Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
ULOGA ŽENSKE RADNE SNAGE U RAZVOJU NACIONALNE EKONOMIJE
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Poslovno okruženje
Mentor: docent dr.sc. Dunja Škalamera-Alilović
Student: Danijela Kušen, JMBAG: 0663002248
Studijski smjer: Poduzetništvo
Bjelovar, srpanj 2013.g.
2
SADRŽAJ:
1. UVOD………………………………………………………………………………..... 4
1.1 Problem, predmet i objekt istraživanja…………………………………………….. 4
1.2. Svrha i cilj istraživanja……………………………………………………………. 4
1.3. Radna hipoteza…………………………………………………………................ 4
1.4.Znanstvene metode………………………………………………………….......... 5
1.5. Struktura rada ……………………………………………………………............. 5
2. TEMELJNE ODREDNICE RADNE SNAGE………………………………………. 6
2.1. Pojmovno određenje i osnovna obilježja radne snage…………………………… 7
2.2. Dobna ograničenja radne snage ……………………………………………..... 12
2.3. Rodna ograničenja radne snage …………………………………………………. 18
3. RODNA OBILJEŽJA RADNE SNAGE KAO ČIMBENIK EKONOMSKOG
RAZVOJA……………..……………………………………………………………… 24
3.1. Osnovna obilježja djelatnosti koje obavljaju žene odnosno muškarci ………....... 29
3.2. Osnovna obilježja i razlozi podjele zanimanja prema rodu………………............. 33
3.3. Kvalitativna obilježja poslova koje obavljaju pretežito žene odnosno muškarci..... 35
3.4. Osnovna ograničenja većem aktiviranju žena na tržištu rada………….................. 38
4. DOPRINOS ŽENSKE RADNE SNAGE EKONOMSKOM RAZVOJU ZEMALJA 41
4.1. Analiza udjela ženske radne snage u zemljama Zapadne Europe i zemljama u
tranziciji …………………………………………………………………………. 42
4.2. Mjere razvijenih zemalja za povećanje aktivnosti ženske radne snage na tržištu
rada ……………………………………………………………………………… 49
4.3. Primjeri doprinosa ženske radne snage u ekonomskom razvoju odabranih zemalja 51
5. PREPORUKA MJERA ZA POVEĆANJE UDJELA ŽENSKE RADNE SNAGE U
RAZVOJU NACIONALNE EKONOMIJE…………………………………………... 54
5.1. Sociološke mjere za povećanje udjela ženske radne snage u razvoju nacionalne
ekonomije …………………………………………………………………………. 55
5.2. Ekonomske mjere za povećanje udjela ženske radne snage u razvoju nacionalne
ekonomije ………………………………………………………………………… 56
5.3. Institucionalne mjere za povećanje udjela ženske radne snage u razvoju nacionalne
ekonomije ………………………………………………………………………… 57
5.4. Političke mjere za povećanje udjela ženske radne snage u razvoju nacionalne
ekonomije ……………………………………………………………………….. 57
3
6. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………… 60
LITERATURA………………………………………………………………………… 63
POPIS GRAFIKONA…………………………………………………………..……… 67
POPIS TABLICA……………………………………………………………………… 69
4
1. UVOD
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
U Hrvatskoj žene nisu prepoznate kao kvalitetna radna snaga u onoj mjeri u kojoj bi trebale
biti. Žene su zaposlene uglavnom u školstvu, trgovini i turizmu kao niže rangirane
zaposlenice ili kao honorarna radna snaga. Iz navedenog razloga ovim se radom istražuje
kakva je zastupljenost žena kao radne snage u Hrvatskoj i općenito u Europi i njihov utjecaj
na nacionalnu ekonomiju.
Predmet ovog diplomskog rada jest ženska radna snaga odnosno želi se bolje upoznati
povijest rodne i spolne podjele rada, koja su njena obilježja i što znači radna snaga za
djelatnost koju obavlja, istražuje se koliko je razvijena svijest o potrebi žena kao radne snage,
da li i koliko Hrvatska koristi metode zapošljavanja žena koje se koriste u Europi, te se
posebna pozornost posvećuje proučavanju doprinosa ženske radne snage ekonomskom
razvoju zemalja i mjere zemalja za povećanje aktivnosti ženske radne snage.
Objekti istraživanja su: ženska radna snaga i ekonomski razvoj.
1.2. Svrha i cilj istraživanja
Svrha i cilj ovog istraživanja jest poboljšanje statusa i povećanje broja zaposlenih žena te
jačanje njihove uloge u razvoju nacionalne ekonomije. Uvođenje mjera kako bi se žene bolje
uklopile u radnu sredinu a koje bi bile prihvatljive i za poslodavca i za zaposlene žene.
Prilikom ostvarenja svrhe i cilja istraživanja potrebno je odgovoriti na slijedeća pitanja:
1. Koja su obilježja radne snage ?
2. Kako se razvijala radna snaga kroz povijest?
3. Postoje li razlike u djelatnostima koje obavljaju muška i ženska radna snaga?
4. Postoji li ograničenje većem aktiviranju žena na tržištu rada?
5. Postoji li doprinos ženske radne snage u razvoju nacionalne ekonomije?
1.3. Radna hipoteza
Radna hipoteza glasi: implementacijom adekvatnih mjera za zapošljavanje žena moguće je
povećati doprinos ženske radne snage ekonomskom razvoju zemalja. Pomoćne hipoteze su:
1.) Na temelju istraživanja o radnoj snazi, moguće je sustavno prezentirati podjelu radne
snage s obzirom na rod.
5
2.) Prezentiranje najvažnijih spoznaja o rodnim obilježjima radne snage i njenog utjecaja,
neophodno je radi utvrđivanja problema koji se javlja sa razvojem tržišta radne snage.
3) Novim spoznajama o mogućnostima ženske radne snage moguće je predložiti koja rješenja
treba koristiti kako bi se poboljšao i lakše uskladio radni i obiteljski život zaposlenih žena.
1.4. Znanstvene metode
Znanstvene metode koje su korištene u pisanju ovog rada su: induktivna metoda, deduktivna
metoda, metoda analize, dokazivanje, metoda klasifikacije, metoda deskripcije i metoda
kompilacije.
1.5. Struktura rada
U Uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne
hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada.
Naslov drugog dijela rada glasi Temeljne odrednice radne snage. U tom dijelu rada analizirani
su pojmovi radna snaga, dobna i rodna ograničenja radne snage te povijest razvoja ženske
radne snage. Rodna obilježja radne snage kao čimbenik ekonomskog razvoja naslov je trećeg
dijela rada. U tom dijelu predočeni su rezultati istraživanja u razlikama u djelatnostima koje
obavljaju žene i muškarci u Hrvatskoj, rezultati istraživanja o diskriminaciji i razvoju
uslužnog sektora. U četvrtom dijelu rada s naslovom Doprinos ženske radne snage
ekonomskom razvoju zemalja elaborirano je koliki je doprinos žena ekonomskom razvoju
zemalja i koje su mjere zemalja Zapadne Europe za povećanje aktivnosti ženske radne snage.
U petom dijelu rada koji nosi naslov Preporuka mjera za povećanje udjela ženske radne snage
u razvoju nacionalne ekonomije obrazložene su mjere za povećanje udjela ženske radne snage
u razvoju nacionalne ekonomije preko socioloških, ekonomskih, institucionalnih i političkih
mjera.
U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je dokazivana
postavljena radna hipoteza.
6
2. TEMELJNE ODREDNICE RADNE SNAGE
Aktivno stanovništvo ili radna snaga jesu zaposlene i nezaposlene osobe razvrstane prema
ekonomskoj aktivnosti u određenom razdoblju. Ekonomskom aktivnošću smatra se svaka
aktivnost osoba koje pridonose ili su spremne pridonositi proizvodnji dobara i usluga u
određenom (referentnom) razdoblju radi stjecanja sredstava za život (Obadić i Smolić, 2007.,
p. 4).
Neaktivno stanovništvo (prema komisiji UN-a) čine (http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%
20 stanovništva% 201%20dio.pdf, 25.05.2013.g.) :
- Domaćice,
- Učenici i studenti,
- Umirovljenici,
- Osobe nesposobne za rad,
- Djeca.
Na grafikonu 1. prikazan je udio radno sposobnog stanovništva u Hrvatskoj u trećem
tromjesečju u 2012.g.
Grafikon 1. Radno sposobno stanovništvo u Hrvatskoj u trećem tromjesečju 2012.g.
Izvor: DZS, Anketa o radnoj snazi, preuzeto s http://www.dzs.hr/Hrv_Eng /publication /2012
/09-02-07_03_ 2012.htm
Iz navedenog grafikona vidimo da udio zaposlenih od 39,7 % i nezaposlenih od 6,7% iznosi
ukupno 46,4%. Dakle manje je aktivnog stanovništva, od neaktivnog stanovništva koji iznosi
53,6%.
U drugom poglavlju se temeljne odrednice radne snage objašnjavaju kroz poglavlja Pojmovno
određenje i osnovna obilježja radne snage, zatim kroz dobna i rodna ograničenja radne snage.
7
2.1. Pojmovno određenje i osnovna obilježja radne snage
Radnu snagu čini aktivno stanovništvo. Rad ima višestruko značenje u životu pojedinca: on
nije samo izvor ekonomske egzistencije, već ima i druge funkcije a to su : (Šverko & Galić,
2009, p. 197)
- Socijalna funkcija jer omogućuje socijalnu interakciju, uspostavu i razvijanje
prijateljstva,
- Rad je i izvor društvenog statusa i prestiža, jer status pojedinca u društvu u velikoj
mjeri ovisi o tome što radi na svom poslu,
- Psihološka funkcija jer je izvor identiteta pojedinca, njegova samopoštovanja i
uvjerenja o vlastitoj vrijednosti, a za neke pojedince može biti i izvor samoostvarenja,
stanja u kojem pojedinac postiže harmonijsko ostvarenje svojih kreativnih potencijala.
Kvaliteta pojedinčevog radnog života ovisi o tome u kojem stupnju karakteristike njegova
posla i radnog okruženja omogućuju ostvarenje tih funkcija.
Tako je kvaliteta rada i zaposlenja središnje pitanje proklamirane socijalne politike u
Europskoj uniji (European Comission 2011), a temeljni cilj Međunarodne organizacije rada
(ILO) jest da „ženama i muškarcima omogući pristojan i produktivan rad u uvjetima slobode,
jednakosti, sigurnosti i ljudskog dostojanstva“ ( ILO, 1999).
Dinamika, struktura i distribucija ukupnog stanovništva i njegove ekonomske aktivnosti od
presudne su važnosti za određivanje razvojne politike, te učinkovito korištenje i
konkurentnost ljudskih resursa. Za potrebe analize konkurentnosti važno je proučiti radno
sposobno stanovništvo.
Na opću aktivnost stanovništva utječu demografske (obujam i struktura ukupnog stanovništva
i radnog kontingenta) i gospodarsko-društvene odrednice kao što su: (Obadić, 2007., p. 5-6)
- visina nadnica (jer će više nadnice privući više osoba u radnu snagu),
- granska struktura gospodarstva,
- ekonomska struktura stanovništva,
- postojeća potražnja za radnicima,
- trajanje općeg obveznog školovanja,
- zakonsko određenje odgoja i obrazovanja,
- radno zakonodavstvo te
- ostali čimbenici (opći uvjeti rada, diskriminacija prilikom zapošljavanja, tradicije i običaji u
pogledu školovanja i zapošljavanja žena).
Ekonomskom aktivnošću stanovništva smatra se svaka aktivnost osoba koje pridonose ili su
8
spremne pridonositi proizvodnji dobara i usluga tijekom određenog razdoblja radi stjecanja
sredstava za život. Ukupnu veličinu radne snage određuje stopa aktivnosti, odn. relativan broj
pojedinaca oba spola koji mogu sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje
(http://www.wlmcroatia.eu/uploads/docs/final/Synopis_Final_Cro.pdf).
Na grafikonu 2 vidimo usporedbu ekonomske aktivnosti za žene i muškarce kroz godine.
Grafikon 2. Stopa ekonomske aktivnosti
Izvor: Izradila studentica prema podacima DZS, Anketa o radnoj snazi za treće tromjesečje
2012.g., preuzeto s: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm
Na grafikonu 2 prikazana je usporedba ekonomske aktivnosti za žene i muškarce za 1971.g,
2001. i za 2012.g. za RH. Prema rezultatima popisa stanovništva Hrvatske, ukupna stopa
ekonomske aktivnosti je porasla u razdoblju 1971-1991. s 43,6% na 45,3%, ali je nakon toga
zabilježeno njezino smanjivanje, te je 2001. godine iznosila 44%. Potrebno je istaknuti da su
navedena kretanja u prvom redu bila uzrokovana povećanjem stope aktivnosti žena. Dok se
stopa aktivnosti muškaraca smanjila s 55,6% u 1971. godini na 50,8% u 2001. godini,
istodobno se povećala stopa aktivnosti žena s 32,8% na 37,7% krajem razdoblja (odnosno
nešto je veća nego prema podacima ILO-a). Uslijed osjetnog poboljšanja kvalifikacijske
strukture zaposlenih žena u Hrvatskoj u cijelom razdoblju poslije drugog svjetskog rata (tako
prema popisu iz 2001. gotovo polovica svih aktivnih osoba s visokim obrazovanjem su žene),
smanjene su relativne razlike u plaćama muškaraca i žena (koje nisu postojale zbog spolne
diskriminacije, nego zbog lošije obrazovne i kvalifikacijske strukture ženskog stanovništva)
(Obadić, 2007., p. 8-9). Za 2012.g. podaci iznose 40,4% za žene i 53,2% za muškarce, dakle
uočljiv je pad ekonomske aktivnosti žena a lagani porast za muškarce.
0
10
20
30
40
50
60
1971. 2001. 2012.
ŽENE%
MUŠKARCI%
9
Za analizu konkurentnosti tržišta rada značajno je promotriti kretanje nezaposlenih, jer je za
očekivati da se porastom konkurentnosti nekog nacionalnog gospodarstva smanjuje i broj
nezaposlenih osoba, a s druge strane nezaposleni predstavljaju potencijal za ostvarivanje
gospodarskog razvoja i konkurentnosti. Visoka nezaposlenost u EU jednim dijelom se
objašnjava i strogom rigidnošću tržišta rada, a u mnogim tranzicijskim zemljama, pa i u
Hrvatskoj ističe se kako stroga zaštita zaposlenja jednim dijelom pridonosi konstantno visokoj
nezaposlenosti.
Grafikon 3 pokazuje prosječno kretanje stope nezaposlenosti u Europi za 2012.g.
Grafikon 3. Nezaposlenost u Europi u 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata, preuzeto s: http://appsso.eurostat.ec.eu
ropa.eu/nui/submitViewTableAction.doc
Na grafikonu 3 prikazane su stope nezaposlenosti za 2012.g. za Europu za razdoblje od 25-74
godine. Vidljivo je da najveće stope nezaposlenosti imaju Irska 12,9%; Grčka 22,2% i
Španjolska 22,7% te i neke zemlje u tranziciji poput Slovačke 12,2% i Bugarske 11%.
Na grafikonu 4 prikazane su zemlje Europe i razina nezaposlenosti za muškarce i žene za
2012.g.
0
5
10
15
20
25
%
10
Grafikon 4. Nezaposleni u Europi za 2012.g., po spolu
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata, preuzeto s:http://appsso.eurostat.ec.
europa.eu/nui/submitViewTableAction.doc
Na grafikonu 4 prikazani su nezaposleni u Europi za 2012.g. prema spolu, te je vidljivo da su
veće stope nezaposlenosti žena od stopa nezaposlenosti muškaraca u Grčkoj, Španjolskoj i
Slovačkoj, u zemljama u kojima je i inače povećana nezaposlenost. U Irskoj je vidljivo
povećana nezaposlenost muškaraca, a nešto manje u Bugarskoj i Finskoj.
Uglavnom, zemlje koje smo svrstali kao socijalno–demokratske i koje sustavno provode
aktivnu politiku zapošljavanja (ponajviše putem dokvalifikacije, prekvalifikacije i stručnog
osposobljavanja nezaposlenih, te sufinanciranjem zapošljavanja teže zapošljivih) imaju i niže
stope nezaposlenosti (krajem 1990-ih kao i danas Švedska i Danska oko 6%). Neoliberalna
skupina zemalja također bilježi niže stope nezaposlenosti (Velika Britanija i Nizozemska oko
6%), dok korporacističke zemlje uglavnom imaju veću nezaposlenost (Njemačka i Francuska
od 9 do 12%). Ipak, od članica EU tradicionalno najviše stope nezaposlenosti bilježi četvrta
skupina - mediteranske zemlje, te su stope nezaposlenosti krajem 90-ih iznosile u Španjolskoj,
Italiji i Grčkoj čak do 16%, a podaci za 2012.g. pokazuju da iznose 22,2 % (Bejaković i
Gotovac, 2003).
Stanje i kretanja nezaposlenosti te njenog rješavanja u Europi i u tranzicijskim zemljama
znatno se razlikuju. Općenito se navode tri osnovna obrasca socijalne politike, pa slijedom
toga i politike zapošljavanja. Prvi je neo-liberalni u kojem je naglasak na učinkovitosti tržišta
i restriktivnoj politici pomoći za vrijeme nezaposlenosti (npr. Velika Britanija i Nizozemska).
