ZPR vol 3 br 3 2014 v5 - unizg.hrrevija.pravo.unizg.hr/casopis/2014/ZPR_vol_3_br_3_2014.pdf · 2015-02-26 · legitimacija, stvarna legitimacija, jedinstveno suparničarstvo 1. UVOD

ZAGREBAČKAPRAVNAREVIJA

ElektroničkičasopisposlijediplomskihstudijaPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu

revija.pravo.unizg.hr

Nakladnik/Publisher

PravnifakultetSveučilištauZagrebu/FacultyofLawoftheUniversityinZagreb

Glavnaurednica/Editor‐in‐chief

prof.dr.sc.ZlataĐurđević

Izvršniurednik/Executiveeditor

ZoranBurić

Tehničkiurednik/Technicaleditor

dr.sc.MarkoJurić

Uredništvo/Editorialboard

prof.dr.sc.IvanaGrgurev,prof.dr.sc.IvanaJaramazReskušić,prof.dr.sc.DavorinLapaš,prof.dr.sc.GordanaMarčetić,prof.dr.sc.JasenkoMarin,prof.dr.sc.ElizabetaIvičevićKaras,prof.dr.sc.Tamara Perišin, prof. dr. sc. Nina Tepeš, doc. dr. sc. Đorđe Gardašević, doc. dr. sc. RomanaMatanovacVučković,doc.dr.sc.IvanaMilasKlarić,NeviaČičinŠain

Međunarodnouredništvo/Internationaleditorialboard

prof.dr.sc.GordanKalajdžijev(PravnifakultetJustinijanPrvi,SveučilišteSvetiKiriliMetodijuSkopju),prof.dr.sc.BarbaraKresal(SveučilišteuLjubljani),prof.dr.sc.NeleMatz‐Lück(PravnifakultetuKielu),prof.dr. sc.MelihaPovlakić (Pravni fakultetuSarajevu),prof.dr. sc.CharlesSzymanski (Sveučilište Vytautas Magnus, Pravni fakultet), prof. dr. sc. Katja Šugman Stubbs(Sveučilište u Ljubljani), doc. dr. sc. Polonca Kovač (Fakultet za javnu upravu Sveučilišta uLjubljani),doc.dr.sc.VasilkaSancin(SveučilišteuLjubljani),doc.dr.sc.MilošŽivković(PravnifakultetuBeogradu),dr.sc.PaulCardwell(SveučilišteuSheffieldu),dr.sc.MitjaGrbec(Fakultetzapomorstvo i promet, Portorož), dr. sc. Jurij Toplak (SveučilišteuMariboru), dr. iur.NatašaHadžimanović(InstitutMaxPlanck,Hamburg).

Tajnik/Secretary

KristianRelković

Lektor/Copyeditor

prof.dr.sc.PetarVuković

Lektorzaengleskijezik/CopyeditorforEnglishlanguage

MarkDavies

Adresauredništva/Editorialboardcontactaddress

ZagrebačkapravnarevijaPravnifakultetSveučilištauZagrebuTrgmaršalaTita14,10000Zagreb

Tel:+38514564351Fax:+38514564381E‐mail:[email protected]

IzdavanječasopisadijelomjefinanciranosredstvimaMinistarstvaznanosti,obrazovanjaisportaRepublikeHrvatske

SADRŽAJ

ČLANCI

AntunBilićPriznavanjepravneistranačkesposobnostiortaštvu................................................................................237

AdamŠućurObservingtheQuestionsofSelf‐determinationandSecessionintheWakeofRecentEventsinKosovo,Abkhazia,SouthOssetiaandCrimea.............................................................................273

IvicaKokotKaznenopravnazaštitaračunalnihsustava,programaipodataka........................................................301

KOMENTARISUDSKEIZAKONODAVNEPRAKSE

IgorBoškovićOvrhanavozilima........................................................................................................................................................329

PRIKAZI

IvaLopižićOkruglistol"Unapređenjeobrazovanjazajavnuupravu:problemi,pretpostavkeiperspektive"................................................................................................................................................................361

CONTENTS

ARTICLES

AntunBilićRecognitionofLegalandPartyCapacitytoCivilLawPartnership........................................................237

AdamŠućurObservingtheQuestionsofSelf‐determinationandSecessionintheWakeofRecentEventsinKosovo,Abkhazia,SouthOssetiaandCrimea.............................................................................273

IvicaKokotCriminal‐lawProtectionofComputerSystems,ProgramsandData.....................................................301

COMMENTARIESOFLEGISLATIONANDCASE‐LAW

IgorBoškovićEnforcementonMotorVehicles.............................................................................................................................329

REVIEWS

IvaLopižićRoundTableDiscussionontheImprovementofEducationforPublicAdministration:Problems,AssumptionsandProspects...........................................................................361

UVODNARIJEČ

Poštovanočitateljstvo,

Zagrebačka pravna revija završava treću kalendarsku godine svojeg postojanja, štopredstavljadostatnovrijemezapredstavljanječitateljimarezultataanalizedosadašnjegradauredništva i sadržaja časopisa.Od šestbrojeva časopisaprvi jeobjavljenu rujnu2012.godine,dvasuizišlatijekom2013.,atriu2014.godini.Cilj jeuredništvaodržatikontinuitetodtribrojaRevijegodišnje.UkupnojeuRevijiobjavljeno38radova,odčegašest izvornih znanstvenih radova, 17 preglednih znanstvenih radova, dva prethodnaznanstvenapriopćenja,dvastručnaradai11prikaza.Premarubrikamačasopisa,brojjedo sada objavljenih priloga sljedeći: 21 članak, šest komentara sudske i zakonodavnepraksete11prikaza.Odobjavljenih38radova36ih jepisanonahrvatskom,advanaengleskom jeziku. Navedeni podaci pokazuju da se Revija profilirala kao znanstveničasopis,ukojembrojznanstvenihradovadalekonadilazibrojstručnihradovaiprikaza.Iakose radio časopisuprimarnonamijenjenomstudentimaposlijediplomskogstudija,uredništvo jepostavilo i održalovisokekriterijeprihvaćanja i klasifikacije članaka.Toproizlaziizčinjenicevelikogbrojaznanstvenihradovauukupnombrojuradova,kaoiizbrojaodbijenihradova,kojičinigotovotrećinuukupnoprimljenihradova.Svakiprimljeniprilogosimprikazapodvrgnutjenajmanjedvostrukojanonimnojrecenziji.UpravilujejedanodrecenzenatasPravnogfakultetauZagrebu,adrugisdrugihpravnihfakultetailiizdrugihznanstvenihustanovauHrvatskoj ili inozemstvu.UredništvoRevijenastojiupostupakrecenzijeuključitiunajvećojmogućojmjeriinozemnerecenzente.Znatanbrojradova prolazi kroz dva kruga recenzija, često zbog opsežnih izmjena koje recenzentizahtijevaju. U drugom se krugu nastoje zadržati isti recenzenti, a ako to nijemoguće,odabiru se novi. Ovako strog postupak kategorizacije osigurava visoku kvalitetu istručnostčasopisa.

TemekojesuobrađeneudosadaobjavljenimradovimauRevijiobuhvaćajucjelokupnupravnu znanost, odnosno sve pravne grane. Radovi su ravnomjerno raspoređeni porazličitimpravnimpredmetima,štoznačidaječasopisprepoznattejeposlužiokaomedijza objavu studentima svih doktorskih i specijalističkih studija te znanstvenicima istručnjacima iz raznih pravnih grana i pravnih područja. Iako su kvalitetu i važnostčasopisa prepoznali i drugi znanstvenici i stručnjaci, znatnu većinu autoraRevije činepolazniciposlijediplomskogstudijapravnih fakulteta teukupnokrozsvihšestbrojevanjihovudioiznosivišeod65%.Timeječasopisostvariovažnusvrhusvognastanka,kojaje istaknuta i u njegovu podnaslovu ‐ Elektronički časopis poslijediplomskih studijaPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu.

Dakle,Zagrebačkapravnarevijakroztrigodinesvojegpostojanjaostvarilajeredovituipravovremenu objavu šest brojeva časopisa, objavljen je velik broj kvalitetnihznanstvenih radova iz svih pravnih grana, stvorena je mreža pouzdanih i kvalitetnihdomaćih i inozemnihrecenzenata,Revija jeposlužilakaočasopisukojem jevelikbroj

studenata poslijediplomskog studija dobio priliku za objavu znanstvenih radova,uredništvo kvalitetno, intenzivno i pravovremeno radi na pripremi pojedinih brojeva,osiguranajedvogodišnjafinancijskapotporaMinistarstvaznanostiRepublikeHrvatske,Revijasesmatrameđunarodnopriznatimčasopisomjerimameđunarodnouredništvoiinozemnerecenzentetejeupisanaujednuodbazapodatakaznanstvenihpublikacija.Sobzirom na navedeno, može se zaključiti da jeRevija ne samo opravdala razlog svogosnivanjanego jeprepoznatanahrvatskoj iregionalnojpravnojscenikaorelevantanidostupanmedijzaobjavuznanstvenihistručnihradova.ZanavedenapostignućaposebnosuzaslužniizvršniurednikZoranBurićitehničkiurednikdr.sc.MarkoJurić.

Uovombrojučasopisaobjavljenasučetiriznanstvenaradaijedanprikaz.PrvijevrstanradAntunaBilićakojisebaviproblematikompriznavanjapravneistranačkesposobnostiortaštva u hrvatskom pravu. Autor analizira mogućnosti da ortaštvo bude stranka uparničnimpostupcimapolazećisastajalištanjemačkogpravateupozoravanaprednostitakvarješenjadajućivrijedneprijedlogedelegeferenda.Zatimslijediiznimnozanimljiviaktualan rad Adama Šućura pisan na engleskom jeziku o pitanjima samoodređenja isecesijeusvjetlunedavnihdogađajanaKosovu,uAbhaziji,JužnojOsetijiinaKrimu.Radse temelji na praktičnoj aplikaciji dvaju nerijetko suprotstavljenih glavnihmeđunarodnopravnih načela: jamstva teritorijalne cjelovitosti države i prava narodaunutar njezinih granica na samoodređenje, koje u određenim slučajevimamože ići dostvaranjavlastitedržave.Posebnajevrijednostradakritičkaanalizarecentnihslučajevaodcjepljenjaizaspektanjihovautemeljenjaupozitivnommeđunarodnompravu.Trećiradokaznenopravnojzaštitiračunalnihsustava,programaipodatakanapisaojeIvicaKokot.Unjemusenasustavannačinanalizirajudomaćakaznenadjelaprotivtajnosti,cjelovitostii dostupnosti računalnih podataka i sustava te računalna kaznena djela iz aspektameđunarodnih instrumenata za borbu protiv kibernetičkog kriminala, kao što suKonvencija o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe i Direktiva o napadima nainformacijske sustaveEuropskeunije.U rubrici Sudska i zakonodavnapraksau ovombroju ponovno objavljujemo rad koji analizira domaći zakon. Riječ je o radu IgoraBoškovića koji se detaljno, argumentirano i sveobuhvatno bavi pitanjima ovrhe navozilimateiznosiidokazujetezudasumotornavozilapodobanipoželjanpredmetovrhe,alidagapostojećipravniokvirčinineučinovitim.Naposljetkudonosimoprikazokruglogstola„Unapređenjeobrazovanjazajavnuupravu:problemi,pretpostavkeiperspektive“autorice Ive Lopižić. Okrugli je stol održan 21. siječnja 2015. na Pravnom fakultetu uZagrebu u suorganizaciji Pravnog fakulteta, Studijskog centra za javnu upravu i javnefinancijeteInstitutazajavnuupravu.

NadamsedaječitateljstvopozitivnoocijenilonašdosadašnjiradtedaćesvojimvrijednimprilozimainadaljepodupiratiizdavanjeZagrebačkepravnerevije.

Glavnaurednica,

prof.dr.sc.ZlataĐurđević

PRIZNAVANJEPRAVNEISTRANAČKESPOSOBNOSTIORTAŠTVU

Izvorniznanstvenirad

UDK347.921.1347.72.031347.721.1

340.5

Primljeno:13.listopada2014.

AntunBilić*

Vanjsko je ortaštvo zajednica koja u pravnom prometu predstavlja više od pukog zbroja svojihčlanova.Uodnosimastrećimosobamanositeljpravnesposobnostimožebiti ilisamoortaštvo iliortacikojiseočitujukaočlanoviortaštva.Njemačkosepravonakondugihraspravaopredijelilozaopćupravnusposobnostortaštvapouzorunajavnotrgovačkodruštvo.Uhrvatskompravutakvoshvaćanjenijemogućezbogvažećihzakonskihodredaba.Postoje,međutim, situacijeukojimabipravnasposobnostortaštvaboljeodgovorilananekeproblemekojisepojavljujuupraksi.Pravnasposobnost ortaštva olakšala bi zahvat vjerovnika u zajedničku imovinu i pridonijela očuvanjukontinuiteta ako dođe do promjene članstva. To bi se moglo postići sudačkim priznavanjemstranačke sposobnosti za potrebe određene parnice temeljem čl. 77. st. 3. Zakona o parničnompostupku.Priznavanjestranačkesposobnostidovodidopriznavanjaograničenepravnesposobnostiu mjeri u kojoj je nužno za sudjelovanje u rezultatima parnice. Potrebe predvidljivosti iujednačavanjasudačkihkriterijamoglebipostupnodovestidosličnogrezultatakaoipriznavanjeopćepravnesposobnosti.

Ključneriječi:ortaštvo,zajedničkaimovina,pravnasposobnost,stranačkasposobnost,procesnalegitimacija,stvarnalegitimacija,jedinstvenosuparničarstvo

1. UVOD

Zakonoobveznimodnosima(dalje:ZOO)učl.637.st.2.definiraortaštvokaozajednicuosobaidobarabezpravneosobnosti.1Ortaštvojezajednicaosobazbogtogaštosevišeortakaugovoromobvezujeuložitiradiliimovinuradipostizanjazajedničkogcilja(čl.637.st. 1. ZOO‐a). To odgovara osnovnoj definiciji svakog društva kao privatnopravnogudruživanja osoba, osnovanog pravnim poslom radi ostvarenja točno određenogzajedničkog cilja.2 Slijedi da je ortaštvo „otvoreni razred“, u smislu da obuhvaća sva

*AntunBilić,dipl.iur.,znanstveninovaknaKatedrizatrgovačkopravoipravodruštavaPravnogfakultetaSveučilišta u Zagrebu. Ovaj je rad rezultat istraživanja provedenog za potrebe znanstvenoistraživačkogprojektaNovihrvatskipravnisustavPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu.1 Zakonoobveznimodnosima,NN 35/05,41/08,125/11.Tako iBarbić, J.,Društvaosoba,Organizator,Zagreb,2002,str.3.2Da je ortaštvo temeljni oblik društva, vidljivo je i iz toga što seodredbeZOO‐akoje uređujuortaštvoprimjenjuju podrednona javno trgovačko društvo (čl. 69. Zakonao trgovačkimdruštvima,NN 111/93,34/99,121/99,52/00,118/03,107/07,146/08,137/09,125/11,111/12,68/13;dalje:ZTD),komanditnodruštvo (čl. 132. u svezi s čl. 69. ZTD‐a), tajno društvo (čl. 149. st. 2. ZTD‐a), gospodarsko interesnoudruženje(čl.585.st.2usvezisčl.69.ZTD‐a)iudrugu(čl.3.Zakonaoudrugama,NN88/01,11/02).

238 ZPR3(3)2014;237‐273

društvakojanezadovoljavajupretpostavkenizakojidrugiposebnioblik.3Daseradiozajedniciosoba,vidljivojeiiztogaštosuortaciosobnosolidarnoodgovornizaobvezeortaštva(čl.648.st.4.ZOO‐a).

Pojamzajednicedobararazjašnjenjeodredbamaizkojihproizlazidajeimovinaortaštvazajedničkaimovinaortaka(čl.638.st.3.ZOO‐a),dapojediniortaknemožeraspolagatisvojimudjelomnistvarimaipravimaizzajedničkeimovinenitimožezahtijevatinjezinudiobu(čl.641.st.5.ZOO‐a)tedatražbineortaštvapripadajusvimortacimazajedno(čl.648. st. 1. ZOO‐a). Iz toga proizlazi da su stvari koje pripadaju ortaštvu u režimuzajedničkogvlasništvausmisluZakonaovlasništvu idrugimstvarnimpravima(dalje:ZV),štoznačidasuvlasničkiudjelineodređeniineprenosivitrećimosobama.4Budućidazajedničkaimovinaneobuhvaćasamovlasništvonegoširiskupimovinskih,ameđunjimaiobveznih,prava,uizostankuposebnihodredabaZVbiseanalogijomtrebaoprimjenjivatii na njih.5 Na taj se način dolazi do pojma „zajedničarstva“, kojim su pokriveni sviimovinskiodnosiizmeđuortaka.6

Za ovaj rad osobito je važna podjela ortaštava na unutarnja i vanjska. Za unutarnjaortaštva svojstveno jedaugovoroortaštvudjeluje isključivomeđu članovima,dok suprema trećim osobama nositelji prava i obveza samo jedan ili nekoliko njih, a ne sviortaci.7Imovinakojusteknupojediniortacimožepostatizajedničkomteknakonštojetajortakprenesenaostale ortakepravnimposlom raspolaganja.8Ovaj radneće sebavitiunutarnjimortaštvimajersenepostavljapitanjepravneistranačkesposobnostioblikaudruživanja, koji i ne sudjeluju u pravnom prometu. Kod vanjskih ortaštava, s drugestrane,sviortaciulazeuobvezneodnosestrećimosobamaiimovinastečenaposlovanjem

3Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.5,33.Takavodnosortaštvapremadrugimdruštvimaizričitojepropisančl.530.st.2.švicarskogObligationenrecht(AS27317).4Čl.57.st.1.ičl.58.st.1.Zakonaovlasništvuidrugimstvarnimpravima(NN91/96,68/98,137/99,22/00,73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12). Iako je neposredno nakonuvođenjaortaštvauZOOjošbilomišljenjadaseradiosuvlasništvu,danasjeuvodećojznanstvenojliteraturiuniverzalnoprihvaćenodaseradiozajedničkomvlasništvu(Barbić, J.,op.cit.ubilj.1,str.24;Barbić, J.,Ortaštvo kao oblik pravnog uređenja zajedničkog poduzetništva,Pravougospodarstvu 4, 2002, str. 28;Gorenc,V.,OrtaštvoostajezajedničkovlasništvoinakonnovogZakonaovlasništvu,Pravoiporezi1,1997,str. 6; slično i Klarić, P.; Vedriš,M.,Građanskopravo, Narodne novine, Zagreb, 2008, str. 571, koji, bezpozivanjanaZV,kažudaseradiozajedničkojimovini).5Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.24.6Usporedberadi,unjemačkomGrađanskomzakoniku(BürgerlichesGesetzbuch,dalje:BGB;BGBl.IS.42,2909;2003IS.738;BGBl.IS.3719)„zajedničarstvo“(derGesamthand)načelojekojemjepodvrgnutačitavaimovinaortaštva,bezposebnogizdvajanjazajedničkogvlasništva(v.Ulmer,P.;Schäfer,C.u:Habersack,M.(ur.),MünchenerKommentarzumBürgerlichenGesetzbuch–5.svezak,VerlagC.H.Beck,München,2013,§705.,para.289.idalje).Kaoiuhrvatskompravu,naglasakjenanemogućnostiindividualnograspolaganja.NekiautorizastupajudajederGesamthanduprvomreduzajednicaosoba,atekpotomzajednicaimovinekojapripadatojzajednici(Flume,W.,GesellschaftundGesamthand,ZHR1972,str.193).7Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.40.8ZahrvatskopravotakoBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.148,kojinavodidabiortakonoštosteknebiodužanprenijeti svimortacimau skladu sugovoromoortaštvu.Unjemačkomsepravuzbog toga smatradauunutarnjem ortaštvu načelno ne nastaje zajednička imovina.Moguće je,međutim, zamisliti da ortaci uunutarnjemortaštvuosnujuzajedničkuimovinuisključivoulozima(Ulmer,P.,Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.275.,280.;Habermeier,S.u: J.vonStaudingers,KommentarzumBürgerlichenGesetzbuchmitEinführungsgesetzundNebengesetzen,2.knjiga,SellierdeGruyter,2003,§705.,para.58.

Bilić:Priznavanjepravneistranačkesposobnostiortaštvu 239

ortaštvanatajnačinpostajeeoipsozajedničkomimovinom(čl.638.st.1.ZOO‐a).9PremaZOO‐utakvasuortaštvapravilo,jerakojevođenjeposlovapovjerenosamonekimaodortaka,onisesmatrajuopunomoćenicimaostalih,daklesklapajuugovoreiunjihovoime(čl.643.st.1.ZOO‐a).10

Jedno je od bitnih obilježja ortaštva da nema pravnu osobnost (čl. 637. st. 2. ZOO‐a).Nositeljipravaiobvezaisključivosuortacikojistupajuuobvezneodnose.To,međutim,neznačidavanjskoortaštvoneproizvodiizravneučinkeprematrećimosobama.Akosviortacidjelujuzajednički,onitadapredstavljajuvišeodzbrojasvojihčlanova.Usuprotnombipoložajtrećeosobebioistikaodasenalaziuobveznomodnosusviševjerovnikaivišedužnika,11 a zajednička imovina imala bi isključivo funkciju međusobnog osiguranjasamihortaka.Datonijebilanamjerazakonodavca,vidljivojevećizpostojanjačlanka648.ZOO‐a,kojiuređujespecifičnostitražbinaidugovanjavanjskogortaštva.

Cilj je ovoga rada razmotriti položaj ortaštva u odnosu prema trećima, uočiti glavneproblemeipredložitimogućarješenja.Napočetkućebitiizloženrazvojnjemačkogprava,u kojem je, bez izmjene zakonskih odredaba, vanjsko ortaštvo postupno steklo općupravnusposobnost(2.).TakavprikazmožebitivrloinstruktivanbudućidaZOOuređujeortaštvonanačinusporedivsrješenjimanjemačkogGrađanskogzakonika12(BürgerlichesGesetzbuch, dalje: BGB).13 Nakon toga bit će razmotreno trenutačno stanje hrvatskogprava, koje, iako ortaštvu odriče pravnu sposobnost, prava i obveze ortaka u njihovu

9 Ivanjskoortaštvomožebitibezzajedničke imovineako jeosobnogtipa, takodas trećimainesklapaugovorekojimamožestećiimovinu(Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.39).Upitnojebilivanjskoortaštvomoglostjecatiimovinuodtrećihosoba,adataimovinanepostanezajednička,odnosnojeliugovoromoortaštvumogućeodstupitiodrežimazajedničarstva.Uvjerljivjestavpremakojemubitobilomoguće(npr.takodaimovinastečenaposlovanjemvanjskogortaštvaulaziizravnourežimsuvlasništva)samoakonatopristanedužnikodkojegortaštvostječeimovinu(Ulmer,P.,Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§718.,para.11.,§705.,para.267.; Flume,op. cit. u bilj. 6, str. 184). U suprotnombi ortaštvo svojimunutarnjimdogovorom izravnoutjecalonadužnikoveobvezeiznjegovaodnosasortaštvom.Dužniku,naime,nijesvejednojesulitražbinekoje vjerovnici imaju prema njemu zajednička imovina, suvlasništvo ili individualna imovina nekog odvjerovnika(otomevišeupoglavlju3.1.).Tomunijeprotivančl.648.st.1.ZOO‐a,kojipropisujedatražbineortaštvapripadajusvimortacimazajednoakougovoromoortaštvunijeodređenodrugačije.Pretpostavkadadrugačijirežimmorabitiodređenugovoromoortaštvuneznačidasenetražiipristanakdužnika.Osimtoga,pristanakdužnikanebibiopotrebankadbi se radilouunosuvećpostojeće tražbinekaoulogauimovinuortaštva(čl.639.ZOO‐a).10Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.41,42.11Natomjetragubilaodredbačl.647.st.1.ZOO‐a,uvedenaZakonomoizmjenamaidopunamaZOO‐a(NN3/94),kojim jeortaštvoprviputuvedenouZOO.Spomenutaodredbapropisivala jedasena tražbine idugoveortaštva,akodrugačijenijeugovoreno,primjenjujuodredbeZOO‐aoobvezamasvišedužnikailivjerovnika.DonošenjemZOO‐a2005.navedenajeodredbanadomještenavažećimčl.648.ZOO‐a.Jošdokjetaodredbabilanasnazi,primijećenoje,međutim,daodopćegrežimaobvezasvišedužnikaiviševjerovnikapostojemnogeiznimke,kojeproizlazeiznaraviortaštvainačelazajedničarstva(Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.151idalje).12V.bilj.6.13Kaododatnirazlogzaštojenjemačkorješenjerelevantnozahrvatskopravomoglobisenavestidasehrvatskopravodruštavauvelikeoslanjananjemačkimodel(Barbić,J.,Pravodruštava,Općidio,Organizator,Zagreb, 2008, str. 100, 101). Tako su osobito društva osoba (u njemačkom pravu uređena sHandelsgesetzbuch,dalje:HGB,zadnjeizmjeneBGBl.IS.3746),nakojasepropisioortaštvuprimjenjujupodredno,oblikovanapouzorunanjemačkojavnotrgovačkodruštvo(dieoffeneHandelsgesellschaft,HGB,§105.‐160.),komanditnodruštvo(dieKomanditgesellschaft§161.‐177.a)HGB‐a)itajnodruštvo(diestilleGesellschaft§230.‐237.HGB‐a).

240 ZPR3(3)2014;237‐273

članskom svojstvu tretira drugačije nego njihova pojedinačna prava i obveze (3.).Naposljetku bit će izložena razvojna perspektiva ortaštva u hrvatskompravu, osobitokolikosudačkopriznavanjestranačkesposobnostizapotrebeodređeneparnice(čl.77.st.3.Zakonaoparničnompostupku,dalje:ZPP14)možepridonijetikonstruiranjunjegovepravnesposobnosti(4.).

2. PRAVNASPOSOBNOSTORTAŠTVAUNJEMAČKOMPRAVU

Unjemačkompravuugovoroortaštvudefiniranjekaougovorkojimseortacimeđusobnoobvezuju težiti ostvarenju zajedničkog cilja na način predviđen ugovorom, a osobitougovorenimulozima(§705.BGB‐a).Uloziiimovinastečenavođenjemposlovazajedničkasuimovinaortaka(§718.(1.)BGB‐a),aortaknemožeraspolagatinjezinimdijelomnitražiti njezinu podjelu (§ 719. (1.) BGB‐a). Ortak kojem je povjereno vođenje poslovazastupa ortake (§ 714. BGB‐a), a za dugove ortaštva ortaci odgovaraju solidarno.15 Sobziromnatodainjemačkopravokaotemeljortaštvapredviđazajedničkuimovinu16isolidarnuodgovornostortaka,iakosepravnasposobnostizrijekomneisključuje,moglobi se zaključiti da su ortaci jedini nositelji prava i obveza.17 I postupovne odredbenjemačkogGrađanskogprocesnogzakona(Zivilprozessordnung,dalje:ZPO)18sugerirajutakvo tumačenje određujući da je ovrha na imovini ortaštva moguća samo temeljempresude protiv svih ortaka (§ 736. ZPO‐a). To ujedno odgovara tradicionalnom, tzv.individualističkom shvaćanju ortaštva, koje je prevladavalo u znanosti veći dio

14Zakonoparničnompostupku,NN53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08,96/08123/08,57/11,25/13.15 Tako § 733. (1.) BGB‐a govori o „zajedničkim dugovima“ (gemeinschaftliche Schulden). Da se radi osolidarnojodgovornosti,v.npr.BGHod27.9.1999.,br.IIZR371/98,objavljenouNJW47,1999,str.3441‐3512;NZG22,1999,str.1077‐1132.16Ortaštvoaustrijskogprava,čijepravodruštavatakođersličihrvatskompravu,nijeutemeljenonanačeluzajedničarstva,negosuvlasništvanastvarima.Suvlasništvomanjepogađatrećeosobekaovjerovnikejermoguvaljanostećisuvlasničkeudjele,čakiakobitakvootuđenjepredstavljalopovreduobvezaortakaizinternog odnosa (austrijski Vrhovni sud, der Oberste Gerichtshof, dalje OGH, od 20. 4. 2006., br.5Ob297/05w; Krejci, H., Gesellschaftsrecht, Band I, Manz, Beč, 2005, str. 225; Kastner, W.; Doralt, P.;Nowotny,C.,GrundrißdesösterreichischenGesellschaftsrechts,Manz,Beč,1990,str.58;Jabornegg,P.,KeineAussonderungsrechtederMitgesellschaftereinerGesbRanMiteigentumsanteilendesGemeinschuldnersbeiEinbringungquoadsortem,JBL2000,str.241;Hofmann,T.,GesellschafterhaftunginderGesbR,LindeVerlag,Wien,2008,str.24;Kalss,S.,DasösterreichischeGesellschaftsrechtimSpiegelderEntwicklungdesdeutschenRechts, NZG, 2012, str. 162, 163; Oberhammer, P., Die Gesellschaft nach bürgerlichem Recht – eineGesamthandgesellschaft?,JBL,1997,str.635).Toznačidavanjskoortaštvonećeimatitolikoizraženeučinkeprematrećimosobamaskojimastupauugovorneodnose.Upravosečinjenicadanepostojizajedničarstvouzimakaoključniargumentzaštonaaustrijskopravonijeprimjenjivanjemačkasudskapraksaopravnojsposobnostiortaštva.Uaustrijskomsepravu, „izrazlogapraktičnosti“, smatradase ispunjenje tražbinaortaštvamožetražitisamozajednički,aliiondadasepojedinomvjerovničkompozicijommožeraspolagati(Oberhammer, P., op. cit. u ovoj bilj., str. 633‐635). Zbog toga razloga njemačko je uređenje ortaštvahrvatskompravubliženegoaustrijsko.17SchmidtK.,DieBGB‐Außengesellschaft:rechts‐undparteifähig,NJW,2001,str.996.18BGBl.IS.3202;2006IS.431;2007IS.1781;BGBl.IS.3786.


dvadesetogstoljeća,19doksenjemačkiVrhovnisud(derBundesgerichtshof,dalje:BGH)odbijaoopredijeliti.20

Iakojevećprijebilopokušajadasevanjskoortaštvopredstavikaopravnosposobno,21prekretnica se dogodila 29. 1. 2001. s odlukom BGH,22 kojom je ortaštvu priznatauniverzalnapravnasposobnost.Utomslučajutužitelj je,kaomjeničnogakceptanta,naisplatu tužio udruženje za izvođenje građevinskih radova,23 po svojoj pravnoj naraviortaštvo. Iako je drugostupanjski sud odbacio tužbu jer ortaštvo nema stranačkusposobnost, BGH je zaključio da vanjsko ortaštvo ima pravnu sposobnost u opsegu ukojemstječeprava iobvezesudjelovanjemupravnomprometu.Sobziromnatodasestranačka sposobnost izvodi iz pravne sposobnosti (§ 50. (1.) ZPO‐a),24 ortaštvo je istranački sposobno. Odgovornost ortaka za obveze ortaštva odgovarala bi akcesornojodgovornosti članova javnog trgovačkogdruštva, a ne više kaodotadodgovornosti za

19Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.994;Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.296.20Gummert,H.u:Gummert,H.;Weipert,L.(ur.),MünchenerHandbuchdesGesellschaftsrechts,Svezak1.,VerlagC.H.Beck,München,2009,§17.,para.6.;Peifer,K.N.,RechtsfähigkeitundRechtssubjektivitätderGesamthand–dieGbRalsOHG?,NZG,2001,str.296;Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.994.21OsobitouznanstvenomraduFlume,W.,op.cit.ubilj6,str.177,ukojemjeFlumerazviotzv.dieGruppen‐Lehre,pokojojbizajednicanositeljazajedničkeimovine(derGesamthand)bilanositeljpravaiobveza,tj.pravnosposobna.TemeljnaFlumeovatezabila jedazajednicapredstavlja iuosobnomiu imovinskomsmisluvišeodzbrojanjezinihčlanova(str.188). Jošu19.stoljećudosličnih jezaključakadošaoOttov.Gierke,anakonFlumeaotomesepočeloozbiljnoraspravljatiiuširojznanstvenojzajednici(Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.994,995;AltmeppenH.,VerfassungswidrigkeitderakzessorischenHaftunginderGbR?,NJW,2004,str.1564).BGHjepostupnopriznaosposobnostortaštvakaotakvadabudečlanomudrugimdruštvimaosobaikapitalatenjegovumjeničnuičekovnusposobnost(Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.300.,316.,317.;Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.993).Tosenazivaloograničenompravnomsposobnošćuortaštva(dieTeilrechtsfähigkeit).22BGHod29.1.2001.,broj:IIZR331/00,objavljenouBB2001,str.374‐379.Nakontepresudeprevladalojestajalištedajeortaštvoopćepravnosposobno,osimakosetomenesuprotstavljajunekenjegoveposebnekarakteristikekojegarazlikujuodjavnogtrgovačkogikomanditnogdruštva(Gummert,H.,op.cit.ubilj.20,§19.,para.21.,22.;sličnoiUlmer,P.,Diehöhstrichterlich„enträtselte“GesellschaftbürgerlichenRechts,ZIP,2001,str.588,589).23Njem.Arbeitsgemeinschaft(dalje:ARGE)sličikonzorcijuza izvođenjeradova,koji jetakođerposvojojnaraviortaštvo.UnjemačkomsepravuARGErazlikujeodkonzorcijapotomeštojekodARGEnaglasaknazajedničkojpovezanosti iodgovornostiortakaza radove,doksukodkonzorcijazadaci, a iodgovornostizmeđu ortaka, podijeljeni (Messerschmidt, B.; Thierau, T.; Bonn, Die Bau‐ARGE,Teil 2: Dach‐ARGE,KonsortiumundfaktischeBGB‐GesellschaftamBau,preuzetosmarburg.de/fb01/studium/zusatzqualifikation/privates_baurecht/vorlesungen/baurecht_materialien/ws0607_materialien/baurecht_messerschmidt/ws0607_baurecht_arge2 dana 4. 1. 2013.) Također, u ARGE‐u se formira zajednička imovina, dok ukonzorcijunajčešćene(LotzB.,DerKonsortialvertragdesAnlagebausimIn‐undAusland,ZfBR,1996,str.233,234).UšvicarskomsepravuARGEikonzorcijnerazlikuju(Lotz,B.,str.233),arazlikunebitrebalopravitiniuhrvatskompravujerjekonzorcijuznanstvenojliteraturi(v.Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.184idalje)dovoljnoširokopostavljendaobuhvaćaionoštojeunjemačkompravuARGE.24 Prema § 50. ZPO‐a stranačku sposobnost ima onaj tko ima i pravnu sposobnost. Takva se odredbanomotehničkirazlikujeodčl.77.st.1.ZPP‐a,kojinabrajadvijekategorijeonihkojisustranačkisposobni–fizičkeipravneosobe.

