvi-jezda davali su joj svako dnevnu prigodu uzdizati hvalu Bogu koji je sve to divno sazdao. A nju privla~io i privukao, te od utrobe majke njezine odabrao, da mu poput onog starca sve}enika iz „Gorskog vijenca“ sklada pjesmu o Crkvi u divnom podnebesju: „Crkva mu je divno podnebesje; Oltar ~astni brdo i dolina; Tamjan miris, {to se k nebu di`e; Iz cvijeta i iz bijela svijeta“ (Ma ̀ urani}, ̂ eta). Samo u ozra~ju tako raspolo`enog duha mogu}e je shvatiti njezinu neopozivu odluku nakon pro-povijedi na Veliki petak (1513.) da se posveti mo-litvi, promatranju Muke Kristove, pokori i dobrim djelima. I u takvom odabiru provede pola stolje}a uzornog pokorni~kog `ivota.

II. Bo`anski Zaru~nik obdario je, dakle, svoju miljenicu Katarinu divnim krjepostima jo{ u rodnim Relezima i toliko je prosvijetlio da je upoznala kako je upravo Njegova ̀ elja da Mu se potpuno u samo}i

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

86

posveti. Gospodinov glas progovorio je njezinoj du{i po propovijedi sve}enika u katedrali sv. Tri puna kada je ~vrsto odlu~ila ostaviti svijet i po}i u samo}u. A da bi taj svoj ~in u~inila prepoznatljivim djelom Bo`jim, ona je uz pomo} plemkinje Slavu{e, franjev-ca Tome i dominikanca Vincencija pribavila do-pu{tenje kotorskog biskupa Bisantija da mo`e oda-brati pokorni~ki stan gdje }e daleko od svijeta biti bolje povezana s Bogom. No, ta fizi~ka odijeljenost nije je odvojila od ljudi i njihovih problema. Dapa~e, uz trajnu molitvu i `rtvu koje je prinosila za svoje mjesto, biskupiju i ljude, ona je primala i savjetova-la ugledne plemi}e i pu~ane, gradske oce i crkvene dostojanstvenike koji su joj se obra}ali za savjet i duhovnu pomo}. Posebice se Bogu molila, ̀ rtvova-la i zalagala za mir me|u posva|anim velika{kim obiteljima, pu~anima i gra|anima. Zbog toga su je i nazvali „an|elom mira“.

Rekao sam kako je ̀ itelji Kotora {tuju i kao dru-gotnu svoju za{titnicu. Jer, ona je za vrijeme potre-sa, kuge i drugih nepogoda pomagala i spa{avala grad. Posebice pak spominje se njezina zasluga {to turski admiral Hajrudin Barbarosa, koji je 9. kolo-voza 1539. osvojio Herceg Novi, nije uspio osvoji-ti Kotor. Ona je, naime, hrabrila svoje sugra|ane neka se juna~ki bore kako grad ne bi pao u neprija-teljske ruke. I doista, nakon vi{e dana opsade 70 turskih galija s 30 000 vojnika povukli su se neobav-ljena posla. O toj pak pobjedi hrabrih Kotorana postoji uklesan latinski natpis nad sjevernim grad-skim vratima: „Die decimo quinto augusti mille quingentesimo triginta nono (15. 08. 1539.) Turc-harum classis repulsa fuit“. Ovdje je tursko brodov-lje 15. kolovoza 1539. bilo odbijeno.

III. [to nama danas poru~uje ova bla`enica koja je umrla na glasu svetosti na dana{nji dan 1565. Kro-ni~ari bilje`e da joj je usprkos njezine povu~enosti iz svijeta bio prire|en veli~anstveni sprovod ulicama grada Kotora, a predvodio ga je tada{nji kotorski biskup Luka Bisanti. O njoj su ve} u {esnaestom stolje}u pisali uva`eni pisci poput dubrova~kog u~enjaka Bazilija Gradi}a (1566.) i poznatog pov-jesni~ara Serafina Razzija. A stolje}e nakon smrti (1665.) uvr{tena je me|u za{titnike grada Kotora i Kotorske biskupije. Papa Pio XI. proglasio ju je bla-`enom 21. prosinca 1927. i molio njezin zagovor za jedinstvo kr{}ana.