0
5
10
15
20
25
30 B
elgi
ja
Bu
gars
ka
Češ
ka
Dan
ska
Nje
mač
ka
Irsk
a
Grč
ka
Špan
jols
ka
Fran
cusk
a
Mad
žars
ka
Slo
vačk
a
Šved
ska
Fin
ska
muškarci %
žene%
11
Drugi je socijalno–demokratski u kojem je razvijen sustav javne socijalne skrbi, država
neposredno pruža zaštitu ili financijski pomaže ugroženim članovima društva, te im nastoji
poboljšati kvalitetu života i omogućiti puno sudjelovanje na tržištu rada odnosno osiguranje
za vrijeme nezaposlenosti (npr. skandinavske zemlje). Treći je korporatistički u kojem se
državnom intervencijom ostvaruje reguliranje tržišta ili financijskom pomoći (npr. Njemačka
i Francuska). Između pojedinih zemalja članica znatno se razlikuju stope zaposlenosti i
nezaposlenosti, struktura nezaposlenih, prosječno trajanje nezaposlenosti i odnos prema
nezaposlenima, pa se stoga teško može govoriti o prosječnom stanju u EU.
Na grafikonu 5 prikaz je nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj.
Grafikon 5. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema spolu
Izvor: Izradila studentica temeljem podataka, DZS, Anketa o radnoj snazi, preuzeto
s:http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm
Nezaposlenost žena gotovo uvijek je bila izraženija od nezaposlenosti muškaraca, pa su tako u
2008. godini, od ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj 54% bile žene, dok je prema
podacima Ankete o radnoj snazi iz trećeg tromjesečja 2012.g. od ukupnog broja nezaposlenih
45,5% su žene a muškaraca ima 54,5 % nezaposlenih, dok su podaci za 2013.g. o
nezaposlenima u korist žena i iznose 52,6% a za muškarce 47,4%.
Rad ima veliku ulogu u životu pojedinca, od socijalne funkcije, izvora društvenog statusa pa
do psihološke funkcije jer je izvor identiteta pojedinca, pa je stoga i radna snaga značajna za
nacionalnu ekonomiju neke zemlje. Da bi se analizirala konkurentnost tržišta rada značajno je
promotriti kretanje nezaposlenih, jer je za očekivati da se u konkurentnom gospodarstvu
smanjuje i broj nezaposlenih osoba. Sa druge strane nezaposleni predstavljaju potencijal za
40
42
44
46
48
50
52
54
56
Muškarci Žene
2008.g.
2012..g
2013.g.
12
ostvarivanje gospodarskog razvoja i konkurentnosti, a valja napomenuti da od članica EU
tradicionalno najviše stope nezaposlenosti bilježe mediteranske zemlje, sa povećanom stopom
nezaposlenosti žena.
2.2. Dobna ograničenja radne snage
Demografske promjene i njihovi učinci dugoročnog su karaktera. Projekcije demografskih
kretanja stanovništva po zemljama članicama EU ukazuju na prisutnost očitih trendova koji će
bitno izmijeniti demografsku sliku u narednih par desetljeća, a što će se odraziti na promjenu
(Vehovec, 2009, p. 17) :
Fizičkog kapaciteta radne snage,
Dobne strukture radne snage kao jednog od najvažnijih inputa ekonomskog rasta.
Strukturne promjene smanjivanja i starenja stanovništva posljedica su kombinacije uzroka kao
što su (Vehovec, 2009., p. 21) :
Niska stopa fertiliteta,
Prosječno dulje trajanje života,
Negativna stopa prirodnog prirasta,
Slabija stopa neto migracije.
Starenje populacije predstavlja duboku demografsku promjenu koja u dugom roku ima
strukturne učinke i zahtjeva pažljivu stratešku prilagodbu. Najvažniji učinak demografskih
promjena osjetit će tržište rada, jer će se zbog njih promijeniti veličina i struktura radne snage
u ponudi rada.
Na grafikonu 6 prikazano je kretanje stanovništva po godinama za razdoblje od 1990.g.-
2060.g.
13
Grafikon 6. Struktura stanovništva po godinama za EU-27
Struktura stanovništva ( u % )
Izvor: Eurostat, 2012.g., preuzeto s: preuzeto s:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/
sdi/indicators/theme4
Na ovom grafikonu prikazano je kako će se kroz razdoblje od 70 godina promijeniti dobna
struktura stanovništva. Pretpostavlja se da će se smanjiti udio mlađeg stanovništva pogotovo u
dobi od 15-64 godine i u dobi od 0-14 godine, a povećat će se udio stanovništva u dobi od 65-
79 godina i u dobi od 80+.
Ukoliko je veće učešće u zaposlenosti, starijih radnika, za očekivati je da će stariji radnici u
budućnosti prestati biti „višak“ kojeg je potrebno tjerati u mirovinu, te će oni postati vrijedan i
neophodan kapital radne populacije.
Demografske promjene koje utječu na smanjenje i starenje radne snage, mijenjajući sliku
ponude rada, primarno su problem zaposlenosti i produktivnosti rada te ukupnog ekonomskog
rasta a tek sekundarno preraspodjele između potrošnje i štednje. Tijekom životnog ciklusa
različita je potreba za potrošnjom i štednjom mlade populacije od potrošnje i štednje starije
populacije kao što je i različita mogućnost zarade ovisno o radnoj dobi.
Na grafikonu 7 prikazani izdaci za starije osobe za zemlje Europe kao i za Hrvatsku.
19,5 17,2 15,6 15,5 14,7 14,2 14,3 14,2
66,8 67,2 67,0 64,3 61,7 59,0 57,0 56,2
10,6 12,3 12,7 14,4 16,6 18,0 17,6 17,5
3,1 3,3 4,7 5,8
7,0 8,9 11,0 12,0
0
25
50
75
100
1990 2000 2010 2020 2030 2040 2050 2060
0-14 years
15-64 years
65-79 years
80+ years
14
Grafikon 7. Izdaci za starije osobe za 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata, preuzeto s:http://epp.eurostat.ec.europa.
eu/portal/page/sdi/indicators/theme4
Na grafikonu 7 vidljivi su izdaci za starije osobe u kojima prednjači Njemačka sa 31,2%;
zatim Grčka sa 29,9%; Švedska sa 29,2% i Finska sa 27,7%. Zanimljivo je napomenuti da je i
Hrvatska pri vrhu sa 25,6%. Najmanje izdatke imaju Irska sa 17,9% i Slovačka sa 17,8%.
Dulji životni vijek i veća starija populacija zahtijeva veće izdatke za socijalnu i zdravstvenu
zaštitu te mirovinsku potrošnju, što može dovesti do fiskalnog pritiska koji ugrožava
ekonomski rast.
Na grafikonu 8 prikazan je indikator ukupnog broja starijih osoba za 1999.g. i 2012.g. za
zemlje Europe.
0
5
10
15
20
25
30
35 B
elgi
ja
Bu
gars
ka
Češ
ka
Dan
ska
Nje
mač
ka
Irsk
a
Grč
ka
Špan
jols
ka
Fran
cusk
a
Mad
žars
ka
Slo
vačk
a
Šved
ska
Fin
ska
Hrv
atsk
a
Izdaci za starije osobe %
15
Grafikon 8. Indikator ukupnog broja starijih osoba za 1999.g. i 2012.g. za zemlje Europe.
Izvor. Izradila studentica prema podacima Eurostata, preuzeto s:http://epp.eurostat.ec.europa
.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tsdde510
Na grafikonu 8 izražen je indikator ukupnog broja starijih osoba za 1999.g. i 2012.g. za
zemlje Europe iz kojeg se vidi da najveći porast starijih osoba postoji u Njemačkoj,
Bugarskoj, Švedskoj i Finskoj. Također je zanimljivo napomenuti da Irska nema povećan broj
starijih osoba u 2012.g. već isti omjer kao i u 1999.g.
Dobne strukture imaju promjenjive navike i potrebe, što treba uzeti u obzir kad se dugoročno
planira ekonomski rast (Vehovec, 2009, p. 26).
Europska unija je početkom 21. stoljeća prihvatila demografske promjene kao egzogeno
zadanu varijablu značajnog ekonomskog utjecaja. Stoga se tom problemu strateški pristupilo
kroz inicijative kao što je Europska platforma za starije ljude, uspostavljena još 2001.g. te su
donesena dva dugoročna cilja o zaposlenosti starijih radnika.
Na grafikonu 9 prikazano je prirodno kretanje stanovništva za razdoblje od 1952.g. do 2010.g.
0 10 20 30 40
Belgija
Bugarska
Češka
Danska
Njemačka
Irska
Madžarska
Slovačka
Švedska
Finska
2012.g. u %
1999.g. u %
16
Grafikon 9. Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj
Izvor: DZS, Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.g., preuzeto s http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/
menandwomen/men_and_women_2012.pdf
Na grafikonu 9 vidimo da je na početku mjerenja, dakle od 1952.g. bio najveći raspon između
živorođenih i umrlih, u korist živorođenih. Kroz vrijeme se je taj raspon smanjivao te je 90-
tih došlo do preklapanja broja živorođenih i umrlih. Nakon tog razdoblja veći je broj umrlih
nego živorođenih što znači da govorimo o negativnom prirodnom prirastu.
Za demografska kretanja u Hrvatskoj već dulje vrijeme karakterističan je problem negativnog
prirodnog prirasta, što znači da će starije stanovništvo u dobi od 60+ rasti, a mlado će
stanovništvo u dobi do 15 godina opadati. U Hrvatskoj prevladava kombinacija niske stope
zaposlenosti starijih i najranije dobi izlaza s tržišta rada (prosječna dob 58,6 godina)
(Vehovec, 2009., p.33).
Hrvatska, kao i ostale zemlje koje imaju visoke stope nezaposlenosti starijih radnika i visok
udio njihove dugotrajne nezaposlenosti suočene su s ozbiljnijim problemom strukturnog
poremećaja ponude i potražnje za radom starijih radnika. Tako je prema Anketi o radnoj snazi
za 03. tromjesečje 2012.g., stopa nezaposlenosti za starije radnike u dobi od 50-64 godine i za
žene i za muškarce 9,8%.
Predviđanja su da će se priljev mladih postupno i prirodno smanjivati te će se zaposlenost
morati puniti iz postojeće ponude radne snage i dodatne radne snage koja ostaje na tržištu
17
rada radi produljenja radnog vijeka. Tako će jedan dio starijih radnika napustiti tržište rada a
drugi će ili prilagoditi svoje vještine i obrazovanje ili će novi stariji radnici doći s
prilagođenim vještinama i obrazovanjem za potrebe poslodavaca. Pomicanje izlazne dobi s
tržišta rada ili produljenje radnog vijeka legitimna je mogućnost povećanja apsolutnog broja
radnika u kontingentu radne snage u situaciji kad se priljev mladih radnika smanjuje, a učešće
starijih povećava.
Osnovna kretanja po dobi i spolu prikazana su na grafikonu 10 i pokazuju razlike u stopama
zaposlenosti između muškaraca i žena u razdoblju od 15-64 godine.
Grafikon 10. Stope zaposlenosti muškaraca i žena u Republici Hrvatskoj u dobi od 15-64
godine za 03. tromjesečje 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima, DZS, Anketa o radnoj snazi, preuzeto s:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm
Na navedenom grafikonu vidljiva su kretanja po dobi i spolu u rasponu od 15 do 64 godine u
% za žene i muškarce, za 03. tromjesečje 2012.g. u Republici Hrvatskoj. Uočljivo je da je
najveća razina zaposlenosti i za žene i za muškarce u istim dobnim kategorijama a pogotovo
u razdoblju od 25-49 godine i nešto manje u razdoblju od 50-64 godine. Ovakvo kretanje se
može povezati sa činjenicom koja vrijedi i za žene i za muškarce da su u navedenim dobnim
razdobljima najviše aktivni na svim područjima a posebno na tržištu rada. Također se može
primijetiti da je prilično velika razlika odnosno da je više zaposlenih muškaraca u dobi od 50-
64 godine nego što je za istu dobnu skupinu zaposlenih žena. Manja razlika je za razdoblje od
15-24 godine i ona predstavlja najnižu razinu zaposlenosti i za žene i za muškarce.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
muškarci % žene %
15-24
25-49
50-64
18
Demografske promjene kao promjene dugoročnog su karaktera, a budući da se kao očiti trend
javlja povećanje broja starije populacije, ekonomski stručnjaci trebaju pripremiti osjetljive
mjere prilagodbe. Mjere se odnose sa jedne strane na veće izdatke za socijalnu i zdravstvenu
zaštitu a sa druge strane na prilagodbe radnika i poslodavaca. Poslodavci bi trebali kroz
određene poticaje zapošljavati i zadržavati starije radnike a radnici bi se trebali usavršavati
kroz cjeloživotno obrazovanje.
2.3. Rodna ograničenja radne snage
Rod podrazumijeva društvene, kulturološke i povijesne razlike između žena i muškaraca te
obuhvaća različite društvene uloge, identitete i očekivanja za žene i muškarce u društvu
(Galić i Kamenov, 2011., p.11).
U nekim razvijenim zemljama žene su se već prilično izjednačile u obrazovnoj strukturi
zaposlenih osoba s muškarcima, a negdje ih i premašile. No njihovi uspjesi na tržištu,
mogućnosti zapošljavanja, promocije i stjecanje ugleda u pojedinim zanimanjima ne odvijaju
se po istim parametrima uspjeha i dohotka, nego naprotiv, čak dolaze u položaj
diskriminiranih osoba i to upravo zbog spola.
Globalno gledajući u Hrvatskoj i u svijetu diskriminacija žena na tržištu rada očituje se
naročito u slijedećim segmentima (Galić, 2011., p. 13):
- Diskriminacija prilikom zapošljavanja,
- Rodni jaz plaća,
- Slabija mogućnost napredovanja i
- Dvostrukim i višestrukim opterećenjima obiteljskim, kućnim i poslovnim
obvezama kojima su u pravilu opterećene upravo žene.
Žene se diskriminira u zapošljavanju u određenim situacijama ili zbog nekih razloga kao što
su ( Galić i Nikodem, 2009.,p.110) :
- Kriteriji i izbor kandidata za radna mjesta,
- Razlike u plaćama za isti rad i/ili rad jednake vrijednosti,
- Isključivanje trudnica iz zapošljavanja,
- Obiteljski status žena (samohrane majke, neudane, razvedene i sl.),
- Odbijanje zapošljavanja žena sa predškolskom djecom,
- Poslodavci odbijaju zapošljavati žene starije od 40 godina,
- Predrasude i stereotipi o ulogama i sposobnostima žena,
- Seksualni napadi, ucjene i/ili zlostavljanja vezana uz posao.
Tablica 1 prikazuje rodni jaz u plaćama po sektorima.
19
Tablica 1. Rodni jaz u plaćama u Republici Hrvatskoj za 2011.g.
Sektor Udio žena u sektoru (%) Rodni jaz u plaćama (%)
Djel. zdr. zašt. I soc. skrbi 79,1 21,7
Obrazovanje 76,6 14,3
Fin. djel. I djel. osiguranja 69,6 24,8
Ostale uslužne djelatnosti 58,7 14
Umj., zabava i rekreacija 57,4 14,5
Djel. zdr. zašt. I soc. skrbi 56 13,5
Trg. na veliko i malo 53,3 19,1
Str. znanst. I teh. djelat. 46,5 11,1
Javna uprava i obrana 45,3 17,9
Poslovanje nekretninama 43,3 8,8
Adm. I pomoćne usl. djel. 41,8 2,3
Informacije i komunikacije 39,2 11
Prerađ. Industrija 35,8 20,9
Polj. , lov, šum. I ribolov 27,1 13,7
Prijevoz i skladištenje 25,5 7,6
Opskrba el. energijom 21,5 8
Opskrba vodom 19,4 0,8
Rudarstvo i vađenje 16,4 -2,5
Građevinarstvo 12,2 -10,9
Izvor: DZS; Žene i muškarci u Hrvatskoj, 2011.g., preuzeto s: http://www.slobodnifilozofski
.com/2013/03/dora-levacic-uzroci-rodnih-razlika-u.html
Na tablici 1 prikazani su sektori, udio žena u tim sektorima i rodni jaz u plaćama. Najveći jaz
je u sektoru financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (24,8%), zatim u sektoru djelatnosti
zdravstvene zaštite i soc. skrbi (21,7%).
U članku 2. Zakona o radu govori se da osoba koja traži zaposlenje kao i osoba koja se
zaposli (radnik, namještenik, službenik ili drugi radnik) ne smije biti stavljena u nepovoljniji
položaj od drugih osoba, na temelju… spola, bračnoga stanja, porodičnih obaveza, dobi,
jezika, vjere…, nacionalnoga podrijetla.
Podaci govore da su određeni oblici diskriminacije žena prilikom zapošljavanja ipak prisutni,
premda svi znamo da oni ne bi smjeli postojati, jer predstavljaju temeljna kršenja ljudskih
prava, Zakona o radu i Ustava RH ( Galić i Nikodem, 2009, p. 123).
Na grafikonu 11 prikazane su osnove diskriminacije u 2012.g.