242 ZPR3(3)2014;237‐273

vlastitu obvezu.25 Odluka BGH označena je kao prekretnica u pravnom poimanjuortaštva26tejedanasopćeprihvaćenaupravnojteoriji27isudskojpraksi.28

Sobziromnatodaseradionaglomzaokretuičvrstomzauzimanjustavaojednomodnajvažnijih teorijskih pitanja u zadnjih nekoliko desetljeća,29 potrebno je razmotritiglavnerazlogekojisuBGHponukalinatakavpostupak.BGHjeprimijetiodakodvanjskogortaštvapostojiodređenaproturječnostiliunajmanjurukunesuglasnostizmeđurežimazajedničkeimovineisolidarneodgovornostiprematrećima.Pravilaozajedničkojimoviniznačedaortacinjomemoguraspolagatisamozajednički(§719.BGB‐a),štouključujeiraspolaganjeusvrhupodmirenjadugovaortaštvapremavjerovnicima.Sdrugestrane,ortaci odgovaraju solidarno (§ 427. BGB‐a), tako da vjerovnik može birati hoće lizahtijevatiispunjenjeobvezeodsvihilisamonekihortaka(§421.BGB‐a).30Akosezahtjevpostavi prema pojedinim ortacima, oni, lako moguće, neće moći ispuniti ugovorenučinidbu jer se njezin predmet nalazi u zajedničkoj imovini.31 U tom bi slučaju samoodgovaralizanaknaduštetesvojomosobnom,odvojenomimovinom,kojačestonećebitidostatnazanamirenjevjerovnika.Iakotemeljemsolidarneodgovornostimožetužitibilokojegodnjih,vjerovnikujezatoododlučujućevažnostidatužisveortakezajedno.Zbog

25Dotadjebilavladajućatzv.dieDoppelverpflichtungstheorie,premakojojseortaciobvezujuzajedničkomiprivatnom imovinom po dvije različite pravne osnove. Kao ortaci, zajedničkom se imovinom obvezujuzastupanjemovlaštenihortakakaoorganadruštva.Osobnomimovinomobvezujusezastupanjemortakana temeljuposebnepunomoći,kojakonkludentnoproizlazi izugovoraoortaštvu.Teodgovornostinisunužnoovisilejednaodrugoj,štoznačidajekrugprigovorabiodrugačijinegonakonštojeBGHutvrdiodaje odgovornost ortaka akcesorna odgovornosti ortaštva (Kindl, J., Abschied von derDoppelverpflichtungstheoriebeiderBGB‐Gesellschaft,WM2000,str.697idalje).Trebaprimijetitidavećtateorija odudara od tradicionalnog shvaćanja, prema kojem su samo pojedinačni ortaci nositelji prava iobveza.26Ulmer,P.,op.cit.ubilj.22,str.585.27Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.299.idalje;Gummert,H.,op.cit.ubilj.20,§17.,para.6.idalje;Schöne,T.u:Bamberger,H.G.;Roth,H.(ur.),Beck’scherOnline‐KommentarBGB,VerlagC.H.Beck,München,dana1.8.2012.,§705.,para.142.idalje;Lindacher,W.u:Rauscher,T.;Wax,P.;Wenzel,J.(ur.),MünchenerKommentarzurZivilprozessordnung,1.svezak,VerlagC.H.Beck,München,2013,§50.,para.24.idalje;Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.993idalje;Ulmer,P.,op.cit.ubilj.22,str.585idalje.IpakimaimišljenjadatakvoshvaćanjeortaštvaneprihvatljivoodudaraodnamjerazakonodavcatedabinavedenupresuduBGHtrebaloštorestriktivnijetumačitiuskladustradicionalnomteorijom(npr.Peifer,K.N.,op.cit.ubilj.20,str.296idalje),kaoidaseortaštvonemožeizjednačitisjavnimtrgovačkimdruštvomupogleduakcesorneodgovornostičlanova(Canaris,C.W.,DieÜbertragungdesRegelungsmodellsder§§125–130HGBaufdieGesellschaftbürgerlichenRechtsalsunzulässigeRechtsfortbildungcontralegem,ZGR,2004, str.69 idalje.)28UsvojojnovojpresudiuistompostupkuBGHsenadovezaonaprijašnjezaključke(BGHod18.2.2002.,odlukabr. IIZR331/00,objavljenauWM,2002, str.1207), ananjih sepozvao injemačkiUstavni sud(Bundesverfassungsgericht),našavšidaseortaštvo,kaopravnosposobnisubjekt,možepozivatinaustavnojamstvonepovredivostivlasništva(presudaod2.9.2002.,odlukabr.1BvR1103/02,objavljenauNJW,2002,str.3533).29Canaris,C.W.,op.cit.ubilj.27,str.70;Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.993.30BGHod29.1.2001.,v.bilj.22,toč.AI.2.a).31Pojedinibiortaciondasvakakomoglisolidarnonamiritivjerovnikovsekundarnizahtjevzanaknadomštete zbog neispunjenja ugovora. I tada može, međutim, biti upitno hoće li njihova odvojena imovinadostajatizanamirenjevjerovnikovazahtjeva.Uodvojenu imovinuortakaulazi,naravno injegovudiouimoviniortaštva.Međutim,budućidaonimovinomortaštvanemožesamostalnoraspolagati,njegovortačkiudiomoraobiseprvozaplijeniti,ugovoroortaštvuotkazatiipristupitiradnjamapotrebnimazaistupizortaštva.Dasetonikakonemožeusporeditisazahvatomuzajedničkuimovinu,v.poglavlje3.2.


togajeidotadvladajućateorijarazlikovalazajedničkuodgovornostsvihortakaodnjihovepojedinačneodgovornostizaistedugove.32

BGHjezaključiodapravnasposobnostortaštvanudipraktičnijiidosljednijimodelnegoštojetorazdvajanjedvijuvrstadugovaistihortaka.To,naravno,neznačidajepravnasposobnost nužna posljedica zajedničkog vlasništva te da bi se, analogno, bilo kojaimovinskamasaurežimuzajedničarstvamoglasmatratipravnosposobnom.33Zavanjskoje ortaštvo svojstveno upravo da kao društvo, zajednica osoba i imovine, sudjeluje upravnomprometu.Osobitouslučajevimaukojimaseortaštvopredstavljaprematrećimapodzajedničkimimenom,atakavjeionajokojemjeBGHodlučivao,nemožeseočekivatiod vjerovnika da ortaštvo tretira kao skupinu inače potpuno odvojenih solidarnihdužnika.

BGHjeustvrdiodasetradicionalnateorijasuočavasnepremostivimteškoćamaposebnonakonštodođedopromjenečlanstva.34Sobziromnatodasunositeljiprava iobvezaortaci, njezina dosljedna primjena značila bi da bi obvezni odnosi trebali biti iznovasklopljeni,odnosnopotvrđeni.35Ustuptražbina jošbisedaoobjasniti jerzanjeganijepotreban pristanak vjerovnika (§ 398. BGB‐a). Problem predstavljaju promjene nadužničkojstrani.Dotadasesmatralodanoviortacipristupajuvećpostojećemdugustarihortaka.36Nipristupanjedugunebise,međutim,smjelopretpostaviti,37negojezanjeganužanposebanugovorsvjerovnikom.38Nekisuautoriproblempokušalizaobićitakoštosu konstruirali da, prilikom promjene članstva, dugovi starog ortaka za jednu logičkusekunduprirastajuostalimortacimaizatimseodnjihprenosenanovogortaka.39BGHjetakvo„vezivanje“dugovazaimovinskiudiooznačiokaoneuvjerljivo.40Čakidasetakvorješenje prihvati, vezivanje dugova uz imovinskumasu i njihov zajednički prijenos nanovog člana već se sami po sebi konceptualno približavaju priznavanju pravnesposobnosti.

32Tu seuprvomredumislinadieDoppelverpflichtungstheorie, koja seobjašnjavaubilj. 25.Nasličnimpozicijamanalaziseihrvatskateorijaorazliciizmeđudugovazakojeseodgovarazajedničkomimovinomionihzakojeseodgovaraisključivoodvojenomimovinom(v.poglavlje3.2.).33Unjemačkompravu,osimortaštva,podrežimomzajedničarstvanalazeseinasljedničkazajednica(dieErbengemeinschaft)tebračnazajednicadobara(dieehelicheGütergemeinschaft).34Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.297.Da je tonajslabija točkatradicionalneteorije,priznajučakionikojisesnjomnačelnoslažu(Peifer,K.N.,op.cit.ubilj.20,str.299).35BGHod29.1.2001.,v.bilj.22,toč.AI.2.b).36Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.297.;v.iLange,O.,DieHaftungdesGesellschafterseinerGbRfürAltverbindlichkeiten,NZG,2002,str.402,bilj9.37Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.297.38Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.999;Lange,O.,op.cit.ubilj.36,str.402.39Zöllner,W.,FestschriftGernhuber,J.C.B.Mohr(PaulSiebeck),Tübingen,1993,str.575,navedenopremaPeifer,K.N.,op.cit.ubilj.20,str.299.PotrebnojenapomenutidaBGBvišenemaodredbukojabiodgovaralačl.102.ZOO‐a,tj.pristupudugapreuzimanjemnekeimovinskecjeline.Odgovarajućaodredbanalazilaseu§419.BGB‐a,alije1999.izbrisanazbogmnogihproblemakojejeuzrokovalauteorijiipraksi(otomevišev.ubilj.82,aotomedajebilospornomoželisetaodredbaprimijenitinapristupanjeduguortaštvav.Habermeier,S.,op.cit.ubilj.8,§718.,para.14.).40BGHod29.1.2001.,v.bilj.22,toč.AI.2.b);sličnoUlmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.297.,kojinavodipristupdugukaojedanodproblematradicionalneteorije.

244 ZPR3(3)2014;237‐273

Upitno je, nadalje, može li se ustupom tražbina i pristupanjem dugu prenijeti čitavaugovornapozicijadotadašnjihortaka.BGHnaglašavada jepromjenučlanstvaposebnoteško objasniti s obzirom na trajne obvezne odnose (die Dauerschuldverhältnisse), ukojimasenalaziortaštvo.41Trajniseobvezniodnosi,težeodonihčijijeciljjednokratan,bez ostatka mogu razložiti na pojedine tražbine i dugove, koje bi onda bilo mogućeustupiti,odnosnopristupiti im.Uteorijiseuglavnomsmatradaseukupnostugovornepozicije,osobitokodtrajnihugovornihodnosa,možeprenijetisamoprijenosomugovora,za koji bi svakako bio potreban pristanak ugovornog partnera ortaka.42 Priznavanjepravne sposobnosti ortaštvu razrješava taj problem utoliko što ugovornom stranomostajeuvijekjedanteistipravnisubjekt.

BGHkaoprimjerdapristupanjedugunijeustanjuosiguratipotrebankontinuitetnavodisvojuranijusudskupraksu.43Ugovorkojistrećomosobomsklopinekiodortaka,adanijebioopunomoćen(§714.BGB‐a)obvezivaobiostaleortakesamoakogaoninaknadnoodobre(§177.(1.)BGB‐a).Akodođedopromjeneučlanstvu,postavljasepitanjetkojeovlaštennanaknadnoodobrenje–onajtkojebioortakomuvrijemenastankaobvezeikoji idaljeodgovarasvojomodvojenom imovinom ilinoviortak,kojiodgovarasvojimudjelom u zajedničkoj imovini. Iako bi se moglo očekivati da ugovor odobrava (i)negdašnjiortakjerjeonutrenutkunjegovasklapanjabioneovlaštenozastupan,BGHjeveć zauzeo stav da je za odobrenje ovlašten ortak koji je član ortaštva u trenutkuodobrenja.

Treba istaknuti da se u njemačkom pravu, usprkos priznavanju pravne i stranačkesposobnosti,ortaštvonesmatrapravnomosobom.TojeizričitonaglašenourazmatranojpresudiBGHod29.1.2001.,44aprihvaćenojeiunajvećemdijeluznanstveneliterature.45Kaorazlikesenavodedasu,zarazlikuodortaštva,udruštvupravnojosobiudjelinačelnoslobodnoprenosivi, da društvopravna osobamože stjecati vlastiteudjele, da jemožeosnovatisamojedančlan,davrijedinačelovećinskogodlučivanjaidačlanstvouorganimanije vezano za članstvo u društvu.46 Te razlike ujedno predstavljaju i razlike izmeđudruštavaosobaidruštavakapitala.Unjemačkompravu,naime,niostaladruštvaosobanemaju pravnu osobnost, iako imaju zakonom priznatu pravnu sposobnost.47 To se

41BGHod29.1.2001.,v.bilj.22,toč.AI.2.b).42Bydlinski,MünchenerKommentarzumBürgerlichenGesetzbuch–2.svezak,VerlagC.H.Beck,München,2012,Vorbemerkungzur§414.,para.8.Zarazliku izmeđuprijenosacijeleugovornepozicije ipristupapojedinom dugu v. Bartels, K., Die vertragliche Schuldbeitritt im Gefüge gegenseitigerDauerschuldverhältinsse,MohrSiebeck,Tübingen,2003,str.21idalje.Zaraspravuuhrvatskompravuotomemoguliseipodkojimuvjetimapreobražajnapravaprenijeticesijomv.Markovinović,H.,Ugovorocesiji,Zagreb,2005,str.103idalje.43BGHod15.12.1980.,broj IIZR52/80,objavljenouNJW,1981, str.1213, spominje se iuUlmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.300.44Nasamompočetkuobrazloženjautoč.A.I.45Gummert,H.,op.cit.ubilj.20,§19.,para.5.;Ulmer,P.;Schäfer,C.;op.cit.ubilj.6.,§705.,para.307.‐309.;Ulmer,P.;op.cit.ubilj.22,str.588;Schmidt,K.,op.cit.ubilj.17,str.996.46Ulmer,P.;op.cit.ubilj.22,str.588.47Npr.javnotrgovačkodruštvo,§124.(1.)HGB‐a.


opravdava time što su u društvima kapitala članovi i društvo jasno odvojeni,48 dok udruštvimaosobačlanoviostajuuprvomplanu.49

UnjemačkomjepravuodvajanjepravnesposobnostiodpravneosobnostimogućejerBGBpoznaje posebnu kategoriju pravno sposobnog društva osoba (die rechtsfähigePersonengesellschaft),kojenijepravnaosobaikojese,doneklecirkularno,50definirakaodruštvoosobasposobnostjecatipravaiobveze(§14.(2.)BGB‐a).Takvoshvaćanjepravnesposobnosti usko se veže uz institut zajedničarstva (der Gesamthand) i predstavljaposebnost njemačkog prava, za razliku od romanskog pravnog kruga, koji pravnusposobnostizvodiizsvojstvafizičkeilipravneosobe.51Ipak,čakiautorikojipodržavajudualitetpravnesposobnostiipravneosobnostiunjemačkompravupriznajudatovrijedisamo„dokzakonodavacostanenadosadašnjemstajalištu“.52Osimtoga,sobziromnatodanjemačkiUstavrazlikujesamofizičkeipravneosobe,uustavnomsmisluiortaštvobibilopravnaosoba.53

3. ORTACIKAONOSITELJIPRAVAIOBVEZAUHRVATSKOMPRAVU

Zarazlikuodnjemačkogprava,hrvatskosezakonodavstvoizrijekomizjašnjavaokotogatkomožebitinositeljempravaiobvezauvanjskomortaštvu.Dabibilopravnosposobno,ortaštvo bimoralo biti fizička ili pravna osoba (čl. 17. st. 1. ZOO‐a), štomu je ex legeuskraćeno(čl.637.st.2.ZOO‐a).Budućidačl.77.st.1.ZPP‐astranačkusposobnostizvodiizfizičkeilipravneosobnosti,ortaštvonemaniiusstandiiniudicio.54Osimtoga,navedenarazlikovanja njemačkog prava između društava s pravnom osobnošću i društava bezpravne osobnosti u hrvatskom se pravu svode isključivo na razlike između društavakapitalaidruštavaosoba.Svatrgovačkadruštvaimajupravnuosobnostpatakoijavnotrgovačkodruštvo,komanditnodruštvotegospodarskointeresnoudruženje(čl.2.st.1.ZTD‐a).Nepostoji,prematome,oslonacizkojegbisemoglaizvestipravnasposobnostortaštvabezpriznavanjapravneosobnosti.

Nedvojbeno je da treće osobemogu stupiti u ugovorni odnos samo s ortacima. Ipak,postavljasepitanjenakojisenačinčinjenicadasviortacizajedničkinastupajuupravnomprometuodražavanaprava iobvezekojestječu?Drugimriječima,kolikosutaprava i

48Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.308.49Peifer,K.N.,op.cit.ubilj.20,str.297.50Ulmer,P.,op.cit.ubilj.22,str.589;Reuter,D.u:Säcker,F.J.(ur.),MünchenerKommentarzumBürgerlichenGesetzbuch,1.svezak,VerlagC.H.Beck,München,2012,1.knjiga,1.odjeljak,2.naslov:JuristischePersonen,para.10.51Reuter,D.,op.cit.ubilj.50,para.7.52Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.309.53TojeizričitoprepoznaonjemačkiUstavnisudusvojojodlucicit.ubilj.28.TakoiSchmidt,K.,op.cit.,ubilj.17,str.996,997.Kadortaštvonebibilopravnaosobauustavnomsmislu,tobiznačilodanemožeuopćebitinositeljemustavnihprava.54Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.21.

246 ZPR3(3)2014;237‐273

obveze drugačiji nego da su ih ortaci stekli iz obveza s više dužnika, odnosno viševjerovnika(čl.41.‐64.ZOO‐a)?

Uz to je usko vezano i pitanje je li sudjelovanje svih ortaka dovoljna pretpostavka zanastanakposebnogkrugaprava iobveza ili se traži još i subjektivnielement,da trećaosoba,kojasklapaugovorsortaštvom,znazaortačkosvojstvosvojihugovornihpartnera?PravilaZOO‐aoortaštvutrećuosobuspominjusamouzgred(čl.647.,648.ZOO‐a),adaseotomeneizjašnjavaju.Subjektivnaćepretpostavka,prematome,ovisitiotomekolikosuznačajneposljedicekojezatrećuosobuproizlazeizodnosasortaštvom.Toproizlaziizopćegnačelaobveznogprava,premakojemugovorne strane svojimočitovanjemvoljemoraju obuhvatiti sve bitne sastojke potrebne za nastanak određenih posljedica.55Napostavljenasepitanjamoženajboljeodgovoritiakoseodvojenorazmotripozicijaortakakaovjerovnikaiortakakaodužnika.

3.1. Ortacikaovjerovnici

Akosuortacivjerovnici,posljedicenačelazajedničarstvaznatnopogađajudužnika.Zbogtoga se one mogu opravdati samo ako su mu se ortaci predstavili da djeluju u tomsvojstvu.56Posljedicezajedničarstvanebibiletolikoizraženekadbiuzajedničkuimovinuulazio samo predmet činidbe prenesen na ortake dužnikovim poslom raspolaganja.Međutim,većisamaobvezaprijenosatražbinapripadaortacimazajednički(čl.648.st.1.ZOO‐a). To izravno utječe na položaj druge ugovorne strane. Kada se ne bi radilo oortaštvu,bilabivaljanaraspolaganjapojedinogvjerovnikakojimaonsdužnikomugovaraotpustduga,obnovuilinagodbu.57Slično,dužnikbimogaoprebitidiotražbinekojiotpadana nekog od vjerovnika s tražbinom koju ima prema njemu iz njihova individualnogodnosa.Akosu,međutim,vjerovniciortaci,tražbinommoguraspolagatisamozajednički(čl.641. st.5., čl.648. st.5.ZOO‐a).Dužnikse,pri tome,nemožeoslonitinapravilaostjecanju od neovlaštenika u dobroj vjeri, kao što se to često događa kad postoji

55Akobipostojanjevanjskogortaštvaimaloznatneposljedicezanjegovaugovornogpartnera,izostanakobavještavanjaoortačkomstatusuznačiobidateposljedicenisuninastale.Nebibilariječoništetnosti,jerseneradioprotivnostiUstavuRH,prisilnimpropisimailimoraludruštva(čl.322.ZOO‐a).Nebibilariječniopobojnostizbogzablude,jerseneradiotomedasesklapaugovorintuitupersonae,sosobomodređenihsvojstava(čl.280.ZOO‐a).Svakaosoba,neovisnoosvojemortačkomsvojstvu,možedjelovatii izvantogsvojstva iakosvojeortačkosvojstvoneočituje,sklopljen jeugovorbezposljedicasvojstvenihvanjskomortaštvu, jer za njih nedostaje bitan sastojak. Drugim riječima, radit će se o „običnom“ ugovoru s višedužnikailiviševjerovnika,aneougovorusortaštvomkojijepobojanzbogzablude.56Usporedberadi,takvorješenjevrijediunjemačkompravu,v.Habermeier,S.,op.cit.ubilj.8,§718.,para.6.,štosepodjednakoodnosiinarazdobljeprijenegoštojevanjskomortaštvupriznatapravnasposobnost.Takođeriuaustrijskompravuvanjskodruštvopostojisamokadupravnomprometunastupakaodruštvo(Kastner,W.;Doralt,P.;Nowotny,C.,op.cit.ubilj.16,str.37).57Uslučajudjeljivihobvezasvakiodviševjerovnikamogaobiotpustitidugudijeluukojemseodnosinanjega,štoproizlaziiztogaštosetražbinameđunjimadijelinadijelovekojiimajusamostalnusudbinu(čl.41.st.3.ZOO‐a).Uslučajunedjeljiveobvezesviševjerovnika(čl.64.st.2.ZOO‐a)pojedinivjerovniknebimogaosmanjitidužnikovučinidbuuodnosunaostalevjerovnike,alibimogao(npr.uslučajuotpustaduga)raspolagati svojimvjerovničkim statusom.Ako se tražbinanalazi u zajedničkoj imoviniortaka, pojediniortaknemožeraspolagatinisvojimstatusomimateljatakvetražbinejerjenjegovdiouzajedničkojimovinineodređen.


diskrepancijaizmeđuonognaštosusestraneobvezaleistvarnopravnogovlaštenjanaraspolaganje,npr. kadse jedna stranaobvežeprenijetivlasništvona stvarikoja jojnepripada.58Pravilaopovjerenjuuprometupogledustjecanjastvarinemoguseprimijenitinajednaknačinnastjecanjetražbina.59Osimtoga,tuseneradioderivativnomstjecanjutražbineoddrugogvjerovnika,negoomogućnostiraspolaganjatražbinomizmeđuosobameđukojimajetražbinanastala.Dužniknijemogaoizrazitisvojpristanaknazajedničkoraspolaganje ako nije bio svjestan odnosa među vjerovnicima. Nadomještatikonstitutivnostdužnikovaznanjazaštitomnjegovedobrevjereprotivilobiserelativnostiobveznihodnosa.60

Valja primijetiti da je zajedničko raspolaganje kao temeljno načelo zajedničarstvaodredbamaZOO‐abitnooslabljenoupogleduispunjenjatražbine.Budućidazajedničkaimovina,osimulozima,nastajeposlovanjemvanjskogortaštva(čl.638.st.1.ZOO‐a)idase svi ortaci nalaze u obveznom odnosu, moglo bi se očekivati da je dužnik obvezanispunitisvimortacimazajednički.Čl.648.st.3.ZOO‐a,međutim,određujeda,prijenegoštosviilinekiortacizahtijevajuispunjenje,dužnikmožeispunitiobvezuortakukojegsamizabere.61Akodužnikispunisamojednomeortakuiličaksvima,alipodijelovima,nećenastati zajednička imovina,62 nego će ortaci iz svojeg unutarnjeg odnosa imati zahtjevpremaortacimakojisuprimiliispunjenjedastečenoprenesuuzajedničkuimovinu.

Takvoserješenjenemožesvestininaopćazakonskapravilaoodnosimasviševjerovnika,jerukoristdužnikajošradikalnijeoslabljujeobvezuskupnogispunjenja.Uslučajudjeljiveobvezesviševjerovnika,dužniknebimogaoispunitikomehoće,negosvakomvjerovnikuuvisininjegovadijela(čl.41.st.1.ZOO‐a).Kadbiseradiloonedjeljivojobvezi,dužnikbisenačelnomogaoosloboditiispunjenjemsamosvimvjerovnicimazajedno(čl.64.st.2.

58Čl.118.ZV‐a,kojigovoriostjecanjuodnevlasnika,odnosnočl.61.st.2.ZV‐akojigovoriostjecanjutrećihosobastvarikojesuuzajedničkomvlasništvu.59Markovinović,H.,op.cit.ubilj.42,str.36‐39.60Moglobisečinitidasunavedenizaključciprotivničl.648.st.6.ZOO‐a,premakojemuseprigovordatražbinapripadaimoviniortaštvanemožeistaknutipremadužnikukojitonijeznaonitimujemoralobitipoznato.Taodredbazvučikaodausvajanačelopovjerenjauprometuslučajevimakadtrećaosobanijemoralaznatidaulaziuobvezniodnossortaštvom.Akobisetakoprotumačila,tobimoglodovestidoočitonepravičnihposljedica.Primjerice, dužnik sklopiugovor s više vjerovnika, apremanekimaodnjih imavlastite tražbine iz ranijih ugovora. Iako je dužnik računao s mogućnošću prijeboja, prijeboj bi postaonemogućnakonštogavjerovniciobavijestedasenalazeuodnosuortaštva.Odtogtrenutkadužniksenemožepozivatinatodanijeznaodatražbinapripadaimoviniortaštva.Tajprimjerjasnopokazujezaštosenačelopovjerenjauprometnemoženadomjestitiznanjemobitnimsastojcimaobveznihodnosa.Čl.648.st.6. ZOO‐a zato treba protumačiti kao u njemačkompravu, da se odnosi samo na slučajeve derivativnogstjecanja, tj. kad je ortaštvo tražbinu protiv dužnika steklo cesijom (Schäfer, C., u: Habersack,M. (ur.),MünchenerKommentarzumBürgerlichenGesetzbuch,5.svezak,VerlagC.H.Beck,München,2013,§720.,para.2.).Utomseslučajurelativnostobveznogodnosaštiticesijskimpravilimaozaštitidužnika(otomev.Markovinović,H.,op.cit.ubilj.42,str.187idalje).Tadadužnikuodređeneokolnostiuistinunisumoralebitipoznatejerseodnosenanovogvjerovnika,skojimobvezniodnosoriginalnonijeninastao.61Topravilopodsjećanaodredbuosolidarnostivjerovnika(čl.55.st.2.ZOO‐a).62TakvozaključivanjezanjemačkopravouSchäfer,C.,op.cit.ubilj.60,§718.para.18.Nemanikakvarazlogadaononebivrijediloizahrvatskopravo,budućidaiunjemačkomiuhrvatskompravuzajedničkaimovinanastajenajednaknačin,ulozimaiposlovanjemvanjskogortaštva.V.ibilj.8i9.

248 ZPR3(3)2014;237‐273

ZOO‐a).63Odredbačl.648.st.3.ZOO‐azbogtogasenemožeiskoristitikaoargumentuprilogtomedadužnikutrenutkusklapanjaugovoranijemoraoznatidaulaziuobvezniodnos s ortacima. Upravo suprotno, ta odredba dužniku pruža beneficij u odnosu naobvezesviševjerovnikabašzatoštojesklopiougovorsortaštvom.64

Nakonštotozatražinekiodortaka,dužnikmožeispunitisamosvimortacimazajedno(čl.648. st. 2. i 3. ZOO‐a).65 To je izravna posljedica načela zajedničarstva.66 Treba ipakprimijetitidabiseonamoglakonstruiratiiizopćihodredabaodužnikovuispunjenju.Čl.164. st. 1. ZOO‐a propisuje da dužnikmora ispuniti obvezu,među ostalim, osobi kojuodredivjerovnik.Vjerovnikovirazlozipritomenisubitninitimorajubitipoznatidužniku.Razlikajeipakutomeštoćeuslučajuortaštvadužnikznatidaortacimazahtjevpripadaisključivozajednički.Budućidajeindividualnoispunjenje,prijenegoštoganekiodortakapozove, dužnikov privilegij, a ne i dužnost, treba uzeti da bi dužnik mogao odbitiispunjenje akobi ganeki odortaka tražio ispunjenje isključivo za sebe, bezposebnogovlaštenjaostalihortaka.