Njezinu 450. obljetnicu bla`ene smrti obilje`a-vamo u Godini posve}enog ̀ ivota koju je papa Fra-njo otvorio povodom 50-godi{njice dekreta „Per-fectae caritatis“ u kojem su koncilski govorili o prilago|enoj obnovi redovni~kog `ivota. Godina }e trajati do Svije}nice slijede}e 2016. Pro~elnik Kongregacije kard. J. Braz de Aviz formulirao je tri cilja ove godine: „Sa zahvalno{}u se spomenuti ne-davne pro{losti“, „s nadom prigrliti budu}nost“ i „s odu{evljenjem `ivjeti sada{njost“. Uz 450. obljet-nicu njezine smrti mi se sa zahvalno{}u sje}amo ove velike `ene, ro|ene u 16. stolje}u koja nas i danas nadahnjuje i poti~e s odu{evljenjem `ivjeti sada{-njost i s nadom gledati u budu}nost. Razmi{ljaju}i o tom tropletu posve}enog `ivota prisjetio sam se dvojica redovnika od prije trideset godina koji su na sinodi o posve}enom ̀ ivotu (1984.) opisivali redov-nike kao „svojevrsne sanjare“ (tako je govorio bi-skup Egger, kapucin) i kao „nepopravljive optimi-ste“ (tako je govorio tada{nji general salezijanaca Viganò). ̂ ini mi se kako bi se te rije~i mogle primi-jeniti i na na{u bla`enicu, koju kao „svojevrsnog sanjara“ ni njezini roditelji, kao ni broji suvremeni-ci nisu mogli do kraja shvatiti. Ali, prihvatili njezin stil ̀ ivota kao svojevrsni blagoslov mjestu i narodu. A da ne govorimo o radosti i optimizmu kojim je zra~ila i {irila duh povjerenja u Onoga koji vodi po-vijest ljudi i svijeta.

IV. Svojim radikalnim opredjeljenjem u posve-}enom `ivotu ona je pokazala kako Duh Sveti o~i-tuje plodove ljubavi, mira, strpljivosti, blagosti, do-brote i vjernosti. Ona to i danas nakon ~etiri i pol stolje}a i nama ponavlja. I usu|ujem se verbalizira-ti njezine osje}aje pa re}i kako o~ekuje da i dana{nje Bogu posve}ene osobe, koje svojim opredjeljenjem dodiruju izvore svetosti, budu primjer i putokaz suvremenom ~ovjeku koji se nalazi u velikoj idejnoj pomutnji pomije{anoj s ogromnim moralnim ne-jasno}ama i devijacijama. Crkva pak kao Misti~no Tijelo Kristovo, u jedinstvu i raznolikosti, sazdana na sakramentima, slu`bama i karizmama, o~ekuje da kr{}ani, a posebice Bogu posve}ene osobe pre-poznaju to „crkveno trojstvo u njezinom jedinstvu“. I da zbog njegove vitalnosti i nove evangelizacije, o kojoj zbori papa Franjo, njeguju i ljubomorno ~uva-ju vjernost Kristu i Evan|elju, Crkvi i njezinom mi-sijskom poslanju; te posebice vjernost idealima i karizmi osniva~a, kao i ~ovjeku na{eg vremena.