20
Grafikon 11. Osnove diskriminacije u Republici Hrvatskoj
Izvor: Izradila studentica na temelju Izvješća Pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova,
preuzeto s:http://www.prs.hr/attachments/article/633/IZVJESCE%20PRS%20SABORU%20
RH%20ZA%202012%20GODINU.pdf
Na grafikonu 11 prikaz je koje sve postoje osnove diskriminacije u RH u 2012.g. Najveća
osnova diskriminacije je po spolu što je vidljivo i iznosi 78%. Spolna orijentacija je slijedeća
osnova diskriminacije i iznosi 6,8%; iza nje je bračni status kao osnova diskriminacije i iznosi
0,5%; zatim je obiteljski status i iznosi 0,3%.
Na grafikonu 12 prikaz je diskriminacije u Republici Hrvatskoj, prema podacima za 2012.g.
spol 78%
spolna orijentacija 6,8%
bračni status 0,5%
obiteljski status 0,3%
21
Grafikon 12. Diskriminacija u Republici Hrvatskoj u 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova,
preuzeto s http://www.prs.hr/attachments/article/633/IZVJESCE%20PRS%20SABORU%20
RH%20ZA%202012%20GODINU.pdf
Iz navedenog grafikona vidimo da se najveći broj prijavljenih slučajeva diskriminacije u
2012.g., odnosi upravo na žene (68,7%), na muškarce u nešto manjem broju 25,2% i na
mješovite skupine 6,1%.
Na grafikonu 13 prikazana su područja diskriminacije.
žene 68,7%
muškarci 25,2%
mješovite skupine 6,1%
22
Grafikon 13. Područja diskriminacije u Republici Hrvatskoj u 2012.g.
Izvor: izradila studentica na temelju podataka Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova,
preuzeto s http://www.prs.hr/attachments/article/633/IZVJESCE%20PRS%20SABORU%20
RH %20ZA%202012%20GODINU.pdf
Temeljem Izvješća Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, za 2012.g., podaci govore da
je najčešće područje diskriminacije (32,1%) socijalna sigurnost uključujući i područje
zdravstvenog, mirovinskog osiguranja i područja socijalne skrbi; (26,4%) rad i radni uvjeti;
(13,9%) pravosuđe i uprava i (5,7%) javno informiranje i mediji.
Rod je za razliku od spola dinamička kategorija koja se mijenja tijekom vremena i razlikuje
od mjesta do mjesta jer nije isto biti žena danas i npr. 1912. godine.
Sa druge pak strane promjene rodnih odnosa izvan zapošljavanja, koje se navode u nastavku,
dugoročno, popravljaju pristup žena plaćenom radu, a te promjene se odnose na slijedeće :
-Veći pristup obrazovanju,
- Promjena u obrascima braka i razvoda,
- Promjena u političkim i građanskim pravima,
- Promjena u strukturi kućanstva.
Oblik rodnog režima i odnos između rodne, klasne i etičke strukture, varira ovisno o
nacijama, lokalitetima i privrednim granama.
Ulazak žena na tržište rada dogodio se, jer su se u rodnim odnosima i u području
zapošljavanja i izvan njega dogodile dugoročne promjene. Navedeno znači da je došlo do
otvaranja barijera u obliku patrijarhalnog modela kao i do stjecanja obrazovanja ženske radne
0 5 10 15 20 25 30 35
socijalna sigurnost
rad i radni uvjeti
pravosuđe i uprava
javno informiranje i mediji
%
23
snage, tako da je stalno zapošljavanje žena u plaćenim poslovima dio promjene oblika rodnog
režima, iz privatnog u javniji oblik.
Istraživanja pokazuju da do osnovne rodne podjele posla dolazi zbog razlike u biološkim
karakteristikama muškaraca i žena (Galić i Kamenov, 2011., p. 10).
Sigurno je da je status žena vezan uz patrijarhalno društveno uređenje kakvo ima većina
europskih zemalja. Viša stopa aktivnosti stanovništva, nekog nacionalnog gospodarstva,
općenito je preduvjet za smanjenje rodnih razlika. Ako nema povećanja ponude ženske radne
snage, stope zaposlenosti kod žena ne mogu porasti, a položaj žena ostaje nepovoljniji od
položaja muškaraca, koji su zbog brojnih i često vrlo složenih razloga skloniji ekonomskoj
aktivnosti. Najvažniji je pokazatelj položaja tržišta rada, stopa zaposlenosti.
Usporedba broja osoba koje rade i broja onih koji čine određenu demografsku kategoriju,
odnosno stanovništvo radne dobi, predstavlja možda najvažnije mjerilo rodno uvjetovanog
uspjeha na tržištu rada.
Dobna struktura kao jedno od najvažnijih činitelja rasta promijenit će se uslijed očitog trenda
povećanja granice za umirovljenje, odn. to dovodi do mogućnosti povećanja apsolutnog broja
radnika u kontingentu radne snage. Sa druge pak strane koristi od starijih radnika su velike jer
će postati neophodan kapital radne populacije, ali je potrebno uzeti u obzir i njihove navike i
potrebe. Također je potrebno povećavati poticaje za poslodavce kao i razviti kulturu cijelo
životnog učenja i obrazovanja. Takva situacija karakteristična je kako za veći dio Europe tako
i za Hrvatsku.
24
3. RODNA OBILJEŽJA RADNE SNAGE KAO ČIMBENIK EKONOMSKOG
RAZVOJA
Rod je kulturni pojam koji podrazumijeva društveno konstruirane razlike između muškaraca
i žena. Podrazumijeva slike, predstave, očekivanja, norme, vrijednosti, ponašanja, forme i
konvencije pripisane biološkim spolovima. Ljudi se društveno razlikuju prema dvjema
prevladavajućim kategorijama u koje ih se u pravilu svrstava: “muškarci” i “žene”.
Rad, tj. posao koji čovjek obavlja, kao i obitelj, jest “orodnjena” institucija. Tijekom povijesti
se podjela rada odvijala na temelju podjele spolova. Spol, kao biološka kategorija, gotovo u
svim društvima bio je važan temelj društvene organizacije rada i rodne segregacije. Stoga se
spolna podjela rada odnosi na “proces kroz koji se određeni posao pripisuje na temelju spola”.
Čak i danas, u 21. stoljeću, kategorija spol/rod nastavlja bivati ključnom odrednicom
temeljem koje se određeni poslovi dijele i pripisuju. Smatra se da se izvori spolne podjele
rada nalaze u različitim reprodukcijskim sposobnostima žena i muškaraca, te u činjenici da su
žene povijesno bile primarno odgovorne za brigu o djeci, budući da su djeca uz njih bila
nužno više biološki povezana (Galić, 2004., p. 306).
Žene i muškarci su više društveno jednaki u onim društvima gdje je vrijednost njihova rada
sličnija, tj. gdje su manja odstupanja u vrijednostima toga rada.
Dominacija uslužnog sektora na globalnom ekonomskom tržištu ukazuje na to da je plaćeni
posao postao sve više feminiziran i fleksibilan, dok je način obiteljskog života postao sve više
raznolik u svojoj složenosti.
Na grafikonu 14 pregled je udjela sektora u svijetu.
25
Grafikon 14. Udio gospodarskih sektora u svijetu u 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima o svjetskom BDP-u – sastav po sektoru,
preuzeto s: http://www.indexmundi.com/world/gdp_composition_by_sector.html
Iz navedenog grafikona vidi se da je najveći udio u sektorima usluga a ne više u industriji ili
poljoprivredi.
Međutim, novi ekonomski modeli rada koji su uvjetovali promjene radnih i životnih uvjeta
nisu nadomjestili deficit brige, njege i skrbi za koju su u tradicionalnom modelu bile zadužene
žene unutar kuće, tako da se danas sve veći broj kućanstava dvostrukih i jednostrukih zarada
međusobno natječu kako bi pronašli neki oblik zadovoljavajuće formule za rješavanje
kombinacije plaćenog posla i potrebe za skrb o djeci i starijim članovima obitelji. Žene u
Hrvatskoj imaju i dodatne probleme pri ponovnom ulasku u radnu snagu nakon pauze zbog
poroda ili obiteljskih obveza, kao i već poznate probleme rodnog jaza plaća. U nekim
zemljama, kao što je Velika Britanija, porastu rodnog jaza plaća idu u prilog part-time poslovi
koji su nesigurni i privremeni, te ne omogućuju nikakve promocije, niti stabilne plaće (Galić,
2009, p. 8).
Način na koji rod može biti inkorporiran u rad i zaposlenost je sljedeći: u prvome redu, rod
oblikuje društvenu organizaciju rada, izraženu primarno u spolnoj segregaciji zanimanja,
poslova i tvrtki; zatim, rod oblikuje značenja koja ljudi pripisuju pojedinim zanimanjima,
poslovima i radnim aktivnostima, vodeći nas prema tome da se vide neke od njih kao
“primjerenije” za žene, a neke kao “primjerenije” za muškarce; rod, također oblikuje i
“vrijednost” poslova, ocjenjujući neke poslove tako da budu više vrednovani i plaćeni nego
poljoprivreda 5,9%
industrija 30,5%
usluge 63,6%
26
neki drugi. Iz toga se onda izvode određene perspektive spolne/rodne segregacije poslova i
zanimanja.
Na grafikonu 15 prikazane su žene na rukovodećim pozicijama u Republici Hrvatskoj.
Grafikon 15. Žene na rukovodećim pozicijama
Izvor: Izradila studentica temeljem podataka Izvješća pravobraniteljice o ravnopravnosti
spolova za 2011.g., preuzeto s: http://www.prs.hr/attachments/article/178/Istra%C5%BEiva
nje%20o%20zastupljenosti%20%C5%BEena%20i%20mu%C5%A1karaca%20na%20rukovo
de%C4%87im%20pozicijama%20u%20poslovnim%20subjektima%20RH.pdf
Iz navedenog grafikona vidi se da je najveći broj žena na srednjim (38%) odnosno nižim
(34%) rukovodećim pozicijama te manji broj na višim rukovodećim pozicijama (23%) u
2011.g. u Republici Hrvatskoj.
Muškarci i žene razlikuju se jedni od drugih kada ulaze na tržište rada. Prema tome, ispada da
poslodavci odgovaraju na te razlike, ali ih oni ne stvaraju. Oslanjajući se na teorije “ljudskog
kapitala”, ekonomisti su tvrdili da su ženski izbori za specijaliziranje u domaćinskom radu i
muški izbori da se specijaliziraju u tržišnom radu, ekonomski racionalni što se tiče obiteljske
zajednice.
Rad žena u Hrvatskoj još se uvijek smatra “dodatkom” muškoj zaradi za obitelj, pa žene i
dalje ostaju najodgovornije za kućanstvo, skrb i odgoj djece, kao i brigu o starijim članovima
obitelji.
To znači da su mnoge uspješne žene u karijeri dovedene pred situaciju izbora između obitelji
ili karijere, tj. izbora između ograničenja u obitelji i odricanje od rađanja djece, što je vrsta
izbora koju muškarci u pravilu nikada ne prolaze.
0 10 20 30 40
Niža %
Srednja %
Viša %
%
27
Stvarna ravnopravnost se može postići tek ukoliko žene i muškarci ravnopravno dijele
pozicije na tako zvanim mjestima moći i odlučivanja.
Na grafikonu 16 vidimo udio žena na mjestima u Upravi i Nadzornim odborima određenih
poduzeća, na uzorku od njih 500 u Republici Hrvatskoj u 2011.g.
Grafikon 16. Udio žena u upravama i nadzornim odborima u Republici Hrvatskoj u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema Izvještaju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova,
preuzeto s: http://www.prs.hr/attachments/article/178/Istra%C5%BEivanje%20o%20zastuplj
enosti%20%C5%BEena%20i%20mu%C5%A1karaca%20na%20rukode%C4%87im%20pozi
cijama%20u%20poslovnim%20subjektima%20RH.pdf
Iz navedenog grafikona se vidi da je udio žena jako malen u odnosu na udio muškaraca. Tako
je u upravi svega 9% žena a 91% muškaraca, dok je u nadzornim odborima 11% žena a 89%
muškaraca.
Na grafikonu 17 vidimo udio žena s obzirom na stručnu spremu.
0
20
40
60
80
100
120
Uprava NO
muškarci%
žene%
28
Grafikon 17. Stupanj stručne spreme u Republici Hrvatskoj u 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima, HZZ-a Statistički bilten za 2012.g., preuzeto s:
http://www.hzz.hr/DocSlike/stat_bilten_02_2012.pdf
Tako na primjer na visokim učilištima u Hrvatskoj zadnjih godina diplomira sve više žena.
Tako je 2009. godine diplomiralo 59% žena i 41% muškaraca, a sličan je omjer i
magistriranih (DZS, 2011., preuzeto s: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2011/SLJH2011
.pdf ). Podaci za 2012.g. iz navedenog grafikona govore da je veći broj muškaraca koji su
završili srednju školu dok je po broju završenih fakulteta, doktorata i magisterija veći broj
žena.
Obrazovni jaz se zatvorio, ali žene i muškarci nastavljaju raditi u spolno različitim područjima
rada, pri čemu se i dalje ustrojavaju “stakleni stropovi i podovi”, u pravilu, prema ženama
(Galić, 2009, p.15). Pod pojmom „stakleni podovi i stropovi“ podrazumijeva se nevidljiva
barijera koja žene sprječava da dostignu elitne liderske pozicije i dolazi od engleskog “glass
ceiling”, a termin su prvi put upotrijebila dvojica novinara Wall Street Journala 1986. godine
(Okić i Ćebić, 2011, p. 67).
Treće poglavlje pod naslovom rodna obilježja radne snage kao čimbenik ekonomskog rasta
objašnjeno je kroz razlike u djelatnostima koje obavljaju žene i muškarci, kroz osnovna
obilježja i razloge podjele zanimanja prema rodu, kroz kvalitativna obilježja poslova koje
obavljaju pretežito žene i muškarci i kroz osnovna ograničenja većem aktiviranju žena na
tržištu rada.
0
10
20
30
40
50
60
70
SŠ do 3 god. I škola za KV i VKV radnike
SŠ u trajanju od
4 godine
Prvi st. Fakulteta, str. studij i viša škola
Fakultet, akademija,
mag., doktorat
Žene u 000
Muškarci u 000
29
3.1. Osnovna obilježja djelatnosti koje obavljaju žene odnosno muškarci
U Hrvatskoj, podaci Državnog zavoda za statistiku govore da su u 2012. godini žene činile
oko 80 posto svih zaposlenih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, tradicionalno
"ženskim" područjima. Iako su na razini cijele Hrvatske žene prosječno 11 posto manje
plaćene nego muškarci, u ovim "ženskim" sektorima zaostaju dvostruko više – plaće su im
20-tak posto manje nego muškim kolegama. I to je drugo lice segregacije na tržištu rada – i u
djelatnostima gdje čine najveći dio radne snage, žene dobivaju slabije plaćene pozicije,
odnosno radna mjesta koja one zauzimaju donose manja primanja (www.moj.posao.net).
Odnosi broja žena i muškaraca u hrvatskim poduzećima prema nacionalnoj klasifikaciji
djelatnosti (NKD 2007), najzornije prikazuje grafikon 18.
Grafikon 18. Zaposleni prema NKD-u 2007., u Republici Hrvatskoj prema spolu za 3.
tromjesečje 2012.g.
Izvor:Izradila studentica prema podacima DZS, Anketa o radnoj snazi, preuzeto s http://
www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm
Na grafikonu 18 vidi se da su žene najviše zastupljene u području trgovine na veliko i malo, u
području zdravstvene zaštite, obrazovanja, javne uprave i ostalih uslužnih djelatnosti.
Djelatnosti u kojima su najviše zastupljeni muškarci su: prerađivačka industrija, poljoprivreda
i šumarstvo te građevinarstvo.
Za navedene djelatnosti koje su prikazane u prvom dijelu grafikona 18, smatra se da su to
tradicionalno «muške» djelatnosti pa je stoga i manji udio žena kao radne snage.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
muškarci %
žene%
30
Iz navedenog grafikona se vidi da su u građevinskoj djelatnosti najmanje zastupljene žene a
najviše muškarci, odnosno, u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu su najviše zastupljene žene
od svih „muških“ djelatnosti, zatim slijedi djelatnost prerađivačke industrije.
Na grafikonu 19 je prikazano kretanje zaposlenosti muškaraca i žena po djelatnostima u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007.g.- 2011.g.
Grafikon 19. Zaposleni u Hrvatskoj od 2007.-2011.g. (u 000)
Izvor:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/pgp_ess/0_DOCS/hr/Croatia%20in20
figures%202012.pdf
Samo za usporedbu grafikon zaposlenih u Hrvatskoj kroz godine od 2007.-2011.g. prikazuje
djelatnosti zaposlenika a posebno je izdvojeno koliko su u kojim djelatnostima zaposlene
žene. Vidljivo je da u svakoj kategoriji zaposlenih, žene čine manje od 50% zaposlenih.
Bilo bi pretenciozno zaključiti da djelatnosti koje zapošljavaju manje od 50% bilo kojeg spola
nisu konkurentne, odnosno da ne koriste prednosti oba spola, jer postoji prirodna sklonost
pojedinim vrstama posla s obzirom na spol. Ipak, može se zaključiti da većina hrvatskih
poduzeća nema konkurentnu strukturu gledano s aspekta omjera spolova.
Na svjetskoj razini osobito je značajan nagli porast NKV ženske radne snage na
dalekoistočnim tržištima u elektroničkoj industriji. Model zapošljavanja žena u elektroničkim
tvornicama jugoistočne Azije jednostavno je preseljen iz obitelji u tvornicu sa sličnim
obilježjima patrijarhalnog autoriteta, a prema sporazumu između upravitelja tvornica i muških
glava obitelji (Galić i Nikodem, 2007., p.7).