Usprkosznačajnomfavoriziranjudužnikaupogleduispunjenja,možesezaključitidajene samo stupanje svih ortaka u obvezni odnos nego i znanje dužnika o tom njihovusvojstvu konstitutivno za nastanak vanjskog ortaštva. Samo će u tom slučaju načelazajedničarstvaprematrećimosobamaimatiprednostpredpravilimaoobvezamasvišedužnikaiviševjerovnika.67

63Čl.64.st.2.ZOO‐a,istina,negovoriodužnikovusamoinicijativnomispunjenju,negosamoovjerovničkomzahtijevanjuzajedničkogispunjenja.Tose,međutim,morashvatitiiuobrnutomsmjeru,dasedužnikmožeosloboditisamoispunjenjemsvima(tosugeriraiGorenc,V.(ur.),KomentarZakonaoobveznimodnosima,RRiF, Zagreb, 2005, str. 104 te Blagojević, B. T.; Krulj, V., Komentar zakona o obligacionim odnosima,Savremenaadministracija,Beograd,1983,kojinapominjudabidužniktrebaopredmetčinidbepoložitinasudakosevjerovnicinemogudogovoritioprimanjuispunjenja).Usuprotnombise,bezikakvaopravdanja,narušiliopravdani interesivjerovnikazajedničkiprimitičinidbu.U tomsmislu jasnija jeodredba§432.BGB‐a,kojaizričitoodređujeda,uslučajunedjeljivihobveza,dužnikmožeispuniti,kaoivjerovnicitražiti,samozajedničkoispunjenje.64Možesepretpostavitidasezakonodavacodlučiozapogodovanjedužnika jerćepremaortakukoji jeprimio ispunjenje ostali ortaci ionako imati zahtjev iz svojeg unutarnjeg odnosa da stečeno prenese uzajedničkuimovinu.Opravdanosttakvapogodovanjadužnikuupitnajejerjeonsvjesnosklopiougovorsortaštvom pa nema razloga rizik prijenosa u zajedničku imovinu s njega prebacivati na ostale ortake.Zakonodavac je pri tome i nekonzistentan jer tretira prijeboj drugačije od ispunjenja, iako su obojeusporedivinačiniprestankaobveze.Dužnikposvomizborumožeispunitisamojednomvjerovniku(čl.648.st.3.ZOO‐a),alinebimogaostavitiuprijebojtražbinukojuimaisključivopremanjemu(čl.648.st.5ZOO‐a).65Iznimkaodtogapostojalabisamoakobiortakodsvihortakabioovlaštensamprimitiispunjenje(čl.648.st.2.ZOO‐a).Možesepostavitipitanjepravnenaravitogovlaštenja.Ovlaštenjesemožesastojatiupunomoćiiutomslučajuortakkojitražiispunjenjedjelujeuimesvihortaka.Toovlaštenjemožetakođerpredstavljatijednostavnooslobođenjedužnikaortaštvaodobvezenazajedničkoispunjenje(uskladusčl.164.ZOO‐a).Utombislučajuortakkojiprimaispunjenjedjelovaosamousvojeime,astečenobibioobvezanprenijetiuzajedničkuimovinuortaštva.Akobipaktoovlaštenjeznačilodaortakmožezadržatiprimljeno,radilobiseougovoruodarovanjuizmeđuvanjskogortaštvaijednogodnjegovihortaka(čl.479.ZOO‐a,čl.647.st.2.ZOO‐a).66TakoiBarbić,J.,Imovinaudruštvimabezpravneosobnosti,LiberamicorumNikolaGavella,Zagreb,2007,str.84.67OtomeBarbić,J.,op.cit.ubilj.66,str.84,Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.21.


3.2. Ortacikaodužnici

Akosvjerovnikomnijedrugačijeugovoreno,ortacisusolidarnidužnici(čl.648.st.4.ZOO‐a),štoznačidasvakiodnjihmože,anazahtjevimora,ucijelostiispunitidug.Toznačidane postoji zajedničarstvo na dugu na način na koji postoji na tražbini. U režimuzajedničarstva može se nalaziti samo imovina, aktiva, a ne i dugovi. Vjerovniku ipaknipoštonijesvejednonalaziliseuobveznomodnosusortacimaili„običnim“solidarnimdužnicima.Akovjerovnikishodipresuduprotivsamojednogilinekolicineortaka,nećesemoći namiriti izravno iz zajedničke imovine ortaštva. Ortaci koji nisu obuhvaćenipresudommoći će istaknuti izlučni prigovor treće osobe koja ima određeno pravo napredmetuovrhedajeovrhanedopuštena(čl.59.Ovršnogzakona,dalje:OZ68).Uslučajudajeznatandioimovineortakaunesenuzajedničkuimovinu,lakojemogućedanjihoveodvojeneimovinenećebitidovoljnovelikedavjerovniknamirisvojutražbinu.

Važnost izravnog zahvata u zajedničku imovinu ne umanjuje u čl. 652. st. 5. ZOO‐apredviđena mogućnost da vjerovnik nekog od ortaka zaplijeni njegov udio, otkažeortaštvoinamiriseizortakovapravanapovratstvarikojesudanesamonaupotrebu(quad usum) te iz ortakova prava na otpremninu.69 Ortakova tražbina s naslovaotpremninesvodisenasudjelovanjeuukupnojdobitiigubitkunadanprestankanjegovačlanstva(čl.654.st.5.ZOO‐a).70Vjerovnikće,prematome,moćizahvatitiimovinusamoakojeaktivaortaštvavećaodpasive,itouonomdijelukojinatogortakaotpada.Togastavlja u znatno nepovoljniji položaj nego da se, temeljem ovršne isprave protiv svihortaka,namiriizčistogiznosazajedničkeimovine,neovisnoodugovima.71

Pljenidba otpremnine primjeren je način namirenja za vjerovnike pojedinih ortaka izobveznih odnosa u kojima ne sudjeluje vanjsko ortaštvo, odnosno ostali ortaci. Ti suvjerovniciušliuodnossamosjednimodortakapanebinibiloopravdanodazahvatevišenegoštobi tomogaoortakčiji seudioplijeni. Sdrugestrane, tajputnijeninajmanjeprikladan za vjerovnike vanjskog ortaštva jer je zajednička imovina nastala upravozajedničkimsudjelovanjemupravnomprometu,međuostalimitemeljemistogobveznogodnosa iz kojeg je nastala vjerovnikova tražbina. Tako bi npr. vjerovnik koji postavizahtjevzavraćanjemzajmasamoprotivnekihortakakaosolidarnihdužnikamogaoostatibeztogiznosa,jeronulaziuzajedničkuimovinupase,prijeeventualnepljenidbeudjelaiisplateotpremnine,„obračunava“,saldira,sukupnimdugovimaortaštva.

68Ovršnizakon,NN112/12,25/13.TakoiBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.154,155.69Višev.Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.124idalje,str.140.70TakoiBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.126.71Tojeujednojednaodnajvažnijihrazlikaizmeđurežimazajedničarstvauortaštvukakvopoznajuhrvatskoi njemačko pravo i režima suvlasništva, koje usvaja austrijsko pravo (v. bilj. 16). U njemačkom pravuvjerovniktakođermožeplijenitisamoudioortakaudobitiortaštva(§725.BGB‐a,takoSchäfer,C.,op.cit.ubilj.60,§725.para.24.).UaustrijskomOpćemgrađanskomzakoniku(AllgemeinesbürgerlichesGesetzbuch,zadnjeizmjeneBGBl.INr.179/2013;dalje:ABGB),sdrugestrane,nemaposebneodredbeovjerovničkojpljenidbiortačkogudjela.Budućidaseortačkimsuvlasničkimudjelommožeraspolagati,makariprotivnougovoruoortaštvu,nema razlogadasevjerovnik, kao treći,nenamiri iz čistevrijednosti imovinekojaotpadanapojedinogortaka(Hofmann,T.,opcit.ubilj.16,str.31;Krejci,H.,op.cit.,ubilj.16,str.228).

250 ZPR3(3)2014;237‐273

Odgovornostzajedničkomimovinomsamoakosezahtjevpostavipremasvimortacimajoš je jedanargumentupriloggore iznesenomstajalištuda trećaosobamoraznatidastupa u obvezni odnos s vanjskim ortaštvom. Postavljajući zahtjev za ispunjenjem,vjerovnik se očituje želi li se namiriti iz zajedničke imovine ili iz odvojenih imovinapojedinihortaka.Toserazlikujeodsituacijekadvjerovniknasuprotnojstraniimaobičnesolidarne dužnike, koji odgovaraju pukim zbrojem svojih odvojenih imovina. Kodsolidarnosti dužnika nema kvalitativne razlike zahtijeva li se ispunjenje od jednog,nekolicineilisvihdužnika.72

Razlikovanjezahtjevakojisuusmjereninazajedničkuimovinuodonihkojimasemožezahvatitisamoodvojenaimovinaortakauinteresujesvihugovornihstrana.Zbogtogatrebauzetiuobzirdaćekatkadhtjetinjimarazličitoraspolagati.Akovjerovnikugovoriodređenuiznimkuilioslobođenjeododgovornostisamospojedinimortakom,opravdanojepretpostavitidasuimalinaumuisključivonjihovindividualniodnostedasuortakahtjeliosloboditisamoododgovornostinjegovomodvojenomimovinom.73Taiznimkailioslobođenjenevrijedeuodnosusvanjskimortaštvompaihnemožeistaknutinitajortakakojevjerovnikovzahtjevusmjerennanamirenjeisključivoizzajedničkeimovine.Zatosesmatradavjerovnikmožeisključititzv.subjektivneprigovorepostavljanjemzahtjevaprema svim ortacima te naglašavanjem da traži ispunjenje od ortaštva, odnosno izzajedničkeimovine.74Ortakbitadamogaokoristitisamoobjektivneprigovore,kaoštosuprigovordaobvezanijenastala,danijedospjela,dajevećispunjenailidajeprestalananekioddrugihzakonompropisanihnačina,dajevjerovnikuzakašnjenju(čl.49.ZOO‐a),dajedugotpuštenpremasvimortacima(čl.45.ZOO‐a)ilidaobnovadugadjelujepremasvimortacima(čl.46.ZOO‐a).75Budućidaortakunijebilodopuštenoisticatiokolnostiiznjegovaindividualnogodnosasvjerovnikom,nivjerovniknećemoćiprovestiovrhunanjegovojodvojenojimovini.

Subjektivneprigovoreortakbimogaosuspjehomkoristitiakovjerovnikpostavizahtjevprotivnjega,nekolicineiličaksvihortaka,alibeznaznačivanjadazahtijevaispunjenjeizzajedničkeimovine.Utomslučajuortakuuvijekprijetiopasnostdasevjerovniknamiri(i)iznjegoveosobne,odvojeneimovine.76Subjektivnisuprigovoriortaka,primjerice,da

72Postavljanjezahtjevaprotivsvihortakačinikvalitativnu,anesamokvantitativnurazlikujeromogućujeizravanzahvatuizdvojenuimovinskumasu.Primjeraradi,akopostoječetiri„obična“solidarnadužnikaspribližno jednakim imovinama, vjerovnik postavljanjem zahtjeva protiv svakog sljedećeg povećavaproporcionalnoimovinukojumožezahvatitiza1/4.Sdrugestrane,kodčetirisolidarnoodgovornaortakas približno jednakim imovinama, od kojih svaki s polovicom imovine sudjeluje u zajedničkoj imovini,postavljanjem zahtjeva protiv prva tri dužnika vjerovnikmože izravno (bez pljenidbe udjela) zahvatitimaksimalno 3/8 imovine, dok obuhvaćanje posljednjeg ortaka tužbenim zahtjevom donosi povećanjeraspoložive imovine za 5/8. Iz ekonomske perspektive granična dobit (u smislu sigurnosti namirenja)zahvaćanjaposljednjegortakadalekojeiznadproporcionalna.73Radise,naravno,ooborivojpresumpciji.Budućidajetražbinadiovjerovnikoveimovine,nemanikakvarazloga zaštoonnebimogaougovoritidapojedini ortak spomenutuosobitost ili oslobođenjenemožekoristitiiakojezahtjevusmjerenpremavanjskomortaštvu.Mogućeje,dapače,kaougovorukoristtrećegaspojedinimortakomugovoritidasesviortacimogukoristitinavedenimosobitostimaioslobođenjima.74Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.154.75Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.156‐158.76Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.155.


je obveza nastala nakon što je on prestao biti ortakom, da je s vjerovnikomugovorionamirenjetražbineisključivoizzajedničkeimovine,dajesvjerovnikomugovoriodaćenamirenjetražbineizodvojeneimovineortakauslijedititekakonamirenjeizzajedničkeimovineneuspije,da jesvjerovnikomugovoriodaćeprvotražitinamirenjeodnekogdrugogortaka,daprebijasvojetražbineizranijegodnosasvjerovnikomsvjerovnikovomtražbinom77(čl.44.st.2.ZOO‐a),damujevjerovnikotpustiodugsindividualnimučinkom(čl.45.st.2.ZOO‐a),dajesvjerovnikomobnovuograničiosamonadioobvezakojinanjegaotpada(čl.46.st.2.ZOO‐a),dajesvjerovnikomsklopionagodbukojuostaliortacinisuprihvatili(čl.47.ZOO‐a),dajetražbinazastarjela(čl.51.ZOO‐a),dananjeganemaučinakzakašnjenjedrugogortaka(čl.50.ZOO‐a),dananjeganemaučinakpriznanjedugadrugog ortaka (čl. 50. ZOO‐a).78 Podrazumijeva se da bi pojedini ortaci protiv kojih jepostavljenzahtjevmoglikoristitiiobjektivneprigovorejerseoniodnosenasamunaravtražbine,neovisnoosubjektivnimsvojstvimadužnika.

Razlikovanjezahtjevausmjerenihpremazajedničkojiodvojenojimoviniosobitojenužnoakoseuzmeuobzirpraktičnapotrebaprimanjanovihčlanovauortaštvo,uzočuvanjenjegova identiteta prema trećimosobama. Kad to ne bi bilomoguće, bile bi ugroženetržišne pozicije mnogih vanjskih ortaštava koja imaju određeni krug stalnih klijenata(ortaštva koja vode poduzeće, npr. zajedničko obavljanje obrta). Iako bez izričitogzakonskoguporišta,uhrvatskojsudskojpraksiipravnojznanostizbogtogajenespornodanoviortacimogustupitiuortaštvopristupomiliprijenosomudjela.79

Za kontinuitet vanjskog ortaštva ključno je da se zahtjev koji smjera na namirenje izzajedničkeimovinemožepostavitiipremanovomortaku.Usuprotnom,vjerovniksevišenebimogaoizravnonamiritiizzajedničkeimovinejerbitakvaovrhabilanedopuštena(čl.59.OZ‐a).Danijedošlodopromjeneortaka,jošbisemoglouzetidajevjerovniksam„kriv“ što zahtjevomnije obuhvatio sve ortake. Ovako bi se vjerovnik našao u znatnološijempoložaju,adanatonijemogaonikakoutjecati.Natajbisenačinjednaodfunkcijazajedničke imovine80 kao osiguranja vjerovnika vanjskog ortaštva pretvorila u svoju

77Neidajeprijebojvećizvršen,štobibioobjektivniprigovordajeobvezaprestala,kojimogukoristitiidrugiortaci(čl.44.st.1.ZOO‐a).78Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.158‐161.79Zasudskupraksuv.VSRHRev1783/2010‐2od22.5.2012.,preuzetoswww.iusinfo.hrdana1.8.2014.,koji prihvaćanavodenižestupanjskih sudovada je došlodopromjeneortakau zajedničkomobavljanjuobrtauoblikuortaštva(sadašnjičl.33.Zakonaoobrtu,NN134/13).Zapravnuznanostv.BarbićJ.,op.cit.ubilj.1,str.50‐54.;Markovinović,H.,op.cit.ubilj.42,str.113.Istogsustajalištainjemačkoiaustrijskopravo.80Zajedničkaimovinaslužiosiguranjuvjerovnikajeronemogućujeraspolaganjepojedinihortaka,adazato nisu opunomoćeni. Kad bi ugovorom o ortaštvu bilo ugovoreno da ne nastaje zajednička imovina,vjerovnikbizatoznaojer,akojeujednoidužnikortaštva,natobimoraopristati(v.bilj.9,kaoipoglavlje3.1.).Nastanakzajedničkeimovine,naravno,nepružanikavusigurnostdaćetazajedničkaimovinaidaljepostojati. Dužnik ne može spriječiti ustup tražbina, ali ga štite cesijska pravila na način da zadržavaprigovorekojebiimaopremaortacima(čl.84.ZOO‐a).Zaštitnafunkcijazajedničkeimovinevidljivajeiiztoga što se u fazi likvidacije iz zajedničke imovine najprije podmiruju dugovanja ortaštva, a ako sunedospjelailisporna,uzajedničkojseimoviniostavljaonolikokolikojepotrebnozanjihovopodmirenje(čl.658.st.1.ZOO‐a).Iakosuteodredbedispozitivne(Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.182;VSRHRev‐x181/09‐2od 3. 6. 2009., preuzeto s pretraživača sudske prakse VSRH, http://sudskapraksa.vs

252 ZPR3(3)2014;237‐273

suprotnost.Vjerovnikbisečakmogaonaćiulošijempoložajunegodajeuugovornomodnosusasamojednimortakomizunutarnjegortaštva.81

Upitnoje,međutim,pokojojbipravnojosnovinoviortakbioodgovoranzaobvezenastaleprijenegošto jeonstupiouortaštvo,sobziromnatodanikadnijestupioukontaktsvjerovnikom.82 Treba početi od već spomenutog razlikovanja zahtjeva kojim se moženamiriti samo iz zajedničke imovine i zahtjeva kojim se može namiriti i iz odvojeneimovine ortaka. U skladu s dispozitivnošću obveznih odnosa, vjerovnik i ortaci mogusvojimugovoromtezahtjeverazličitooblikovati.Akotoodgovaranjihovimzajedničkiminteresima, katkad se takvo različito oblikovanje može i presumirati. Kao što jeobjašnjeno,vjerovnikulaziuobvezniodnossortacimaupravosobziromnatonjihovosvojstvo.Akodođedopromjeneortaka,vjerovniku jeu interesudamuodgovarajunesamoosobeskojimajesklopiougovornegoortacikaonositeljizajedničkeimovine.Zbogtogajeopravdanopretpostavitidaonkonkludentnougovaradaćemu,osimkonkretnihortaka, svojim udjelom u zajedničkoj imovini odgovarati svakodobni ortaci. To jepodjednako i u interesu ortaka koji sklapaju ugovor s vjerovnikom jer smanjujevjerojatnostdaćeseubudućnostivjerovniknamirivatiiznjihovihodvojenihimovina,aoni onda imati tek regresni zahtjev prema zajedničkoj imovini.83 Takva bi pogodbapredstavljalaugovornateretbudućihortaka,kojinjomenisuvezanisvedokne izrazesvojpristanak(čl.341.ZOO‐a,čl.312.ZOO‐a).Noviortaci izražavajusvojpristanaknanavedeneodredbeutrenutkuulaskauortaštvo,štodovodidovaljanogpristupanjadugu

rh.hr/supra/Default.asp?Menu=Pocetna dana 1. 8. 2014.), one znače da je vjerovniku i nakon nastuparazlogazaprestanakortaštvanajoportunijezajedničkitužitisveortake.81Uslučajuunutarnjegortaštvavjerovniknijenimogaoračunatisnamirenjemizzajedničkeimovine.Kodvanjskogortaštvamožesepretpostavitidajevjerovnikračunaosimovinomzajedničkogortaštva,kojabimupromjenomortakapostalanedostupnom.82Jednoodmogućihrješenjabilobipristupanjeduguuslučajupreuzimanjanekeimovinskecjeline(čl.102.ZOO‐a). Njegova je privlačnost u tome što se radi o kogentnoj odredbi koja služi zaštiti vjerovnika uslučajevimakaddolazidoprijenosaimovinenanovognositelja.Ipak,pažljivijerazmatranjepokazujedataodredbanemožeposlužitizaučinkovitouspostavljanjeodgovornostinovihortakazajedničkomimovinom.Preuzimatelj imovinske cjeline odgovarao bi isključivo do vrijednosti njezine aktive u trenutkupreuzimanja, a ne i za vrijednost za koju se ta imovinska cjelina poveća nakon tog trenutka (to,međuostalim,sugerirajuBlagojević,B.T.;Krulj,V.,op.cit.ubilj.63,str.453,iGorenc,V.,op.cit.ubilj.63,str.155).Uvećinislučajevanakonpreuzimanjaimovinskacjelinanećeniostatiizdvojena,negoćesestopitisostalompreuzimateljevomimovinom,npr.uslučajuprijenosapoduzeća,budućidajedannositeljmožeimatisamojednopoduzeće,prenesenopoduzećepostajedijelomvećpostojećegpoduzeća.Zaortaštvobitoznačilodase odgovornost novog ortaka poklapa s visinom njegova udjela u zajedničkoj imovini samo u trenutkuulaskauortaštvo.Čimsevrijednostzajedničkeimovine,atimeiudjela,izmijeni,novibiortaksnaslovačl.102. ZOO‐aodgovarao smanjom ili većomvrijednošćuod svojegudjela.Akobi takva odgovornost bilamanja,novibiortakopetmogaoistaknutiizlučniprigovordajeovrhanazajedničkojimovininedopuštena.Uaustrijskomsepravuzaodgovornostnovihortakadjelomičnozagovaraprimjena§1409.ABGB‐a,kojipribližnoodgovaračl.102.ZOO‐a(Hofmann,T.;opcit.ubilj.16,str.132‐139).ValjanapomenutidaABGBnepovoljnostteodredbezapreuzimateljaublažavakvalifikacijomdastjecateljimovinepristupasamoonimdugovimazakojejeprilikompreuzimanjaznao,odnosnomoraoznati.Teretdokazadajepreuzimateljznao,odnosnomoraoznatinavjerovnikuje(Mayrhofer,H.,DasRechtdesSchuldverhältnisse,ManzscheVerlags‐undUniversitätsbuchhandlung,1.Abteilung–AllgemeineLehre,Wien,1986,str.530).Njemačko jepravoukinuloodgovarajućuodredbu§419.BGB‐ajerjesmatralodanerazmjernoprivilegiravjerovnika(Möschel,W.,u:Rebmann,K.;Säcker,F.J.;Rixecker,R.(ur.),MünchenerKommentarzumBürgerlichenGesetzbuch,2.svezak,VerlagC.H.Beck,2003,München,§419.para.2.,7.).83Barbić,J.,opcit.ubilj.1,str.153.


(čl.101.ZOO‐a).Pristupanjedugusamoposebinjimanijeu interesu,ali,budućida jeortaštvozajednicanesamo imovinenego iosoba injihovihdugova, samona tajnačinmogustećičlanstvo.84

Izložena analiza pokazuje da, iako su ortaci isključivi nositelji obveza kao solidarnidužnici, treba odvojeno promatrati njihovu odgovornost zajedničkom imovinom ododgovornosti odvojenom imovinom. Vjerovniku je od odlučujuće važnosti izravnonamirenjeizzajedničkeimovineizbogtoganatakavzahtjevnačelnoneutječuprigovoriiznjegovihodnosaspojedinačnimortacimakaonipromjenačlanskestruktureortaštva.Vjerovnik tomože postići samo ako u svojem zahtjevu naznači da traži namirenje odortakaunjihovučlanskomsvojstvu,odnosnoizzajedničkeimovine.Takvaodgovornostortaka predstavlja paralelu zajedničarstvu na tražbinama kad ortaci nastupaju kaovjerovnici.

Hrvatskopravonepriznajepravnusposobnostortaštvukaotakvom.Kadse,međutim,sviortacizajedničkiočitujukaovjerovniciilidužnici,onistječudrugačijikrugpravaiobvezanegoštobiihsteklikaoskuppojedinacanaistojugovornojstrani.Natajsenačinortaštvoibezposebnogpriznanjastatusnogpravaizdvajakaooblikudruživanjakojiimačvrstooblikovanidentitetnaobveznopravnojrazini.

4. PRIZNAVANJESTRANAČKESPOSOBNOSTIORTAŠTVUUHRVATSKOMPRAVU

Opisano stanje hrvatskog prava približno se poklapa s njemačkom tradicionalnomteorijomonaraviortaštvaprijenegoštomujepriznatapravnasposobnost.Postavljasepitanjepostojiliuhrvatskompravumogućnostpriznavanjapravnesposobnostiortaštvuipostojiliuopćezatimpotreba.

VećsuizloženeodredbeZOO‐akojepravnusposobnostvežuuzstatusfizičkeilipravneosobe, a ortaštvu nedvosmisleno odriču pravnu osobnost. Ondje gdje je statusnomaterijalnopravorestriktivnopravilapostupovnogpravamoždamoguponuditirješenje.ZPP u čl. 77. st. 3. predviđa da „parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom uodređenojparnici,priznatisvojstvostrankeionimoblicimaudruživanjakojiinačenebiimali stranačku sposobnost, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini

84TakoiBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.48idalje.Tosemožepovezatiisčl.641.st.5.ZOO‐aizabranomdaortakraspolažesamosvojimudjelomuzajedničkojimovini.Radiseoprisilnompropisujernisviortacizajednonebinekomtrećemmogliprenijetiudiouzajedničkoj imovini, adaujednonepostanečlanomortaštvasodgovarajućimpravimaiobvezama.Tobi,međuostalim,biloprotivnočl.57.st.2.ZV‐a,premakojemstvarmožebitiuzajedničkomvlasništvusamotemeljemzakona.Možesepostavitipitanjebiliseugovorom o ortaštvu moglo ugovoriti da novi ortak stekne takav članski udio koji ne bi uključivaoodgovornostzavećnastale,negosamozabudućeobveze?Takvoštonebisesmjelodopustitijerulaskomuortaštvoortakulaziuukupnostodnosakojisu,osobitoprematrećimosobama,jedinstveniinepodijeljeni(takozanjemačkopravoSchäfer,C.,op.cit.ubilj.60,§719.para.4.‐7.;Schöne,T.,op.cit.ubilj.27,§719.para.2.‐3.;sličnoiFlume,W.,op.cit.ubilj.6,str.190).Trebaimatinaumudajezajedničkaimovinainastalaexlegeupravozajedničkimdjelovanjemortakaprematrećimosobama(čl.638.st.1.ZOO‐a).Razdvajanjeobveza od imovine bilo bi protivno samoj biti vanjskog ortaštva. Podjela odgovornosti unutar ortaštvaizigralabivjerovnike,kojivišenebimogliizravnozahvatitizajedničkuimovinu.

254 ZPR3(3)2014;237‐273

udovoljavajubitnimuvjetimazastjecanjestranačkesposobnosti,aosobitoakoraspolažuimovinom na kojoj se može provesti ovrha“. ZPP, dakle, za razliku od ZOO‐a, koji nedopuštamogućnostnovihpravnosposobnihentiteta,krugnositeljastranačkesposobnostostavljaotvorenim.85

Naprvisepogledmožečinitidapriznavanjestranačkesposobnosti,sučinkomupojedinojparnici, ne može utjecati na pravnu sposobnost. Stranačka sposobnost (ius standi iniudicio)uznanstvenojseliteraturiodređujeisključivouodnosunapostupovneposljedice,kao svojstvo nekog pravnog subjekta da bude nositeljem parničnih procesnih prava idužnosti.86Priznajesesvimimateljimapravnesposobnosti(čl.77.st.1.ZPP‐a),jerkadtonebibilotako,nekekategorijegrađanskopravnihovlaštenikaostalebibezsudskezaštite,koja je jedno od ustavnih jamstava.87 Utjecaj između pravne i stranačke sposobnosti,međutim,nužnojeobostranjer imateljstranačkesposobnostimoramoćisudjelovatiurezultatima konkretne parnice.88 On je vezan pravomoćnošću presude koja stvara,utvrđuje ili nalaže ispunjenje određenih materijalnopravnih obveza. Ograničenastranačkasposobnostnatajćenačindovestidoograničenepravnesposobnostitogoblikaudruživanja.89

Najprijetrebautvrditiudovoljavaliortaštvopretpostavkamakojesetražepočl.77.st.3.ZPP‐a. Ta se odredba može raščlaniti na dva osnovna dijela: mora se raditi o oblikuudruživanjukojiinačenebibiostranačkisposoban(4.1.)itakavoblikudruživanjamorausuštiniudovoljavatibitnimuvjetimazastjecanjestranačkesposobnosti,itosobziromnapredmet spora (4.2.).Raspolaganje imovinomnakojoj semožeprovesti ovrhanijenužno,alipomažeprilikomprocjeneudovoljavalioblikudruživanjabitnimuvjetimazastjecanje stranačke sposobnosti.90Nakon što seutvrdi daortaštvonačelnoudovoljavapretpostavkama čl. 77. st. 3. ZPP‐a, treba objasniti kako priznavanje stranačkesposobnostiutječenapravnusposobnostortaštva(4.3.).Osobitojevažnorazumjetikakosetakvaograničenapravnasposobnostmožepomiritistimedaizvankonkretneparniceortaciostajunositeljimapravaiobveza.

Čl.77.st.3.ZPP‐aodređujedainakonudovoljavanjanužnimpretpostavkamasudsamo„može“ priznati stranačku sposobnost obliku udruživanja. Ostaje razmotriti koji biargumentiišliuprilogpriznavanjustranačke,aondaipravnesposobnostiortaštvu(4.4.).Sobziromnapotrebepravnesigurnostiiujednačavanjasudskepraksetrebazagovarati

85Zbogtogaseuznanstvenojliteraturismatradajekrugstranačkisposobnihosobaširiodkrugapravnosposobnihosoba,v.Triva,S.;Dika,M.,Građanskoparničnoprocesnopravo,Narodnenovine,Zagreb,2004,str.304;zaprimjerev.Dika,M.,Stranke,njihovizastupniciitrećiuparničnompostupku,Narodnenovine,Zagreb,2008,str.31.idalje.86V.iTriva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.303.Slična,jošširadefinicijanalaziseiuDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.28.87Čl.29.st.1.UstavaRepublikeHrvatske(NN85/10).Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.303‐304i8.88Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.35,36.89Detaljnijeobjašnjenjetogzaključkaupoglavlju4.3.90Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.35,bilj.73.


konvergencijukriterijatakodasepriznavanjestranačkesposobnostinesvedenasudskusamovolju.91

4.1. Oblikudruživanjabezstranačkesposobnosti

Sintagma„oblikudruživanja“izčl.77.st.3.ZPP‐asugerirakakonijedovoljnodaseradioskupufizičkihosoba,negodatajskupmoradjelovatiunekomsmjerukojijeprepoznaokao zajednički. Udruživanje podrazumijeva koordinirano djelovanje k ostvarenjuzajedničkogcilja,atojeujednoiosnovaortaštvateuopćesvihdruštava.92Zajedničkiciljortakajestdifferentiaspecificaugovoraoortaštvuuodnosunačisteugovoreobveznogprava i ono što tvori njegovu organizacijsku narav.93Nije teško zaključiti da će svakoortaštvoudovoljavatiprvojpretpostavcičl.77.st.3.ZPP‐ausmisludajeoblikudruživanjabezstranačkesposobnosti.

Ostaje još razmotriti je li oblik udruživanja bez stranačke sposobnosti širi pojam odortaštva iliseoniupotpunostipreklapaju.Drugimriječima,koji jošobliciudruživanjaulazeudosegčl.77.st.3.ZPP‐a?Iakoseoblikudruživanjamožečinitiširimpojmomodortaštva,čijasuobilježjapriličnopreciznouređenaZOO‐om,detaljnijaanalizapokazujedasetipojmoviunajmanjurukupribližavaju.