87

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Nije bez razloga u svom pismu za Godinu posve-}enog `ivota Papa Franjo napisao kako o~ekuje da se ta vjernost radosno o~ituje i da „ne bude tugom pra}ena“. Jer, „nasljedovanje s tugom je `alosno“ veli Papa. Kad je turski osvaja~ Barabarosa do{ao pod zidine Kotora, Ozana je budila i sokolila svoje sugra|ane neka se „hrabro bore i neke se ne boje“. Upravo tako i danas papa o~ekuje, u susretu sa su-vremenim i modernim Barabarosama koji pla{e, za-vode i odvode ljude na stranputice, da Bogu posve-}ene osobe „probude svijet“ na svoj proro~ki na~in. Prorok, naime, nema drugih interesa osim onih Bo`-jih. I redovito je na strani siromaha i neza{ti}enih. Jer, i sâm Bog je na njihovoj strani. Uz radost i za{titu ugro`enih Papa o~ekuje da me|u kr{}anima, posebice me|u Bogu posve}enim osobama zavlada „duhovnost zajedni{tva“. Po toj duhovnosti, naime, „Crkva biva dom i {kola zajedni{tva“ u kojoj nema mjesta ogovaranju, zavisti i ljubomori. Kako nam je samo danas potrebno takvo duhovno zajedni{tvo?! Ne samo unutar Katoli~ke Crkve, nego i unutar svih kr{}anskih crkava i zajednica diljem Europe i svije-ta. To je zapravo ono zajedni{tvo po kojem su pre-poznavali prve kr{}ane koji su bili „jedno srce i jed-na du{a“, pa su nevjernici upirali prstom i govorili: „Gledajte samo kako se ljube“.

V. Zahvalni smo Bogu za dar bla`ene Ozane, koja je svoje prve kr{}anske do`ivljaje stekla u okru`ju pravoslavne obitelji u Relezima. A onda je Gospodin progovorio du{i njezinoj u katedrali sv. Tripuna pa je odlu~ila ostaviti svijet i po}i u samo}u odakle je {irila radost i povjerenje u Onoga koji vodi povijest ljudi i svijeta.

Njoj, koja nas i nakon ~etiri i pol stolje}a poti~e s Marijom zahvaljivati Svesilnom koji nam silna dje-la ~ini, kli~emo s pjesmom Velimira De`eli}a:

„An|ele bijeli s gordih crnih gora, sa{la si `alu talasnoga mora; sjajnom da svijetli{ du{om svojom bijelom,

narodu cijelom.

Tvojim nam `arom Kotor neka plane, Bokeljske na{e i sve roda strane; ru`ama pospi brda nam i doli; za sve nas moli!

Amen.“

mons. @elimir Pulji}, nadbiskup zadarski

Kotor, 27. travnja 2015.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

88

HODO^A[]E VJERNIKA IZ DUBROVNIKA BL. OZANI

Na blagdan bl. Ozane Kotorske u ponedjeljak 27. travnja stotinjak vjernika @upe Sv. Kri`a iz Gru`a u pratnji svoga `upnika brata Mihaela Maria Tolja te pedesetak tre}oredaca, novaka, sve}enika i ostalih vjernika okupljenih oko samostana sv. Dominika u Dubrovniku u pratnji priora brata Matijasa Farka{a, hodo~astilo je u Kotor na proslavu 450. obljetnice preminu}a prve hrvatske bla`enice.

Vjernici iz Grada krenuli su u jutarnjim satima te su na putu za Kotor posjetili Perast, odakle su se

brodicama zaputili na otok Gospe od [krpjela. Na-kon molitve i pjesme koje su uputili Gospi u pre-krasnoj crkvici, te poslije ru~ka u franjeva~kom sa-mostanu krenuli su dalje na put za Kotor. Stigav{i u Kotor, razgledali su stari grad, njegove lijepe crkve i kapele, nakon ~ega su se uputili u katedralu.

Vjernici iz Gru`a su se uputili u 13 sati ispred `upne crkve dok su neki vjernici i{li i svojim vozi-lima. Vo|a puta u jednom autobusu s ~lanovima `upnog zbora i odraslim vjernicima bila je domini-

89

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

kanka s. Barbara Bagudi}, a u drugom autobusu `upnik je bio s ministrantima, animatorima i mladi-ma. Dominikanski novaci koji su ve} prije do{li u Kotor s vjernicima iz Grada, zajedno s mladima iz Gru`a, prenijeli su u katedralu potrebne rekvizite za premijernu izvedbu monodrame „@ivot bl. Oza-ne vi|en o~ima sestre dominikanke“ koju je izvo dila s. Barbara, a koja je izazvala odu{evljenje i izne-na|enje svih prisutnih.