Ženske vještine u komunikaciji i međuljudskim odnosima vrlo su prošireni kriteriji za
zapošljavanje, bilo da se radi o području proizvodnih djelatnosti, uslužnog sektora,
0 200 400 600 800
1000 1200 1400 1600
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
31
obrazovanja, medija itd. Ženska radna snaga spada u onu “fleksibilnu” u kojoj je
koncentrirana glavnina honorarnih, privremenih poslova, te “samo zaposlenja“.
Na grafikonu 20 prikazan je udio žena prema položaju u zaposlenju.
Grafikon 20. Položaj u zaposlenju u 2012.g. u Republici Hrvatskoj.
Izvor: Izrada studentice prema Anketi o radnoj snazi za treće tromjesečje za 2012.g. preuzeto
s: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm
Prema navedenom grafikonu vidljivo je da su žene u većem udjelu kao zaposlenice (79,6%), u
manjem udjelu kao samozaposlene (15,3%) u odnosu na muškarce koji su samozaposleni
(21,2 %) i pomažući članovi – žene od 5,1% i muškarci od 1,8%. Za pomažuće članove
karakteristično je da njihov rad nije plaćen.
Fleksibilizacija rada kao proces uvjetovana je sa dva faktora (Njavro, 1999., p. 25):
- Globalizacijom i
- Tehnološkom revolucijom.
Globalizacija je praktički središnji pojam našeg doba jer podrazumijeva sve intenzivnije
povezivanje svijeta u proizvodnji, razmjeni dobara i usluga a ponajprije i u financijskoj sferi.
Za poduzeća današnjice značajno je da dominiraju vlasnici kapitala kojima nije stalo do
poduzeća kao zajednice rada i kapitala, već oni žele brzu dobit. Zbog toga se poduzeće treba
stalno prilagođavati logici kapitala za brzim ostvarivanjem dobiti u okolnostima iz okoline
koje se stalno mijenjaju. Zbog održanja u takvoj okolini poduzeće mora biti fleksibilno.
Takva situacija nije pogodna za radnu snagu jer dolazi do downsizinga, outsourcinga,
reingeneringa i sl. što znači da se klasično poduzeće mora preoblikovati i ujedno traži
fleksibilizaciju radne snage.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
Zaposlenici Samozaposleni Pomažući članovi
Žene%
Muškarci%
32
Fleksibilizacija rada zbog tehnološke revolucije proizišla je iz silnih noviteta u prijenosu
informacija i načina komunikacije, što je dovelo do promjena u svijetu rada.
Tercijarizacija ekonomije je proces koji se također mora spomenuti jer utječe na svijet rada
isključivo iz razloga što je sve više ljudi zaposleno u tercijarnom sektoru.
Kao što je poznato u uslugama se najviše zapošljavaju žene, npr. u ugostiteljstvu i turizmu
koje su sezonskog karaktera, a ujedno su i velika zona nesigurnog rada (Puljiz, 2009, p. 5-8).
Na grafikonu 21 prikazan je udio žena u pod sektoru ugostiteljstva i turizma.
Grafikon 21. Udio žena u pod sektoru ugostiteljstva i turizma
Izvor: Izradila studentica prema podacima Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje
odraslih, preuzeto s:http://www.asoo.hr/UserDocsImages/projekti/kvalifikacije/ishodi/planira
nje%20kv/turizam.pdf
Na navedenom grafikonu prikazan je udio žena u pod sektoru ugostiteljstva i turizma koji
iznosi 61,2% za 2010.g. u Republici Hrvatskoj. Ovo je ujedno i dokaz da su žene zaposlene
uglavnom u uslužnim djelatnostima.
Djelatnosti u kojima su najviše zastupljeni muškarci su djelatnosti koje se ne odnose na
usluge već na prerađivačku industriju, poljoprivredu i šumarstvo te građevinarstvo. U
navedenim djelatnostima žene čine jako mali udio. Navedene djelatnosti mogu se nazivati
pretežito „muške“ ili „ženske“ jer postoji prirodna sklonost pojedinim vrstama posla s
obzirom na spol.
0 20 40 60 80 100
turizam i ugostiteljstvo
žene %
muškarci %
33
3.2. Osnovna obilježja i razlozi podjele zanimanja prema rodu
Žene zarađuju manje jer ih je i tržište kroz povijest tretiralo kao privremene i dopunske
radnike, obezvrjeđivalo njihov rad i držalo njihove niske plaće dovoljnima za njih kao žene-
radnice. Nažalost, one takvo stanje prihvaćaju.
Napori da se adresira pitanje diskriminacije rezultirali su promjenom zakonodavstva i
podizanjem svijesti i muškaraca i žena, premda ženske plaće širom svijeta i danas ostaju i
dalje niže od muških. Većina ženskih radnica i dalje su podijeljene u određenim tipovima
zanimanja po uzoru na ženske uloge u kući i obitelji (odgoj i obrazovanje, medicinska i
socijalna skrb, čistačice, kuharice, uslužne djelatnosti itd.), u kojima ili nema muških radnika
sa kojima bi se mogle uspoređivati ili ih je vrlo malo. Žene su primarno profesionalno
podijeljene prema “horizontalnoj” i “vertikalnoj” stratifikaciji (Galić i Nikodem, 2007., p.12):
1. Prva vrsta segregacija podrazumijeva zapošljavanje žena i muškaraca u pravilu na
različitim poslovima (u žena je to pretežno uslužni i administrativni sektor, dok su u
muškaraca to primarno kvalificirani fizički poslovi). Žene se zapošljavaju u puno manje vrsta
profesionalnih kategorija zanimanja nego muški kolege.
2. Druga vrsta segregacije odnosi se na regrutiranje žena za obavljanje pretežito onih
poslova koji donose malo društvene moći i prostora za napredovanje, dok muškarci zauzimaju
utjecajnije i moćnije pozicije. Žene se sve više zapošljavaju i kao “honorarne” zaposlenice,
što omogućuje poslodavcima puno veću fleksibilnost, a zaposlenicama nudi nesigurnost i
male mogućnosti napredovanja u karijeri. Honorarni poslovi koje u pravilu najčešće
prihvaćaju žene, imaju i svoje „prednosti“ jer na taj način žene usklađuju obveze kuće i posla,
dok muškarci, općenito gledano, ne preuzimaju primarnu odgovornost za navedene obveze.
Tako su u školama žene nastavnice i učiteljice, a muškarci ravnatelji, u socijalnim
ustanovama žene rade neposredno sa štićenicima, a muškarci dobivaju 95 posto svih
rukovodećih položaja.
Na grafikonu 22 prikazane su žene i muškarci zaposleni u prosvjeti.
34
Grafikon 22. Žene i muškarci zaposleni u prosvjeti u 2012.g.
Izvor: Izrada studentice prema podacima Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.g., preuzeto s
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ menandwomen/men_and_women_2012.pdf
Na grafikonu 22 vidimo omjer žena i muškaraca zaposlenih u osnovnim i srednjim školama te
na visokim učilištima. Tako su žene zaposlene u osnovnim školama u 84,8%, dok su
muškarci zaposleni u 15,2%. U srednjim školama žene su zaposlene u 65,9% a muškarci
34,1%. Na visokim učilištima žene su zaposlene u 46,8% a muškarci u 53,2%.
Isti je obrazac u zdravstvu. Europska istraživanja pokazala su da unutar istih sektora, čak istih
tvrtki, visina plaće ovisi o tome da li neka radna mjesta češće popunjava ženska ili muška
radna snaga, a treba spomenuti da su žene obično školovanije za isto radno mjesto koje
obavlja muški kolega. Tako su u trgovinama slabije plaćeni blagajnički poslovi koje redovito
obavljaju žene, nego rad u skladištu ili utovar i istovar robe, što rade muškarci.
Kako bi se spriječila navedena podjela smatra se da bi se trebalo težiti prema poticanju žena
da ulaze u ne-tradicionalna zanimanja, već primjerice u “zelene” i inovativne sektore
(Strategija za ravnopravnost između žena i muškaraca, 2010-2015, p. 21).
U Republici Hrvatskoj od svih novozaposlenih žena u 2011. godini (87.747), samo 8,4% njih
je sklopilo ugovor na neodređeno vrijeme (7450 žena). Kod muškaraca isti udio iznosi 19,5%.
I dalje postoji značajna segregacija žena i muškaraca prema djelatnostima na tržištu rada.
Muškarci tako dominiraju u 13 od 20 područja djelatnosti na tržištu rada (Izvješće
pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova, 2011, p. 19). Razlozi podjele zanimanja prema
rodu jesu prirodna sklonost određenim zanimanjima, ali i podjela određenih tipova zanimanja
0 20 40 60 80 100
Žene %
Muškarci % PROFESORI NA VISOKIM UČILIŠTIMA
SREDNJE ŠKOLE
OSNOVNE ŠKOLE
35
prema ulozi u kući i obitelji. Kako bi se povećala ženska radna snaga, potrebno je poticati
samo zapošljavanje žena i razvijati inovativne sektore.
3.3. Kvalitativna obilježja poslova koje pretežito obavljaju žene odnosno muškarci
Usprkos, inferiornim poslovima, žene pokazuju veće zadovoljstvo radom na tržištu od
muškaraca, što je socijalizacijska posljedica općenito nižih očekivanja žena, pa i onih na
tržištu rada.
Kvalificiranije radnice, tu poseban naglasak stavljamo na bolničarke, dakle radnice u javnom
sektoru, izložene su dvostrukom pritisku. Prvo da budu funkcionalno fleksibilnije a drugo da
istodobno smanjuju troškove (Walby, 2005, p.87).
Rast fleksibilnosti temeljio se na raspoloživosti žena kao radnika na skraćeno radno vrijeme.
Takav oblik rada se proširio i izvrgnuo žene lošim plaćama i lošijim uvjetima rada.
Specifičnost ženske radne snage jest da uglavnom cijeloga života ostaju odane zanimanjima i
granama u kojima su počele raditi, pogotovo ako im se ponudi da izaberu hoće li raditi puno
ili skraćeno radno vrijeme.
Zanimljivo je napomenuti da prvo zaposlenje žena, zadržava utjecaj na narav njihova
zapošljavanja kasnije u životu, pokazujući da prednost i kontinuitet postoje čak i tijekom
prekida plaćenog zaposlenja radi skrbi o djeci (Walby, 2005, p. 150).
Kroz niz provedenih istraživanja došlo se do spoznaje da su plaće u djelatnostima i
profesijama gdje prevladava ženska radna snaga u prosjeku niže čak i do četrdesetak posto u
odnosu na državni prosjek. Razlika je najvidljivija u tekstilnoj industriji te proizvodnji kože i
obuće.
Specifičnost muške radne snage jest da se njihova karijera neprekinuto razvija, oni stječu
iskustvo, kroz godine i ugled, napreduju, odabiru poslove s punim radnim vremenom, izbivaju
iz kuće kad god je to važno za posao, i na kraju ostvaruju sigurna primanja u starosti ( Leinert
Novosel, 1999, p. 96).
Kroz vrijeme se je promijenila svijest ljudi o obavljanju „muških“ odn. „ženskih“ poslova o
čemu je prikaz na grafikonu 23 i 24. Podaci se temelje na anketi ispitanika te se kao tipične
aktivnosti u obitelji prepoznaju: kuhanje, pranje i sl., odlazak dječjem liječniku, brigu za
uspjeh u školi. Dakle, tu se potvrđuje stereotip žene-majke-njegovateljice–domaćice.
Kao isključivo muška aktivnost istaknuta je samo politička- stereotip muškarca- vladara.
Grafikon 23 prikazuje tko općenito u društvu danas preuzima kućanske i političke aktivnosti.
36
Grafikon 23. Tko općenito u društvu preuzima kućanske i političke aktivnosti (u%)
Izvor: Leniert Novosel, 1999., str.71
Na grafikonu 23 vidi se da su kućanski poslovi u 93% ispitanika bili vezani isključivo za žene
a samo 1% za muškarce. Političke aktivnosti su vezane isključivo za muškarce što govori i
73% ispitanika.
Na grafikonu 24 prikaz je tko će u budućnosti u društvu preuzimati tipične zadaće vezane uz
kućanstvo i politiku.
Grafikon 24. Tko će u budućnosti u društvu preuzimati tipične zadaće vezane uz kućanstvo i
politiku (u%)
Izvor: Leinert Novosel, 1999., str.89
37
Kada se usporedi grafikon 24 uočljivo je da se postotak mijenja te se 51,5% kućanskih
aktivnosti odnosi na žene a 6,5% na muškarce. S obzirom na jačanje svijesti i kod žena i kod
muškaraca dolazi do povećanja udjela žena i muškaraca kod obavljanja zajedničkih aktivnosti
pa tako kućanske aktivnosti umjesto 6% dolaze na 42,5 % odn. zajedničke političke aktivnosti
umjesto 25,5% na 64,5 %.
S obzirom na navedeno u budućnosti se očekuje povećani broj muškaraca koji će obavljati
kućanske poslove, povećani broj žena koje će sudjelovati u politici kao i povećani broj
muškaraca i žena koji će zajedno sudjelovati i u kućanskim aktivnostima i u politici.
Iako se sve gore navedeno primjenjuje i Republici Hrvatskoj ipak je svijest o sudjelovanju i
odricanju od karijere za mušku radnu snagu u blagom porastu pa je tako trend sudjelovanja
očeva u korištenju porodiljnog dopusta zahvatio i naše krajeve. Tako u Republici Hrvatskoj
dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci djetetova života koristilo je 0,47% muškaraca
što predstavlja stagnaciju u odnosu na 2010., kada je iznosilo 0,4% očeva (Izvješće
pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova, 2011, p. 30).
Navedeni postotci prikazani su na grafikonu 25.
Grafikon 25. Korištenje rodiljnog dopusta- muškarci u Republici Hrvatskoj u 2010. i 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Izvješća pravobraniteljice o ravnopravnosti
spolova, preuzeto s http://www.prs.hr/attachments/article/97/Sa%C5%Beetak%20Izvjesca%2
0pravobraniteljice%20za%20ravnopravnost%20spolova%20za%202011.pdf
Na navedenom grafikonu vidi se blagi porast korištenja rodiljnog dopusta za muškarce u
2010.g. i 2011.g. tako da je trend korištenja muškog rodiljnog dopusta zahvatio i Hrvatsku.
0,36%
0,38%
0,40%
0,42%
0,44%
0,46%
0,48%
2010.g. 2011.g.
38
Roditeljski dopust od 181-900 dana koristilo je 4,67% muškaraca, što predstavlja blagi porast
u odnosu na 2010. Tada je iznosilo 3,8% očeva.
Navedeni postotci prikazani su na grafikonu 26.
Grafikon 26. Korištenje roditeljskog dopusta u Republici Hrvatskoj u 2010. i 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova preuzeto s:http://www.prs.hr/attachments/article/97/Sa%C5%BEetak%20Izvjesca%2
0pravobraniteljice%20za%20ravnopravnost%20spolova%20za%202011.pdf
Iz navedenog grafikona vidljiv je blagi porast korištenja roditeljskog dopusta za muškarce ali
se može zaključiti da proces usklađivanja obiteljskog, privatnog i profesionalnog života još ne
ide čvrsto u pravcu uklanjanja nejednakosti u društvenom položaju muškaraca i žena.
3.4. Osnovna ograničenja većem aktiviranju žena na tržištu rada
U Hrvatskoj osnovna ograničenja većem aktiviranju žena na tržištu rada, imaju uglavnom
socijalni karakter, a sastoje se od nekoliko razloga (http://www.wlmcroatia.eu/uploads/docs
/final/Final%20-%20ALATI.pdf):
1. Prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, žene na neaktivnost na
tržištu rada potiče dječji doplatak koji ima čisti efekt dohotka, i stimulira novo rađanje u
siromašnijim obiteljima. Takva vrsta dohotka najčešće predstavlja i jedini izvor prihoda za
siromašne obitelji.
2. Značajnu prepreku u zapošljavanju žena predstavlja i nedostatak dovoljnog broja
ustanova i servisa za čuvanje djece predškolske dobi pa se žene radije odlučuju za ostanak
0,00%
0,50%
1,00%
1,50%
2,00%
2,50%
3,00%
3,50%
4,00%
4,50%
5,00%
2010.g. 2011.g.
39
kod kuće nego na rad. Ova činjenica se može shvatiti i kao nebriga društva odnosno
umanjivanje značaja žena u gospodarstvu i sprječavanje njihove ekonomske aktivnosti.
3. Postojanje sivog tržišta u Hrvatskoj također je „prijetnja“ aktivnosti žena na tržištu
rada. Iako ne postoje službeni podaci ali ovakav sektor zapošljava više žena nego muškaraca
što ujedno pridonosi većoj nesigurnosti i kršenju radnog prava, naročito kod otpuštanja
trudnica.
4. Potrebno je spomenuti i da se poslodavci teže odlučuju zaposliti žene zbog njihove
uloge u obitelji odn. bolovanja zbog bolesti djeteta. Istraživanja pokazuju da su žene najčešće
na bolovanju zbog bolesti djeteta a ne zbog njih samih.
5. Obrazovanje kao jedan od faktora je također bitno. Naime, kod osnivanja obitelji za
ženu to znači dulje izbivanje sa posla, pa zbog toga njihova izobrazba i radno iskustvo
zastarijevaju tijekom vremena pa često ni nema daljnjeg napredovanja u karijeri odnosno žena
najčešće mora izabrati ili karijera ili obitelj.