Iz pojma oblik udruživanja trebalo bi u svakom slučaju isključiti sve tvorevine javnogprava.Javnasetijelamoguosnovatisamonatemeljuizričitezakonskeovlasti.94Moglobisepretpostavitidajezakon,dajućistranačkusposobnostnekimjavnimtijelima,svjesnoisključionjezinopostojanje za ostala. Javnopravonepredviđamogućnostdadođedosamoinicijativnogokupljanjakojebiteknaknadnotražilopriznavanjepravneosobnostiilistranačkesposobnosti.Većinajezičnojraziniteškobisezačlanovejavnogtijelamoglorećidase„udružuju“.Toserazlikujeodprivatnopravnihtvorevina,kodkojihsudopuštenirazličiti, dotada nepredviđeni oblici povezivanja, dok god nisu protivni kogentnimpropisima. S tim je suglasna i sudskapraksa, koja je zauzela stavda veleposlanstvo,95ministarstvo96 imjesni odbor97 nemogu biti strankomu postupku jer ne ispunjavajuuvjetedaimsetonatemeljuZPP‐aprizna.Stjecanjestranačkesposobnostijavnopravnih

91Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.36.92Čl.637.st.1.ZOO‐a,Barbić,J.,op.cit.ubilj.13,str.5,133idalje.93Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.11.94Čl.5.st.1.UstavaRepublikeHrvatskeodređujedauRepubliciHrvatskojsvizakonimorajubitiuskladusUstavom,aostalipropisisUstavomizakonom.Čl.19.Ustavaodređujedaaktitijelakojaimajujavneovlastimorajubitiutemeljeninazakonu.95VSRH,Revr997/09‐2,od7.9.2011.(preuzetoshttp://sudskapraksa.vsrh.hr/supradana21.11.2012.).96OSKrapina,P‐277/97,od18.1.2000.(preuzetoshttp://www.sudacka‐mreza.hrdana21.11.2012.).97 ŽS Dubrovnik, Gž‐2161/06, od 4. 1. 2007. (preuzeto iz ING Pregled sudske prakse,http://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S‐810.644,1.2007).

256 ZPR3(3)2014;237‐273

tvorevina, neovisno o pravnoj osobnosti, uvijek će se oslanjati na čl. 77. st. 2. ZPP‐a,odnosnoonaćeimbitidodijeljenaposebnimzakonom.98

Ostaje razmotriti koje se sve zajednice privatnoga prava mogu smatrati oblicimaudruživanjabezpravneosobnosti.Osimdruštava,privatnopravopoznajeirazličitedrugeentitete s pravnom osobnošću (npr. zaklade, fundacije) ili bez nje (suvlasništvo,zajedničko vlasništvo, nasljednička zajednica, bračna stečevina, stečajna masa nakonprestanka postojanja stečajnog dužnika).99 Svima je njima zajedničko da se ne radi oudruživanju osoba, nego isključivo o imovinskim zajednicama.100 Iako se katkad uznanstvenojliteraturiizanjihkoristinaziv„udruženja“,onseupotrebljavaponajprijekadimsamzakondodjeljujepravnuosobnost.101Bezizravnogzakonskoguporištaimovinapodvrgnuta određenom režimu, koju ne prati koordinirano djelovanje imatelja teimovine,nebisemoglanazvatiudruživanjem.102Udruživanjepodrazumijevadjelovanjeradiostvarenjazajedničkogcilja,štoupućujenapravodruštava.

Osim ortaštva, hrvatsko pravo poznaje i druga društva bez pravne osobnosti: tajnodruštvo,udrugubezpravneosobnostitepreddruštvadruštavapravnihosoba.103Svakood tih društava po svojoj je strukturi blisko ortaštvu i na sva se propisi o ortaštvuprimjenjuju podredno.104 Moglo bi se reći da se ostala društva bez pravne osobnosti

98Čl.77.st.2.ZPP‐apropisujedaseposebnimpropisimaodređujetkomožebitistrankaupostupku.NatajsunačinuodređenimslučajevimapredviđenastranačkasposobnostdržavnogodvjetnikaiVladeRepublikeHrvatske(detaljnijev.Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.33,34).99Barbić,J.,op.cit.ubilj.13,str.10,134.100Barbić,J.,op.cit.ubilj.13,str.134.V.čl.2.Zakonaozakladamaifundacijama(NN36/95,64/01);čl.36.ZV‐aidaljetečl.57.ZV‐aidalje;čl.248.idaljeObiteljskogzakona(NN116/03,17/04,136/04,107/07,57/11,61/11,25/13);čl.141.idaljeZakonaonasljeđivanju(NN48/03,163/03,35/05,127/13);čl.141.st.7.ičl.63.st.5.Stečajnogzakona(NN29/99,129/00,123/03,197/03,187/04,82/06,116/10,25/12,133/12,45/13,daljeSZ).101Barbić,J.,op.cit.ubilj.14,str.134,135.Čakikadseradiopravnojosobi,imovinskuzajednicuispravnijebibilonazvati„zajednicomstvari“,kaoprijevodomlat.universitasrerum,negoudruživanjem,jersamoseosobemoguudružitiupravomsmisluteriječi.102 To potvrđuje i sudska praksa. VTS, Pž‐5319/06, od 17. 9. 2008. (preuzeto shttp://www.iusinfo.hr/Default.aspxdana21.11.2012.);ŽSDubrovnik,Gž‐2/06,od17.1.2008.(preuzetoizINGPregledsudskeprakseshttp://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S‐810.6,1.2008);ŽS Koprivnica, Gž‐1757/05‐2, od 4. 11. 2005. (preuzeto iz ING Pregled sudske prakse shttp://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S ‐810.64,1.2006)odbilisupriznatistranačkusposobnost temeljem čl. 77. st. 3. ZPP‐a suvlasničkoj zajednici. V. i VTS, Pž 2184/05‐3, od 17. 8. 2005,(preuzetoshttp://www.iusinfo.hr/Default.aspxdana21.11.2012.) iŽSDubrovnik,Gž‐435/09,od9.4.2009.(preuzetoizINGPregledsudskeprakseshttp://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S‐810.644, 1.2009), koji su odbili priznati stranačku sposobnost zajedničkoj pričuvi koja je u režimuzajedničkogvlasništva(čl.90.ZV‐a).103Barbić,J.,op.cit.ubilj.66,str.73;Barbić,J.,op.cit.ubilj.13,str.154;Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.30.Kaoprimjergdjejestranačkasposobnostpriznataudruzibezpravneosobnosti(savezsindikatakaoudrugavišerazineusmislučl.229.st.1.Zakonaoradu,NN149/09,61/11,82/12,73/13.dalje:ZR,kojanije imalapravnuosobnostv.USRH,U‐III‐1199/97od5.4.2001.,preuzetoiz:Gerkman‐Rudec,R.,Strankeupostupku‐presjekprakseUstavnogsudaRepublikeHrvatske,Hrvatskapravnarevija7‐8(2005),str.200.104Zatajnodruštvov.čl.149.st.2.ZTD‐a,zaudrugubezpravneosobnostiv.čl.3.Zakonaoudrugama,azapreddruštvodruštavaosobav.Barbić,J.,op.cit.ubilj.66,str.94.Moglobise,dapače,rećidasutadruštvapodvrstaortaštva(takonpr.Barbić,J.,op.cit.ubilj.66,str.79.zatajnodruštvo,kaoiBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.9zapreddruštvodruštavaosoba,iakonadrugommjestu(str.32.)dajeortaštvoipreddruštvoboljesmatratirazličitimoblicimadruštava).


odnosepremaortaštvukaoposebnopremaopćem.Prvapretpostavkaizčl.77.st.3.ZPP‐aodnosise,prematome,uprvomredunadruštvaosobabezpravneosobnosti,odkojihjeortaštvonajvažnijipredstavnik.105

4.2. Suštinskoudovoljenjebitnimuvjetimazastjecanjestranačkesposobnostisobziromnapredmetspora

Drugapretpostavkazapriznavanje stranačkesposobnosti zakonski je formuliranakao„suštinskoudovoljenjebitnimuvjetimazastjecanjestranačkesposobnostisobziromnapredmet spora“. Lako je uočiti nedostatke takva izričaja. Upućuje se, naime, na bitneuvjete za stjecanje stranačke sposobnosti, koji se kao takvi nigdje ne navode, nego sestranačkasposobnostenumerativnodajedvjemakategorijama–fizičkihipravnihosoba(čl.77.st.1.ZOO‐a).Zbogtogaštoseradioskupiniosoba,oblikudruživanjaizčl.77.st.3.ZPP‐amože udovoljiti uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti samo ako udovoljiuvjetimazastjecanjepravneosobnosti.106Procesnopravonatajnačinposrednoupućujena materijalno statusno pravo. Za tumačenje čl. 77. st. 3. ZPP‐a, prema tome, bit ćeodlučujućasvojstvapravnihosoba.Pritomejedovoljnodasetimsvojstvimaudovolji„usuštini“,dakleunjihovimnajvažnijimcrtama.

Iakojeuhrvatskompravukrugpravnihosobazatvoren,njihovisuobliciraznovrsnitejenjihove zajedničke osobine moguće izdvojiti samo na najopćenitijoj razini. Izuzevslužbenogčinapriznavanjapravneosobnosti,kojioblicimaudruživanjaizčl.77.st.3.ZPP‐asvakakonedostaje,kaonajvažnijekarakteristikepravnihosobanavodesečvrstaitrajnaorganizacijateimovinaodvojenaodimovinenjihovihčlanova.107Značajimovineizričitoprepoznaje i čl. 77. st. 3. ZPP‐a, kada kao jedan od bitnih uvjeta navodi raspolaganjeimovinomnakojojsemožeprovestiovrha.Pritomeseraspolaganjeimovinomnesmijeshvatitiudoslovnomsmislu,budućidaoblikudruživanjabezpravneosobnostinemožebitiformalnimnositeljemimovinskihprava.Smislenoprotumačena,taodredbaznačidatrebapostojatiimovinaizdvojenaizosobneimovineosobakojeseudružuju,kojaobliku

105Popitanjutumačenjapojma„oblikudruživanja“sudskajepraksaneujednačenaizakonskekriterijeneprimjenjujeuvijekdosljedno. Iakosedijelovimavećpostojećihpravnihosoba,kaošto supodružnice iliorgani, ne bimoglapriznati stranačka sposobnost jer oni djelujuu ime te pravneosobe (takoVTS,Pž‐3376/05‐3 od 25. 5. 2005.; VTS, Pž‐2588/04‐3 od 6. 6. 2007., oboje preuzeto s http://www.sudacka‐mreza.hr dana 21. 11. 2012.; ŽS Bjelovar, Gž‐1316/05‐2, od 26. 9. 2005., ING Pregled sudske prakse,preuzetoshttp://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S‐810.644,1.2011,zapredstavništvov. VSRH, Rev 828/2005‐2 od 24. 1. 2006., preuzeto s http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra dana 21. 11.2012.),imaipresudagdjejepodružnicamastranačkasposobnostpriznavana(VSRH,Revr287/06‐2od5.7.2006.iVSRH,Gž8/05‐2od9.6.2005.,obojepreuzetoshttp://sudskapraksa.vsrh.hr/supradana21.11.2012.;prematakvustavuspravomkritičanDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.31i38).106TakoiDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.35.107V.Klarić,P.;Vedriš,M.;op.cit.ubilj.4,str.48idalje.Orazličitimteorijskimkoncepcijamapravneosobeunjemačkompravuv.Flume,W.,AllgemeinerTeildesBügerlichenRechts,DieJuristischePerson,SpringerVerlag, 1983, str. 1‐31. Iako se shvaćanja razlikuju, kao „realna osnova“ pravne osobe, neovisno ododjeljivanjupravneosobnosti,najčešćesespominjuudruživanjeosobaiodvojenaimovina.

258 ZPR3(3)2014;237‐273

udruživanja stoji na raspolaganju radi ostvarenja njegova cilja. Samo se na taj način,uvjetnorečeno,možesmatratidaoblikudruživanja„raspolaže“imovinom.

Čak ikad tonijeposebnougovoreno,ortaštvoćeuvijek imatiodređeneorganizacijskeelemente,kakvisusvojstveniipravnimosobama.Smatrasedajeugovoroortaštvunesamo obveznopravni nego i organizacijski ugovor, što, među ostalim, znači da jeorganizacijajednoodnjegovihbitnihobilježja.108Razinaorganiziranostiinjezinotrajanjeproizlaze iz ciljaortaštva. Izuzevprigodnihortaštava,uglavnomće se raditio trajnomodnosu,109čestoinaneodređenovrijeme(čl.652.st.1.ZOO‐a).Akovanjskoortaštvoimaimovinu,onaćesenalazitiurežimuzajedničarstva(čl.638.st.3.ZOO‐a)ipostojatćezačitavovrijemenjegovatrajanja.110Kaoštojeobjašnjeno,eventualnapromjenačlanstvanećedovestiupitanjekontinuitetteimovine.Nazajedničkojimovinimoćićeseprovestiovrhaakoseishodiovršnaispravaprotivsvihortaka.Ortaštvoće,prematome,uvećinislučajevaudovoljavatibitnimuvjetimaza stjecanjepravneosobnosti.To će seosobitoodnositi na ortaštva čiji je cilj vođenje poduzeća,111 na duže ili neodređeno vrijeme. Sdrugestrane,prigodnaortaštvabez imovineuglavnomnebiprolazila testčl.77. st.3.ZPP‐a.

Od ostalih oblika udruživanja uvjete za stjecanje pravne osobnosti najpotpunijeispunjavajupreddruštvadruštavapravnihosoba.112Budućida jenjihovaregistracijausudskom registru samo završni čin dodjeljivanja pravne osobnosti, preddruštva će dotogatrenutkamoratiudovoljitisvimzakonskimpretpostavkama,inačećesudodbaciti,odnosnoodbitiprijavu.113Toznačidapreddruštvousadržajnomsmisluimasvasvojstvakoja će imati i nakon registracije. To se osobito odnosi na organizaciju114 i imovinupreddruštva.115Tajnodruštvo,sdrugestrane,nećeispunjavatiuvjetezastjecanjepravneosobnostijerseradiounutarnjemdruštvukojekaotakvonenastupaupravnomprometu.Ononeraspolažeimovinomizdvojenomizosobneimovinenjegovihčlanova,negotajničlan ulaže svoju imovinu u poduzetnikovo poduzeće (čl. 148. ZTD‐a). Za udrugu bezpravnesposobnostivrijedepropisioortaštvu,štoznačidapostojiorganizacijatedamože

108Barbić,J.;op.cit.ubilj.1,str.5.109Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.37‐39.110Tojevidljivoizčl.655.st.1.toč.3.ZOO‐a,premakojemortaštvoprestajepropašćuzajedničkeimovine.Razumijesedanatajnačinnebiprestaloortaštvokojemimovinanijepotrebnazaostvarenjezajedničkogcilja.111 V. odlukuŽSKoprivnica,Gž‐39/01‐2, od12. 7. 2001. (preuzeto s pretraživača sudskeprakseVSRH,http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/Default.asp?Menu=Pocetna dana 1. 8. 2014.), u kojoj se radilo oortaštvuzavođenjepoduzeća.112SličnoiDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.35,kojikaooblikeudruživanjakojiispunjavajuuvjetezapravnuosobnostnavodioblikeudruživanjakojiispunjavajuuvjetepropisanezatrgovačkadruštvaosoba–javnotrgovačko ikomanditnodruštvo. Istiautor ipak,pomaloproturječno,smatradačl.77.st.3.ZPP‐anebiuključivaopreddruštvajersunjihoviosnivačiodređenikaonositeljipravaiobveza(str.37).113Čl.45.st.4.Zakonaosudskomregistru(NN1/95,57/96,1/98,30/99,45/99,54/05,40/07,91/10,90/11,148/13),kojiodređujedaćeseprijavakojanebudeispravljenaodbaciti,odnosnoodbitiuskladusazakonom.114 Što je vidljivo iz čl. 62. st. 4. ZTD‐a, premakojemprijavu za upis u sudski registar podnose članoviodređenizazastupanje,odnosnoizabraniorganipreddruštva.115Kojaje,prijeregistracije,zajedničkaimovinaosnivača,čl.6.st.2.ZTD‐a.


nastatizajedničkaimovina.Udruganesmijedjelovatisnamjeromstjecanjadobiti(čl.2.st.1.Zakonaoudrugama),štoznačidaimovina,osobitovećegopsega,uglavnomnećebitiključnazaostvarenjenjezinacilja.Možesepretpostavitidaćetakvaudrugarjeđeproćitestčl.77.st.3.ZPP‐anegopreddruštvoiliortaštvokojevodipoduzeće.

Vrlo važan element čl. 77. st. 3. ZPP‐a jest što se bitni uvjeti za stjecanje stranačkesposobnosti ne ocjenjuju apstraktno, nego s obzirom na predmet spora. Uprocesnopravnojteorijipredmetsporaodređujesekao„pravo“tužiteljada,sobziromnarezultatekonkretnogpostupka,njegovzahtjevbudeprihvaćen.116Tomijenjauobičajeniodnosstranačkesposobnosti iprocesne legitimacije.117Stranačka jesposobnost, inače,apstraktnasposobnostbitinositeljemprocesnihpravaidužnosti,neovisnaopojedinojparnici, a procesna legitimacija označavaodnos strankepremakonkretnompredmetuspora.118Toznačidaćeseocjeniprocesnelegitimacijeuobičajenopristupititeknakonštoseutvrdilodanavodnastrankaimastranačkusposobnost.Izulogepredmetasporaučl.77.st.3.ZPP‐aproizlazidasestranačkasposobnostmožepriznatisamouslučajuakosudprethodnoocijenidajestrankaprocesnolegitimirana.119

Uloga predmeta spora u čl. 77. st. 3. ZPP‐a ne ograničava se na postojanje procesnelegitimacije.Zakonjasnokažedauodnosunapredmetsporamorajubitizadovoljenibitniuvjeti za stjecanje stranačke sposobnosti, koji su, kao što je pokazano, zapravo uvjetimaterijalnogstatusnogprava.Teškojezamislitikakobisesvojstvapravnihosobamogladovestiuvezuspredmetomsporaunjegovučistoprocesnomznačenju.Sobziromnapredmet spora, oblikudruživanjamogaobi seusporediti spravnomosobomsamonanačindasepojaviuulozitužitelja ili tuženika. Jasnojedapukostavljanjeupasivnuiliaktivnuprocesnupoziciju,podizanjetužbeilibivanjetuženim,bezdodatnihokolnosti,nemožedovestidopriznavanjastranačkesposobnosti.Usuprotnombiinstitutbiopotpunocirkularanpabinetkozadovoljavaopretpostavkustranačkesposobnostiupravotimeštojenavedenkaostranka.Namećesezaključakdajezakonodavacučl.77.st.3.ZPP‐apod

116Dika,M.,Građanskoparničnopravo,Tužba,Narodnenovine,Zagreb,2009,str.177.117Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.69,aktivnuprocesnulegitimacijudefinirakaoovlaštenjedaseusvojstvutužiteljaprotivodređenogtuženikavodiparnicaukojojjeistaknutodređenikondemnatorni,konstitutivniilideklaratornitužbenizahtjev,apasivnuprocesnulegitimacijukaopravnupozicijuodređenogtuženikaprotivkojegajestanovititužiteljovlaštenvodititakvuparnicu.118Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.32,58.119 Hrvatski su se sudovi u priznavanju stranačke sposobnosti znali i pretjerano osloniti na procesnulegitimacijupasunatemeljunje,praeterlegem,priznavalistranačkusposobnostnekimtvorevinamakojeneudovoljavajuostalimpretpostavkamačl.77.st.3.ZPP‐a.Takojenpr.VSRH,Gž26/05‐2od24.10.2005.(preuzeto s http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra dana 21. 11. 2012.), priznao stranačku sposobnostizbornomodboruzaprovođenjeizborazaradničkovijeće,iakojenjegovciljjednokratan(čl.143.idaljeZR‐a),nematrajnuorganizacijuniimovinu(osobitojerjenemaniradničkovijeće,čl.154.st.2.ZR‐a)nitisličidruštvusobziromnatodaseneosnivanatemeljupravnogposla,negoprisilneodredbezakona.BudućidaodredbeZR‐aneprecizirajutkomožebitituženuslučajuteškepovredeobvezaZR‐aoizborimazaradničkovijeće(čl.161.st.1.ZR‐asamoodređujedaizborniodbor,međuostalima,moženastupitiuulozitužitelja),Vrhovnijesudpriznaostranačkusposobnostizbornomodborukao„onomekojiteškimkršenjemodredabaZR‐autječenarezultateizbora“.Iztogajevidljivodasudpriznanjestranačkesposobnostinijeutemeljionaudovoljavanju bitnim uvjetima za stjecanje pravne osobnosti, nego na bliskoj povezanosti s posrednimpredmetom spora. Sličnu je odluku donio i ŽS Koprivnica, GŽ‐78/97‐2, od 28. 8. 1997. (preuzeto shttp://www.sudacka‐mreza.hrdana21.11.2012.).

260 ZPR3(3)2014;237‐273

predmetomsporamislionesamonatužbenizahtjevkaoneposrednipredmetsporanegoinamaterijalnaprava iobvezekojisuobuhvaćeni tužiteljevimzahtjevom,odnosnonaposredanpredmetspora.Tobiznačilodaseoblikudruživanjamoramoćiusporeditispravnim osobama upravo u pogledu prava i obveza o kojima se u parnici raspravlja.Drugimriječima,pravaiobvezemoralibinastatiuvezisciljemzbogkojegjedošlodoudruživanja,120atražbinebitidijelomizdvojeneimovineoblikaudruživanja.

Ortaštvoćeuvećinislučajevazadovoljitikriteriječl.77.st.3.ZPP‐ajerseradiooblikuudruživanjakoji, iakonemapravnuosobnost,posvojimosobinamasličipravnojosobi,posebnoakoimatrajnuorganizacijuizajedničkuimovinuskojimanastupaupravnomprometu.Osim toga,ukonkretnomće slučajuvaljatiocijeniti ima li ortaštvoprocesnulegitimacijuuodnosunaneposredanpredmetsporatejesulipravaiobvezeokojimaseraspravlja(posredanpredmetspora)uvezisostvarenjemnjegovacilja.

4.3. Utjecajpriznavanjastranačkesposobnostinapravnusposobnostortaštva

Stranačkasposobnostznačidaortaštvomožebitinositeljemprocesnihpravaidužnosti,štouključujeiposljedicepravomoćnostisudskepresude.Postavljasepitanjeznačilitodabiortaštvo,kojembisepriznalastranačkasposobnost,postaloinositeljemmaterijalnihpravaiobvezakojisuposredanpredmetspora.Procesnateorijauodređenimslučajevimadopuštadanetkobudeovlaštennesamovoditipostupak(procesnalegitimacija)negoiishoditi za sebe povoljnu presudu (stvarna legitimacija), a da sam nije ovlaštenikmaterijalnog zahtjeva (materijalnopravna legitimacija).121 Primjer toga jest kad netkoučinivjerojatnimsvojpravniinteresdasuddonesedeklaratornupresuduopostojanjunekogpravnogodnosaukojemonsamizravnonesudjeluje,negogapogađananekidruginačin.Moglobiseprotumačitidajesvrhačl.77.st.3.ZPP‐apriznatistranačkusposobnostoblikuudruživanjasamokadoninetvrdidajenositeljmaterijalnihpravaiobveza,negotražinjihovoostvarenjezanekogdrugog(uprvomredusvoječlanove).122

Iako privlačnost takva shvaćanja leži u tome što ne bi došlo do promjene nositeljamaterijalnihprava,postojinekolikouvjerljivihrazlogazaštosečl.77.st.3.ZPP‐anemože

120 Vezivanje priznavanja stranačke sposobnosti uz cilj oblika udruživanja dobiva na važnosti u svjetlupromjenakojesusedogodilesdonošenjemZOO‐a2005.Dotadječl.54.Zakonaoobveznimodnosimaiz1978.određivaodaugovorisklopljeniizvanokvirapravneosobnostinemajupravniučinak.IakoiZOOiz2005.propisujedapravnaosobamožesklapatiugovoresamouokvirusvojepravnesposobnosti,pravnisuposlovikojesklopiizvantogavaljani(čl.274.st.2.ZOO‐a).Pravnaosoba,prematome,imaopćupravnusposobnost.Čl.77.st.3.ZPP‐asugeriradabizaoblikeudruživanjabezpravneosobnostibilodrugačijeidabipravaiobvezekojisuposrednipredmetsporamoralibitiuskladusciljemoblikaudruživanja.Takvaograničavajućafunkcijačl.77.st.3.ZPP‐apotpunojeopravdanajer,iakosupravniposlovisklopljeniizvanpredmetaposlovanjapravneosobevaljaniusvrhuzaštitetrećihosoba,nemapotrebedatoistovrijediuiznimnimsituacijamapriznavanjastranačkesposobnostizapotrebekonkretneparnice.Utimslučajevimaneštitesetrećeosobejer,sobziromnaopćeodredbeoodgovornosti,oneionakonisumogleračunatisodgovornošćuisastranačkomsposobnošćuoblikaudruživanjabezpravneosobnosti,negosamonjegovihčlanova.121Otomedetaljnuraspravuv.Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.58‐84,osobitostr.67‐73.122Akosečl.77.st.3.ZPP‐ashvatinatakavnačin,aoblikudruživanjatvrdidajesamnositeljpravaiobveza,tužbubivećnapočetkupostupkatrebaloodbitizbognedostatkastvarnelegitimacije.


ograničitinatakavnačin.123Uprvomredutobiznačilodaseoblikuudruživanjamožepriznatistranačkasposobnostsamokadanastupauulozitužitelja.Onbitadaostvarivaousvojeimezahtjevsvojihčlanova,dakletuđitužbenizahtjev.124Oblikudruživanjanebisemogaopojavitikaotuženikjerprocesnopravonedopuštadatuženikbudenetkonakogasetužbenizahtjevneodnosi.Čakideklaratornimtužbenimzahtjevommorajubitiobuhvaćeni oni između kojih određeni pravni odnos navodno postoji (pozitivnadeklaratorna tužba), odnosno ne postoji (negativna deklaratorna tužba).125 Takvoograničavanječl.77.st.3.ZPP‐adovelobiupitanjesvrhučitavoginstitutajeronuprvomreduimasmislakadajeoblikudruživanjatuženik.Tadaseštititužiteljananačindasenemorazamaratiutvrđivanjemčlanstvaoblikaudruživanjakojimuseupravnomprometupredstavljao kao jedinstvena cjelina.126 Kad je oblik udruživanja tužitelj, nije značajnarazlikahoćelitužbenizahtjevnjegovihčlanovabitipostavljenunjegovoilinjihovoime.Zaortaštvojetoposebnoaktualnojersvakiodortakamožepostavitivlastitimaterijalnizahtjevzazajedničkimispunjenjem(čl.648.st.2.ZOO‐a).

Nadalje,izričajčl.77.st.3.ZPP‐asugeriradabiupravooblikudruživanjatrebaopostatinositeljempravaiobveza.Većjeobjašnjeno127dasetražidaoblikudruživanjaudovoljavapretpostavkamazapravnuosobuuodnosunamaterijalnapravaiobvezekojisuposredanpredmetspora,štoznačidamorajubitiufunkcionalnojvezisnjegovimciljem.Osimtoga,čl.77.st.3.ZPP‐aspominjemogućnostdaoblikudruživanja„raspolažeimovinom“.Jasnoje, prema tome, da je odlučujući kriterij za priznavanje stranačke sposobnostimaterijalnopravni,dakleodnosoblikaudruživanjapremapravimaiobvezamaokojimaseusporuraspravlja.Drugačijebibilodasestranačkasposobnostpriznajesamousvrhuprocesneekonomičnosti.

Naposljetku,povijestnastankaisudskapraksapotvrđujudaprimjenačl.77.st.3.ZPP‐adovodi do toga da oblik udruživanja postaje nositeljem prava i obveza. Priznavanjestranačke sposobnosti jedan je od rijetkih instituta hrvatskoga prava koji je nastaokreativnim sudačkimdjelovanjem i prije nego što je za to postojala zakonska osnova.Sudovi su samoinicijativno reagirali na nastanak različitih kolektivnih djelovanja, azakonodavacjedonošenjemZPP‐a1976.legaliziraotupravosudnuintervenciju.128Glavni

123TakoiDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.35‐36,kojinavodidaoblikudruživanjapostajenositeljempravaiobveza.124Zakondemnatorni ilikonstitutivnizahtjevstvarnu legitimaciju imajusamoonikoji tvrdedasusamiovlaštenicimaterijalnopravnogzahtjeva,odnosnokojimatozakonizričitopriznaje(Dika,M.,op.cit.ubilj.85, str.75 idalje;Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85, str.396‐409).Postoje, ipak, slučajeviukojimasuhrvatska praksa i doktrina dopustili postavljanje tuđegmaterijalnopravnog zahtjeva u vlastito ime (pouzoruna„procesnonamjesništvo“njemačkogprava,dieProzessstandschaft).Takoječland.o.o.‐aovlaštenusvojeimeostvaritizahtjevdruštvapremadrugomčlanu(actioprosocio,v.Barbić,J.,Društvakapitala–Svezak II.,Organizator,Zagreb, 2013, str. 283;Dika,M.,op.cit. ubilj. 85, str. 77).Moglobi seanalognokonstruiratiidajeortaštvotakav„procesninamjesnik“kojiostvarujetužbenizahtjevortakauvlastitoime.125 Primjere za to v. Triva, S.; Dika, M., op. cit. u bilj. 85, str. 398. Ne postoji nešto poput „procesnognamjesništva“napasivnojstrani.126Otomevišeupoglavlju4.4.b).127V.poglavlje4.2.128NN4/77,SlužbenilistSFRJ;Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.306.Posljedicajetakvanastankadaseuusporedivimpravnimsustavimagermanskogakruga,nakojesenašaprocesnopravnateorijanajviše

262 ZPR3(3)2014;237‐273

kriterijzakojimsusesudovivodilibilojesudjelovanjetihoblikaudruživanjaupravnomprometu, što ih je praktički izjednačavalo s pravnim osobama.129 Činjenica da jezakonodavaczadržaotajinstitutinakonprestankasocijalističkoguređenjapokazujedaonimasvojufunkcijuiutržišnomgospodarstvu.Iunovijevrijemesudovitumačečl.77.st. 3. ZPP‐a na sličan način, dodjeljujući oblicima udruživanja ograničenu pravnusposobnostzapotrebekonkretneparnice.130Možesezaključitidajeputemgrađanskogprocesnog prava zakonodavac namjerno ostavio prostora proširenju kruga nositeljapravnesposobnosti.

Postavljasepitanjekakouskladitiograničenupravnusposobnostortaštva,dodijeljenuzapotrebeodređeneparnice,sopćompravnomsposobnošćukojapripadaortacima.Budućida se ortaci razlikuju od ortaštva kojem je priznata pravna sposobnost, radikalna biposljedicabiladasvatkoodnjihostajenositeljemvlastitogkrugapravaiobveza.Tobiznačilodapostojedvijeimovine(imovinaortaštvaizajedničkaimovinaortaka),stimdaortaštvokaotakvosvojomimovinomuopćevišenebimogloraspolagatisobziromnatodainepostojiizvanspomenuteparnice.

Jasno je da je takvo shvaćanje neodrživo. Čl. 77. st. 3. ZPP‐a ima smisla samo ako seprotumači da postoji identitet između oblika udruživanja kojem je dodijeljena pravnasposobnostinjegovihčlanovakaouobičajenihnositeljapravaiobveza.Toproizlaziizčl.77. st. 3. ZPP‐a, koji sugerira da je oblik udruživanja „raspolagao imovinom“ i prijepriznavanjastranačkesposobnosti(čl.77.st.3.ZPP‐a).Tosemorashvatitiusmisludapostoji izdvojena imovina kojom udružene osobemogu raspolagati kad djeluju u tomsvojstvu,uskladusciljemudruživanja.