Sredi{nji doga|aj bilo je sve~ano euharistijsko slavlje koje je u 18 sati predvodio mons. @elimir Pulji}, nadbiskup zadarski, uz koncelebraciju mje-snog biskupa mons. Ilije Janji}a, dubrova~kog bi-skupa mons. Mate Uzini}a, vojnog biskupa u BiH mons. Tome Vuk{i}a, dominikanskog provincijala brata Ante Gavri}a, {est dominikanaca i brojnih drugih sve}enika i redovnika. Na misi je bio veliki broj sestara dominikanki u pratnji ~asne majke Ka-tarine Maglica, posebice sestara iz Kor~ule, Dubrov-nika, Splita i Zagreba, kao i drugih redovnica.

Osim u izvo|enju monodrame i brojnosti ho-do~asnika, @upa Sv. Kri`a je dala svoj doprinos i sa svojim pjeva~ima u „ad hoc“ formiranom zboru za-jedno sa dominikanskim novacima i sestrama domi-nikankama. Zborom je ravnala prof. Marija Br~i} uz orgulja{ku pratnju brata Marina Golubovi}a, domi-nikanskog novaka.

Sarkofag s neraspadnutim tijelom bla`enice par dana prije sredi{nje proslave prenesen je u katedra-lu na pokrajnji oltar, gdje su mu vjernici mogli is-kazivati {tovanje. Po zavr{etku euharistijskog slav-lja biskupi i sve}enici su u procesiji do{li pred sar-kofag, otpjevali himnu bla`enici i posebnu molitvu za njezin zagovor. Nakon toga je bilo uprili~eno ~a{}enje relikvija bl. Ozane cjelivanjem mo}nika. Hodo~asni ci su se vratili u Gru` u ve~ernjim sati-ma duhovno oboga}eni i odu{evljeni svime {to su do`ivjeli.

Hodo~a{}e iz @upe Sv. Kri`a bio je prvi pothvat u trogodi{njoj pripravi na jubilej 50 godina uteme-ljenja @upe Sv. Kri`a, a koji }e se sve~ano obilje`iti 2018. godine. Budu}i da gru{ka `upa gaji osobito {tovanje prema prvoj hrvatskoj bla`enici, njoj na ~ast slavi zavjetnu misu svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a i u `upnoj kronici stoji zapisano da je prvo hodo~a{}e novoutemeljene `upe bilo 28. trav-nja 1968. upravo bl. Ozani u Kotor (koje je vodio prvi `upnik brat Vinko [esni}, OP s tri autobusa gru{kih hodo~asnika), `upnik }e u konzultacijama sa ̀ upnim pastoralnim vije}em pokrenuti postupak da se prigodom 50. jubileja @upe Sv. Kri`a bl. Oza-na proglasi njezinom suza{titnicom.

brat Mihael Mario Tolj, OP / dominikanski novaci

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

90

BLAGOSLOV SLIKE I PREDSTAVLJANJE LAI^KOG BRATSTVA BL. OZANE

U utorak 3. velja~e u samostanskoj i ̀ upnoj crkvi Kraljice sv. krunice, nakon ve~ernje svete mise, bla-goslovljena je slika bl. Ozane Kotorske namijenjena javnom {tovanju.

Dominikansko lai~ko bratstvo koje nosi ime Bla-`enice dalo je prije nekoliko mjeseci izraditi njezinu sliku kao vidljivi znak vlastite pobo`nosti. Slika je izra|ena s velikom ljubavlju u obiteljskom obrtu „Sono Rinato“ obitelji ̂ ibari} koji se bave izradom slika svetaca na drvu.