U Europi se u novije vrijeme javlja sve više poduzeća koja provode „familly friendly“
programe, pomoću kojih se prilagođavanju potrebama zaposlenika koje se javljaju zbog
privatnog života. Njihova bit je da se podjednako javljaju izostajanja sa posla, dakle i žene i
muškarci, zbog obiteljske situacije.
Vidljivo je da se kroz vrijeme situacija mijenja u korist žena ali je vidljivo i da je utjecaj spola
ključan na položaj žene u društvu i kao zaposlenice.
Spol, kao biološka kategorija, gotovo u svim društvima bio je važan temelj društvene
organizacije rada i rodne segregacije. Stoga se spolna podjela rada odnosi na “proces kroz koji
se određeni posao pripisuje na temelju spola”. Rod, također oblikuje i “vrijednost” poslova,
ocjenjujući neke poslove tako da budu više vrednovani i plaćeni nego neki drugi. Iz toga se
onda izvode određene perspektive spolne/rodne segregacije poslova i zanimanja.
No, budući da je uslužni sektor dominirao na globalnom ekonomskom tržištu, dolazi se do
zaključka da je plaćeni posao postao sve više feminiziran – odnosno postao posao kojeg mogu
raditi uglavnom žene, što je dovelo do situacije da je način obiteljskog života postao sve više
složen. S obzirom na navedeno, ženske plaće širom svijeta i danas ostaju i dalje niže od
muških. Većina ženskih radnica i dalje su podijeljene u određenim tipovima zanimanja po
uzoru na ženske uloge u kući i obitelji (odgoj i obrazovanje, medicinska i socijalna skrb,
čistačice, kuharice, uslužne djelatnosti i druge).
Stoga su kroz vrijeme, napori da se adresira pitanje diskriminacije rezultirali promjenom
zakonodavstva i podizanjem svijesti i muškaraca i žena.
40
U 2008.g., u Republici Hrvatskoj, donijet je zakon o ravnopravnosti spolova prema kojem bi
se u tijelima javnih i državnih poduzeća trebala napraviti studija, svake 4 godine, o
zastupljenosti broja žena na radnim mjestima. 49% poduzeća priznalo je da takvu studiju nije
nikad napravilo. Nažalost, prema broju žena na rukovodećim funkcijama Hrvatska je negdje u
prosjeku europskih zemalja. Zbog toga Europska unija i razmišlja o uvođenju pozitivnih
mjera kako bi se povećao broj žena na upravljačkim ali i svim ostalim pozicijama. Razina
podzastupljenosti žena ukazuje na prisutnost izravne spolne diskriminacije (Izvješće
pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova, 2011, p.25).
Neki pokazatelji promjena mogu biti i blagi porast korištenja rodiljnog dopusta za muškarce
ili sve veći broj poslodavaca sa family friendly programima, ali je vidljivo da je potrebno još
vremena kako bi se uskladio proces objedinjavanja obiteljskog, privatnog i profesionalnog
života i kako bi se što više smanjile razlike u društvenom položaju muškaraca i žena.
41
4. DOPRINOS ŽENSKE RADNE SNAGE EKONOMSKOM RAZVOJU ZEMALJA
Žene najviše pridonose ekonomiji svojim neplaćenim radom. Ekonomski sustav se također
oslanja na žene da odrade ono što plaćena ekonomija ignorira a to je briga o starijim ljudima,
briga o djeci, kućanski poslovi, volonterski rad. Budući da se uz neplaćeni posao žena ne veže
novčana vrijednost, bile su potrebne mnoge godine da bi vlade izmjerile neplaćene sate rada.
Iz ovog razloga, mnoge aktivnosti žena nisu uzimane u obzir pri razvijanju zakona i politika.
Ovaj propust je još pogoršao postojeće stanje neravnopravnosti. Mjerenje neplaćenog rada
postao je glavni izazov vladama na UN-ovoj Trećoj Svjetskoj konferenciji o ženama u
Nairobi-u, 1985. godine i UN-ovoj Četvrtoj Svjetskoj konferenciji u Pekingu, 1995. godine.
Akcijski plan proizašao iz Pekinške konferencije poziva nacionalne i međunarodne statističke
organizacije da izmjere neplaćeni rad i njegovu vrijednost prikažu u bruto društvenom
proizvodu. Npr. podaci za Kanadu govore da žene odrađuju 2/3 od 25 bilijuna neplaćenih
radnih sati svake godine, a podaci iz Velike Britanije govore da bi žene zarađivale oko 15 000
funti više kada bi im plaćali tržišnu cijenu za njihov neplaćeni rad
(http://www.sezamweb.net).
Na grafikonu 27 vidimo % žena za njegu članova obitelji.
Grafikon 27. Udio žena koje obavljaju njegu za članove obitelji u Republici Hrvatskoj u
2011.g.
Izvor. Izradila studentica prema podacima Allianz osiguranja, preuzeto s:http://www.allianz
.hr/naslovnica/press/objave-za-medije/allianz-u-eu-2060-godine-50-milijuna-ljudi-ovisit-ce-o-
dugorocnoj-njezi
žene 90%
muškarci 10%
42
Na grafikonu 27 vidimo da 90% žena sudjeluje u njezi članova obitelji.
U četvrtom poglavlju obrađuje se doprinos ženske radne snage kroz analizu udjela ženske
radne snage u zemljama Zapadne Europe i zemljama u tranziciji, zatim kroz mjere zemalja
Zapadne Europe za povećanje aktivnosti ženske radne snage na tržištu rada i kroz primjere
doprinosa ženske radne snage u ekonomskom razvoju odabranih zemalja.
4.1. Analiza udjela ženske radne snage u zemljama Zapadne Europe i zemljama u
tranziciji
U tranzicijskim zemljama obično se svi oblici neformalnog rada smatraju nezakonitima, iako
su oni jedini način preživljavanja za veliki dio slabo plaćenog stanovništva. Radnici su prije
tranzicije imali sigurno državno zaposlenje i ostvarivali socijalnu zaštitu. Radno
zakonodavstvo u zemljama središnje i istočne Europe bilo je sveobuhvatno. Još uvijek postoji
nekoliko dobrih zakona o radu, ali glavni je problem njihova primjena. U većini tranzicijskih
zemalja ograničavaju se socijalna i ekonomska prava te pogoršavaju životni standard i radni
uvjeti. Iako i nadalje postoje javni sustavi socijalnih usluga i osiguranja, postroženi su uvjeti
za ostvarivanje prava, a naknade se umanjuju.
U uvjetima visoke inflacije pogoršava se ekonomski položaj osoba koje ovise o javnim
financijskim sredstvima poput umirovljenika i nezaposlenih. Opće osiromašenje stvorilo je
osjećaj gubitka među građanima tranzicijskih zemalja, a jasan je pokazatelj tog gubitka
neformalno zapošljavanje.
Kao razlozi neformalne radne aktivnosti obično se navode nedovoljan dohodak za
preživljavanje, visoka nezaposlenost, podzaposlenost, nepostojanje mogućnosti zapošljavanja
u manjim gradovima i ruralnim područjima, ograničena prostorna pokretljivost, izbjegavanje
previsokih poreza, želja za višim životnim standardom i drugo. U cjelini, ljudi su razočarani
jer su i visokoobrazovane osobe nezaposlene ili im plaće nisu dovoljne za život. Zbog toga
mnogi traže dopunski posao poput čišćenja, podučavanja, šverca ili privremeno migriraju.
Prije tranzicije žene su imale mogućnost obrazovanja, zdravstveno osiguranje i jaku socijalnu
zaštitu na poslu, a to je sve tijekom tranzicije narušeno. Žene su na početku tranzicije bilježile
visoke stope aktivnosti i udjela u radnoj snazi u usporedbi sa stanjem u drugim zemljama. U
baltičkim zemljama, Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini udio žena u radnoj snazi bio je tek nešto niži
od onoga u Švedskoj, koja tradicionalno ima najveći udio žena u radnoj snazi. Tranzicija je
korjenito promijenila radne uvjete te ženama i muškarcima ugrozila sigurnost posla. Znatne
gubitke zaposlenja i veliko smanjenje plaća pretrpjeli su gospodarski sektori u kojima je
koncentracija žena bila veća (Esim, 2003, p.135).
43
Sindrom gubitnika najviše je danas izražen upravo kod žena kojima su obećane jednake
mogućnosti kao i ostalim članovima društva, napredak i društveni uspon, a potom je praksa
svakodnevnog života ukinula očekivane efekte (Leinert Novosel, 1999, p.78) .
Na grafikonima 28 i 29 prikazan je udio ženske radne snage posebno za zemlje Europe a
posebno za zemlje u tranziciji.
Grafikon 28. Stope zaposlenosti žena u zemljama Europe u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata, preuzeto s http://www.hzz.hr /docslike
/analiticki_bilten_2012-2.pdf
Grafikon 28 prikazuje stope zaposlenosti žena. Stopa zaposlenosti žena u 2011. godini za
Europsku uniju iznosila 62,3%, s tim da su unutar Europske unije najvišu stopu imale
Švedska (77%), Danska (72,4%), Finska (71,9%), Nizozemska (71,4%), a najnižu Malta
(43,4%), Grčka (48,6%), Italija (49,9%) i Španjolska (55,5%).
Na grafikonu 29 prikazane su stope zaposlenosti žena za zemlje u tranziciji.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
žene %
44
Grafikon 29. Stope zaposlenosti žena za zemlje u tranziciji u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica temeljem podataka Eurostata, 2011., preuzeto s:http://www.hzz.hr
/docslike/analiticki_bilten_2012-2.pdf
Od tranzicijskih zemalja, prikazanih na grafikonu 29 uočljiva je Slovenija koja je 2011.
godine imala stopu zaposlenosti žena od 64,8%, Rumunjska sa stopom od 55,7%, Češka
61,7%, Slovačka 57,6%, Poljska 57,6%, Mađarska 54,9% i Bugarska 61,2%.
Sigurno je ovdje interesantno spomenuti objašnjenja da se tako visoke stope zaposlenosti žena
u nordijskim zemljama, pripisuju snažnijem razvoju socijalne države na ovim područjima,
intenzivnijem rastu sektora socijalnih usluga i javnom sektoru u kojem je, u nekim zemljama,
zaposleno najmanje polovica svih zaposlenih žena. Naime, općenito u Europi na stopu rasta
zaposlenosti utjecao je razvoj uslužnih djelatnosti i socijalne države. No dok su gospodarstva
anglosaksonskih zemalja takva da tržište nudi niz usluga, poput pripreme gotove hrane, pranja
rublja, spremanja kuće, čuvanja djece i dr., koje su uglavnom u privatnome sektoru koji na
tim (slabo plaćenim) poslovima zapošljava uglavnom žene (primjer SAD i Velike Britanije),
u nordijskim zemljama takve usluge (a posebno usluge brige i njege) obavljaju žene
zaposlene u javnom sektoru. Tako organiziran sustav omogućio je veće zapošljavanje ženama,
i to velikim dijelom u uslugama, što je opet utjecalo na veću spolnu segregaciju u
zaposlenosti. Pokazalo se da je povećana ekonomska aktivnost žena važan činitelj u
europskom ekonomskom rastu.
48
50
52
54
56
58
60
62
64
66
žene %
45
Razlike u zemljama Zapadne Europe i tranzicijskim zemljama dolaze zbog različitih tipova
kulturnog razvoja.
Razlike su još uočljive i u značaju obrazovanja. Padom socijalističkog sustava započelo je
razdoblje u kojem se jasno prepoznaje nedovoljni stupanj razvoja društvene svijesti. Naime,
svim socijalističkim sustavima bilo je zajedničko da su žene bile izvan doma, uključene u
javni život ali ne na pozicijama odlučivanja.
„Prestrojavanje“ od kontroliranog na tržišni sustav dovelo je do neočekivanih neželjenih
efekata. Prvo se očitovalo kroz privatizaciju jer je ona unijela osjećaj nesigurnosti ali i gubitak
brojnih radnih mjesta, zatim kroz veliki porast broja žena među nezaposlenima, pa i kroz
produživanje razdoblja čekanja na posao, te zapošljavanje na manje plaćenim poslovima,
otkazi vezani uz trudnoću i sl.
Na grafikonu 30 vidimo udjele žena sa završenom visokom školom za neke europske zemlje i
za zemlje u tranziciji za 2012.g.
Grafikon 30. Udio žena sa završenom visokom školom
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata za 2012.g., preuzeto s:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pco
de=tsdde510
Na grafikonu je prikaz žena sa završenom visokom školom te je vidljivo da bivše
socijalističke zemlje imaju jako veliki broj žena sa završenom visokom stručnom spremom.
Tako prednjači Slovenija sa 60%, Slovačka sa 59%, također i Švedska sa 59,2% te Češka sa
57,2%.
Na grafikonu 31 prikazan je udio žena liječnica u nekim europskim zemljama u 2010.g.
44
46
48
50
52
54
56
58
60
62
Žene %
46
Grafikon 31. Udio žena liječnica u nekim europskim zemljama u 2010.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata za 2010.g., preuzeto s http://dalje.com/
hr-hrvatska/eurostat--zene-u-rh-dominiraju-u-skolstvu-i-zdravstvu-malo-menadzerica/458925
Iz navedenog grafikona vidljivo je da je u tranzicijskim zemljama veći udio žena liječnica,
pogotovo u Rumunjskoj sa 69%, Hrvatska sa 60% nego što je to u ostalim europskim
zemljama kao što je slučaj za Norvešku sa 43%, za Belgiju sa 39% i za Švicarsku sa 36%.
Ako se Hrvatska promatra kao tranzicijska ili postsocijalistička zemlja vidljivo je da se u
društvo unosi nesigurnost koja dolazi zbog lomljenja između modernijeg načina života ili
povratka na tradicionalne obrasce ponašanja i odnosa u društvu. Također za Hrvatsku vrijedi
kao i za sve tranzicijske zemlje, činjenica da su posljedice socijalističkog sustava na žene bile
dvojake a to su (http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/images/pdf/dokumenti/rodna%20rav
nopravnost%202.pdf):
- registriran je nagli porast žena među onima koji se obrazuju a među zaposlenima u granama
u kojima nema naglog napredovanja i bogaćenja,
- navedeno je utjecalo na osjetno nižu plaću žena s istim kvalifikacijama kao i muškarci i da
su raspoređene na mjesta gdje se ne donose važne odluke.
Rezultati novijih istraživanja pokazali su kako žene u Republici Hrvatskoj čine 47% radne
snage, a čak 59% ukupnog broja žena starijih od 15 godina neaktivno je na tržištu rada. Kao
najosjetljivije skupine žena na tržištu rada prepoznate su nezaposlene žene u dobi iznad 40
godina, dugotrajno nezaposlene žene (duže od 1 godine), neaktivne žene, nezaposlene žene iz
županija s najvišom stopom nezaposlenosti (Ličko-senjska županija), nezaposlene žene
pripadnice nacionalnih manjina s posebnim naglaskom na romsku manjinu. Stoga se provodi
0 20 40 60 80
Hrvatska
Rumunjska
Belgija
Norveška
Švicarska
Žene%
47
projekt „Žene na tržištu rada“ kako bi se povećala zapošljivost žena u pripadnica navedenih
skupina te kako bi im se olakšao pristup tržištu rada (http://www.hup.hr). Usprkos svemu, ono
što se kako u svijetu tako i kod nas pokazalo kao garancija očuvanja jednakopravnosti među
spolovima jest tradicija jednakog školovanja žena i muškaraca. Žene su danas prodrle u
gotovo sve sfere života: susrećemo ih na odgovornim političkim funkcijama, među istaknutim
liječnicima, glumcima, znanstvenicima i sportašima. Moderna žena uspješno spaja znanje i
sposobnosti i ostvaruje materijalni uspjeh. Žene se danas samostalno odlučuju za brak i djecu
ili pak isključivo za razvoj profesionalne karijere.
Na grafikonu 32 prikazan je udio žena menadžerica u 2011.g. u Hrvatskoj i nekim zemljama
Europe.
Grafikon 32. Udio žena menadžerica u 2011.g.
Izvor:Izradila studentica prema podacima Eurostata za 2011.g., http://dalje.com/hr-
hrvatska/eurostat--zene-u-rh-dominiraju-u-skolstvu-i-zdravstvu-malo-menadzerica/458925
Na grafikonu se vidi udio žena menadžerica koji je najveći u Madžarskoj, malo manji u
Francuskoj a podjednak u Hrvatskoj, Malti i Cipru.
Udio žena kao vlasnica poduzeća prikazan je grafikonom 33.
Hrvatska 25%
Madžarska 41%
Francuska 40%
Cipar 23%
Malta 24%
48
Grafikon 33. Udio žena kao vlasnica poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Izvješća ureda za ravnopravnost spolova, preuzeto
s:http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/hr/nacionalni-dokumenti/politike-planovi-programi-s
trategije/667-nacionalna-politika-2011-2015.html
Na grafikonu se vidi udio žena kao vlasnica poduzeća te iako je on najveći za mikro
poduzeća, malo veći za mala i najmanji za srednje velika poduzeća ipak je dobar pomak za
žensko poduzetništvo.