Uslučajuvanjskogortaštvaidentitetizmeđuortaštvakaopravnosposobnoginjegovihčlanova očit je. Već je objašnjeno da će zajednička imovina izravno nastati temeljempravnihposlovasamoakoseortaciprematrećimapredstavekaotakvi.131Akoseukoriststranačkisposobnogortaštvadonesepresuda,imovinakojujeonosteklopostajedijelom

oslanja,nemoženaićinasličnorješenje.Takonpr.§50.njemačkogaZPO‐apredviđasamodajestranačkisposoban tko je pravno sposoban (uz iznimku za udruge bez pravne osobnosti). Čl. 6. švicarskogaZivilprozessordnung(AS20121739)takođerstranačkusposobnostvežeisključivouzpravnusposobnost.129 Tipični primjer oblikaudruživanja kojima su sudovi priznavali stranačku sposobnost jesu odbori zaelektrifikacijusela isličnekolektivneakcije. Iakousocijalizmunijepostojalapodjela izmeđuprivatnogijavnogpravaudanašnjemsmislu,oblicikolektivnihakcijanajprijebisemoglipodvestipoddanašnjipojamortaštvajersuutemeljeninaprivatnopravnomudruživanju.Osobitosetotičeoblikaudruživanjakaoštosuudruženikorisnicipravamlinarenja(VsHRev2754/87–PSP48/98u:Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str. 306). Razlog priznavanja stranačke sposobnosti bilo je njihovo „aktivno sudjelovanje u pravnomprometu“,štoznačidaimjepriznavanaipravnasposobnost(Triva,S.;DikaM.,op.cit.ubilj.85,str.306).130VSRH,REV‐110/1994‐2od7.2.1999.(preuzetoshttp://www.sudacka‐mreza.hrdana3.12.2012.).Iakojetamotuženikbio„poslovnajedinica“,izobrazloženjapresudeproizlazidaseneradioposlovnojjedinicikao dijelu pravne osobe, nego o jedinici koja „sklapa pravne poslove, dakle, stječe prava i obveze“. Udanašnjoj sistematizaciji prava društava, s obzirom na to da je ono otvoreni razred, takva se poslovnajedinica najviše približava ortaštvu. V. i presudu VTS, Pž 7393/06‐3 od 13. 2. 2007. (preuzeto shttp://www.iusinfo.hr/Default.aspxdana21.11.2012.),ukojojseradilootužbinapredajuposjeda–iakojesudtekspomenuomogućnostdaprvostupanjskisudpriznastranačkusposobnost.Akobidotogadošlo,bilabipriznatautompogleduipravnasposobnostoblikaudruživanja.131V.poglavlje3.1.


zajedničke imovine ortaka, kojom onda oni mogu raspolagati u skladu s općimpravilima.132

4.4. Prednostipriznavanjastranačkesposobnostiortaštvu

Zadovoljenjepretpostavkiizčl.77.st.3.ZPP‐a,kaoštojevećspomenuto,imazaposljedicudasudortaštvu„može“priznatistranačkusposobnost.Takavseizričajmorashvatitikaopozivnasudačkouspostavljanjedosljednihkriterijakadastranačkusposobnostpriznati,akadajeotkloniti.Pritomesudovimorajupodjednakouzetiuobzirintereseortaštvainjegovaparničnogprotivnika,neovisnootometkojepostaviozahtjevzapriznavanjemstranačkesposobnosti.133Usuprotnombisemoglodogoditidajednaodstranakabudestavljenaulošijipoložajbilouprocesnombiloumaterijalnopravnomsmislu,čakidasenarušenjezinastečenaprava.134

U ovom će se dijelu razmotriti koje bi okolnosti išle u prilog priznavanju stranačkesposobnosti ortaštvu. Neke su od njih materijalnopravne prirode, tj. odnose se naposljedice koje će priznanje stranačke sposobnosti ortaštva imati na njegovu pravnusposobnost.Drugesuokolnostičistoprocesneprirodeiodnosesenabržeijednostavnijevođenjepostupka.

4.4.1. Odgovornostzajedničkom imovinomortaštvarazdvajaseododgovornostiodvojenomimovinomortaka

Imovina koju pravno sposobno ortaštvo stekne u parnici postaje dijelom zajedničkeimovinenakojuseprimjenjujuopćapravila(čl.642.,643.,648.ZOO‐a).Iztogasenesmijezaključiti da je priznavanje pravne sposobnosti samo naziv bez ikakvih stvarnihposljedica.Imovinaortakaionakojedovoljnozaštićenarežimomzajedničarstvatenebibilo velike razlike ni da je ortaštvo pravna osoba.135 Materijalnopravna prednostpriznavanja pravne sposobnosti postoji u odnosu na odgovornost za obveze nastale

132Primjeraradi,niunjemačkompravu,priznajućipravnusposobnostortaštvu,BGHniježeliorećidajeortaštvoneštodrugonegozajednicasvojihčlanova.Samojezatoibilomogućepriznatipravnusposobnostortaštvu,adatoneizazovetektonskepromjeneuoblikukontinuitetaistečenihpravadotadašnjihortaka.133Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.36.ZPPnesadržiposebneodredbeoinicijativizapriznavanjestranačkesposobnosti. Očito je da sam tužbeni zahtjev, u kojem je kao stranka imenovan oblik udruživanja bezstranačkesposobnosti,sadržizahtjevzanjezinimpriznavanjem.Inicijativaće,prematome,uglavnombitina strani tužitelja. Bilo bi, međutim, zamislivo i da skupina tuženih suparničara postavi zahtjev zapriznavanjejedinstvenestranačkesposobnostinjihovukolektivu.Takavbisezahtjevmogaouvažitisamoakoninakojinačinnemijenja tužbeni zahtjev.Ortaštvobi se,naravno,moglonalazitiuobjeprocesnepozicije.134Daobjestrankemoguimatiinteresazapriznavanjemstranačkesposobnosti,vidljivojeiztogaštobiobjeimalepravonažalbuprotivrješenjasudakojimodbijazahtjevzapriznanjestranačkesposobnosti(Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.36).135Takonpr.niimovinajavnogtrgovačkogdruštvanijeništabolje„zaštićena“odzajedničkeimovineortaka.Dapače,imovinomjavnogtrgovačkogdruštvanačelnoćemoćiraspolagatisvakičlandruštva(čl.91.ZTD‐a),dokćeimovinomortaštva,akonepostojipunomoć,moćiraspolagatisamosviortacizajednički(čl.642.,643.ZOO‐a).

264 ZPR3(3)2014;237‐273

poslovanjemortaštva.Većjeobjašnjenokakovjerovnikunijesvejednohoćelitužitisamopojedineortake,štoćeznačitinamirenjenanjihovimosobnim,odvojenimimovinama,uzeventualnupljenidbuortačkogudjela, ili će tužiti sveortake, štoćedovestido izravneodgovornostizajedničkomimovinom.Objašnjenojetakođerkakovjerovnikmožeizbjećisubjektivneprigovorepojedinihortakasamoakoutužbenomzahtjevunaznačidaćesenamirivatiisključivonazajedničkojimovini.

To rješenje zamjetno odudara od općih pravila obveznog prava, prema kojima seprigovorivežuuzosobu,aneuzodgovornostodređenomimovinom.Nijeuobičajenodasetužbenizahtjevograničavanaimovinskumasu.Dužniknačelnomožebiratikojimćedijelomsvojeimovineispunitičinidbukojumupresudanalaže.Tekuovršnomprijedloguovrhovoditelj navodi konkretne predmete ovrhe (čl. 5. OZ‐a). Pri njihovu izboruovrhovoditeljjeobičnoograničensamozakonom,neiovršnomispravom.136Priznavanjepravnesposobnostiortaštvuzahtjeveusmjerenepremarazličitimimovinskimmasamavratilobiudogmatskiprihvatljivijeokvire.Vjerovnikbiotkloniosvenedoumiceokotogahoće li tužiti ortaštvo,pojedineortake ili svenjih zajedno.Ovisnoo tome,ovrhabi seprovodilanaimovinamakojepripadajutočnoodređenompravnomsubjektu.

Uslučajudavjerovnikželiuovrsiimatinaraspolaganjuizajedničkuiodvojenuimovinuortaka,priznavanjepravnesposobnostinudivišeoddogmatskičistekonstrukcije.Kaoštoje izloženo, po trenutno važećem rješenju, vjerovnik može zahvatiti i zajedničku iodvojenu imovinu samo ako tuži sve ortake, a da se u tužbenom zahtjevu pritom neograniči na namirenje iz zajedničke imovine.137 U tom slučaju, međutim, ortaci moguistaknuti i svoje subjektivne prigovore i, ako uspiju, spriječiti ovrhu na zajedničkojimovini. Ako bi se ortaštvu priznala pravna sposobnost, ortaci bi subjektivnimprigovorima sprečavali osobnu odgovornost, a objektivnim prigovorima odgovornostortaštva. Tek bi se tada vjerovniku nedvojbeno isplatilo tako široko postaviti tužbenizahtjev.

Bitno je istaknuti da priznavanje takve ograničene pravne sposobnosti ne bi ugrozilostečenapravaortaka.Dugoviortaštvanastalisusudjelovanjemupravnomprometupajeopravdano vjerovniku pojednostavniti zahvat u zajedničku imovinu, koja je takođernastala takvim poslovanjem. Ortaci koji uspiju sa subjektivnim prigovorima ionako bimoralidopustiti regresnonamirenje izzajedničke imovineortacimakojisuvjerovnikanamiriliizsvojeosobne,odvojeneimovine.138

4.4.2. Osiguravasekontinuitetpravaiobvezaprilikompromjenečlanstva

Kontinuitetodnosastrećimosobamakaovjerovnicimauslučajupromjeneortakanajvećijeproblemskojimsesuočavaosobna,solidarnaodgovornostortaka.Izloženojerješenje

136V.čl.4.st.2.OZ‐a,kojidefiniradasupredmetiovrhestvarinakojimasepozakonumožeprovestiovrha.137Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.155.138Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.153.


premakojembisekontinuitetmogaoobjasnitikonkludentnougovorenimpristupanjemdugunateretbudućihortaka(čl.101.,čl.341.ZOO‐a),nakojibionidavalisvojpristanakulaskom u ortaštvo.139 Takvo rješenje počiva na presumpciji izvedenoj iz objektivnihinteresnihpozicijaugovornihstrana,bezuporištaunjihovimočitovanjima.Budućidajeriječ o sklapanju ugovora, interesi razumne osobe ne bi smjeli potpuno nadomjestitikonkretneizjavevolje(čl.249ZOO‐a).140Osimtoga,pitanjeještobisedogodiloakobi,prilikomprijmauortaštvo,noviortaciugovorilidaodgovarajusamozabudućeobvezeortaštva.Iakojeuovomraduzauzetstavdabitakvaklauzulabilaništetna,141unajmanjujerukuupitnokakobiseotomeočitovalihrvatskisudovi,štovjerovnikaizlažedodatnomriziku.

Posebanproblemčinivjerovnikovosaznavanjezaidentitetnovihortaka,osobitoakoseradi o većim ortaštvima koja brzo mijenjaju članstvo.142 Može se pretpostaviti da ćejednostavno utužiti svoje ugovorne partnere, što će zajedničku imovinu ostaviti izvandosegaovrhe.Iakobiseiznačelasavjesnostiipoštenjamoglaizvestiobvezaortakadaobavještavajuvjerovnikaopromjeničlanstva,143lakosumogućezlouporabe.Vjerovnikbitakvezloporabemogaoispravljatisamoputemzahtjevazanaknadomštete,zaostvarenjekojegbimuopetbiloključnodadoznaidentitetsvihortaka.

Priznavanjem stranačke, a onda i pravne sposobnosti za potrebe određene parnice,pružilo bi se uvjerljivije objašnjenje odgovornosti ortaštva zajedničkom imovinomneovisno o članskoj strukturi. Konstrukcija pristupanja svim dugovima i ustupa svihtražbinapostalabisuvišna.Vjerovnikovaočitovanjavoljenebisemoralapretpostavljatiniti bi novi ortak internim ugovaranjem mogao izbjeći odgovornost zajedničkomimovinom.Vjerovnikutužbinebimoraonavoditisveortakekaotuženike,negobibilodovoljnodanaznačiortaštvoonakokakomuseočitovaloupravnomprometu.144

139V.poglavlje3.2.140Zanjemačkopravodasepristupanjedugunačelnonebismjelopretpostavitiv.Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.297.141V.bilj.84.142Unjemačkompravutakvadruštvasvelikimbrojemčlanova,čijesesudjelovanjetemeljiponajprijenaulaganju kapitala, a ne na osobnim odnosima, predstavljaju poseban pojavni oblik ortaštva (i općenitodruštavaosoba)podnazivomdiePublikumsgesellschaft(Schöne,T.,op.cit.ubilj.27,§705.,para.192.).143ZaaustrijskopravotakoHofmann,T.,op.cit.ubilj.16,str.134,138.144Ovootvaraposebnopitanjekakobitužbaprotivortaštvatrebalabitinaslovljena.Iakotoprelazidosegovograda,dostajatćespomenutidaseustranojliteraturismatradabibilodovoljnonavestiimepodkojimsepojavljujeuprometu,tj.tvrtkuortaštva.Mogusenavestiiortaci,alinijenužnodasusvinavedeni,kaokod nužnog suparničarstva (Schmidt, K., op. cit. u bilj. 17, str. 996). Neki autori smatraju da upravo tapotrebaodređivanjaortaštva,kaorazličitogodnjegovihčlanova,imazaposljedicudasepravnasposobnostmože priznati ne svim vanjskim ortaštvima nego samo onima koja imaju „oblikovan identitet“ (dieIdentitätsausstattung)usmislutvrtke,sjedištaiorgana(Ulmer,P.,op.cit.ubilj.22,str.589).

266 ZPR3(3)2014;237‐273

4.4.3. Izbjegava se vođenje postupka protiv više jedinstvenih, odnosno nužnihsuparničara

Dabiseuvidjelepostupovneprednostikojedonosipriznavanjestranačkesposobnosti,potrebnojerazmotritikakosetrenutačnorješavajupostupciukojimasudjelujuortaci.Uhrvatskoj znanstvenoj literaturi tradicionalno je stajalište da su ortaci kao tužiteljiprocesnolegitimiranisamozajednički,kaonužnisuparničari.145Nužnisusuparničarionikojimorajukaostrankesudjelovatiupostupkudabivođenjeparnicebilodopušteno,jerbiusuprotnombilopovrijeđenonačelosaslušanja.146Akosviortacinisunastupilikaotužitelji,sudbimoraoodbititužbu.147Nužnosuparničarstvoproizlazilobiizzajedničkograspolaganjaimovinomortaštva.Takvojerješenje,činise,napuštenonovimčl.648.st.2.ZOO‐aiz2005.,kojiodređujedasvakiortakmožezahtijevatioddužnikadaobvezuispunisvim ortacima zajedno. Ta odredba predstavlja važnu iznimku od pravila da, akougovoromoortaštvunijedrugačijeodređeno,poslovodstvoizastupanjepripadajusvimortacima zajednički (čl. 642. st. 1. ZOO‐a). Ona daje svakome od ortaka vlastitimaterijalnopravnizahtjevdaoddužnikatražizajedničkoispunjenje.148

Iz takva materijalnopravnog ovlaštenja slijedi da bi svaki od ortaka bio procesnolegitimiran na podizanje tužbe, ali bi mogao ishoditi povoljnu presudu samo ako jetužbenim zahtjevom zahtijevao ispunjenje svim ortacima. I dalje bi se, dakle, tražilonavođenje imena svihortaka, ali sadkao isključivomeritornapretpostavka,okojoj ćeovisiti tužiteljeva stvarna legitimacija.149 Spor se može riješiti samo na jednak načinprema svim ortacima, a pravomoćnošću presude bit će vezani i oni koji nisu osobnosudjelovaliupostupku.To ihčini jedinstvenimsuparničarima.150Za razlikuodnužnihsuparničara,dovoljnojedajedinstvenisuparničaribudupotencijalnestranke,štoznačida bi se u bilo kojem trenutku, pa i u žalbi, mogli uključiti u parnicu.151 Mogućnost

145Barbić, J.,op.cit.ubilj.1., str.150.Dopriznavanjastranačkesposobnostiortaštvu takvo je stajalištepostojaloiunjemačkompravu,npr.Ulmer,P.;Schäfer,C.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.319.146Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.166.147Dika,M.,op.cit. ubilj. 85, str. 169. Sudbi odbijao, aneodbacivao tužbeni zahtjev jer senedostatakprocesnelegitimacijesamonekihortakaizvodiiznjihovanedostatkastvarnelegitimacije.148Višev.poglavlje3.1.Neradise,dakle,ovrsti„procesnognamjesništva“ukojemtužiteljostvarujetuđimaterijalnopravnizahtjev,v.bilj.124.149V.Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.67idalje.Stvarnalegitimacijavjerovnikakojitužiznačilabidajeonovlaštenishoditipovoljnupresudusamoakozahtjevpostaviuodnosunasveortake.150Zadefinicijujedinstvenihsuparničarav.Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.162.Kadapravomoćnošćupresudenebibilivezanisviortaci,moglobisedogoditidaidućiortakpostavitužbenizahtjevkojise,međutim,možeriješitisamonajednaknačinkaoivećdonesenapresuda.Toserazlikujeodsolidarnostivjerovnika,gdjedužnikmožedugovatisolidarnuobvezusvakomodvjerovnikapoddrugačijimuvjetima,zbogčegabibilomogućedonijetidrugačijupresudu.151 U hrvatskom pravu razlika između nužnih i jedinstvenih suparničara vrlo je tanka. Svi su nužnisuparničariujedno i jedinstveni.Postoji,međutim,potrebadasvi jedinstveni suparničariujednobudu inužnijerimsetakonajboljeosiguravanačelosaslušanja(Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj85,str.445).Ijednoidrugosuparničarstvomoguproizaćiizprirodepravnogodnosaakosusvestranetogodnosaovlaštenesamozajedničkiraspolagatimaterijalnimzahtjevom(Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.165,167).Ipak,postojeodređeniprimjerijedinstvenihsuparničaragdjejenatemeljuzakonajasnodaćepresudadjelovatipremanjimačakiakonisusudjelovaliupostupku(npr.čl.141.st.7.SZ‐a).Tobiznačilodajedinstvenisuparničariinemorajubitistvarnestranke,negodajedovoljnodabudu„potencijalnisuparničari“(takoDika,M.,op.cit.ubilj.85,str.163).Posljedicesutakvapotencijalnogsuparničarstvadabi,kaojedinstvenisuparničari,


raspravljanjapredsudomosiguravasetimeštobiihsudmoraoobavijestitiopostupku,apropuštanjetogapredstavljalobiapsolutnobitnupovreduparničnogpostupka(čl.354.st.2.toč.6.ZPP‐a).Procesnaradnjakojujepoduzeojedanjedinstvenisuparničarimalabiučinkapremaostalimasamoakojenačelnopovoljnazasvenjih.152Toznačidaseortaktužitelj ne bi mogao odreći tužbenog zahtjeva, sklopiti nagodbu, priznati činjeničnenavodenitibiseprotivnjegamogladonijetipresudazbogogluheiliizostanka.

Štosetičeortakakaotuženika,zbognjihovesolidarneodgovornostivjerovnikmožebiratihoćelisvojtužbenizahtjevupravitiprotivjednoga,samonekihilisvihortaka.153Akotuživišeortaka,onibibilisamoobičnimaterijalnisuparničari(čl.196.st.1.toč.1.ZPP‐a)jersporpremanjimamožebitidrugačijeriješen.154Iznimkaodtogabiobispomenutitužbenizahtjev, koji je usmjeren samo na zajedničku imovinu i protiv kojeg nisu dopuštenisubjektivniprigovori.Tadabiortacibilinužnisuparničarijerbimoralibitisvizajednotuženi.Usuprotnomseovrhanebimoglaprovestinazajedničkojimovini(čl.59.OZ‐a),atužiteljubinedostajaopravniintereszavođenjetakvapostupka.

U odnosu na takvu aktivnu i pasivnu procesnu legitimaciju, priznavanje stranačkesposobnostiortaštvudonosiodređeneprednostikojenenarušavaju legitimneintereseortaštvaninjegovaparničnogprotivnika.Većjespomenutproblemsaznavanjaidentitetaortakazbogpromjenečlanstva.155Tužiteljućeusvakomslučajubitilakšenaslovititužbuna ortaštvo nego navoditi sve njegove članove s adresama stanovanja. Zatim, iakojedinstveno suparničarstvo podrazumijeva uračunavanje najpovoljnijih radnji ostalimsuparničarima,156ononeproizvodiisteučinkekaopriznavanjestranačkesposobnosti.157Svaki suparničar prema postupovnim odredbama i dalje ima pravo samostalnopoduzimatiparničneradnje.Akomupriznastranačkusposobnost,sudćeuvažavatisamovoljuortaštvaočitovanupremanjegoviminternimpravilimaozastupanju.158

morali biti baremobaviješteni o postupku (Dika,M.,op. cit. u bilj. 85, str. 163) te dabimogli stupiti upostupakubilokojemtrenutku,dokgodjejošmogućepoduzimatiparničneradnje(čl.202.ZPP‐a).152Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.170idalje;Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.444.153Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.152.154Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.134,159.155U jednomtakvomslučajuBGHje izišaoususretvjerovnikuortaštvatimešto jenaknadnonavođenjeortaka kao nužnih suparničara praeter legem ocijenio ne kao subjektivnu preinaku, nego kao ispravakoznakestranke(BGHod12.3.1990.,br.IIZR312/88,objavljenau:NJW‐RR1990,867).156Povoljneradnjepojedinihjedinstvenihsuparničarauračunavajusesvimaostalima(čl.201.ZPP‐a)tesesvimogu koristiti rokovima suparničara kod kojih najduže traju (čl. 202. ZPP‐a). Nepovoljne, odnosnonepovoljnijeradnjepojedinogsuparničarasuduopćenebiuzimaouobzir(Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.174).157Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.170.Zanjemačkopravo,zaslučajnužnogsuparničarstva(iakosunjemačkeodredbe o nužnom suparničarstvu nešto drugačije) v. Weth, S. u: H. J. Musielak (ur.), Kommentar zurZivilprozessordnungmitGerichtsverfassungsgesetz,VerlagFranzVahlen,München,2012,§62.,para.13.158Otomevišeupoglavlju4.4.e).

268 ZPR3(3)2014;237‐273

4.4.4. Promjene članstva u ortaštvu za vrijeme trajanja postupka ne utječu natužbenizahtjev

Suparničarstvoortakadovodidoposebnihproblemaakodođedopromjenečlanstvazavrijeme trajanja parnice. Što se tiče ortaštva na aktivnoj strani, kao što je objašnjeno,ortaci nisu nužni suparničari, ali tužbeni zahtjev mora biti usmjeren na zajedničkoispunjenje.Zbogtogasubjektivnapreinaka(čl.192.ZPP‐a)nećebitipotrebna,alićebitinužna objektivna preinaka tužbenog zahtjeva da bi se uključilo i ispunjenje novimortacima. Objektivna je preinakamoguća sve do zaključenja prethodnog postupka (čl.190.st.1.ZPP‐a).Iakobisetuženikmogaoprotivitipreinacinakonštomujedostavljenatužba,u takvoj situaciji sudbi trebaodopustitipreinaku jer je toočito svrsishodnozakonačnorješenjeodnosameđustrankama(čl.190.st.2.ZPP‐a).Problemnastajeakobisečlanstvopromijenilonakonzaključenjaprethodnogpostupka,aprijetrenutkazaključenjaglavnerasprave.Budućidasudodlučujenatemeljustanjauvrijemezaključenjaglavnerasprave,159takavtužbenizahtjevtrebaobiodbitizbogpomanjkanjastvarnelegitimacije.

Štosetičepromjeneortakanapasivnojstrani,zatužbenizahtjevograničennanamirenjeizzajedničkeimovinebilabinužnasubjektivnapreinaka,odnosnomoralibibitituženiinovi ortaci. U obzir bi došla primjena odredaba o otuđenju stvari ili prava za vrijemetrajanja parnice,160 po kojima se parnica dovršava među dotadašnjim strankama, astjecateljmožestupitinamjestojedneodnjihsamoakoseonestimeslože(čl.195.ZPP‐a).161 Ako neki od potrebnih pristanaka izostane, sud bi trebao odbaciti tužbu zbogpomanjkanjapravnoginteresa.162

159Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.122;Triva,S.;Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.580.160Osimodredabaootuđenjustvariiprava,unjemačkomsepravuzateslučajevepokušalokonstruiratiidaseradiozakonskojpromjenistranaka,poputonezbogsmrtiiliprestankapostojanjastranke,tedabi,doknoviortaknepreuzmepostupak,parnicutrebaloprekinuti(otomeraspravljaBGHod29.1.2001.,v.bilj. 22, toč. II., 2.c). i Gummert, H., op. cit. u bilj. 20, § 19., para. 5.‐6.). Tome semože staviti nekolikoprigovora. Teško da se može govoriti o univerzalnoj sukcesiji s obzirom na to da je člansko pravojedinstvenapravnacjelina,iakosesastojioddrugihpravaiobvezanakojesemožerazložiti.Jedinstvenikarakter članstvauortaštvuproizlazi iz toga što sepojedinaprava i obvezenemoguodvajati, nego seprenoseuvijekzajednosčlanstvomuortaštvu(Barbić, J.,op.cit.ubilj.1,str.49).Univerzalnasukcesijaoznačavaprijelazsvihpravaiobvezasdotadašnjegnanovisubjekt,dokjeprijenosjednogprava,makarisloženog,idaljesingularnasukcesija.Čakidasetopriznakaoposebanslučajuniverzalnesukcesije,ZPPkaorazlogzaprekid ipromjenustranakanepredviđauniverzalnusukcesijuopćenito,negosamotočnonabrojeneoblike–smrtiprestanakpostojanjapravneosobe(čl.212.ZPP‐a).NaposljetkuiBGHjeocijeniotakvukonstrukcijunezadovoljavajućom,pogotovo jerbi ortacimogli konstantnompromjenomčlanstvaodugovlačitiparnicuišikaniratidrugustranku(BGHod29.1.2001.,v.bilj.22).161TakoBarbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.154;zanjemačkopravoGummert,H.,op.cit.ubilj.20,§19.,para.5.162Pristanakdrugihortakakaotuženikanemogunadomjestitipravilaojedinstvenomsuparničarstvuiakose jedinstveni suparničari inače i naknadno mogu uključiti u postupak (v. poglavlje 4.4.c) ). Položajjedinstvenihsuparničaramoraproizlazitivećiztužbenogzahtjevatakodasevididaćepresudaimatiučinaki prema njima, što onda opravdava njihovo naknadno uključivanje. Ako netko tek naknadno steknematerijalnipoložajkojibigačiniojedinstvenimsuparničarom,primjenjujuseistapravilakaoikadnetkonaknadnosteknestvarilipravo(čl.195.ZOO‐a).


Priznavanjestranačkesposobnostiortaštvuriješilobiteproblemeutolikoštopromjenačlanstvauortaštvunebiutjecalanaidentitetortaštvakaoparničnestranke.Nebivišebilopotrebenizaobjektivnomnizasubjektivnompreinakomtužbenogzahtjeva.

4.4.5. Upostupkuvrijedepravilaozastupanjuortaštva

U prilog priznavanja stranačke sposobnosti ortaštvu govori i nepodudarnost izmeđugrađanskopravnihovlaštenjanazastupanjeizodnosaortaštvaiovlaštenjanazastupanjeu parničnompostupku. ZOO predviđamogućnost da se ugovorom o ortaštvu preneseovlast na vođenje poslova na jednoga ili samo neke ortake, koji se smatrajuopunomoćenicima(čl.643.st.1.ZOO‐a).Iakotakvapunomoćpodrazumijevaiovlaštenjenazastupanjeprematrećima,163pitanjejepokojojbiosnovitakviortacimoglizastupatiostale pred sudom budući da se ne radi o odvjetnicima, srodnicima niti o osobama uradnom odnosu (čl. 89. a) ZPP‐a). Za razliku od pravnih osoba koje zastupaju njihoviorgani,164 procesno pravo ne poznaje zastupnike suparničara na temeljumaterijalnogodnosa iz kojeg njihovo suparničarstvo proizlazi. Protezanje građanskopravnogovlaštenjanazastupanjeortaštvanaparničnipostupakpredstavljalobi,iakonepotpun,oblikpriznanjastranačkesposobnostiortaštva.165Ortaciovlašteninazastupanjetadabinastupalinekaoopunomoćenici,negousvojstvuorganaortaštva.166

Ortaštvobisvakakoimalointeresdagazastupajuoniortacikojejeonosamoodabralo.167Toosobitodolazidoizražajakadsuortacituženicijernaaktivnojstraniionakobilokojiortak koji je ovlašten na zastupanje ortaštvamože kao tužitelj tražiti ispunjenje svimortacima(čl.648.st.2.ZOO‐a).168Međutim,inaaktivnojstranipostojirazlikaizmeđutogakad ortak u postupku zastupa ostale ortake ili samo u vlastito ime traži zajedničkoispunjenje. U potonjem slučaju ostali su ortaci jedinstveni suparničari, sud ih moraobavještavati o pokretanju postupka te ne priznavati radnje koje su za njih načelnonepovoljne. Priznavanjem stranačke sposobnosti ovlašteni bi ortaci djelovali u imeortaštvatebimoglipoduzimatipodjednakopovoljneinepovoljneradnje.

163Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.84,87;Gorenc,V.,op.cit.ubilj.63,str.982.164Dika,M.,op.cit.ubilj.85,str.178.165TakozanjemačkopravoBGHod29.1.2001.,v.bilj.22,toč.II.,2.a).166Usmislučl.308.st.2.ZOO‐a,onibizastupaliortaštvonevišenaosnoviočitovanjavolje(punomoći),negonaosnovidruštvenogugovora.167Zanjemačkopravov.Ulmer,P.;SchäferC.,op.cit.ubilj.6,§705.,para.319.168Akoortaciposebnomodlukomopunomoćezazastupanjesamonekeodnjih(čl.643.st.1.ZOO‐a),trebalobismatratidavišenisusvi(čl.648.st.2.ZOO‐a),negosamotiortaciovlaštenizahtijevatioddužnikadaobvezuispunisvimortacima.Davanjeovlaštenjazazastupanjeimplicitnousebinosiiprijenoszakonskogovlaštenjazahtijevatioddužnikaispunjenje.

270 ZPR3(3)2014;237‐273

5. ZAKLJUČAK

Provedenaanalizapokazujedaortaštvokojepočivananačeluzajedničarstvaisudjelujeupravnomprometuimatendencijuosamostaljivanjaistjecanjavlastitogkrugapravaiobveza neovisno o tome je li mu zakonodavac namijenio pravnu sposobnost. Ta jetendencija posljedica toga što pravila o ortaštvu nužno pogađaju treće osobe premakojimaseortaštvoočitovalokaojedinstvenacjelina.Trećeosobemorajupravitirazlikuizmeđu toga imaju li posla s ortacimau njihovu pojedinačnom ili u njihovu ortačkomsvojstvu.Izmeđutogaipriznavanjapravnesposobnostiortaštva„kaotakva“nedostajejošsamojedankorak.

Njemačkojepravoprijevišeoddesetgodinanapravilotajkorakidanasseortaštvopoimaslično javnom trgovačkomdruštvu.Ortaci opunomoćeni voditi poslove ortaštva imajusvojstvo organa, a odgovornost ortaka njihovim osobnim, odvojenim imovinamaakcesornejenaravi.Glavnarazlikanaspramjavnogtrgovačkogdruštvajesttoštoortaštvonijeregistriranoinemapravakojaiztogaproizlaze.