Kada je slika izra|ena, neki ~lanovi lai~kog brat-stva su istaknuli da slika predstavlja odli~an na~in {irenja pobo`nosti prema kotorskoj bla`enici i da je treba blagosloviti. Za datum blagoslova odabran je 3. velja~e, budu}i da je jo{ otprije svaki tre}i dan u mjesecu odre|en kao dan molitve za progla{enje svetima dominikanskih bla`enika Augustina Ka`o-ti}a i Ozane Kotorske.

Sliku je blagoslovio promicatelj kauze za progla-{enje svetima dominikanskih bla`enika brat Marijan Bi{kup, profesor emeritus moralne teologije na Ka-toli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U na-govoru prije samog blagoslova brat Marijan je u kratkim crtama prikazao ̀ ivot Bla`enice koja je ̀ iv-jela i umrla na glasu svetosti, isti~u}i njeno skromno porijeklo i kasniji asketski `ivot. Pobo`nost ovoj malenoj dominikanskoj tre}oredici jo{ uvijek je vrlo `iva u gradu Kotoru gdje je i pokopana.

Nakon blagoslova slika je prenesena u Ka`oti}evu dvoranu gdje se odr`alo javno predstavljanje Dominikanskog lai~kog bratstva bl. Ozane Kotor-ske. ^lanovi bratstva ukratko su odgovorili na niz pitanja koja su im pismeno postavljali svi zaintere-sirani u tjednima prije samog predstavljanja. Narav-no, prisutni slu{atelji su tako|er na licu mjesta mo-gli pitati {to god ih je zanimalo.

Kao gosti, na susretu su sudjelovala i druga do-minikanska lai~ka bratstva: bratstvo sv. Dominika (tako|er iz `upe Kraljice sv. krunice) i bratstvo bl. Augustina Ka`oti}a sa zagreba~ke Pe{~enice. Susre-tu je nazo~io provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri}, sestre dominikanke Kongregacije svetih An|ela ^uvara te bra}a iz sa-mostana Kraljice sv. krunice i mnogi `upljani.

Broj sudionika i pozitivna atmosfera tijekom samog predstavljanja i na dru`enju nakon formalnog dijela susreta, budi nadu da }e pobo`nost bl. Ozani Kotorskoj rasti u dominikanskim `upama u Zagre-bu i drugdje te potom me|u svim vjernicima Crkve u Hrvata.

91

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

NOTNI ZAPISI AVE MARIA

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

92

93

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

HIMNA SVETOM DOMINIKU

Nad tvojim grobom sedam je vjekovaProteklo brzo k’o sjaj meteora,Pi{u}i zlatom zvjezdana sred moraVje~na ti slova.

Du{a, gle, tvoja sada k’o i prijeBo`ju ljepotu odrazuje bijelu,Jo{ ti se divna ugasila nijeZvijezda na ~elu.

Ljep{u od sunca, od ponora dublju,Istinu svetu pru`ao si svima,Dr`e}i ~vrsto nevjerskih sred tminaGoru}u zublju.

Utjehe kale` napunjen iz viraKristova srca davati si smio:Jednima otac, drugima si bioAn|eo mira.

Red koji sretno tvoju stazu slijedi,Ljubavi tvoje najve}e je djelo.Spomenik sebi podig’o si smjelo Ja~i od mjedi.

Kreposti tvoje – ures Crkve to su –Strpljiva ru`o, nevinosti l’jere,Spusti na du{e `edne prave vjereIstine rosu.

Daj da nam o~i rajske vide `alePoslije borbe na tom svijetu bijednom!Presvetom Trojstvu s tobom da svi jednomPjevamo hvale.

Rajmund Kupareo, OP (1914.-1996.)

¢1934.£

Uz 45. obljetnicu djelovanja vokalno-instrumentalne grupe „Veritas“, u izdanju Laudata objavljen nosa~ zvuka pod nazivom „Budi volja tvoja“.CD je posve}en fr. Ivi Martini}u, OP (+2014.).