Iako je ovo ohrabrujuća slika, ženska realnost izgleda nešto drugačije. Zapravo je očigledan
rascjep između onoga što žene mogu ostvariti i onoga što na kraju i uspijevaju realizirati. Uz
to još uvijek postoji neizravna diskriminacija koju je veoma teško regulirati. Zbog toga, i
usprkos zakonskoj regulativi, tretman žena i muškaraca pri zapošljavanju još uvijek nije
jednak. To nam samo potvrđuje tezu da se, kada se govori o problemima vezanim uz
zapošljavanje žene, ti problemi još uvijek doživljavaju kao problemi samo jednog spola, a ne
kao zajednički problemi oba spola i, uostalom, društva u cjelini. Europska politika jednakih
mogućnosti inzistira upravo na tome da se problemi kod zapošljavanja žena promatraju kao
zajednički problemi oba spola, i da se u rješavanje tih problema mora uključiti društvo u
cijelosti. Za naše je društvo to još uvijek teško dostižan ideal. Postoje dva smjera poželjnih
strategija za realizaciju politike jednakih mogućnosti.
Prvi način konkretnog djelovanja je dugoročna strategija koja mora biti usmjerena na
postupno mijenjanje društvene svijesti spram položaja žena.
Druga strategija bila bi na kraći rok i trebala bi obuhvaćati konkretne mehanizme pomoći
ženama, kako bi na što jednostavniji način mogle riješiti ključni problem usklađivanja
mikro 31,8 %
mala 18,8%
srednje velika 12%
49
obiteljskih i profesionalnih obveza. Samo istodobno djelovanje na obje razine, dugoročnoj i
kratkoročnoj, može nas u budućnosti dovesti do željenoga cilja - istinske spolne
ravnopravnosti.
4.2. Mjere zemalja Zapadne Europe za povećanje aktivnosti ženske radne snage na
tržištu rada
Političke mjere Europske Unije kojima se želi postići jednak tretman muškaraca i žena
uključuju dvije strategije (Walby, 2005, p. 220):
Prva strategija – strategija jednakih mogućnosti, dio je osnivačkog ugovora Europske Unije i
rezultat se odnosi na smanjenje raskoraka u plaćama između žena i muškaraca zaposlenih na
puno radno vrijeme.
Druga strategija – strategija posebnog tretmana, koja prema ženama želi biti pravedna jer se
fokusira na poseban odnos prema njihovim posebnim potrebama.
U političko-pravnom pogledu teško da će posebni tretman biti izgledna politička strategija.
Premda se žene češće zapošljavaju u sektoru usluga, zbog zabrane diskriminacije žena na
tržištu rada muškarci su suočeni s dodatnom konkurencijom u svim sektorima. Masovan
ulazak žena u radnu snagu do određene je mjere povezan s diversifikacijom radnoga statusa i
radnih rasporeda.
Nasuprot selektivnom pristupu socijalnoj pomoći i povlasticama koje karakteriziraju liberalne
režime; socijalno-demokratskom modelu svojstven je univerzalistički princip koji kreće od
postavki da je država odgovorna za dobrobit svih svojih građana. Tako i srednja klasa ima
pristup socijalnim programima. Ogledni primjer takva režima jest većina nordijskih zemalja,
naročito Švedska. Ključna ideja koju promiče socijalno-demokratski režim socijalne države
jest pravo svih na rad, a država preuzima na sebe odgovornost za stare i nemoćne te djecu i
tako omogućuje svim građanima maksimalnu slobodu. Žene se potiče da kombiniraju
zaposlenje, majčinstvo i obiteljske dužnosti, pri čemu država pomaže obiteljima na razne
načine. Država žene dobrim dijelom oslobađa "tradicionalnih dužnosti" brige za druge i pruža
im priliku da uz mnogo manje konflikata rad – obitelj / obitelj – rad sudjeluju na tržištu rada.
Konzervativno--korporativni režim je model u kojemu država, tržište i druge institucije,
poglavito obitelj i crkva, zajednički dijele odgovornost za dobrobit građana. Ovaj model
socijalne države pod snažnim je utjecajem katoličke crkve, a Njemačka i Italija primjeri su
zemalja konzervativno-korporativnoga režima socijalne države. U tom režimu država
intervenira samo ako obitelj zapadne u ekonomske probleme, a žene se potiče da napuste
posao kako bi podizale djecu. Pristup socijalnim pravima nije univerzalistički nego ovisi o
50
pojedinačnim statusima. Njegovu tipologiju kritizirale su feminističke autorice /autori zbog
fokusa na odnos države i tržišta, što je čini pogodnom za analizu klasnih, ali ne i rodnih,
odnosa (Topolčić, 2008, p. 8-10).
Na grafikonu 34 prikazane se zemlje kod kojih žene zbog obiteljskih obveza koriste skraćeno
radno vrijeme.
Grafikon 34. Zemlje korisnice skraćenog radnog vremena u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata za 2011.g., preuzeto s: http://dalje.com
/hr-hrvatska/eurostat--zene-u-rh-dominiraju-u-skolstvu-i-zdravstvu-malo-enadzerica/458925
Na navedenom grafikonu zemlje kod kojih žene prednjače u korištenju skraćenog radnog
vremena su Nizozemska sa 92%, zatim Njemačka sa 77%, potom Austrija sa 69%. Zemlje
kod kojih se ta mogućnost slabije koristi su zemlje u sa velikom nezaposlenošću kao što je
Grčka sa 13,7% isti postotak je i za Češku te Hrvatska sa 10%.
U socijalno-demokratskim režimima predviđa se visoka stopa participacije žena u radnoj
snazi, nešto niža u zemljama liberalnoga režima i niska stopa participacije žena u zemljama
konzervativno-korporativnoga režima.
U liberalnim režimima država vrlo malo pomaže zaposlenim roditeljima. Stoga se može
očekivati da u državama s liberalnim modelom dođe do snažne (samo) selekcije žena glede
participacije žena na tržištu rada – na osnovi anticipiranih prihoda i važnosti koju rad ima za
njih. U konzervativno-korporativnim režimima visoko se vrednuje tradicionalna obitelj, a
tradicionalna podjela rada među supružnicima podupire se i normativno i institucionalno.
Budući da se mjerama obiteljskih (i drugih) politika ne ohrabruje participacija žena na tržištu
rada, a s druge strane štiti se ekonomski položaj domaćica, valja očekivati da će u tim
0 20 40 60 80 100
Nizozemska
Njemačka
Austrija
Grčka
Češka
Hrvatska
žene %
51
zemljama biti komparativno najniža stopa participacije žena na tržištu rada – barem kada je
riječ o radu u punom radnom vremenu. Pozicija muškarca, manje se razlikuje od pozicije
žena u pojedinim režimima socijalne države.
Najbolji primjer mjera Zapadne Europe za povećanje aktivnosti ženske radne snage jest
projekt "Jednakost se isplati". Tim projektom želi se pružiti podrška onim poslodavcima koji
su pokazali interes za uklanjanjem jaza u plaćama. Cilj projekta je da ravnopravnost spolova i
pitanje jednakih plaća postane tema o kojoj će se raspravljati u poslovnim krugovima. Zbog
demografskih promjena i starenja pučanstva, manjka stručne radne snage, inicijativom se želi
omogućiti tvrtkama da lakše dođu do radnog potencijala žena. Navedeni projekt uključuje
osposobljavanje tvrtki kako bi se uklonio jaz u plaćama, a samim time sudjelovanje žena na
tržištu rada, nužan je preduvjet kako bi se ostvarili ciljevi Strategije Europa 2020
(http://www. index.hr).
Zemlje zapadne Europe kroz razne mjere povećavaju aktivnost ženske radne snage na tržištu
rada. Mjere ovise o vrsti režima, a neke od tih mjera odnose se na smanjenje raskoraka u
plaćama između muškaraca i žena, skraćeno radno vrijeme ili se očituju kroz projekte kao
manje formalni oblici provođenja mjera.
4.3. Primjeri doprinosa ženske radne snage u ekonomskom razvoju odabranih zemalja
U razmatranju mogućnosti za proširivanje i otvaranje prostora za zapošljavanje žena, posebnu
pozornost treba posvetiti potrebi za fleksibilnošću njihova zapošljavanja, budući da žene još
uvijek moraju usklađivati svoje obaveze u obitelji i na radnome mjestu (što ne znači samo
brigu o kućanstvu i djeci već i o starim, vlastitim roditeljima i roditeljima supruga). Oblici
fleksibilnog zapošljavanja imaju različite pojavne oblike, a vezani su za radno vrijeme,
organizaciju rada i ugovore o radu. Fleksibilnost radnog vremena najčešće znači privremenu
part-time zaposlenost, s mogućnošću vraćanja u punu zaposlenost, fleksibilno dnevno radno
vrijeme, više izvršitelja na jednom radnom mjestu (job-sharing), mogućnost “kapitaliziranja”
radnog vremena tijekom radnog tjedna, smanjenje tjednih radnih sati itd. Nadalje,
nestandardni oblici zaposlenosti također uključuju zaposlenost s podugovorima (sub-
contracting), privremeno i povremeno zapošljavanje (temporary and casual employment), rad
u kući (teleworking), kratkotrajnu zaposlenost (short-term employment), samozaposlenost
(self-employment) i dr. Upravo stoga i dolazi do ublažavanja regulative koja se primjenjuje na
nestandardne ugovore, zatim do poticanja poslodavaca da stvaraju nestandardne oblike
zapošljavanja te poticanja nezaposlenih osoba da ih prihvaćaju. No nisu svi oblici
fleksibilnosti na tržištu rada jednako poželjni. Prednost nestandardnog zapošljavanja je u tome
52
da ženama pruži mogućnost zapošljavanja izvan tradicionalnih standardnih modela, koji su
ograničavali mogućnosti njihova zapošljavanja. S druge pak strane, sigurnost zaposlenja i
dohotka je manja u nestandardnom zapošljavanju, te postoji rizik marginalizacije na tržištu ra
da. Jedna od tih mjera za usklađivanje obiteljskih i profesionalnih obveza jest i fleksibilno
radno vrijeme kao što je prikazano na grafikonu 35.
Grafikon 35. Zemlje korisnice fleksibilnog radnog vremena u 2011.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eusrostata za 2011.g., preuzeto s:http://dalje.com
/hr-hrvatska/eurostat--zene-u-rh-dominiraju-u-skolstvu-i-zdravstvu-malo-enadzerica/458925
Na grafikonu je vidljivo da su najveće korisnice fleksibilnog radnog vremena nordijske
zemlje kao što su Norveška kod koje žene koje koriste fleksibilno radno vrijeme iznose 55%,
zatim Finska kod koje žene koje koriste fleksibilno radno vrijeme iznose 53% i Švedska kod
koje žene koje koriste fleksibilno radno vrijeme iznose 49%. U Hrvatskoj postotak žena koje
koriste takvu mogućnost iznosi 6,6%.
U mnogim zemljama Europske unije, a osobito u skandinavskim zemljama, žene najčešće
odabiru part-time zaposlenost kako bi mogle uskladiti sve svoje obaveze. I u Hrvatskoj su sve
češće polemike o otvaranju većih mogućnosti za taj oblik zapošljavanja. No pritom valja imati
na umu njegove pozitivne i negativne strane po zapošljavanje žena (Kerovec, 2003., p. 282) :
– pozitivne, omogućuju otvaranje prostora za zapošljavanje žena (primjer tome su
skandinavske zemlje u kojima je udjel žena u ukupnoj zaposlenosti vrlo visok, a istodobno je
u ženskoj zaposlenosti zabilježena velika učestalost part-time zaposlenosti), te povećavaju
njihovu povezanost s tržištem rada,
0
10
20
30
40
50
60
Hrvatska Finska Švedska Norveška
žene%
53
– negativne, utječu na manje zarade, manji izbor s obzirom na sektor zapošljavanja, manje
šanse za napredovanje u karijeri.
Tako se npr. procjenjuje da se oko petina godišnjeg rasta BDP-a od 2,3% u Europskoj uniji
može objasniti povećanjem ekonomske aktivnosti žena. Stoga su na zasjedanju Europskoga
vijeća u Lisabonu u ožujku 2000. godine postavljeni ciljevi povećanja stope zaposlenosti žena
u Europskoj uniji sa sadašnjih 54% na 57% u 2005. i 60% u 2010. godini (EU employment
and social policy 1999–2001: jobs, cohesion, productivity, 2001.). Uz to je također potrebno
razvijati nove institucionalne i socijalne okvire koji će pratiti promjene u profilu radne snage
te podržati ravnopravan izbor za žene i muškarce u usklađivanju odgovornosti u obitelji i na
radnome mjestu (Kerovec, 2003, p.282). Najveći posao koje žene odrađuju jest neplaćeni
posao kojega ne veže novčana vrijednost. Budući da su vlade teško mjerile neplaćene sate
rada, mnoge aktivnosti žena nisu uzimane u obzir pri razvijanju zakona i politika. U većini
tranzicijskih zemalja ograničavaju se socijalna i ekonomska prava te pogoršavaju životni
standard i radni uvjeti. Iako i nadalje postoje javni sustavi socijalnih usluga i osiguranja,
postroženi su uvjeti za ostvarivanje prava, a naknade se umanjuju. Bez obzira na to u bivšim
socijalističkim zemljama pokazalo se da imaju veliki broj žena sa završenom visokom
školom. To je utjecalo i na to da se je povećao broj žena menadžerica i vlasnica poduzeća.
Općenito u Europi na stopu rasta zaposlenosti utjecao je razvoj uslužnih djelatnosti i socijalne
države. Takav organiziran sustav omogućio je veće zapošljavanje ženama, i to velikim
dijelom u uslugama, što je opet utjecalo na veću spolnu segregaciju u zaposlenosti. Kroz
fleksibilnost radnog vremena povećana je ekonomska aktivnost žena što je ujedno i važan
činitelj u europskom ekonomskom rastu.
54
5. PREPORUKA MJERA ZA POVEĆANJE UDJELA ŽENSKE RADNE SNAGE
U RAZVOJU NACIONALNE EKONOMIJE
Jednakost spolova u zapošljavanju danas nije pitanje samo socijalne pravednosti nego ona
predstavlja i ekonomsku nužnost. Naime, postoje jaki ekonomski razlozi za veću prisutnost
žena u radnoj snazi, a to je starenje radno sposobnog stanovništva. Budući da se (zbog
starenja stanovništva) neće moći računati na mlade generacije kao prije, od žena se očekuje
aktivnija uloga na svim razinama i u svim sektorima tržišta rada. Stoga je potrebna aktivnija
politika koja bi omogućila većem broju žena da sudjeluju na tržištu rada. Tome će doprinijeti
takva politika koja će ići na ruku obitelji, tj. koja će pomoći uspostavi ravnoteže između
svijeta rada i obveza u obitelji, te omogućiti lakši povratak na posao nakon izbivanja s tržišta
rada. Upozoravamo da će u Hrvatskoj zbog demografskih promjena biti nužno razmišljati o
iskorištavanju resursa kojim raspolažemo, tj. o većoj ekonomskoj aktivnosti žena (Kerovec,
2003., p.295). Značaj i uloga žena naročito se očituje kroz odnose u obitelji. Odnosi u obitelji
imaju nekoliko dimenzija: emocionalnu, ekonomsku i političku.
Obiteljski život ima veoma snažno izraženu ekonomsku funkciju. Rad u kući kao vrsta rada u
kućanstvu, neplaćen je i rezerviran za žene. One su pak suočene sa neugodnim izborom
između povećanja materijalnih resursa obitelji i osobne neovisnosti te povećanih zahtjeva za
odgojem djece, te su često u dilemi ostati kod kuće ili postati radnicom koja je plaćena za svoj
rad. Žena u obitelji uglavnom je zadužena za „taktiku“, a muž za „strategiju“. Odnosi u
obitelji su u stvari preslika političkih odnosa i raspodjele moći u društvu.
Ono što je u Hrvatskoj nužno učiniti glede part-time zaposlenosti jest, prije svega, utvrditi
minimalan broj sati kojim će se ona definirati te omogućiti takvim radnicima istu socijalnu
zaštitu i prava kakva imaju radnici zaposleni u punom radnom vremenu. Potom je potrebno
redovito pomno pratiti kretanje, opseg i strukturu ovog oblika zaposlenosti, kako bi se moglo
ukazati na njegove eventualne negativne trendove i pojave.
Uz fleksibilizaciju zapošljavanja također je potrebno razmisliti o ostalim programima tržišta
rada, u čijoj primjeni Hrvatska već ima dragocjena iskustva (doduše na ukupnoj populaciji).
Ono o čemu bi bilo vrijedno razmisliti jest sljedeće:
- uvođenje programa za integriranje žena u netradicionalna zanimanja,
- uvođenje programa za poticanje ženskog poduzetništva, osobito u uslužnom sektoru
vezanom za pomoć obitelji,
- uvođenje ciljanih programa za samohrane majke, kojima prijeti najveća opasnost ne samo
od nezaposlenosti nego i od socijalne isključenosti.
55
Jednakost u plaćama, adekvatno raspoznavanje i vrednovanje sposobnosti, vještina i znanja
žena te politika koja će zaposlenicima pružiti mogućnosti da usklade svoje obiteljske i radne
obveze, svakako će privući veći broj žena na tržište rada i značiti dodatan gospodarski poticaj.
Pokazalo se da je povećana ekonomska aktivnost žena važan činitelj u europskom
ekonomskom rastu.
Preporuka mjera za povećanje udjela ženske radne snage u razvoju nacionalne ekonomije
razrađuje se kroz sociološke mjere, ekonomske mjere, institucionalne mjere i političke mjere.