Hrvatskosepravoidaljedržitradicionalneteorijeonaraviortaštva,ausprkosodređenimproblemima koje to uzrokuje, do radikalnog zaokreta ne može doći dok god jezakonodavacnapostojećimpozicijamaonumeroclausopravnosposobnihentiteta.Ipak,znakovito je da je taj isti zakonodavac u okviru procesnog prava ostavio prostora zaproširenjestranačkesposobnostioblicimaudruživanjakojiudovoljavajubitnimuvjetimaza stjecanje pravne osobnosti. Već na prvi pogled čl. 77. st. 3. ZPP‐a zvuči kao da jesastavljenupravozaortaštvo,stimdamožeobuhvatitiijošneka,ortaštvuslična,društvaosobabezpravneosobnosti.

Iakoćeseudovoljenjepretpostavkamačl.77.st.3.ZPP‐auvijekprocjenjivatiodslučajadoslučaja,uovomsuraduistaknutinekirazlozizbogkojihbiortaštvunačelnotrebalopriznavati stranačku sposobnost. Imajući to u vidu,može začuditi relativnomali brojobjavljenihsudskihodlukakojeortaštvustranačkusposobnostuistinuipriznaju.169Iakonijezahvalnospekuliratiorazlozimazaštojetako,činisedasevećinasporovaizmeđuortaštavaitrećihosobarješavabezpozivanjanaodredbeoortaštvu.170Takvojprocjeniu

169Npr.VSRH,REV‐110/1994‐2od7.2.1999.(preuzetoshttp://www.sudacka‐mreza.hrdana3.12.2012.),već objašnjena u bilj. 130. Također, odlukom VTS, Pž‐6617/06‐3 od 29. 5. 2007. (preuzeto shttp://www.sudacka‐mreza.hrdana3.12.2012.)priznatajestranačkasposobnosttrajnojradnojzajednicisamostalnih umjetnika, koja u vrijeme preuzimanja obveze koja je posredni predmet spora nije imalapravnusposobnost.Iakoutovrijeme(25.4.1989.)ortaštvojošnijenibilouvedenouhrvatskopravo,izperspektivedanašnjegsustavaradilobiseilioortaštvuilioudruzibezpravneosobnosti(neovisnootomeštosupravnisljedniciradnihzajednicapravneosobe,tj.umjetničkeorganizacijenatemeljučl.23.Zakonaopravimasamostalnihumjetnikaipoticanjukulturnogiumjetničkogstvaralaštva,NN43/96,44/96).170OdstotinjakpresudaVSRH,ŽSiVTSkojeseodnosenaortaštvoikojesuuzeteuobzirzapotrebeovograda, samounekolikonjihbilo je riječio sporu izmeđuortaka i trećihosoba,dakle izodnosavanjskogortaštva.UpresudiVTS,Pž940/05‐3,od12.7.2007.(preuzetoswww.iusinfo.hrdana1.8.2014.)sudjezaključiodasuortacisolidarnidužniciprematrećimaizsvihodnosaukojimasepojavljujenjihovzajedničkiobrt;upresudiVTS,Pž6789/08‐3,od31.10.2008.(preuzetoswww.iusinfo.hrdana1.8.2014.)sudjeodlučio da interno oslobođenje od odgovornosti nema učinka prema trećima koji su stupili u odnos svanjskimortaštvom;upresudiŽSVaraždin,Gž.472/08‐2,od29.4.2008.(preuzetospretraživačasudskeprakseVSRHhttp://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/Default.asp?Menu=Pocetnadana1.8.2014.)sudjenašaodasuortacisolidarnoodgovornitužiteljuzaisplatuplaće;upresudiŽSDubrovnik,Gž‐393/12,od18.7.2012.(preuzetosINGpregledsudskeprakse,br.0982‐S‐832.611,2.2012),sudjeocijeniodatužiteljnije


priloggovoridaseortaštvonespominjeniuodlukamaukojimajestranačkasposobnostpriznataoblicimaudruživanjakojiposvojojpravnojprirodiočitojesuortaštvo.171Postojetakođer odluke koje su odbile priznati stranačku sposobnost određenim oblicimaudruživanja,adanijerazmotrenoradiliseoortaštvutejesulizadovoljenepretpostavkeizčl.77.st.3.ZPP‐a.172Neovisnooopravdanostisudskihodlukaukonkretnomslučaju,ostajedojamdabistranačkasposobnostmoglabitiortaštvimačešćepriznavana,osobitoako se uzme u obzir potreba ujednačavanja sudske prakse i stvaranja predvidljivihkriterijastranačkesposobnosti.

Sudačkopriznavanjestranačkesposobnostivrijedisamozapotrebeodređeneparnice.Utomopsegutozasobompovlačiipriznavanjeograničenepravnesposobnosti.Tosenemožeusporeditisopćompravnomsposobnošćukojuimaortaštvounjemačkompravu.173Ipak, ne znači da do postupne konvergencije nemože doći daljnjim razvojem sudskeprakse. Ako bi se priznavanje stranačke sposobnosti ortaštva uobičajilo u određenimvrstama sporova, što je cilj prema kojem treba težiti, dokinuli bi se prigovorinepredvidljivosti.Podrazumijevasedajetopostupanrazvoj,međutim,drugačijenijebiloni sa samim institutom priznavanja stranačke sposobnosti, koji je uobličen sudačkomaktivnošću.Ustaljenopriznajućistranačkusposobnostnekomoblikuudruživanja,moglobiserećidasudovipostupno„izgrađuju“injegovupravnusposobnost.

Posebnojepitanjepostojilistvarnadruštvenaigospodarskapotrebazaortaštvomkaopravno sposobnim subjektom. Primjer njemačkog prava to bi sugerirao, međutim, netreba zaboraviti da je i ondje taj razvoj trajao čitavo stoljeće, a intenzivno se o tomeraspravljalotridesetakgodinaotkakosusepojavilibrojnijizagovornicitakvarješenja.UHrvatskoj dosadašnja sudska praksa pokazuje da nema puno sporova koji uključujuortaštvo,osobitonesporovaizmeđuortaštvaitrećihosoba.Utomsmisluvjerojatnijejedaćeredovitopriznavanjestranačkesposobnostiostatiteknarazinimogućnosti.Ipak,niulogutakvemogućnostinetrebapodcjenjivati.Vrlosečestovažnegospodarskeaktivnostiobavljajuupravnomoblikuortaštva,očemusvjedočipostojanjekonzorcijazaizvođenjegrađevinskih radova,konzorcijabanakazadavanjezajma,poola, zajedničkogpothvata(jointventure)iholdinga.174Kaoštopokazujeprimjernjemačkogprava,dovoljanjejedanvažanslučajdapitanjepravneistranačkesposobnostiortaštvastaviuprviplan.

nistupiouodnossvanjskimortaštvomjerjeortaštvonastaloteknakonsklapanjapredmetnogugovora.Budući da je, s obzirom na učestalost ortaštava, takvih sporova moralo biti znatno više, može sepretpostavitidaistrankeisudčestoneprepoznajudjelovanjevanjskogortaštvaupravnomprometu.171Presudepodbilj.169.172Takojenpr.VTS,Pž‐3325/06,od15.9.2009.(preuzetoizInformatora,br.5963od30.4.2011.)iVTS,Pž4598/06‐3,od23.7.2007.(preuzetoshttp://www.iusinfo.hr/Default.aspxdana21.11.2012.)zaključiodazajedničkiodvjetničkiurednemastranačkusposobnostneupustivšiseuanalizučl.77.st.3.ZPP‐aibezosvrta na to da je zajednički odvjetnički ured zapravo ortaštvo (Barbić, J.,op. cit. u bilj. 1, str. 12, 22).Također, stranačka sposobnost nije priznata ni glazbenoj skupini, a drugostupanjski sud samo jekonstatiraodanema„obrazloženjauprvostupanjskomrješenjuotometemeljemčegajetojskupinipriznatopravoiudisstandiinjudiciopremaodredbičl.77.st.3.ZPP‐a“(VTS,Pž‐1872/00od24.5.2000.,preuzetosINGPregledsudskeprakse,http://www.ingbiro.com/dana21.11.2012.,br.0981‐S‐810.644,.2000).173Uhrvatskompravutakvoštonebibilomogućezbogtogaštoopćapravnasposobnostproizlaziizfizičkeilipravneosobnosti.Zarazlikuodtoga,njemačkopravopoznajejošitreću,„otvorenu“kategorijupravnosposobnogdruštvaosoba(v.2.Pravnasposobnostortaštvaunjemačkompravu).174Zadetaljnorazmatranjetihpojavnihoblikaortaštvav.Barbić,J.,op.cit.ubilj.1,str.184‐303.

272 ZPR3(3)2014;237‐273

Summary

RECOGNITIONOFLEGALANDPARTYCAPACITYTOCIVILLAWPARTNERSHIP

Externalpartnershipisacommunitythatinlegaltransactionsrepresentsmorethanthesumofitsmembers.Inrelationswiththirdpersons,legalcapacitycanonlybebestowedonthepartnershiporthepartnersthatactasmembersofthepartnership.Germanlaw,aftermanylongdiscussions,optedforthegenerallegalcapacityofpartnerships,whichismodelledonpubliccompanies.SuchaninterpretationisnotpossibleinCroatianlawdueto the legislation in force.However, there are situationswhere the legal capacity of apartnershipwouldbemoresuitabletorespondtosomeproblemsthatappearinpractice.The legal capacity of partnershipswould facilitate the access of creditors to commonassetsandwouldcontributetomaintainingcontinuityifachangeinmembershipoccurs.This couldbe achievedby the judicial recognitionofparty capacity for theneedsof aparticularcivilprocedurepursuanttoArticle77paragraph3oftheCivilProcedureAct.Therecognitionofpartycapacityleadstotherecognitionoflimitedlegalcapacitytotheextent necessary to participate in the results of the civil procedure. The need tostandardise judicial criteria and enhance their foreseeability could gradually lead to aresultsimilartotherecognitionofgenerallegalcapacity.

Keywords: partnership, common assets, legal capacity, party capacity, legitimatio adcausamlegitimatioadprocessum(legalstanding),uniquejoindership

AntunBilić,LLB,JuniorresearchassistantintheDepartmentofCommercialLawandCompanyLawattheFacultyofLaw,UniversityofZagreb

OBSERVINGTHEQUESTIONSOFSELF‐DETERMINATIONANDSECESSIONINTHEWAKEOFRECENTEVENTSINKOSOVO,ABKHAZIA,

SOUTHOSSETIAANDCRIMEA

Pregledniznanstvenirad

UDK341.231(497.115)341.231(479.224)341.231(479.225)341.231(477.75)

Primljeno:10.studenog2014.

AdamŠućur*

EventsinKosovo,Abkhazia,SouthOssetiaandmostrecentlyCrimeahaveonceagainbroughtthecontroversial topics of self‐determination and secession to the attention of the internationalcommunity.Unfortunately,many issuesthathaveriddledthesetwotopicsandwhichmadethemcontroversialinthefirstplace,nottheleastofwhichispoorlegalregulation,arestillpresenttothisday.Thispaperwillconsiderthetheorybehindself‐determinationandsecessionandthenfocusontherecentcasesthathavepinpointedalltheshortcomings,inconsistenciesandillogicalitiesoftheseandrelatedtopics.

Keywords:self‐determination,secession,Kosovo,AbkhaziaandSouthOssetia,Crimea

1. INTRODUCTION

GiventherecentandongoingeventsinUkraine,anumberofimportantquestionshavearisenwithintheinternationalcommunity.Oneofthemostintricatetoarisefromthesaidevents is that of Crimea. The case of Crimea is highly interesting from a theoreticalstandpoint, but at the same time the outcome will have serious ramifications on theinternationalcommunity.ByexaminingthecaseofCrimea,onecanobservethedelicateinterplayoflawandpoliticsand,withinit,anumberofshortcomingsandinconsistencies.Thecruxofthematterliesintherighttoself‐determinationanditspotentialembodiment–secession,bothofwhichareproblematicduetotheirregulationwithininternationallaw,or,morepertinently,thelackofit,asthispaperwillshow.

Over the years, self‐determination has been entering and leaving the internationalcommunity'sconsciousness,butneverquitefadingfromitcompletely.Therightofself‐determination,andall that itentailsandpotentiallyclasheswith, isbothcomplexandintriguing.Thisright isoftenmisinterpretedandmisused,which iswhy itneedstobecloselyexamined.Thisshouldbedonenotonlybyobservingtheoreticalteachings,but

*AdamŠućur,LLM,attendingpostgraduatedoctoralstudyattheFacultyofLaw,UniversityofZagreb.

274 ZPR3(3)2014;275‐301

also by looking at some of the cases that have occurred so far and their influence onsubsequenteventsinthesamevein.

Beforethispaperturnsitsfocustosomeofthemorerecentexamples,onemustlookatthebasictermsandprinciplesregardingthetopicathandandunderstandthedistinctionand interaction between them. Hence, this paper will begin with an examination ofstatehood,themostfundamentaltermrelatedtothissubject.Giventhetightconnectionbetween statehood and recognition, recognition will be observed next. Following thequestionofrecognition,therighttoself‐determination,perhapsthemostcomplexoftheterms tackled in this paper, will then be examined. Later, the principle of territorialintegrity,oftenseenasacounter‐principletothatofself‐determination,andutipossidetiswill be considered, and finally the controversial topic of secession will require closeinspection.

Secessionisaratherspecificoccurrence,anditdoesnottakemuchforittostartachainreactiononaglobalscale.ThecaseofKosovoprovedtobeapowerfulagentincausingsuchaneffect.Then,twoothercasesemergedwhichshareafairbitincommon,butwithvaryingendresults,whichiswhythispaperwillthenshiftfocustothecasesthatprecededthe case of Crimea and which are, in a way, linked to it. Namely, South Ossetia andAbkhazia.Afterobservingallthreecases,thecaseofCrimeawillbeconsidered.Giventhatthepro‐secessionmovementinCrimeawasalongtimeinthemaking,historyandrecentdevelopmentswillbeexaminedfirst,sincetheyholdthekeytounderstandingthemostrecentevents.OnlythenwillthepaperfocusonCrimea'sclaimsforself‐determinationandsecession,bringingthemainfocusofthispapertoitsconclusion.

2. BASICTERMS

2.1. Statehoodandrecognition

Moderninternationallawhasheavilyexpandeditsrangetoavarietyofnewparticipants.No longer are states regarded as the only subjects of international law, butintergovernmentalorganisations,alongsidesuigenerisentities(suchastheHolySeeandtheSovereignMilitaryOrderofMalta),havealsobeenwidelyrecognisedassubjectsofinternational law. On the other hand, certain subjects, such as non‐governmentalorganisationsandindividuals,havebeenatthecoreofmanydebatesastowhetherornotthey should be recognised as subjects of international law. Nevertheless, despite theincreasingrangeofactorsandparticipantsintheinternationallegalsystem,statesremainbyfarthemostimportantlegalpersons.Inaddition,despitetheriseofglobalisationandallthatitentails,statesretaintheirattractionastheprimaryfocusforthesocialactivityofhumankindandthusforinternationallaw.1

1Shaw,M.N.,InternationalLaw,Cambridge,CambridgeUniversityPress,2008,p.197.

Šućur:ObservingtheQuestionsofSelf‐determinationandSecession… 275

Given the prevailing role of states in international law, it is of utmost importance todetermine the exact criteria for gaining statehood. Unfortunately, international lawprovidesonlyglimpsesoftherequirementsforstatehood.Insayingthis,however,therehasbeenoneconvention inparticular thathasoutlinedthecriteria forstatehood.TheconventioninquestionistheMontevideoConventionontheRightsandDutiesofStates,2which specified that: ''The State as a person of international law should possess thefollowingqualifications:a)apermanentpopulation;b)adefinedterritory;c)government;and d) capacity to enter into relations with other states''.3 It is most curious that aconventionofaregionalcharacterhas,sofar,producedthemostthoroughanswertothequestionoftherequiredcriteriaforstatehood.Nevertheless,thestatedcriteriahavebeenwidelyacceptedbytheinternationalcommunityasasetofguidelineswhenitcomestogivingrecognitiontonewlyformedstates.

However, thesaidprovisionsareneitherexhaustivenor immutable.4Forexample, thewayanewState came tobe isoftenoneof thedeciding factors that the internationalcommunitytakesintoaccountwhendecidingwhetherornottorecogniseit.Naturally,anewly formedState thatemerged fromapeacefulevent is likely togarnerrecognitionfromtheinternationalcommunityfasterthanonethatemergedfromawarwagedwithitspredecessorState.Thelatterexamplebringsafewothercriteriaintothemix.Namely,whowastheagitatorintheconflictandhavehumanrightsviolationsoccurred?

Although the conditions for statehood, listed in the Montevideo Convention, can beexpandedtofeatureseveralotherconditions,theycanlikewisebereducedtoonlythreeoreventwonecessaryconditions.Aswillbeshownlater,somestatesintheirearlystagesmet only the first two conditions of the Montevideo Convention before gainingrecognitionfromotherstates.Thatbeingsaid,itishardtofindanyconsistencyamongrecentexamplesofstaterecognition.Thisallpointstothefactthattheactofrecognitionisheavilyinfluencedbypolitics,whilethelawregardingthetopicisseverelylacking.

In terms of recognition, there are two different schools of thought regarding itsimportance for the creation of a State and thus there are two related theories: theconstitutive theory and the declaratory one. Essentially, the constitutive theory ofrecognitionholdsthatrecognitioncreatestheinternationallegalpersonalityofaState,byattributingrightsanddutiestotherecognisedState.5Thedeclaratorytheory,ontheotherhand,attributesmuchlessimportancetotheroleofrecognition,asitstatesthatstatehood

2TheMontevideoConventionontheRightsandDutiesofStateswassignedon26December1933,attheSeventhInternationalConferenceofAmericanStatesinMontevideo,Uruguay,whileitenteredintoforceexactlyoneyearlater.Thecontentsofthisconventioncentreonthedefinitionandrightsofstatehood.3Article1oftheMontevideoConventionontheRightsandDutiesofStates.4Shaw,op.cit.(n.1)p.198.5Dugard,J.,''TheSecessionofStatesandTheirRecognitionintheWakeofKosovo'',RCADI,vol.357,2013,p.45.

276 ZPR3(3)2014;275‐301

isaquestionoffact,6andrecognitionsimplyprovidesevidenceoftheexistenceofaState.7Basically,fortheconstitutivetheorists,theheartofthematteristhatfundamentallyanunrecognised ''State'' canhaveno rights or obligations in international law,while thedeclaratorytheoristsemphasisethefactualsituationandminimisethepowerofstatestoconferlegalpersonality.8

Nowadays,ofthesaidtwotheories,thedeclaratorytheoryisthemorewidelyaccepted,althoughtherealityoftheimportanceofrecognitionliessomewhereinbetween.WhilemostagreethatrecognitionisnotactuallyaconditionforthecreationofaState,itishardtoimagineaStateexistingwithout,atleast,somekindofrecognition.Inessence,itisofparamount importance for an aspiring State not only to fulfil the legal criteria forstatehood,butalsotogarnerasmuchrecognitionfromtheinternationalcommunityaspossible.

2.2. Self‐determination

Theprincipleor,betterstill,therighttoself‐determination9hasaninterestinghistory.Nowadays,itisnolongertalkedaboutasanoveltheoreticalpossibilityinlegalorpoliticaldebates, but rather as an indisputable legal right. Treaties, solemndeclarationsof theGeneral Assembly of the UnitedNations10 and decisions of the International Court ofJustice11recogniseself‐determinationasalegalright.12Thatbeingsaid,whiletherighttoself‐determination has indeed been explored, given its context and relevance tocontemporary international law, this does not mean it is free from many danglingquestions. In fact, as awhole, the rightofpeople to self‐determination is frustratinglyambiguous.13

6DeclaratorytheoristsmostlypointtotheMontevideoConventionontheRightsandDutiesofStatesforthelistofrequirementsthatneedtobefulfilledinorderforanentitytobecomeaState.7Dugard,op.cit.(n.5)p.47.8Shaw,op.cit.(n.1)p.446.9Asalegalterm,itfirstemergedintheTreatyofVersailles(1919),whichwasusedasaconstitutiveactfortheLeagueofNations.SomescholarsevenpointtotheAmericanDeclarationofIndependence(1776)andtheFrenchRevolution(1789)assomesortoforiginfortherighttoself‐determination.10Self‐determinationconsolidateditsplaceininternationallawbybeingmentionedintheCharteroftheUnitedNations,butitwasnotuntiltheDeclarationontheGrantingofIndependencetoColonialCountriesandPeople(1960)andtheDeclarationonPrinciplesofInternationalLawConcerningFriendlyRelationsandCo‐operation among States inAccordancewith the Charter of theUnitedNations (1970) that self‐determinationwasprovidedwithamoredetailedexplanation.11SeveralcaseswerebroughtbeforetheInternationalCourtofJustice,suchastheWesternSaharaCase(1975)andtheEastTimorCase(1995).TheEastTimorCase inparticular is interesting,givenhowtheInternationalCourtofJusticeexplicitlystatedthatself‐determinationis''oneoftheessentialprinciplesofcontemporaryinternationallaw'',whichenjoys''anergaomnescharacter''.See:SummaryoftheJudgmentof 30 June 1995 in the case concerning East Timor (Portugal v. Australia) http://www.icj‐cij.org/docket/index.php?sum=430&p1=3&p2=3&case=84&p3=512Dugard,op.cit.(n.5)p.31.13Summers,J.,''TheInternalandExternalAspectsofSelf‐determinationReconsidered'',in:French,D.(ed.),StatehoodandSelf‐determination,Cambridge,CambridgeUniversityPress,2013,p.229.


Thefirstquestionthatarisesis:whatexactlyisself‐determination?Whilethequestionisrelatively simple, the answer is unfortunately anything but. While the right to self‐determination is indeed mentioned, in some form or another, in many instances ofinternationallaw,theexactdefinitionofthesaidrighteludesus.Therehavebeenmanyattempts14todefineself‐determinationasaright,butallthesecanbeboileddowntothesamefewcoreelements.Forexample,theDeclarationontheGrantingIndependencetoColonialCountriesandPeople,containedinresolution1514(XV)of1960,proclaimsthat:''All people have the right to self‐determination; by virtue of that right they freelydetermine their political status and freely pursue their economic, social and culturaldevelopment.''15Theelementsofthisdistilleddefinitionareatthecoreofalmosteveryother definition, but with this, vagueness starts and questions arise. Who are these''people''?Howandwhencantheyenforcetheirrighttoself‐determination?

Whiletherearestillnoclear‐cutanswerstothesequestions,especiallysincethereisnocontinuitytobefoundinthe(recent)casesconcerningthesaidright,somethingshavebecomeat leastabitclearerduring itsdevelopment. Inorderto trulyunderstandthisright,onemustobserveitfromtheverybeginning,sinceitisneighonimpossibletofullycomprehenditfromjustasinglesourceofinternationallaw.

The full implicationsof thenotionof self‐determination, introduced into internationalpoliticsbyWoodrowWilson16afterWorldWarIandaffirmedbytheCharteroftheUnitedNations,wereunknown,butfeared,bytheinternationalcommunityin1945.17Becauseitwasmoreof apolitical aspiration18 first and foremost, especiallyduringWorldWar I,regulations concerning the topicwere essentially non‐existent. Suchuncertainty filledmanystateswithapprehension,giventhatsuchaprinciplecouldverywellendangertheterritorialintegrityofaState.

Toalleviatesuchconcerns,thewholeprinciplewaslimitedtothecontextofdealingwithdecolonisation.Betweenthe1950sand1960s,self‐determinationwasfrequentlyinvokedintheUnitedNationstoendcolonialruleandthisledtotheadoption,in1960,ofGeneralAssembly resolution1514 (XV), entitled theDeclarationonGranting Independence to

14Forinstance,thedefinitionofself‐determinationcanbefoundintheInternationalCovenantofCivilandPolitical Rights, the African Charter of Human and People's Rights, the Declaration on Principles ofInternationalLawConcerningFriendlyRelationsandCo‐operationamongStatesinAccordancewiththeCharteroftheUnitedNations,andmanyothers.15Dugard,op.cit.(n.5)p.78.16Forhim,self‐determinationwasthe''logicalcorollaryofpopularsovereigntyandsynonymouswiththeprinciple that governments must be based on the 'consent of the governed'''. Velasco, Z. A., ''Self‐determination and Secession: Human Rights‐based Conflict Resolution'', International Community LawReview,vol.16,issue1,2014,p.78.17Dugard,op.cit.(n.5)p.79.18 Itwouldnotbeunreasonabletothinkthatbehindthis ''pushforanoblecause''werehiddenulteriormotives.Thepoliticalandeconomicalmapoftheworldwasvastlydifferentatthattimecomparedtothepresentday.SeveralEuropeancountries(suchastheUnitedKingdom,FranceandSpain,tonameafew)hadaverywidenetworkofcoloniesthroughouttheworld.Withthatcameeconomicbenefitsand,moreimportantly, political leverage on a global scene. TheUnited Stateswas facing the possibility of fallingbehindinrelevance,sinceitwasnotabletokeepupwiththeriseofthesaidcolonialempires.

278 ZPR3(3)2014;275‐301

ColonialCountriesandPeople,whichproclaimed''thenecessityofbringingtoaspeedyandunconditionalendcolonialisminallitsformsandmanifestations'',pursuanttothepeople'srighttoself‐determination.19

However,thingsbegantochange.Astheprocessofdecolonisationdrewtoaclose,newsituationsemerged20andthefieldofapplicationoftherighttoself‐determinationwasgreatly expanded. This is no more apparent than in the two conventions on humanrights,21bothdatingfrom1966.Article1ofboththeInternationalCovenantonCivilandPoliticalRightsandtheInternationalCovenantonEconomic,SocialandCulturalRightsuses almost the samewording found in the previouslymentionedDeclaration on theGrantingIndependencetoColonialCountriesandPeoplewhendiscussingtherighttoself‐determination.Withthosetwoconventions,therighttoself‐determinationstrengtheneditspositionininternationallawnotonlyasalegalright,butasabasichumanright.

Thetransformationofself‐determinationasapoliticalprincipleintoabasichumanrightisnot theonlymajorstageof itsdevelopment.Thesecondmajorchange for thisrightcame in the light of making a distinction between internal and external self‐determination. However, the division of self‐determination into internal and externalaspects is not spelled out with any precision in international instruments, leavingconsiderableambiguityastowhatthesetwoaspectsmightrelateto.22

Sinceself‐determinationwasno longerreservedforpeoplethat lived incolonies, fear,figuratively speaking, started to creep intomany states. Since states feared that theirterritorialintegritywasatstake,legaltheoristsacrosstheworldbegantofigureoutawaytoessentiallyminimisetheriskofapossiblefollow‐upevent‐secession.So,inaneffortto accommodate both the competing right to self‐determination and the principle ofterritorialintegrity,legaltheoristspropoundedtheviewthatself‐determinationcouldbepursuedinternally ''withintheframeworkofexistingsovereignstatesandconsistentlywiththemaintenanceoftheterritorialintegrityofthosestates''.23

Althoughthereisuncertaintyovertheprecisemeaningofinternalself‐determination,itiswidelyseenasencompassingtherightof thepeoplewithinan independentStatetochoosethegovernmentofthatStateandtoparticipateinagovernmentthatrepresents

19Velasco,op.cit.(n.16)p.79.20TheAfricancontinent inparticularsawtheemergenceofmanydissatisfiedpeoplewithinstates,whoclamoured for secession as a means to an end. That is, they sought to exercise their right to self‐determination.Theresultsvarygreatly.Whilethereareexamplesofunsuccessfulsecessions(i.e.KatangaandBiafra),therearealsosecessionsthatprovedtobesuccessful(i.e.EritreaandSouthSudan).Foramoredetailedanalysisastowhythesesecessionsprovedtobeeithersuccessfulorunsuccessful,see:Dugard,op.cit.(n.5).21Apartfromthesaidconventions,theHelsinkiAccords(1975),theCharterofParis(1990),theEuropeanCommunity'sGuidelines on theRecognitionofNewStates inEasternEuropeand the SovietUnion, theEuropeanCommunity'sDeclarationonYugoslavia (1991)and theViennaDeclarationonHumanRights(1993)allcontemplatetherighttoself‐determination,unrelatedtodecolonisation.Dugard,op.cit.(n.5)p.83.22Summers,op.cit.(n.13)p.233.23Velasco,op.cit.(n.16)p.82.


the whole people of the territory and which confers equal rights on all persons andrespectsandprotectstheirhumanrights.24Essentially,internalself‐determinationisthepreferredway of dealingwith self‐determination,while external self‐determination isseen as the last resort. The frequently cited criteria of the right to external self‐determination25are:graveandrepeatedviolationsofhumanrightsandthecontinuousnegationoftherighttointernalself‐determination.26

The whole point of dividing the right to self‐determination into two separatesubcategories was and still is completely redundant. It just shows howmuddled thethoughtprocessbehindthisrighttrulyis.Overtime,self‐determinationalmostbecameasynonymforsecession.Whilethetwotermsdoindeedhaveapointofintersection,thetwo should not be seen as one. Self‐determination pertains to human rights, whilesecessionformspartofawiderdebateonstatehoodandstaterecognition,27whichiswhydividingself‐determination into twogroupsmakesnosense.Thedivision itselfmeansthat essentially a group of people are ''locked out'' of the said right in certaincircumstances,whichmakesnosense,seeinghowself‐determination isabasichumanrightmeantforallpeople.Furthermore,thedivisionitselfactuallyappearstoapprovethetight linkage between the right to self‐determination and the follow‐up process ofsecession.

Withthedivisioncamethequestion:''whoarethesepeoplethatenjoytherighttoexternalself‐determination?'' Unfortunately, there is no general consensus on an answer, justtheoretical speculation. One of themostwell‐rounded theories notes that in order toqualifyasa''people'',aminoritymustdemonstratethatitoccupiespartoftheterritoryofanestablishedStateinwhichitformsaclearmajority.28However,hadthetwotermsbeenclearlyseparated,ultimately,theproblemofdefining''people''woulddisappearentirelyandbecomeirrelevant.29

2.3. Territorialintegrityandutipossidetis

OneofthekeyelementsthatdefinesaStateisitsterritory.Itshouldcomeasnosurprisethen that international law plays a crucial part in protecting a State's territory. Twoprinciplesinparticularensurethattheterritorialboundariesofstateswillberespected,

24Dugard,op.cit.(n.5)p.86.25 Inasense,externalself‐determinationcanbeseenassomesortofremedyforanungratefulpositionpeoplemayfindthemselvesin,incertainstates,andthatiswhyexternalself‐determinationisgenerallycalled the right to ''remedial self‐determination'' and the instrument that enforces it is often called''remedialsecession''.Velasco,op.cit.(n.16)p.8226 Ryngaert, C., Sobrie, S., ''Recognition of States: International Law of Realpolitik? The Practice ofRecognitionintheWakeofKosovo,SouthOssetiaandAbkhazia'',LeidenJournalofInternationalLaw,vol.24,issue2,2011,p.479.27Velasco,op.cit.(n.16)p.87.28Dugard,op.cit.(n.5)p.91.29Velasco,op.cit.(n.16)p.87.

280 ZPR3(3)2014;275‐301

ifnecessaryattheexpenseofself‐determination–territorialintegrityandutipossidetis.30Thesetwoprinciplesarenotnearlyascontroversial31asthepreviouslyexplainedself‐determination,butbothprinciplesstillneedclarification.