5.1. Sociološke mjere
Uvjeti u kojima žene mogu najbolje iskoristiti svoje vještine jesu oni u kojima postoje
efektivni načini pomirenja radnog i obiteljskog života. To pomirenje traži nacionalnu
infrastrukturnu potporu zapošljavanju žena kao što su (Walby, 2005, p. 230):
- sustavi roditeljskog dopusta,
- brige za djecu i nemoćne,
- doživotne mogućnosti učenja i osposobljavanja.
Postavlja se pitanje hoće li sve veća politička integracija unutar EU dovesti u pitanjima
socijalne skrbi do poboljšanja uvjeta. Na ovo pitanje i nema točnog odgovora pa i stoga jer su
žene slabije zastupljene na međunarodnoj razini a više na nacionalnoj razini, a upravo je
položaj žena i zastupanje rodnih interesa u političkim strukturama međunarodnih tijela
ključan za razvoj događaja u EU. Problem je veći što zajednička valuta EU vodi ka
konzervativnom fiskalnom režimu što znači da se smanjuju izdaci za socijalne potrebe.
Razvoj dimenzije socijalne politike Europske unije od golemog je potencijalnog značaja za
rodne odnose u zapošljavanju i prema tome u širem društvu. Ta politička razina može
potencijalno pružiti ženama više prava i mogućnosti nego što one mogu postići samo kao
rezultat svojeg položaja na tržištu radne snage (Walby, 2005, p. 222).
Razlike u visini plaća žena i muškaraca u Europskoj uniji iznose 16,2 %. Ovaj postotak u
korist muškaraca znači da žene moraju raditi 59 dana duže da bi zaradile istu plaću kao i
muškarci u protekloj godini. Zbog toga se u Europi, svake godine, 28. veljače odnosno 59.
dan od početka godine obilježava Europski dan jednakih plaća. Obilježavanjem toga dana
stavlja se naglasak na razlike u plaćama između žena i muškaraca za posao iste vrijednosti i
na mjestima iste složenosti i odgovornosti. U zemljama sa najvećim razlikama u primanjima,
Dan jednakih plaća obilježava se i u travnju (http://www.index.hr).
56
Sociološke mjere odnose se na pokušaje pomirenja radnog i obiteljskog života. Također se
odnose na jačanje svijesti građana da postoje razlike u plaćama između muškaraca i žena koji
obavljaju isti posao. Sve sa ciljem smanjenja razlika zaposlenih muškaraca i žena.
5.2. Ekonomske mjere
Tržišta nisu prirodno dana, njih konstruira i regulira društvo. Tržište rada također je neizravno
konstruirano putem regulacije sukoba vezanih za radno mjesto. Sve moderne ekonomije
istovremeno suočavaju se sa dva relativno nova izazova – starenje stanovništva i
globalizacija. Važno je naglasiti da iako su u Europskoj uniji razlike u pokazateljima po spolu
vezanima za tržište rada posljednjih godina sve manje, one su još uvijek značajne. Žene još
uvijek prevladavaju u ekonomski neaktivnom stanovništvu, manje zarađuju i brojnije su na
sekundarnom tržištu rada, tj. rade na neatraktivnim poslovima koje je napustila (ili u koje
nikada nije ni ulazila) muška radna snaga. Općenito na stopu rasta zaposlenosti žena u Europi
posljednjih godina utjecao je razvoj uslužnih djelatnosti i socijalne države.
Naime, od žena se očekuje aktivnija uloga na svim razinama tržišta rada, te je nužno
uspostaviti ravnotežu između svijeta rada i obveza u obitelji. Stoga je nužno posebnu
pozornost posvetiti fleksibilnosti, ali i sigurnosti njihova zapošljavanja odnosno kao na
primjeru skandinavskih zemalja primijeniti programe fleksigurnosti (eng. flexurity =
flexibility+security), jer predstavlja kombinaciju fleksibilnosti u promjenjivom ekonomskom
okruženju i sigurnost za zaposlenike. Navedenom mjerom Danska je kroz pet godina smanjila
nezaposlenost za 50% i danas ima samo stopu od 5 % nezaposlenih.
Preduvjeti koji su potrebni da bi neka država mogla primjenjivati fleksigurnost su slijedeći:
1. fleksibilnost na tržištu rada – ugovori o radu dozvoljavaju poslodavcima lako otpuštanje i
zapošljavanje,
2. socijalna sigurnost za zaposlenike – odnosno osoba koja izgubi posao trebala bi dobiti
dobru naknadu za nezaposlenost ili biti zbrinuta kroz neke druge oblike pomoći,
3. aktivna politika zapošljavanja – podrazumijeva programe prekvalificiranja prema
potrebama tržišta ali i stroge sankcije onima koji zloupotrebljavaju svoj status nezaposlene
osobe. Kako bi dobivali naknadu za nezaposlenost, osobe se moraju aktivno uključiti u
traženje novog posla i/ili programe prekvalifikacije.
Navedeni novi oblici radnih odnosa vrlo su poželjni jer mogu ublažiti sukob između suprotnih
interesa žene kao majke, žene kao supruge i žene kao ekonomski aktivnog člana društva. Za
nacionalno gospodarstvo ova činjenica je važna jer se tako može utjecati na povećanje ukupne
ekonomske aktivnosti stanovništva (Obadić, 2007, p.5).
57
Promicanje ekonomskih mjera počiva na činjenici da u Europi, žene još uvijek prevladavaju u
ekonomski neaktivnom stanovništvu, da manje zarađuju ali da se od njih očekuje aktivnija
uloga na tržištu rada.
5.3. Institucionalne mjere
Povećanje sudjelovanja ženske radne snage zahtijeva mjere kojima se pospješuje ravnoteža
između rada, obitelji i drugih društvenih obveza, posebice u zemljama s niskom razinom
zaposlenosti žena. Tu na scenu stupaju institucije koje pružaju skrb i brigu o djeci i starima i
nemoćnima. Od specijaliziranih agencija koje znatno pridonose u području zapošljavanja i
socijalnih pitanja u Europskoj uniji su (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=106):
- Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta,
- Europska agencija za zdravlje i sigurnost na poslu,
- Nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju,
- Europski centar za razvoj stručnog usavršavanja,
- Europska zaklada za obrazovanje,
- Europski opservatorij za zapošljavanje.
U usporedbi sa sjevernoeuropskom skupinom žene u gotovo svim drugim skupinama zemalja
izvještavaju o većim problemima pri usklađivanju privatnog i poslovnog života. Obiteljski
orijentirana organizacija radnog vremena može olakšati uravnoteženje privatnog i poslovnog
života. Međutim tijekom razdoblja roditeljstva zaposleni imaju više problema s ravnotežom
između privatnog i poslovnog života, čak i kada su radno vrijeme i ostale karakteristike pod
kontrolom. Skupina sjevernih zemalja ima najnižu razliku između spolova u raspodjeli
vremena, čak i kada se provjeravaju sadržajni i strukturni učinci. Ovaj rezultat može se
pripisati aktivnim politikama usmjerivanja kojima se promovira rodna jednakost te mjerama
namijenjenim roditeljima i njihovu pronalasku ravnoteže između profesionalnog i privatnog
života. Te mjere uključuju dostupnost visokokvalitetne javne skrbi za djecu i za starije te
opciju fleksibilnog i reverzibilnog radnog vremena tijekom života.
U većini zemalja razdoblje roditeljstva i dalje je kritično razdoblje za integraciju žena na
tržište rada.
5.4. Političke mjere
Uvjete u kojima rade žene znatno određuje politička zajednica, posebno kao rezultat
regulacije tržišta rada. Za razumijevanje rasta zapošljavanja na skraćeno radno vrijeme, važna
58
je upravo ta kombinacija interesa žena i poslodavaca. Tek se u novije vrijeme, pod utjecajem
Europske Unije, ulažu veći napori da se taj rad zakonski regulira jednako kao rad na puno
radno vrijeme kako bi radnici imali jednaka prava i povlastice (Walby, 2005., p.16).
Nije li apsurdna činjenica da su upravo pravo glasa žene na sjeveru Europe, Njemačkoj i
Americi dobile u ranim 20-tim godinama ovog stoljeća, u Velikoj Britaniji 1928.g.,
Francuskoj i Italiji osjetno kasnije- 1945.g. i 1946.g., Portugalu tek 1976.g., Švicarskoj
1971.g. (neki kantoni, npr. Inner Appenzell tek 1990.g.) (Leinert Novosel, 1999., p.14).
Potvrđeno je da što duže žene u nekoj zemlji imaju pravo glasa to im proporcionalno raste
udio u parlamentu.
Udio žena u parlamentu prikazan je na grafikonu 36.
Grafikon 36. Udio žena u parlamentu u 2012.g.
Izvor: Izradila studentica prema podacima Izvještaja pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova, preuzeto s: http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/hr/nacionalni-dokumenti/politike-
planovi-programi-strategije/667-nacionalna-politika-2011-2015.html
Značaj političke zajednice jasnije se uočava zbog brzine kojom odluke donesene na političkoj
razini djeluju na zapošljavanje. Političke mjere za ostvarenje jednakih mogućnosti treba
razumjeti kao ključnu infrastrukturu koja ženama omogućuje uspješno sudjelovanje u
plaćenom zaposlenju i kao važne u „pomirenju“ radnog i obiteljskog života.
Zaposleni muškarci i žene koji žive u skupini sjevernih zemalja izgleda da se nalaze u znatnoj
prednosti, što je bez sumnje posljedica institucionalnog planiranja koje promovira jednaku
raspodjelu među spolovima. Pri osmišljavanju politika osnovno je uzeti u obzir raspodjelu u
0% 5% 10% 15% 20% 25%
Svijet 18,9%
Europa 24%
Hrvatska 25%
59
cjelini (gledati i plaćeni i neplaćeni rad) te distribuciju tijekom životnog vijeka. Potrebne su
mjere kojima se želi smanjiti razlika među spolovima u plaćenom radu i neplaćenim kućnim
aktivnostima (kućanski poslovi i skrb). Također je važna i opcija obiteljski orijentiranog i
fleksibilnog radnog vremena. Predvidivo radno vrijeme i autonomija radnog vremena
povezani su s pozitivnim ishodima ravnoteže rada i života u obitelji dok su fleksibilnost
radnog vremena prema volji poslodavca i atipično radno vrijeme nepovoljan ishod. Dakle
potrebno je kroz zakone ostvariti manju razliku među spolovima te uključiti i mogućnost
usklađivanja radnog vremena kako bi se zadovoljile potrebe i poslodavca i zaposlenika.
Budući da se (zbog starenja stanovništva) neće moći računati na mlade generacije kao prije,
od žena se očekuje aktivnija uloga na svim razinama i u svim sektorima tržišta rada. Stoga je
potrebna aktivnija politika koja bi omogućila većem broju žena da sudjeluju na tržištu rada.
Uz fleksibilizaciju zapošljavanja potrebno je razmisliti o ostalim programima tržišta rada.
Kako bi žene što bolje iskoristile svoje vještine, potrebni su oni uvjeti u kojima postoje
efektivni načini pomirenja radnog i obiteljskog života što znači uspostaviti ravnotežu između
svijeta rada i obveza u obitelji. Zbog svega navedenog nužno je posebnu pozornost posvetiti
fleksibilnosti, ali i sigurnosti zapošljavanja žena. Kako bi sve bilo što ozbiljnije trebaju se
uključiti i institucije koje pružaju skrb i brigu o djeci i starima i nemoćnima. Pri osmišljavanju
politika osnovno je uzeti u obzir raspodjelu u cjelini (gledati i plaćeni i neplaćeni rad) te
distribuciju tijekom životnog vijeka. može zaključiti da proces usklađivanja obiteljskog,
privatnog i profesionalnog života još ne ide čvrsto u pravcu uklanjanja nejednakosti u
društvenom položaju muškaraca i žena, što može biti i jedno od osnovnih ograničenja većem
aktiviranju žena na tržištu rada.
60
6. ZAKLJUČAK
Žene i muškarci čine radnu snagu.
Ukupnu veličinu radne snage određuje stopa aktivnosti, odnosno relativan broj pojedinaca oba
spola koji mogu sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje. Ulazak žena na tržište
rada dogodio se, jer su se u rodnim odnosima i u području zapošljavanja i izvan njega
dogodile dugoročne promjene. Navedeno znači da je došlo do otvaranja barijera
patrijarhalnog modela kao i do stjecanja obrazovanja ženske radne snage.
Pokazalo se da je povećana ekonomska aktivnost žena važan činitelj u europskom
ekonomskom rastu.
Izvori spolne podjele rada proizlaze iz različitih reprodukcijskih sposobnosti žena i
muškaraca, te zbog činjenice da su žene povijesno bile primarno odgovorne za brigu o djeci,
budući da su djeca uz njih bila nužno više biološki vezana. Rod oblikuje značenja koja ljudi
pripisuju pojedinim zanimanjima, poslovima i radnim aktivnostima, vodeći nas prema tome
da se vide neke od njih kao “primjerenije” za žene, a neke kao “primjerenije” za muškarce.
Zbog sve većeg razvoja tercijarnog sektora dogodila se dominacija uslužnog sektora na
globalnom ekonomskom tržištu, te sve ukazuje na to da je plaćeni posao postao sve više
feminiziran i fleksibilan, dok je način obiteljskog života postao sve više raznolik u svojoj
složenosti. Kao što je poznato u uslugama se najviše zapošljavaju žene, npr. u ugostiteljstvu i
turizmu koje su sezonskog karaktera, a ujedno su i velika zona nesigurnog rada, no naime,
općenito u Europi na stopu rasta zaposlenosti utjecao je razvoj uslužnih djelatnosti i socijalne
države. Sigurno je ovdje interesantno spomenuti objašnjenje da se visoke stope zaposlenosti
žena u nordijskim zemljama, pripisuju snažnijem razvoju socijalne države na ovim
područjima, intenzivnijem rastu sektora socijalnih usluga i javnom sektoru u kojem je, u
nekim zemljama, zaposleno najmanje polovica svih zaposlenih žena.
U nekim razvijenim zemljama žene su se već prilično izjednačile u obrazovnoj strukturi
zaposlenih osoba s muškarcima, a negdje ih i premašile. No njihovi uspjesi na tržištu,
mogućnosti zapošljavanja, promocije i stjecanje ugleda u pojedinim zanimanjima ne odvijaju
se po istim parametrima uspjeha i dohotka. Naravno da je riječ o diskriminaciji a istraživanja
pokazuju da je najveća osnova diskriminacije po spolu.
Naime u djelatnostima gdje žene čine najveći dio radne snage, žene dobivaju slabije plaćene
pozicije; a osim toga većina ženskih radnica i dalje su podijeljene u određenim tipovima
zanimanja po uzoru na ženske uloge u kući i obitelji (odgoj i obrazovanje, medicinska i
socijalna skrb, čistačice, kuharice, uslužne djelatnosti, i slično).
61
Europska istraživanja pokazala su da unutar istih sektora, čak istih tvrtki, visina plaće ovisi o
tome da li neka radna mjesta češće popunjava ženska ili muška radna snaga, a treba
spomenuti da su žene obično školovanije za isto radno mjesto koje obavlja muški kolega.
Iako istraživanja pokazuju da su žene manje plaćene nego muškarci, a u nekim "ženskim"
sektorima zaostaju dvostruko više – plaće su im 20-tak posto manje nego muškim kolegama.
Usprkos zakonskoj regulativi, tretman žena i muškaraca pri zapošljavanju još uvijek nije
jednak. To samo potvrđuje tezu da se, kada se govori o problemima vezanim uz zapošljavanje
žene, ti problemi još uvijek doživljavaju kao problemi samo jednog spola, a ne kao zajednički
problemi oba spola i, uostalom, društva u cjelini. Europska politika jednakih mogućnosti
inzistira upravo na tome da se problemi kod zapošljavanja žena promatraju kao zajednički
problemi oba spola, i da se u rješavanje tih problema mora uključiti društvo u cijelosti. Za
hrvatsko je društvo to još uvijek teško dostižan ideal. Zato se rad žena u Hrvatskoj još uvijek
smatra “dodatkom” muškoj zaradi za obitelj, pa žene i dalje ostaju najodgovornije za
kućanstvo, skrb i odgoj djece, kao i brigu o starijim članovima obitelji. To znači da su mnoge
uspješne žene u karijeri dovedene pred situaciju izbora između obitelji ili karijere, tj. izbora
između ograničenja u obitelji i odricanje od rađanja djece, što je vrsta izbora koju muškarci u
pravilu nikada ne prolaze.
Činjenica je da žene najviše pridonose ekonomiji svojim neplaćenim radom. Ekonomski
sustav se oslanja na žene da odrade ono što plaćena ekonomija ignorira a to je briga o starijim
ljudima, briga o djeci, kućanski poslovi, volonterski rad. Budući da se uz neplaćeni posao
žena, ne veže novčana vrijednost, bile su potrebne mnoge godine da bi vlade izmjerile
neplaćene sate rada.