Territorial integrity as a principle can be found in many declarations, resolutions,constituent acts and the like.32 For example, it is mentioned in the already cited33DeclarationontheGrantingIndependencetoColonialCountriesandPeopleof1960andtheDeclarationonPrinciplesofInternationalLawConcerningFriendlyRelationsandCo‐operationamongStatesinAccordancewiththeCharteroftheUnitedNationsof1970.Thelatterdeclarationnotesthat''everyStateshallrefrainfromanyactionaimedatthepartialor total disruption of the national unity and territorial integrity of any other State orcountry''. Whenever the principle of territorial integrity is mentioned, it is alwaysregardedasoneofthefoundingprinciplesofutmostimportanceforaState.Basically,theprinciple of respect for territorial integrity is a corollary of state sovereignty, as itprovides the territorial framework, that is, the spatial context for the existenceof theState.34

Territorialintegrityiscloselyconnectedwiththedoctrineofutipossidetis,accordingtowhich colonial boundaries and possibly the boundaries of federal units are to berespectedandprotectedbyinternationallaw,howeverarbitraryandunjusttheirorigin.35Utipossidetisplayedanimportantroleinthedecolonisationera,asitwasconsideredtheonly workable solution to protect the stability of administrative or colonial bordersduringtheprocessofdecolonisation.36Onethingworthnotingisthatutipossidetisisnotiuscogens,whichmeansthatitdoesnotnecessarilyhaveacrucialeffectontheformation

30Thedoctrineofutipossidetis is rooted inanedictofRomanproperty lawwhichallowedaperson inpossession of property to provisionally continue possession of the property during litigation overownershipoftheproperty.Theedictwassummarisedinthephraseutipossidetis,itapossideatis–asyoupossess,somayyoupossess.Dugard,op.cit.(n.5)pp.31and100.31Which,nodoubt,hastodowiththesubjectsatwhomtheseprinciplesareaimed.Territorialintegrityandutipossidetisareaimedatstatesandtheprotectionoftheirterritories,whileself‐determinationisaimedatpeople,andattheirprotectionfromstates.Sincestatesaredefactothecreatorsofinternationallaw,itiscleartoseewhohastheupperhandinthismatter.Besides,itisinthebestinterestofstatestopreciselyregulate the question of territorial boundaries, while at the same time leave the question of self‐determinationvagueandopentointerpretation.32Apartfromthedeclarationslistedinthenextsentenceofthemaintext,themostnotableexampleswouldbe:theCharteroftheUnitedNations,theconstitutiveactsoftheOrganizationofAmericanStatesandtheAfricanUnionandtheCharteroftheAssociationofSouth‐eastAsianNations.33Seesupra,p.4.34Dugard,op.cit.(n.5)p.99.35Cf.ibid.,p.100.36Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.479.However,thatdoesnotmeantheprincipleofutipossidetisdiedoutalongsidetheprocessofdecolonisation.Mostrecently, itwasinvokedintheprocessofYugoslavia'sdissolution,butitsusageoutsidetheprocessofdecolonisationwasmetwithheavycriticism(foradetailedexplanationastowhyitwascriticised,see:Dugard,op.cit.(n.5)p.151)andwasnotinvokedinlatercases.Thatbeingsaid,oneshouldalsoquestion theuseof theprincipleofutipossidetiswithin thecontextofdecolonisation.Whatexactlymakes itsuse in theprocessofdecolonisationmore justifiable than in theprocessofYugoslavia'sdissolution?Regardlessofthecontext,theprincipleofutipossidetisisaseriouslyflawedsolutionfordeterminingborders,whicharguablycreatesmoreproblemsthanitsolves.


ofnewterritorialboundaries.Otherfactorsneedtobetakenintoaccount,suchasself‐determinationandwhetherornotthereisanagreementbetweenthetwostates.

3. SECESSION

Secessionisanothercontroversialtopic,envelopedinamistofuncertainty.Thereisnomultilateral treaty on the said subject, which means its content depends upon thefollowingvariables:thestatepracticeofnearly200nations,theinfluenceoftheirhalf‐dozenmajorlegalsystems,the‐not‐so‐subtleimpactofdistinctculturesandpolitics,andthevariedperceptionsaboutthecontentofthelawsthatgovernthem.37Thatbeingsaid,inthiscase,politicshavethefinalwordonthematter.Theproblemwiththenotionofpoliticstakingovertheroleof law,apart fromtheobviousuncertainty itbrings, isthesheer inconsistency and hypocrisy visible across many, if not most, cases revolvingaround thequestionof secession.Theexcusewhichoccasionallyappears,proclaimingthateachcaseissuigeneris,isquiteabsurd.Withoutconsistency,notevencustomarylawcanbeformed.

WhenpeoplewithinaStatearedeniedtherighttoco‐existequallywiththerestoftheState'spopulationandwhengrossviolationsofhumanrightsarerepeatedlycommittedagainstthem,theyhavetherighttosecede.Inotherwords,onceacertainthresholdofviolations has been perpetrated by the government against a collective of individualslocatedonanidentifiablepartoftheterritoryoftheState,therightforthiscollectiveofindividuals to secede from that territory is triggered.38 Secession is seen as the lastresort,39wheneveryotheroptionfailsandpeople'sliveswouldbeseriouslyendangeredif theywere to remain in such a State. Therefore, some see secession as some sort ofremedy,andhencethecoinedterm''remedialsecession''.

Remedial secession,however, isa legalmyth; secession isnota remedyrecognised ininternational lawforviolationscommittedbyaState.40Infact,remedialsecessionasatermcanbeseenassomesortofoxymoron.Secession,inreality,doesnotremedythefactthatpeoplearenotgiventheopportunitytoparticipateinthegovernmentofaState,nordoesitremedythefactthattherehavebeencontinuousviolationsofhumanrightsagainstthem.Whatsecessionactuallydoes is that it shifts thebalanceofpower in thenewly‐formed State. In other words, rather than remedying the human rights situation by

37Slomanson,W.R.,''LegitimacyoftheKosovo,SouthOssetiaandAbkhaziaSecessions:ViolationsinSearchofaRule'',MiskolcJournalofInternationalLaw,vol.6,issue2,2009,p.2.38DelMar,K.,''TheMythofRemedialSecession'',in:French(ed.),op.cit.(n.13)p.79.39Thenotionthatoppressedpeoplehavearighttosecede,asalastresort,hasitsrootsinthewritingsofclassicalinternationallawjurists,GrotiusandVattel.Grotius,inhisworkDeJureBelliacPacisLibriTres,argues that part of a territory has no right to separate ''unless it plainly appears that it is absolutelynecessaryforitsownpreservation''.Vattelsimilarlysays,inLedroitdesgens:principesdelaloinaturelle,appliquesalaconduiteetauxaffairesdesNationsetdesSouverains,thatpeoplemayonlysecedeinthe''caseofclearandglaringwrongs,[suchas]whenaprincefornoapparentreasonattemptstotakeawayourlifeordepriveusofthingswithoutwhichlifewouldbemiserable''.Dugard,op.cit.(n.5)p.113.40DelMar,op.cit.(n.38)p.79.

282 ZPR3(3)2014;275‐301

ensuring greater compliance through the establishment and/or strengthening of a''humanrightsculture''intheStateinquestion,theimplementationofthedoctrinewouldreproduceasimilarstartingpointonasmallerscale;anewStateinwhichminoritiesarepresentandinwhichtheethnictensionsmightremainequallyunresolved.41Thisisnottosaythatsecessioninitselfisabadthing.Itcertainlyismostunfortunatewhenithastooccuronaccountofthefactorsthatprecededit,but, if itcanleadtolesssufferingandoppressionofthepeopleinaState,thenthatisthewaytogo.

Themostdifficultproblemsecessionencountersistheunspecifiedcriteriathatneedtobemetinorderforittoberealised.Sincetherearenotreatiesconcerningthetopicandthepracticeofstatesacrosstheboardisinconsistentatbest,itisratherdifficulttolistthecriteria.However,Dugardhasmanagedtoassemblefiveconditionsthatseeminglyhavetobemetforsecessiontohappen:

1) there must be people with a separate identity based on ethnicity, race, religion,languageorculture;

2)thesaidpeoplemustoccupyadistinctpartofaterritoryoftheState42andconstituteamajorityinthatterritory;43

3) the said people must have been denied the right to meaningful participation ingovernmentandrepresentationinthepoliticalstructuresoftheState;44

4)thesaidpeoplemusthavebeensubjectedtowidespreadandgrossviolationsoftheirfundamentalhumanrights;

5)thesaidpeoplemusthaveexhaustedallreasonableopportunitiestosecurerespectfortheir human rights and to exercise the right to meaningful participation ingovernmentandrepresentationinthepoliticalstructuresoftheState.45

Thefirstfourconditionsarerelativelystraightforwardandthereshouldnotreallybeanyproblemsindiscerningwhetherornotthegivenpeoplemeetthementionedcriteria.Thefifth condition, however, poses its fair share of problems. What exactly are these''reasonable opportunities'' the said peoplemust exhaust before securing the right tosecede?ThisusuallymeansthatrepresentativesofboththeStateandthepeoplemustsitdown and negotiate. However, this begs the following question: how soon afterparticularly serious violations begin is secession triggered?46 One cannot expect thatthesenegotiationswilleventuallyandmiraculouslyproduceasolution,afterjustgivingthemsometime,whilefundamentalhumanrightsarebeingviolated.Yet,thisisexactlywhattheinternationalcommunityexpectsinmostcasesof(potential)secession.Often

41Cf.ibid.,p.80.42 This effectivelymeans thatminorities that are widespread across a State, without having a notableconcentrationonaparticularpieceof territory,wouldnotbeeligible forsecession,even ifall theothercriteriaweremet.43Thesefirsttwocriterialinksecessionwithself‐determination.44 If onewere toaccept thedivisionof self‐determination into internal andexternal subcategories, thiscriterionwouldpointtointernalself‐determination.45Dugard,op.cit.(n.5)p.117.46DelMar,op.cit.(n.38)p.102.


thevalidityofsecession,intheeyesoftheinternationalcommunity,hingesonwhetheror not the said community deems that the oppressedpeople have engaged in enoughnegotiations,evenifalltheprevioustalkshavefailedmiserably.

Apartfromthesefiveconditions,asixthonecouldalsobeadded.Namely,thesecessionofaterritoryaccomplishedbytheuseofforce,byathirdstateagainstthepredecessorState,would be illegal andwould bemetwith the sanction of non‐recognition.47 Thisprohibition comes from a peremptory norm contained in the Charter of the UnitedNations48 and the General Treaty for the Renunciation of War (1928).49 While theaforementionedfiveconditionscouldbeclassifiedaspositiveonesthatneedtobemet,thiscondition,theuseofforcebyathirdState,isanegativeoneandshouldnotbemetifsecessionistobedeemedvalid.

Still,Dugard'saforementionedfiveconditionsarepurelyofatheoreticalnatureandarenotpartofinternationallaw.Inreality,theseconditionsarenothingmorethanasetofguidelineswhichstatesmayormaynotchoosetofollowwhengivingvaliditytosecessionandthustoitsendproduct,anewlyemergedState.Eventhoughstatehooditself,aswaspreviouslymentioned,hasitsfairshareofcriteriathatneedtobefulfilled,andrecognitionofotherstatesisofadeclaratorynature,thereisnodenyingthataStatecannotfunctionininternationalrelationswithoutgainingsomesignificantrecognition.Asdemonstratedbypastandrecentevents,thedecisiontorecogniseanewState,toaccordindependencetoortogiveapprovalofsecessionisamatterofpolitical judgment,andsoitis largelyaffectedbytheinterestsoftheeffectivepowerplayersandoftheinternationalcommunityasawhole.50Therefore,givingvalidity tosecession isstill, sadly,aquestionmoreofapoliticalnaturethanalegalone,whiletheanswertoitcaneasilybemanipulated.

3.1. Recentcases

3.1.1. Kosovo

The cases of Kosovo, Abkhazia and South Ossetia are interesting in relation to thepotentialformationoflegalcriteriaregardingsecession.Thesethreecasesarenotunlikeeachother,yettheoutcomeofKosovo,ononehand,andAbkhaziaandSouthOssetia,ontheother,differsgreatly.Notonly that,but the international community'sperspectivealsochangedradicallyovertheyears.Whiletheinternationalcommunitydisregardedthesovereignty claims of these entities during the early 1990s, a number of states re‐

47Dugard,op.cit.(n.5)p.30.48Article2oftheCharteroftheUnitedNations.49Article1oftheGeneralTreatyfortheRenunciationofWar,alsoknownastheKellogg‐BriandPact.50Velasco,op.cit.(n.16)p.88.

284 ZPR3(3)2014;275‐301

evaluated their claims to independence fifteen years after the collapse of thefederations.51

SituatedsouthofSerbiaandborderedbyMacedonia,Albania,MontenegroandSerbia,Kosovohasapopulationofsome2million,ofwhich90percentareKosovoAlbaniansand8 per cent Serbs.52 Kosovo enjoyed some form of autonomy in the Socialist FederalRepublic of Yugoslavia, although in 1989 Serbia unilaterally and unconstitutionallyremovedKosovo's autonomy,53 promptingKosovo todeclare independence in1991.54This declaration of independencewas almost completely ignoredby the internationalcommunity55duetotheBadinterArbitrationCommission's56controversial takeonthesituation.TheCommissiondidnotacceptthatKosovocouldsecede,sinceKosovowasaprovinceofSerbia,albeitautonomous.57,Yearsofbloodshedthenensued.

Thefirstyearsofdeclaredindependencefeaturedanon‐violentseparatistmovementofthepeopleofKosovo.However,by1995‐1996,thenon‐violentseparatistmovementwaslargely replaced by the Kosovo Liberation Army, an armed guerrilla group, whosecampaignofattacksagainstSerbiansecurityforcesledtoamajormilitaryreactionbythethenFederalRepublicofYugoslavia,causingmassacresandmassiveexpulsionsofethnicAlbanians.58Afterfailedattemptsatnegotiations,thisconflictculminatedin1999withNATO'sinterventionandthesubsequentaerialbombardmentofSerbiathatlastedthreemonths,whichmadetheYugoslavarmywithdrawfromKosovo.

Followingthesaidevents,theSecurityCounciloftheUnitedNationsadoptedResolution1244 (1999) inwhich it replacedSerbiansovereignty inKosovowithan internationalcivilian administration and a NATO‐led59 military force.60 This in turn led to moreautonomy for Kosovo that peaked in 2008 with the Kosovo Assembly's unilateraldeclarationofindependenceforKosovo.

ThereisoftenadifficultanduncleardividinglinebetweentheacceptablerecognitionofanewState,particularlyonethathasemergedorisemergingasaresultofsecession,and

51Bolton,G., ''InternationalResponsestotheSecessionAttemptsofKosovo,AbkhaziaandSouthOssetia1989‐2009'',in:French(ed.),op.cit.(n.13)p.79.52Dugard,op.cit.(n.5)p.157.53 Following the abolition of Kosovo's autonomy, a number of discriminatory laws were introduced,prohibitingAlbanians fromtheunauthorisedsaleofprivatepropertyandrestrictingAlbanian languageeducation.Bolton,op.cit.(n.51)p.113.54Dugard,op.cit.(n.5)p.157.55AlbaniawastheonlyStatethatrecognisedKosovoatthattime,whichinitselfisunderstandabletakingintoaccounttheactualpeoplewhoinhabitedKosovo.56TheBadinterArbitrationCommissionisthemorecommonlyusednamefortheArbitrationCommissioncreatedwiththeintentionofprovidinglegaladvicetothepeaceconferenceonYugoslavia.57Welhengama,G.,Pillay,N.,''Minorities'ClaimtoSecessionbyVirtueoftheRighttoSelf‐Determination:AsianPerspectiveswithSpecialReferencetoKosovoandSriLanka'',NordicJournalofInternationalLaw,vol.82,issue2,2013,p.259.58Gioia,A., ''Kosovo'sStatehoodandtheRoleofRecognition'',TheItalianYearbookofInternationalLaw,vol.18,issue1,2008,p.13.59Later,NATO'spresencewasreplacedbythatoftheEuropeanUnion.60Welhengama,Pillay,op.cit.(n.57)p.260.


interventioninthedomesticaffairsofanotherStatebywayofprematureorprecipitaterecognition.61Inthisregard,itisstrikinghowquicklytheinternationalcommunitywasto embrace Kosovo as an independent State. Within less than two weeks from thedeclaration of independence, 21 states had already recognised Kosovo as a sovereignState,including12EuropeanUnionMemberStatesand,mostnotably,theUnitedStatesof America,62 while the most prominent states that opposed recognition, apart fromSerbia, were Russia and China. A legitimate question arose: ''how could Kosovo berecognisedasaStatewhen itdoesnotactually fulfil the criteria for statehood?''EventhoughKosovohadindeeddeclaredindependence,itisalsoundeniablethatKosovoitselfdidnothaveeffectivecontroloveritsterritory.AstheUNSecretary‐GeneralpointedoutinJuly2008,theSerbianGovernmenthadconsolidateditscontrolofstructuresinSerb‐majorityareas,particularlyNorthernKosovo,wherelocalmunicipalelectionshadbeenheldand,asaresultoftheseelections,newparallelmunicipalauthoritieswereoperatinginallSerb‐majoritymunicipalities.63ThereisalsonodenyingthecrucialinfluenceandtheenduringpresenceoftheUnitedNationsand,now,theEuropeanUnion,amongKosovo'sinstitutions.

Worthnotingaretworadicallydifferentapproachestojustifyingthegivenrecognition,orlack of it, of Kosovo by states. Most recognising states stressed different politicalconsiderations64insupportoftheiract,withoutgoingintodetailaboutthelawconcerningthe terms and conditions of secession, including possible exceptions,65 while non‐recognisingstatesbasedtheirargumentsmoreontheprinciplesofinternationallaw,66withvaryingclarity.Thisisnottosaythattheargumentsofthenon‐recognisingstateswerecompletelyvoidofpoliticalstances,butthesewerecarefullyanddiscretelywovenbetween the lines.Non‐recognising stateswerealsoquick topointout thedangersofprecedent‐settingrecognitionofabreakawayregionsuchasKosovoforinternationalandlocalstability,whileseveralrecognisingstatesacknowledgedthisdangerandexplicitlystressedthe''uniquecharacter''ofKosovointheirdeclarationsofrecognition,anxioustorefutetheclaimthatadangerousprecedentwasbeingset.67Intheend,itseemsthattherecognisingstatesintendednottorecogniseKosovoasaStatethatmettherequirementsofstatehood,butrathertoensurethefulfilmentoftheserequirementsthroughtheiractofrecognition,68whichmadethepoliticalnatureofrecognitionevermoreapparent.

61Shaw,op.cit.(n.1)p.461.62Gioia,op.cit.(n.58)p.5.63Cf.ibid.,p.16.64ThemostprominentpoliticalconsiderationswerethosethatstressedthatgivingrecognitiontoKosovowouldprovidepeaceandstabilitytotheregion.65Almqvist,J.,''ThePoliticsofRecognition:TheQuestionabouttheFinalStatusofKosovo'',in:French,D.(ed.),op.cit.(n.13)p.173.66Themostobviousprincipleof international law thatwas evoked in this contextwas theprincipleofterritorialintegrity.67Almqvist.op.cit.(n.65)p.476.68Dugard,op.cit.(n.5)p.161.

286 ZPR3(3)2014;275‐301

Obviously, Serbia was not thrilled by the declaration of independence, even thougheverythingpointedtoitsinevitability.Almostasanactofdesperation,SerbiaturnedtotheInternationalCourtofJustice.TheUnitedNations’GeneralAssembly,atthebehestofSerbia, requested from the InternationalCourt of Justice anadvisoryopinion69 on thelegalityofthisdeclarationunderinternationallaw.70Theposedquestionwasextremelynarrowinscopeand,unfortunately,sowastheCourt'sadvisoryopinion.TheCourtsimplystated that the declaration itself ''did not violate any applicable rule of internationallaw''.71Moreimportantly,theCourtkeptsilentabouttheconsequencesofthedeclarationofindependence,includingtherecognitionofKosovo.72WhatisclearisthattheapproachoftheInternationalCourtofJusticetoKosovowasconsistentwiththeclassicaltrendtoallowpowerpoliticsandcivilwartodeterminetheemergenceofstates.73

When Kosovo's secession is observed through those five aforementioned conditions,thereisnodoubtthatthesaidsecessionisvalid.KosovoAlbanianscertainlyfitthebillofpeoplewith a separate identity,when compared to Serbs.Their ethnicity, culture andlanguageare all fundamentallydifferent from thoseof Serbs.However, if onewere toexpandonthisconditionandconsidertheidentityofKosovoAlbaniansinrelationtothatofnativeAlbanians,thingsbecomemorecomplicatedandnotaseasilydiscernible.Thiscondition, a potential seventh one if you will, could prove to be very important indeterminingthefutureofanaspiringState,sincepeoplewhoseeksecessionmightnotwantastheendresultanewStateperse,butratheramergerwiththeStatetheyoriginatefrom,ifthereisone.Thisconditionwouldopenupawholenewsetofquestionsanditisdebatableifitshouldevenfactorin,consideringtheverynatureoftherightofsecession.This potential condition is rather complex and would require a far more elaborateanalysis,notonemerelyonthesidelinesofapaper,butratherformingthemaintopicofit.However, fornowitservesmoreasfoodforthought.Movingon,givenhowKosovoAlbanianspopulateadistinctpartoftheterritoryandhowtheygreatlyoutnumbereveryotherpopulationthere,itiseasytoseehowthesecondconditionisalsofulfilled.WithSerbia'sunilateralremovalofKosovo'sautonomy,itssuppression,andthefollowingwaratrocities committedduring the conflict, there isnodenying that the thirdand fourthconditionsweremet.Andfinally,therehavebeenseveralattemptsatnegotiations,buteachfailedduetoSerbia'sunwillingnesstoshowevenasignofgoodfaith.

So,inall,thetheoreticalfiveconditionsthatneedtobesatisfiedinorderforsecessiontogainvalidityweresatisfied.However,ifthesixthcondition,theprohibitionontheuseof

69Theexactquestionbeing:“'IstheunilateraldeclarationofindependencebytheProvisionalInstitutionsofSelf‐GovernmentofKosovoinaccordancewithinternationallaw?”See:RequestforanadvisoryopinionoftheInternationalCourtofJusticeonwhethertheunilateraldeclarationofindependenceofKosovoisinaccordancewithinternationallaw,UNDoc.A/RES/63/3(2008).70Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.474.71 See: Accordancewith International Law of the Unilateral Declaration of Independence in Respect ofKosovo(RequestforAdvisoryOpinion),AdvisoryOpinionof22July2010,ICJReports,ISSN0074‐4441,ISBN978‐92‐1‐071107‐4,2010,para.122.72Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.475.73Welhengama,Pillay,op.cit.(n.57)p.264.


forcebyathirdStateagainstapredecessorState,comesintoplay,thingsbecomeslightlytricky.Thelegality,orillegalityforthatmatter,ofNATO'sinterventionandthefollowingaerial bombardment is a topic for another discussion, but there is no doubt that theautonomyand,ultimately,theindependenceofKosovowas,ifnotmadepossible,thenatleastgreatlyhastenedbyNATO'sintervention.

Evenifoneistosaythatallsixofthelistedconditionsforsecessionweremetsuccessfully,thisstillleavesthequestionofKosovo'sstatehoodanditsrecognition.IfonewasjusttotakeintoaccounttheMontevideoConvention'sfourcriteriaforstatehood,itisdoubtfulwhether Kosovo constituted a State, at least at the beginning of its proclaimedindependence.While a permanent population and a defined territory are apparent, agovernmentandthecapacitytoenterintorelationswithotherstatesare,oratleastwere,questionable.Atdifferentstages,theUnitedNationsandtheEuropeanUnionhaveheavilyincorporatedtheirinstitutionswithinKosovo'sgovernmentanditsowninstitutions,sothatthetruesovereigntyofKosovo,especiallyinitsbeginnings,isquestionable,asisthequestionofitsrecognitionbeforeitgainedtruesovereigntyoveritsterritory.

In conclusion, there are still lingering questions about Kosovo's secession andrecognition, but without doubt a precedent has been set.74 All subsequent cases ofsecessionwillbeviewedthroughtheprismofKosovo'sexample,whetherornotthatistothelikingoftherecognisingstates.

3.1.2. AbkhaziaandSouthOssetia

ThecasesofAbkhaziaandSouthOssetiasharemanysimilaritieswiththecaseofKosovo,whichiswhythecomparisonofthesecasesisinevitable.BothAbkhaziaandSouthOssetiawereautonomousregions75intheRepublicofGeorgia,withanapproximatedpopulationof240,000and70,000respectively.BothbecameregionsofGeorgiaafterWorldWarII,althoughRussiabegan to issue itspassports to theethnicRussian inhabitantsofbothprovincesintheearly1990s,whichresultedinashiftofethnicbalance.76

Theshiftinethnicbalanceresultedinpalpableethnictensions,whichultimatelyledtocivilwar.Afteraperiodofcivilwarintheearly1990s,theRepublicofGeorgiareacheduneasycoexistencewiththetwoethnicregions,whichhadorganisedthemselvesasdefactoautonomousentities,supportedbyRussia.77However,thepushforindependenceofboth regions became greater with each passing year. Both regions declared theirindependenceunilaterally:Abkhaziain1999andSouthOssetiain2005–butneitherof

74Especiallygiventhevastnumberofrecognisingstates.Currently,thenumberofrecognisingstatesstandsataround110.See:http://www.kosovothanksyou.com/75TheSovietUnion,whichwasledbyStalin,cededbothSouthOssetiaandAbkhaziatothethenGeorgianSoviet Socialist Republic and both regions enjoyed a certain amount of autonomywithin a new State.However,afterthedemiseoftheSovietUnion,Georgiastrippedthesaidregionsoftheirautonomy,whichsparkedtheseparatistmovementthatonlygrewinstrengthastimepassed.76Slomanson,op.cit.(n.37)p.5.77Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.476.

288 ZPR3(3)2014;275‐301

these declarations resulted in recognition by other states.78 Several years later andfollowingcertaineventsRussiaformallyrecognisedbothAbkhaziaandSouthOssetiaasindependentstates.SoonafterRussia’srecognition,afewotherstatesfollowedsuit.

Russia proclaimed itself a mediator in these ethnic conflicts and sent some of itspeacekeeping troops79 to the conflict‐torn territories of Georgia. However, underlyingtensionsescalatedinthesummerof2008,whenGeorgiantroopslaunchedanoffensiveagainst the South Ossetian capital, Tskhinvali, which in turn made Russia reactimmediatelywithafiercecounter‐offensive,officiallyinresponsetothekillingofRussianpeacekeepingforcesbyGeorgiantroops.80Soonafterwards,Abkhaziajoinedtheconflict.With two fronts opened and Georgia's military power being heavily outstripped byRussia's,Georgiaquicklyretreatedandtheconflictendedwithindaysofbreakingout.ThankstomediationbytheEuropeanUnion'spresidentNicolasSarkozy,whowasalsotheFrenchpresidentatthetime,thepartiesreachedasix‐pointceasefireagreementon12August2008.81

It didnot take long forRussia to capitaliseon theprecedent setby the secessionandrecognitionofKosovo.On26August2008,afewweeksafterthecessationofhostilities,Russia formally recognised South Ossetia and Abkhazia as independent states.82 Thismove by Russia mirrors perfectly the recognition of Kosovo by western states and,especially, the United States of America. Unlike the recognising states in the case ofKosovo,Russiadidnotsolelyprovidepoliticalreasoningforitsgivenrecognition.

Onthecontrary,Russiacitedmanyinternationaldocuments83thatshouldhavegivenlegalvaliditynotonlytoitsgivenrecognition,butalsotothesecessionofbothregions.Thisiscertainlyastepintherightdirection,althoughithastobesaidthatRussia'srecognitionwasprimarilypoliticallydriven,sinceRussiaisyettorecogniseKosovo.RarelyhasanyotherState84followedRussia'srecognition.

OneotherthingthatconnectsthecasesofSouthOssetiaandAbkhaziawiththecaseofKosovoistheinvolvementoftheInternationalCourtofJustice.Georgiamainlysoughttoassert the legitimacy of its claim to sovereignty over Abkhazia and South Ossetia by

78Dugard,op.cit.(n.5)p.164.79Worthnotingisthefactthat, inOctober2003,RussiaannounceditsrighttomilitarilyinterveneinallformerSovietStateswhereverethnic‐Russianhumanrightsareallegedlyviolated.Slomanson,op.cit.(n.37)p.7.80Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.476.81Tancredi,A.,''NeitherAuthorizednorProhibited?SecessionandInternationalLawafterKosovo,SouthOssetiaandAbkhazia'',TheItalianYearbookofInternationalLaw,vol.18,issue1,2008,p.49.82Ryngaert,Sobrie,op.cit.(n.26)p.476.83 Among others, Russia cited the Declaration on Principles of International Law Concerning FriendlyRelationsandCo‐operationamongStates inAccordancewith theCharterof theUnitedNations, since itclaimedthatpeopleofSouthOssetiaandAbkhaziaweredeniedtherighttoself‐determination.84OtherrecognitionthatfollowedRussia’scamefromNicaragua,Venezuela,Nauru,Transnistriaand,ofcourse,mutualrecognitionfrombothstates.


bringingdisputesbeforetheInternationalCourtofJustice,buttheapplicationfailedonproceduralgrounds.85

It would be wise to run again through those five conditions that are often used asguidelinesfordeterminingthevalidityofsecessiontoseeifthecasesofSouthOssetiaandAbkhaziafulfilthetheoreticalrequirements.Rightfromthestart,somedifficultiesarise.Giventhehistoryoftheseregionsandhowasubstantialnumberofpeoplethatclaimedthe right to self‐determination acquired Russian nationality, alongside their previousnationality,beitofSouthOssetiaorAbkhazia,itisslightlymoredifficultthaninthecaseofKosovotodeterminewhetherthesepeoplehaveaseparateidentity.Thisfact,coupledwiththefluctuationinnumbers,alsomakesitsomewhatdifficulttoproclaimthatthesepeopleformamajorityintheirrespectiveregions.Difficultiesaside,thesequestionshavealreadybeenresolvedbythepartiesthemselves,sinceGeorgiahadpreviouslygrantedSouthOssetianstherighttoself‐determination.86Abkhaziaisasimilarstory.

Georgia'sunilateraldecisiontodenySouthOssetiaandAbkhaziatherighttoautonomyinthe early 1990s, which later led to civil war, is a clear breach of the right to self‐determination. The question of widespread and gross violations of human rights ismuddled by the fact that the conflicts were poorly catalogued by the internationalcommunity.Inhisspeech,Medvedev,whowasatthetimetheactingpresidentofRussia,claimed thatethnic cleansingoccurred twice:between1990and1994andduring the2008war.87 It isnoteasytodeterminetheexactnumberofpeoplekilledordisplacedduringthegiventimeframes,asnumbersdiffergreatlydependingonthesource,butevenwithouttheexactnumberitseemsmostsourcesdoagreethatthenumberisindeedhigh.ThecaseofAbkhazia,ontheotherhand,ischaracterisedbycross‐accusations88forethniccleansing.WiththelaunchofGeorgia'smilitaryoffensiveagainstthetwosaidregions,thecondition of exhausting all reasonable other options before secession flew out of thewindow.Clearly,Georgiawasnolongerinterestedinnegotiatingthematter,evenifithadshownthewill fornegotiating inthebeginningandactuallyproposedsomepromisingsolutions.89

Russia'sinterventionissimilarineffecttoNATO'sinKosovo.Perhapsitwasevenmorejustified,at leastatthebeginning.EventhoughRussiawasaself‐proclaimedmediator,thefactremainsthatGeorgia'stroopskilledRussia'speacekeepingforces,whichRussiadeemedasanassaultonitsintegrity.However,Russiaclearlyoversteppedthemarkwhen

85Dugard,op.cit.(n.5)p.166.Alsosee:ApplicationoftheInternationalConventionontheEliminationofAllFormsofRacialDiscrimination(Georgiav.RussianFederation),PreliminaryObjections,Judgment,ICJReports,ISSN0074‐4441,ISBN978‐92‐1‐071125‐8,2011.86Thomas,R.,''TheDistinctCasesofKosovoandSouthOssetia:DecidingtheQuestionofIndependenceontheMeritsandInternationalLaw'',FordhamInternationalLawJournal,vol.32,issue6,2008,p.2040.87Bolton,op.cit.(n.51)p.125.88Althougha1994UNHCRreportdescribed''ethniccleansing'',theUNSCadoptedmoreneutrallanguage,condemning''attemptstochangethedemographiccompositionofAbkhazia''.Cf.ibid.,p.127.89Georgiacametofavour''asymmetrical''federalism,accordingtowhichAbkhaziawouldreceiveahigherlevelofself‐governmentthanSouthOssetia.Cf.ibid.,p.129.