U tranzicijskim zemljama obično se svi oblici neformalnog rada smatraju nezakonitima. Kao
razlozi neformalne radne aktivnosti obično se navode nedovoljan dohodak za preživljavanje,
visoka nezaposlenost, podzaposlenost, nepostojanje mogućnosti zapošljavanja. Padom
socijalističkog sustava započelo je razdoblje u kojem se jasno prepoznaje nedovoljni stupanj
razvoja društvene svijesti. Ovdje treba napomenuti da je nezaposlenost žena bila uvijek
izraženija od nezaposlenosti muškaraca. Ženska uloga kao radne snage dolazi do izražaja
zbog demografskih promjena u budućnosti. Starenje populacije predstavlja duboku
demografsku promjenu koja u dugom roku ima strukturne učinke i zahtjeva pažljivu stratešku
prilagodbu. Najvažniji učinak demografskih promjena osjetit će tržište rada, jer će se zbog
njih promijeniti veličina i struktura radne snage u ponudi rada. Tijekom životnog ciklusa
različita je potreba za potrošnjom i štednjom mlade populacije od potrošnje i štednje starije
populacije kao što je i različita mogućnost zarade ovisno o radnoj dobi. Tako će jedan dio
62
starijih radnika napustiti tržište rada a drugi će ili prilagoditi svoje vještine i obrazovanje ili će
novi stariji radnici doći s prilagođenim vještinama i obrazovanjem za potrebe poslodavaca. To
znači da je na nacionalnoj razini potrebno pripremiti akcije promocije korisnosti
zapošljavanja starijih radnika i stvaranje konkretnih poticaja za poslodavce da zadrže starije
radnike u radnom odnosu.
Danas se žene samostalno odlučuju za brak i djecu ili pak isključivo za razvoj profesionalne
karijere. Određenim inicijativama želi se omogućiti tvrtkama da lakše dođu do radnog
potencijala žena. Također određene europske države provode projekte koje uključuju
osposobljavanje tvrtki za uklanjanje jaza u plaćama čime se doprinosi ostvarivanju ciljeva
Strategije Europa 2020.
Budući da žene još uvijek moraju usklađivati svoje obaveze u obitelji i na radnome mjestu
(što ne znači samo brigu o kućanstvu i djeci već i o starim, vlastitim roditeljima i roditeljima
supruga) teži se za fleksibilnošću njihova zapošljavanja, odnosno radnog vremena.
Kroz fleksibilnost radnog vremena povećana je ekonomska aktivnost žena. To je samo jedan
od oblika dodatnog gospodarskog poticaja za zapošljavanje žena. Primjenjuje se još i
fleksigurnost jer predstavlja kombinaciju fleksibilnosti u promjenjivom ekonomskom
okruženju i sigurnost za zaposlenike. Kao primjer uspješne primjene ove mjere navodi se
Danska jer je kroz pet godina prepolovila nezaposlenost. Političke mjere za ostvarenje
jednakih mogućnosti treba razumjeti kao ključnu infrastrukturu koja ženama omogućuje
uspješno sudjelovanje u plaćenom zaposlenju i kao važne u „pomirenju“ radnog i obiteljskog
života.
Važna je i jednakost u plaćama, također i adekvatno raspoznavanje i vrednovanje sposobnosti,
vještina i znanja žena te politika koja će zaposlenicima pružiti mogućnosti da usklade svoje
obiteljske i radne obveze, a potrebno je i kroz zakone ostvariti manju razliku među spolovima
te uključiti i mogućnost usklađivanja radnog vremena kako bi se zadovoljile potrebe i
poslodavca i zaposlenika.
63
LITERATURA
KNJIGE:
1. Adamović, M., 2011, Žene i društvena moć, Plejada- Institut za društvena istraživanja,
Zagreb
2. Bejaković, P., 2004, Konkurentnost radne snage u Hrvatskoj, Institut za javne
financije, Zagreb
3. Frgačić, G., 2012, Zašto smo manje plaćene?, VBZ, Zagreb
4. Galić, B. i Nikodem, K., 2009, Neki aspekti diskriminacije žena pri zapošljavanju u
Republici Hrvatskoj. U: Rad u Hrvatskoj:pred izazovima budućnosti (ur. Franičević,
V. i Puljiz, V.), Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb
5. Helgesen, S. & Jhonson, J., 2011, Žensko viđenje – prava moć zaposlenih žena,
Ostvarenje, Zagreb
6. Kokanović, M. i suradnici, 2000, Diskriminacija žena u Hrvatskoj, Grafem, Zagreb
7. Leinert Novosel, S., 1999, Žene na pragu 21. stoljeća , Ženska grupa TOD, Zagreb
8. Njavro, Đ., 1999, Gospodarstvo, socijalna politika i globalizacija, Mate, Zagreb
9. Obadić, A., 2004, Usporedba osnovnih makroekonomskih indikatora na tržištu rada
odabranih zemalja. U: Konkurentnost hrvatske radne snage (ur. Bejaković, P.),
Institut za javne financije, Zagreb, preuzeto s www.ijf.hr/konkurentnost/obadic.pdf
10. Puljiz, V., 2009, Društveni procesi i svijet rada. U: Rad u Hrvatskoj:pred izazovima
budućnosti (ur. Franičević, V. i Puljiz, V.), Centar za demokraciju i pravo Miko
Tripalo, Zagreb
11. Vehovec, M., 2009, Ponuda rada i izazovi starenja radne snage- Hrvatska u EU
perspektivi. U: Rad u Hrvatskoj:pred izazovima budućnosti (ur. Franičević, V. i Puljiz,
V.), Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb
12. Walby, S., 2005, Rodne preobrazbe, Ženska infoteka, Zagreb
ČLANCI:
13. Bejaković, P., Mirovinski sustav u Hrvatskoj: problemi i perspektiva, Institut za javne
financije, Analiza mirovinskog sustava, preuzeto s:www.ijf.hr/upload/files/file/AMS
/zbornik.pdf
14. Benic, D., 1995, Tržište rada- specifičnosti i utjecaj na privredni razvoj, Ekonomska
misao i praksa, v. 4, br. 2, str. 145-76, www.ebsco.com
64
15. Bogut Z., 1999, Diskriminacija na tržištu rada, Ekonomska misao i praksa, v. 8, br. 1,
str. 33-53, www.ebsco.com
16. Esim, S., 2003, The Informal Employment of Women in Transition Countries,
Financial Theory and Practice, v.27, br.1, str.131-44, www.ebsco.com
17. Galić, B., 2011, Žene i rad u suvremenom društvu- značaj „orodnjenog rada“,
Sociologija i prostor, v.49, br.1, www.hrčak.srce.hr
18. Galić, B.,2004, Seksistički diskurs rodnog identiteta, Socijalna ekologija, v.13, br.3,
www.hrčak.srce.hr
19. Hachon, Ch., 2008, Redistribution, Pension System and Capital Accumulation,
Financial Theory and Practice, v.32, br. 3, str. 341-71, www.ebsco.com
20. Kerovec, N., 2003, (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku,
v.10, br.3, www.hrčak.srce.hr
21. Lowther, J., 2003, Fleksibilnost radne snage i uloga hrvatskih socijalnih partnera u
njezinu povećanju, Financijska teorija i praksa, v.27, br. 4, www.hrčak.srce.hr
22. Matković, T., 2008, Tko što radi ? Dob i rod kao odrednice položaja na tržištu rada,
Revija za socijalnu politiku, v.15, br.3, str.479, www.hrčak.srce.hr
23. Okić, A. i Ćebić, M., 2011, Gender aspekti liderstva, Poslovni konsultant, v. 3, br. 11,
str. 65-73, 9p, www.ebsco.com
24. Topolčić, D., 2008, Sudjelovanje žena na tržištu rada, obrasci rada, karijere i uloga
države, Društveno istraživanje Zagreb, v.17, br. 6, www.hrčak.srce.hr
25. Vodopivec, M. i Dolenc, P., 2008, Zivjeti dulje, raditi dulje: Kako ostvariti taj cilj na
trzistu rada?, Financijska teorija i praksa, v. 32, br. 1, str. 65-81, www.ebsco.com
OSTALI IZVORI:
26. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, preuzeto s:http://www
.asoo.hr/UserDocsImages/projekti/kvalifikacije/ishodi/planiranje%20kv/turizam.pdf,
04.06.2013.g.
27. Anketa o radnoj snazi za treće tromjesečje za 2012.g. preuzeto s:http://www.dzs.hr
/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-07_03_2012.htm, 04.06.2013.g.
28. DZS, Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.g., preuzeto s http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/
menandwomen/men_and_women_2012.pdf, 31.05.2013.g.
65
29. EU employment and social policy 1999-2001:jobs, cohesion, productivity, 2001,
preuzeto s:http://www.europa.eu.int/comm/employment_social/publications/2001/ke
3801681_en.pdf, 29.03.2013.g.
30. European Commission 2011, preuzeto s: http://ec.europa.eu/atwork/key-documents/,
20.03.2013.g.
31. Galić, B. & Kamenov, Ž. 2011, Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj,
Istraživanje, preuzeto s:www.ured-ravnopravnost.hr/site/images/pdf/dokumenti/rodna
%20ravnopravnost%202.pdf
32. http://appsso.eurostat.ec.eu ropa.eu/nui/submitViewTableAction.do, 29.05.2013.g.
33. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/ sdi/indicators/theme4, 29.03.2013.g.
34. http://dalje.com/hr-hrvatska/eurostat--zene-u-rh-dominiraju-u-skolstvu-i-zdravstvu-
malo-menadzerica/458925, 05.06.2013.g.
35. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/pgp_ess/0_DOCS/hr/Croatia%20in
%20figures%202012.pdf, 29.03.2013.g.
36. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=
en&pcode=tsdde510, 29.05.2013.g.
37. http://www.allianz.hr/naslovnica/press/objave-za-medije/allianz-u-eu-2060-godine-50-
milijuna-ljudi-ovisit-ce-o-dugorocnoj-njezi, 05.06.2013.g.,
38. http://www.asoo.hr/UserDocsImages/projekti/kvalifikacije/ishodi/planiranje%20kv/tur
izam.pdf, 30.05.2013.g.
39. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2011/SLJH2011.pdf, 20.05.2013.g.
40. http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=106, 19.03.2013.g.
41. http://www.hup.hr, 05.04.2013.g.
42. http://www.index.hr/vijesti/clanak/zene-u-europskoj-uniji-zaradjuju-16-posto-manje-
od-muskaraca-u-hrvatskoj-deset-posto-manje/664909.aspx., 30.05.2013.g.
43. http://www.indexmundi.com/world/gdp_composition_by_sector.html, 01.06.2013
44. http://www.moj.posao.net, 01.03.2013.g.
45. http://www.sezamweb.net/hr/diskriminacija/, 29.03.2013.g.
46. http://www.slobodnifilozofski.com/2013/03/dora-levacic-uzroci-rodnih-razlika-u.html
47. http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/images/pdf/dokumenti/rodna%20ravnopravnost
%202.pdf, 29.05.2013.g.
48. http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/1588-kucni-rad-u-kapitalizmu
-neplaceni-rad-majki, 30.05.2013.g.
49. http://www.wlmcroatia.eu/uploads/docs/final/Synopis_Final_Cro.pdf, 03.06.2013.g.
66
50. HZZ, Statistički bilten za 2012.g., preuzeto s:http://www.hzz.hr/DocSlike/stat_bilten
_02_2012.pdf, 31.05.2013.g.
51. ILO, 1999, preuzeto s:http://www.ilo.org /global/lang--en/index.htm, 20.03.2013.g.
52. Izvješće Pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova, preuzeto s:http://www.prs.hr/att
achments/article/633/IZVJESCE%20PRS%20SABORU%20RH%20ZA%202012%20
GODINU.pdf, 01.06.2013.g.
53. Izvješće ureda za ravnopravnost spolova, preuzeto s:http://www.ured-ravnopravnost.
hr/site/hr/nacionalni-dokumenti/politike-planovi-programi-strategije/667-nacionalna-p
olitika-2011-2015.html, 04.06.2013.g.
54. Izvještaj pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, preuzeto s:http://www.prs.hr
/attachments/article/178/Istra%C5%BEivanje%20o%20zastupljenosti%20%C5%BEen
a%20i%20mu%C5%A1karaca%20na%20rukode%C4%87im%20pozicijama%20u%2
0poslovnim%20subjektima%20RH.pdf, 31.05.2013.g.
55. Izvješća pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova, preuzeto s http://www.prs
.hr/attachments/article/97/Sa%C5%Beetak%20Izvjesca%20pravobraniteljice%20za20
ravnopravnost%20spolova%20za%202011.pdf, 31.05.2013.g.
56. MojPosao.net - Razlike u plaćama žena i muškaraca i dalje se ne smanjuju
http://www.moj-posao.net/Vijest/69440/Razlike-u-placama-zena-i-muskaraca-i-dalje-
se-ne-smanjuju/2/#ixzz2LH0olJ3p, 05.03.2013.g.
57. Strategija za ravnopravnost između žena i muškaraca, 2010-2015, preuzeto s:
http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/hr/sudjelovanje-ureda-u-aktivnostima-projekti
ma-kampanjama-eu/720-strategija-za-ravnopravnost-izmeu-ena-i-mukaraca-2010-
2015-ek.html, 21.03.2013.g.
58. www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2012/731/hr/.../EF12731HR.pdf,
59. Žene na tržištu rada,2011, program Europske unije za Hrvatsku, preuzeto s:
http://www.wlmcroatia.eu/uploads/docs/final/Synopis_Final_Cro.pdf
67
POPIS GRAFIKONA
GRAFIKONI:
1. Grafikon 1. Radno sposobno stanovništvo u Hrvatskoj u trećem tromjesečju 2012.g.. 6
2. Grafikon 2. Stopa ekonomske aktivnosti ……………………………………………... 8
3. Grafikon 3. Nezaposlenost u Europi u 2012.g……………………………………….... 9
4. Grafikon 4. Nezaposleni u Europi za 2012.g………………………………………… 10
5. Grafikon 5. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema spolu……………………... 11
6. Grafikon 6. Struktura stanovništva po godinama za EU-27 ……………………….... 13
7. Grafikon 7. Izdaci za starije osobe za 2012.g……………………………………….. 14
8. Grafikon 8. Indikator ukupnog broja starijih osoba za 1999.g. i 2012.g. za zemlje
Europe ……………………………………………………………………………...... 15
9. Grafikon 9. Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj……………………….…….. 16
10. Grafikon 10. Stope zaposlenosti muškaraca i žena u Republici Hrvatskoj u dobi od
15-64
godine za 03. tromjesečje 2012. g………………………………………....… 17
11. Grafikon 11. Osnove diskriminacije u Republici Hrvatskoj……….……………...…. 20
12. Grafikon 12. Diskriminacija u Republici Hrvatskoj u 2012.g……………………….. 21
13. Grafikon 13. Područja diskriminacije u Republici Hrvatskoj u 2012.g…………….... 22
14. Grafikon 14. Udio gospodarskih sektora u Republici Hrvatskoj u 2012.g. ……...….. 25
15. Grafikon 15. Žene na rukovodećim pozicijama u Republici Hrvatskoj u 2011.g. ….. 26
16. Grafikon 16. Udio žena u upravama i nadzornim odborima u Republici
Hrvatskoj u 2011.g. ….………………………………………………………………. 27
17. Grafikon 17. Stupanj stručne spreme u Republici Hrvatskoj u 2012.g. …………….. 28
18. Grafikon 18. Zaposleni prema NKD-u 2007., u Republici Hrvatskoj prema spolu
za 3. tromjesečje 2012.g…...………………………………………………………… 29
19. Grafikon 19. Zaposleni u Hrvatskoj od 2007.-2011.g……………………………….. 30
20. Grafikon 20. Položaj u zaposlenju u 2012.g. u Republici Hrvatskoj ………………... 31
21. Grafikon 21. Udio žena u pod sektoru ugostiteljstva i turizma ……………………... 32
22. Grafikon 22. Žene i muškarci zaposleni u prosvjeti u 2012.g. ……………………… 34
23. Grafikon 23. Tko općenito u društvu preuzima kućanske i političke aktivnosti ……. 36
24. Grafikon 24. Tko će u budućnosti u društvu preuzimati tipične zadaće vezane
uz kućanstvo i politiku …..………………………………………………………….. 36
25. Grafikon 25. Korištenje rodiljnog dopusta u Republici Hrvatskoj u 2010. i 2011.g.... 37
68
26. Grafikon 26. Korištenje roditeljskog dopusta u Republici Hrvatskoj u 2010. i 2011.g.
……....……………………………………………………………………………....... 38
27. Grafikon 27. Udio žena koje obavljaju njegu za članove obitelji u Republici
Hrvatskoj …...………………………………………………………………………... 41
28. Grafikon 28. Stope zaposlenosti žena u zemljama Europe u 2011.g. ……………….. 43
29. Grafikon 29. Stope zaposlenosti žena za zemlje u tranziciji u 2011.g. ……………… 44
30. Grafikon 30. Udio žena sa završenom visokom školom u 2012.g. za neke
europske zemlje ….…………………………………….…………………………….. 45
31. Grafikon 31. Udio žena liječnica u nekim europskim zemljama u 2010.g. …………. 46
32. Grafikon 32. Udio žena menadžerica u 2011.g. ……………………………………... 47
33. Grafikon 33. Udio žena kao vlasnica poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2011.g. …... 48
34. Grafikon 34. Zemlje korisnice skraćenog radnog vremena u 2011.g. ……………… 50
35. Grafikon 35. Zemlje korisnice fleksibilnog radnog vremena u 2011.g. …………….. 52
36. Grafikon 36. Udio žena u parlamentu u 2012.g……………………………………… 58
69
POPIS TABLICA
1. Tablica 1. Rodni jaz u plaćama u Republici Hrvatskoj za 2011.g. …………………. 19