290 ZPR3(3)2014;275‐301

itpusheditsmilitaryforcesdeeperintoGeorgia'sterritory,anditstillkeepsaportionofitsforcesintheregiontothisday.

Whenallissaidanddone,SouthOssetiaisaclearercaseforsecessionandisnotentirelyunlikeKosovo,whilethecaseofAbkhaziaishardertojustifywiththecross‐accusationofethniccleansing.However,aswasthecasewithKosovo,Russia'srecognitionofstatehoodforboththeseregionscameprematurely,asneitheroftheregionshadeffectivecontrolovertheirterritories,norcouldtheyactininternationalrelationswithoutRussia'sheavyassistance.Still,ithastobenotedthatthedoublestandardsofallactorsinvolvedinthesecasesisstriking.

3.2. TheCaseofCrimea

3.2.1. Briefhistoryandrecentdevelopments

TheCrimeanPeninsula,colloquiallycalledCrimea,isapeninsulasurroundedbytheBlackSeaandtheSeaofAzov.TothenorthliestheUkrainianmainland,whiletotheeast,acrossthesea,itborderswiththeRussianFederationandoneofitsregions,Kubantobeprecise.Its specific location has made it an important strategic position for centuries, whiledifferent points of entry to the peninsula, be it via sea or land, meant that differentcultures90wouldinevitablyclashandultimatelymix.

Historically,Crimeahasseenmanychangesinitspoliticalstatusandethniccomposition.ToexplaintheethnicdiversityandtheresultingtensionfoundinCrimeatoday,onemustlookatthreedefiningmomentsinCrimea'shistory.IntheMiddleAges,Crimeawasunderthecontrolof the thenKievEmpire, thus in thebeginning itwasmostlypopulatedbyUkrainians.Thatwasupuntilthe13thcentury,whenTatarsmadeanassaultontheKievEmpire and the ''Golden Horde'' took over Crimea.91 After the fall of the MongolianEmpire,themajorityofTatarsleftCrimea,soUkrainiansagainmadeupthevastmajorityof the population. That is, until the 18th century,when it fell under the control of theRussianEmpire.WiththeinternalmigrationswithintheRussianEmpireduringthe19thcentury,aprocessoffundamentalchangetotheethnicbalanceinCrimeabegan.92

TheethnicbalancecontinuedtochangedrasticallyafterWorldWarII.Followingtheendofthewar,onStalin'sorders,nearlyalltheTatarswereforcedtoleaveCrimea,whileanewbatchofRussiansmovedinandinhabitedtheterritory,thusformingthemajorityoftheCrimeanpopulation.93 In1954,Crimeawasputunderthecontrolof theUkrainianSoviet Socialist Republic, within the Soviet Union. As time passed, Crimea’s wish for

90Throughthecenturies,variousnomadswouldpenetratethepeninsulabylandfromthenorth,whilethemaritimesuperpowers(suchasAncientGreeceandtheRomanandOttomanEmpires)wouldoccupythesouthofthepeninsulainordertobuildportsandcitiesfortheircommercialandmilitaryactivities.91Burda,S.PovijestUkrajine,Zagreb,Hrvatsko‐ukrajinskodruštvo,2009,p.339.92Ibid.93Ibid.


independencegrew,especiallywithintheRussianpopulationthere.TheideaofCrimeanautonomy came to partial fruition in 1991. The Parliament of the newly independentUkrainebroughtadecisionin1991toformtheSovietAutonomousRepublicofCrimeawithinUkraine.94

ThegivenautonomymeantthatCrimeawasgranteditsownadministration,albeitonlywithin theboundariesofUkraine.However, this formof autonomydidnot satisfy theRussians’strongdesireforindependence.Forthisreason,encouragedbythesupportandthe politics of Moscow, which tried to nullify the 1954 transfer of Crimea, Russianseparatistsissuedadeclarationofindependencein1992,broughtforthintheCrimeanparliament,butitwassoonrenderednullandvoid.95Withthat,thecryforindependenceseeminglydiedaway.However,asinglesparkwasallthatwasneededforthatcrytoblazeoutagain.Thetriggercameinlate2013,intheformoftheUkrainiancrisis.

Following the decision of Ukraine's government in late November 2013 to call offpreparations for theAssociationAgreementwith the EuropeanUnion,massive publicdemonstrations engulfed Kiev's Independence Square (Maidan) and other majorUkrainiancities.96AnumberofoutsideobserversattributedKiev'simplicitrejectionoftheEuropeanUniontopressurefromMoscow.97Thedemonstrationswerepeaceful innature,butasitbecameevidentthattheprotestersplannedto''occupy''Maidanforaslongasittook,evenstayingovernightonthesquare,thegovernmentsentintheriotpolicetoforcefullyclearitfromtheprotesters.Thisresultedinmanyinjuredand/orarrestedpeople.98 This turned the once peaceful protests into riots. Violent clashes betweenprotestersandpoliceeruptedinlateJanuary2014inKiev,withthefirstdeathsreportedon22January.99

Theprotestschangednotonlyinintensity,butintheirendgoalaswell.Theprotesters,now furious with their government, demanded the government's resignation, theorganisation of new parliamentary and presidential elections, the release of thedemonstratorsthathadbeenarrestedandtherepealingoftherestrictivelawsadoptedbytheparliamenton16JanuaryandsignedbythePresidentthefollowingday.100Inthemonthstocome,electionstookplaceandthearresteddemonstratorsweresetfree.

ThispoliticalcrisisinUkraineservedastindertoreigniteCrimea'sseparatistmovement.DuringtheUkrainecrisis,twopoliticalcurrentsclashed:onethatwaspro‐European,andtheotherthatwaspro‐Russian.MostofCrimea'spopulationfavouredthelatter,which

94Cf.ibid.,p.340.95Cf.ibid.,p.342.96Ramet,V.,GarcesdelosFayos,F.,Romanyshyn,I.,PolicyBriefing:Ukraine'sCrisisIntensifies:ProtestsGrowMoreRadical, theAuthoritiesMoreRepressive, Brussels, Directorate‐General for External Policies of theUnion‐PolicyDepartment,2014,p.5.97Cf.ibid.,p.10.98Amongtheinjuredandarrestedwerenotonlyprotesters,butjournalistsaswell.99Ramet,GarcesdelosFayos,Romanyshyn,op.cit.(n.96)p.4.100Ibid.

292 ZPR3(3)2014;275‐301

comesasnosurprisegiventheethnicmake‐upofthepopulation,sowhenthepro‐Russiangovernment fell, the clashes between the two currents became especially intensive inCrimea.

Russiaexpressedconcernover thewholesituationand thesafetyofRussianspeakerswhoinhabitedCrimea.ItdidnottakelongforRussiatoact.On1March2014,theFederalCouncil of the Russian Federation authorised the deployment of Russian FederationarmedforcesinUkraine,inordertoprotecttheinterestsofRussiaandoftheRussian‐speakingpopulation101inCrimeaandintheentirecountry.102RussiawentontohastentheprocedureofgivingRussiancitizenship to theRussian‐speakingpopulation,whichwould lead to an even greater ethnic imbalance in the region. Following Russia'sintervention, the supposedly self‐proclaimed and illegitimate authorities of Crimeadecidedon6March2014toaskRussiatoincorporateCrimeaintotheRussianFederationand calleda referendum for16March2014onCrimean secession fromUkraine, thusviolatingtheconstitutionsofbothUkraineandCrimea.103

Russia's intervention was condemned by the international community, and severalmeasures104havealreadytakeneffecttoputpressureonRussiatopulloutitsforcesfromCrimeaandtostopitfromsupportingthepro‐RussianseparatistsacrossUkraine.

3.2.2. SecessionofCrimeaandtheterritorialintegrityofUkraine

Crimea shares some of the similaritieswith the cases of Kosovo, Abkhazia and SouthOssetia, but at the same time it is a very different case of secession. The events thatprecededitare,inmanyways,ratherunique.ItwouldbebesttoexploretheuniquenessofCrimeaanditssimilaritieswiththethreeaforementionedcasesthroughtheprismofDugard'sfivetheoreticalconditionsforsecession.105ThissectionfocusesprimarilyontheRussianethnicgroupfoundinCrimea,since,ofalltheethnicgroupsthere,itistheonethatadvocatesthesecessionofCrimeathemost.

ThedemographicsofCrimea,asalreadystated,haveundergonesomedrastic changesoverthecourseofCrimea'shistory.However,sincethe19thcentury,therewascontinuityintheformofthreeethnicgroupsthattogetherconsistentlyformedalmosttheentirety

101ThisiseffectivelythesamereasoningRussiausedwhenitsentitspeacekeepingforcestoAbkhaziaandSouthOssetia.RussiabasesthispracticeonthedecisionmadeinOctober2003.See:supra,note79.102PointFoftheEuropeanParliamentResolutionof13March2014ontheInvasionofUkrainebyRussia(2014/2627(RSP)).103PointDoftheEuropeanParliamentResolutionof13March2014.ForthetextoftheResolution,see:supra,n.102.104Forexample,thetalksonvisamattershavebeensuspended,theMemberStatesoftheEuropeanUnionhavesuspendedtheirparticipationintheG8SummitinSochiand,mostrecently,RussiahasbeenthetargetofmanyeconomicmeasuresfromboththeEuropeanUnionandtheUnitedStates.Infact,mostrecently,theEuropean Union agreed to a package of significant additional restrictive measures targeting sectoralcooperation and exchanges with Russia. See the Answer given by High Representative/Vice‐PresidentAshtononbehalfoftheCommission(5September2014)RegisterReference:P8_RE(2014)005969.105See:supra,p.284.


ofthepopulationofthepeninsula–Russians,UkrainiansandCrimeanTatars.Allthreeofthese groups, apart fromnot sharing the same ethnicity, have their own cultures andlanguages,whichistosaythateachofthesegroupshasitsownidentity.

Withalltherecentdevelopments, it ishardtopinanexactnumberandpercentageoneach of these groups. However, in the 2001 Ukrainian Census,106 around 60% of thepeopledeclaredthemselvesRussians,whilearound25%and10%declaredthemselvesUkrainians and Crimean Tatars respectively. Another thing that must be taken intoaccountisthelanguagechosenastheirnativeonebyCrimea'spopulation.Accordingtothesame2001census,around75%ofCrimea'spopulationgaveRussianastheirnativelanguage,whiletheCrimeanTatarandUkrainianlanguageswereeachclaimedtobetheirnative languageby10%of thepopulationrespectively.107This isespecially important,because Russia expressed its desire to speed up the process of granting RussiancitizenshipfortheRussian‐speakingpopulation.ThiseffectivelymeansthatthebalancemightswingevenmoretotheRussianethnicside.

The distinctness of the territory these people inhabit could not be any clearer. TheCrimeanpeninsula issurroundedbyseaandthepartof landthatconnects itwith themainlandcanbeseenasanaturalborderthatseparatesCrimeafromUkraine.WhiletheexactnumberofhowmanyRussianstrulyinhabitCrimeatodayisnotknown,giventhatthemostrecentnumberscamefrom2001,itiswithoutdoubtthattheyformthemajorityof Crimea's population. Apart from the origin of such a vast majority, no one reallydisputesthefactthatRussians inCrimeafulfil thefirsttwotheoreticalconditions.ThecaseoftheoverwhelmingmajorityofthepopulationrecallsthecaseofKosovo,whiletheoriginofsuchamajoritycomesstrikinglyclosetothecasesofAbkhaziaandSouthOssetia.Thedistinctpartoftheterritoryiswhatallfourcasesshare.AndthisisprettymuchwhereallthesimilaritiesbetweenCrimeaandtheotherthreecasesend.

Theproblemsintheclaimsofsecessionstartinthefollowingthreeconditions.Thefirstis what is commonly known as ''internal self‐determination''. While the idea of theAutonomous Republic of Crimea with its own administration, albeit only within theboundariesofUkraine,wasnotexactlywhatRussianshadinmindwhentheydemandedautonomy,itishardtoarguethatCrimea'spopulationand,amongit,theRussians,weredenied the said right. The Russians may not have been satisfied with their overallinfluenceovertheyearsinUkraine'sgovernment,butinrecentyears,beforethecrisisbrokeout,itisundeniablethatthegovernmentwasindeedpro‐Russian.

ThequestionwouldcertainlybemoreopenfordebateduringthetimebeforethecreationoftheAutonomousRepublicofCrimea.Thereisalsothequestionofhowthenewpro‐European governmentwould treat Crimea in themonths and years to come,when it

106See:http://2001.ukrcensus.gov.ua/eng/results/general/nationality/Crimea/107See:http://2001.ukrcensus.gov.ua/eng/results/general/language/Crimea/

294 ZPR3(3)2014;275‐301

properlytookthereinsoftheState.Onecannotavoidfeelingthat,atthispointintime,theRussiansmighthavemisjudgedthemomentfortheirlong‐awaitedsecession.

Anotherstumblingpointisthenon‐existentviolationsofthefundamentalhumanrightsofRussians.TherewerenoinstanceswhatsoeverofattacksonorintimidationofRussianorethnicRussiancitizensinCrimea.108EvenRussia'sintervention,orinvasion,dependingonone'sstance,wasintendedmoreasanearlyprotectivemeasuretoensurethesafetyofits citizens in Crimea and not to extinguish possible breaches of human rights.WhileRussia'spresencemight,intheory,havepreventedanescalationofeventsandpossiblehuman rights violations, the fact remains that there were no reports of gross andwidespreadviolationsupuntilthatpoint.

Theseparatistswere,however,soadamantintheirdesireforCrimeatosecedethattheynever even wanted negotiations with the new Ukrainian government, and no realnegotiationsevertookplace.TheysoughttocapitalisefullyonUkraine'scrisisandwenton to call a referendum on secession. The referendum was successful,109 but wasdisregarded as unlawful by Ukraine and almost the entirety of the internationalcommunity. Obviously, separatists had not exhausted all reasonable opportunities fornegotiations, since the object of their long‐lasting desirewas something thatwas notnegotiable.

Onemustalsoponderon thevalidityofRussia's interventionand its influenceon theoutcome of the secession. Putting aside the questionable pre‐emptive nature of theintervention,asonecouldpossiblyattempttojustifyitasanearlyprotectivemeasure,thatwascarriedouttoensurethesafetyofRussiansinCrimea,butthesheerscopeandtenacity of it are especially problematic. The European Parliament took a position inwhichitdescribedRussia'sinterventionasanactofaggressionand,assuch,aviolationofthesovereigntyandterritorialintegrityofUkrainethatisagainstinternationallawandinbreachofRussia'sobligation110torespecttheterritorialintegrityandsovereigntyofUkraine.111Theproblemwiththisinterventionisthatitdidnotstopatbeingadefensiveactionthatwasmeanttoensurepeaceinthistimeofcrisis,butitalsoassumedtraitsofaggression.112NotonlydidRussianandpro‐Russian soldiers seizemanykey strategic

108PointCoftheEuropeanParliamentResolutionof13March2014.ForthetextoftheResolution,see:supra,n.102.109 The final results show that almost 97% of voters in Crimea voted in favour of joining Russia. See:http://www.huffingtonpost.com/2014/03/17/crimea‐referendum‐final‐results_n_4977250.html110RussiasignedtheBudapestMemorandumonSecurityAssurancesforUkraine in1994,alongsidetheUnitedStatesandtheUnitedKingdom.111PointAoftheEuropeanParliamentResolutionof13March2014.ForthetextoftheResolution,see:supra,n.102.112Infact,on13March2014,theGovernmentofUkrainereferredtotheEuropeanCourtofHumanRightsabreachoftheprovisionsoftheEuropeanConventiononHumanRightsbytheRussianFederationandlodgedaninter‐stateapplicationunderarticle33oftheConventionagainsttheRussianFederation.Letterdated17March2014fromthePermanentRepresentativeofUkrainetotheUnitedNationsaddressedtothePresidentoftheSecurityCouncil(S/2014/196).TheEuropeanCourtofHumanRightsdecidedtograntaninterimmeasurecallinguponbothContractingPartiesconcernedtorefrainfromtakinganymeasures,in particular military actions, which might entail breaches of the Convention rights of the civilian


points inCrimea,butRussiadeployedevenmore troops to the areaand continued tosupportthepro‐Russiangunmen.

This brings the question of the probability of successful secession without Russia'sintervention.While,indeed,thepro‐RussianseparatistsheldtheirownagainstUkraine'smilitaryforceandevenmanagedtoholdareferendumonthequestionofsecession,itisalsounquestionablethatUkraine'sforcesonlystartedtoretreatafterRussiaintervened.One could draw a parallel between the United Nations' intervention in Kosovo andRussia's intervention inCrimea, as both shared a similar outcome– after a quick, butforceful intervention, the military troops of the predecessor states had to withdraw.However, the circumstances thatpreceded the intervention radicallydiffer in the saidcases.

Itisclear,ifoneistotakethefiveconditionssetbyDugardasparamountforthevalidityofsecession,thatCrimeawouldnotclassifyasaprimecandidateforsecession.However,since there are essentially no legal rules governing the topic, merely theoreticalcontemplations, one shouldnot immediatelydismissCrimea as apotential precedent‐settingcandidate.ItistruethattherewerenogrossviolationsofhumanrightsinthecaseofCrimea,butonehastowonderhowrationalitisforaStatetodismisslong‐lastingcallsforindependencefrompeoplethatconstituteamajorityinadistinctpartofitsterritoryandthatareclearlyunhappyatbeingapartofthesaidState?Ifneitherofthepartiesishappywiththis''relationship''andifsuchdiscontentpersistsforagreatamountoftime,perhapsitwouldbebestforbothpartiestoaccepttherealityandallowsecessiontotakeplace. Of course, the eventual outcome of any secession could go eitherway for bothstates,butitwouldbeirrationaltopersistwithastalemateindefinitely.

Politics,however,areusuallyguidedbyinterest,andthisiswhygovernmentswillalwaystrytopreventsecessionfromhappeningintheirownState,whileatthesametime,ifitisintheirinterest,theywillsupportclaimsforsecessionfromotheraspiringstates.Thisisalso themainreasonthe topicofsecession isnotregulatedby international law.Suchopennesstointerpretationeasilyleadstomanipulation,whichisoneofthekeyelementsofpolitics.

Nevertheless,statesoccasionallydofitlegalreasoningintheirdecisionstoofferordenysupporttoanewlyemergingState.InthecaseofCrimea,statesoptedfortheinternationalprincipleofterritorialintegrityasthedefiningthemeoftheirreasoningastowhytheydidnotsupportthesecessionofCrimea.However,thereisacatchinthisreasoning.ThesaidprincipleisaimedatrelationsbetweenstatesandnotatinternalmattersofaState.Since,atthetime,CrimeawasapartofUkraine,theprincipleofterritorialintegritywould

population,includingputtingtheirlifeandhealthatrisk,andtocomplywiththeirengagementsundertheConvention, notably in respect of Articles 2 (right to life) and 3 (prohibition of inhuman or degradingtreatment).BothstateswerealsoaskedtoinformtheCourtassoonaspossibleofthemeasurestakentoensurethattheConventionwasfullycompliedwith.PressreleaseissuedbytheRegistraroftheCourtECHR073(2014).

296 ZPR3(3)2014;275‐301

not really be applicable. But, alas, because of Russia's intervention, the internationalcommunitycouldstillusethesaidprincipleastheirargument.Whichitrepeatedlydoes.

InthecaseofCrimea,whatishappeningisthattheinternationalcommunityisfocusinglessonthereasoningbehindthesecessionandmoreonRussia'sintervention.Betweenthelinesitcanbereadthattheinternationalcommunity,apartfromUkraine,doesnotactuallyautomaticallydismissthecallforsecessionbecauseofthereasoningbehindit,butmorebecauseofhowitwasexecuted.ThiswasdonemainlywiththeaidofRussia.OnealsohastowonderwhetherthereactionoftheinternationalcommunitywouldbethesameifsomewesternstatehadintervenedinsteadofRussia.

Thequestionoftheheldreferendummustalsobeaddressed.TheParliamentofCrimeadecided to accede to theRussianFederation, andwith adecree113 it scheduled for16March 2014 a local Crimean referendum, including the city of Sevastopol, with thefollowing questions: ''Do you support Crimea's reunification with the RussianFederation?''and''DoyousupporttherestorationofCrimea'sConstitutionof1992andCrimea'sstatusasapartofUkraine?''114ThedecreewassuspendedthefollowingdaybytheActingPresidentofUkraine,andwasimmediatelyreferredtotheConstitutionalCourtof Ukraine. The Constitutional Court found that, by having adopted the Decree, theCrimeanParliamenthadviolatedtheprincipleofterritorialintegrityofUkraineenshrinedintheConstitutionofUkraine115andhadthusbreachedtheConstitutionofUkraine.116Apparently,accordingtotheConstitutionofUkraine,theAutonomousRepublicofCrimeacanonlyorganisereferendumsonlocalmattersandnotonthetopicofchangingborders.

ThisstancewasacceptedbyboththeEuropeanParliament117andtheGeneralAssemblyoftheUnitedNations.118Itisworthnotingthatthisconstitutionalprincipleofterritorialintegrity differs from the principle of the same name found in international law. Onefocuseson the inner‐state,while theotheron inter‐staterelations.Bothprinciplesarecalled upon in Crimea's case. When secession, as one of the embodiments of self‐determination,entersintoplay,thingsbecomeevenmoreinteresting.Aquestionarises:whichrighttakesprecedenceinthiscase–theState'srighttoterritorialintegrityorthepeople'srighttosecede,basedonthebasichumanrightofself‐determination?

113Thefullnameofthedecreeisthe''DecreeonHoldinganAll‐CrimeanReferendum'',dated6March2014.114 Letter dated 15March 2014 from the Permanent Representative of Ukraine to the United NationsaddressedtothePresidentoftheSecurityCouncil(S/2014/193)p.1.115AccordingtoArticle73oftheConstitutionofUkraine,anyquestionofchangingtheterritoryofUkraineshallbesubject,exclusively,toanall‐UkrainianreferendumandtheonlybodythatcanannouncesuchareferendumisUkraine'sparliament.Further,inArticle134oftheConstitution,theAutonomousRepublicofCrimeaisstatedtobeanintegralpartofUkraine'sterritory.116 Letter dated 15March 2014 from the Permanent Representative of Ukraine to the United NationsaddressedtothePresidentoftheSecurityCouncil(S/2014/193)p.1.117 See: points D and 3 of the European Parliament Resolution of 13 March 2014. For the text of theResolution,see:supra,n.102.118See:ResolutionadoptedbytheGeneralAssemblyon27March2014(RES/68/262).


While it istruethatUkraine'sconstitutiondoesnotdirectlyforbidsecession, itclearlyattemptstorestrictit.TheprincipleofterritorialintegrityfoundinUkraine'sconstitutionlimitsanychangeofUkraine'sterritorytoanall‐Ukrainianreferenduminallcases,whichgoesagainstthereasoningbehindtherighttosecession,inwhichaminorityofacertainStateseekstosecedefromthepredecessorState.Insayingthis,however,areferendumonthematterisnotactuallyneededforsecessiontotakeplace.

Anotherthingworthmentioningisthefactthatacoupleofotherregions,locatedintheeastofUkraine,followedinthefootstepsofCrimea,spearheadedbythecitiesofDonetskand Luhansk.119 Perhaps unsurprisingly, both of these regions were condemned byUkraineandthevastmajorityofwesternstatesfortheirwishtosecedefromUkraineand,ultimately,joinRussia.

Ultimately,evenifonejustifiesthesecessionofCrimea,thequestionsofstatehoodandthefollowingrecognitionstillremain.SimilartothecasesofKosovo,AbkhaziaandSouthOssetia, thecaseofCrimeadoesnotyet fulfilall thecriteriaforstatehood.Aswiththepreviouslyexaminedcases,Crimeadoes indeed featureapermanentpopulationandadefinedterritory,but,givenRussia'sheavypresenceonitsterritory,theeffectivenessofitsgovernmentis,atthismomentintime,highlyquestionable.ThismeansthatCrimeaisnotyetfittoberecognisedbytheinternationalcommunityand,assuch,anyrecognitionofitthathasalreadybeengrantedorthatwillbegrantedinthenearfuturewouldcountaspremature.

4. CONCLUSION

The topics of self‐determination and secession are riddled with vagueness,inconsistencies and hypocrisy, which are best seen in the cases of Kosovo and SouthOssetia.Theredoesnotseemtobeawillwithintheinternationalcommunitytofinallyregulatethesaidtopics,sincetherehavebeenmanyexamples,whethersuccessfulornot,ofsecessionoverthe last fewdecadesandyetthe lawconcerningthetopichasbarelymovedfromitsinitialstartingpoint.Itisevendebatableifanycustomarylawhasbeenformed,basedonthesheerinconsistenciesfoundinpractice.Althoughithastobesaidthatevenifstatesarepreventingthecreationoflawinthiscase,theoreticianshaveallthewhilebeenhardatworktryingtomakeatleastsomesenseofthismess.However,eventheoreticians have stumbled occasionally,while trying to justify the actions of (their)states.

ThecaseofCrimeaisparticularlyinteresting.Ifwegosolelybythetheoreticalteachings,thenitcertainlyshouldnotberecognisedasaState.However,therealityisthatthelegalaspectofsecession issounderdevelopedthat, if there isawill,Crimeacouldeasilybe

119Accordingtotheresults,announcedbythedefactoauthoritiesinDonetskandLuhansk,about90%ofaturnout of 70%, and 96% of a turnout of nearly 75% respectively voted for State sovereignty. See:http://www.theguardian.com/world/2014/may/12/ukraine‐crisis‐donetsk‐region‐asks‐join‐russia

298 ZPR3(3)2014;275‐301

recognisedasaState.Politics,not law,haveconjuredupthecurrentstate thatCrimeafindsitselfinand,ultimately,willdetermineitsfuture.EventhoughrarearethosewhosupportCrimea'spursuit forsecessionfromUkraine,onehastoberealisticandadmitthatasubstantialnumberofpeopledonotwishtobepartofUkraineandthattheyinhabitalargeportionoftheland.Nobody''wins''byforcingCrimeaanditsinhabitantstoremainpartofUkraine,whilesecessionoffersuncertaintyforbothsides,butmainlyforCrimea.Thecruxof theproblemis thatsecessionstillresidesmostly in thepolitical,not legal,sphereandhopefully thispaperhas shownsomeof themajor shortcomingsof suchasituationandwhythisareaofinternationallawisindireneedoffurtherdevelopment,primarilythroughregulation.Untiltheinternationalcommunitymustersthecouragetofinallyregulatethistopicandmanyothersrelatedtoit,andprovidesconsistencyinitsdecisions,therewillbemanyother''Crimeas''acrosstheworld.Andwhoistosaytheydonothavetherighttosecede?Certainlynotinternationallaw.


Sažetak

RAZMATRANJEPITANJASAMOODREĐENJAIODCJEPLJENJAUSVJETLUNEDAVNIHDOGAĐAJANAKOSOVU,UABHAZIJI,UJUŽNOJOSETIJIINAKRIMU

DogađajinaKosovu,uAbhaziji,uJužnojOsetijiinedavnidogađajinaKrimujošsujednompozornostmeđunarodne zajednice usmjerili na kontroverzna pitanja samoodređenja iodcjepljenja. Na žalost, mnoga pitanja koja prožimaju ove dvije teme i koja ih činekontroverznima, među koja pripada i manjkava pravna regulacija, do danas sunerazjašnjena.Ovajčlanakrazmatrateorijsketemeljeovihdvijutematesenakontogausredotočujenanedavneslučajevekojisuupozorilinasvenedostatke,nedosljednostiinelogičnostiuovimisnjimapovezanimtemama.

Ključneriječi:samoodređenje,odcjepljenje,Kosovo,Abhazija,JužnaOsetija,Krim

AdamŠućur,mag.iur.,polaznikposlijediplomskogdoktorskogstudijanaPravnomfakultetuSveučilištauZagrebu

KAZNENOPRAVNAZAŠTITARAČUNALNIHSUSTAVA,PROGRAMAIPODATAKA


UDK343.7004.3/.4

Primljeno:8.listopada2014.

IvicaKokot*

Većinadržavausvijetunačelnosesložilaupotrebidasenajtežinapadinainformacijskesustavekriminaliziraju, iako inameđunarodnoj inanacionalnoj razininailazimona različitepristupe.Najvažniji međunarodni instrument u borbi protiv kompjutorskog kriminala, Konvencija okibernetičkomkriminaluVijećaEuropeiz2001.godine,svremenomsepokazaonedostatnim,takoda suEuropskiparlament iVijećeEU‐adonijeliDirektivuonapadimana informacijske sustave,kojombimanjkavostiKonvencijetrebalebitiotklonjene.OdredbeKonvencijeiprijedlogaDirektiveR.Hrvatskapreuzelajeunovokaznenozakonodavstvo,kaoiobvezekojeiztogaproizlaze.KakoseradiloojedinstvenojprilicidasekoddonošenjanovogKaznenogzakona,kojijestupionasnagu1.1.2013.godine,područjekriminalizacijeprviputsustavnouredi,ovajradtestiratćeuspješnostnovihodredabaporedbenomidrugimmetodama.

Ključne riječi: kibernetički kriminalitet, napadi na informacijske sustave, računalni sustavi,računalniprogrami,računalnipodaci

1. KAZNENOPRAVNI OKVIR KRIMINALIZACIJE NAPADA NA INFORMACIJSKESUSTAVEUREPUBLICIHRVATSKOJ

Reformom hrvatskog kaznenog zakonodavstva 1997. godine uvedeno je prvo pravokazneno djelo računalnog kriminaliteta u članku 223. KZ‐a pod nazivom „Oštećenje iuporabatuđihpodataka”uGlaviXVII.Kaznenadjelaprotivimovine.

U isto vrijeme, 1997. godine Vijeće Europe otišlo je korak dalje i osnovalo Odborstručnjakazakriminalitetukibernetičkomprostoru,kojijeradionaizradimeđunarodnoginstrumenta za suzbijanje kriminaliteta u kibernetičkom prostoru.1 Razlog takvojaktivnosti bio je nagli razvoj informacijsko‐komunikacijskih tehnologija, prije svegainterneta, a time i kaznenih djela na internetu, čime je kazneno pravo usmjereno nakompjutorskikriminalitetpostalopreusko,pasekaznenopravnazaštitaproširilanacijelikibernetičkiprostor.Konvencijaokibernetičkomkriminalitetu(ETS185)usvojenajena

* Ivica Kokot, univ. spec. crim., polaznik poslijediplomskog doktorskog studija na Pravnom fakultetuSveučilištauZagrebu1ExplanatoryReporttotheConvenctiononCyberCrime,II.ThePreparatoryWork,alineja12.,dostupnonahttp://conventions.coe.int/Treaty/en/Reports/Html/185.htm(7.1.2014.)

302 ZPR3(3)2014;303‐330

konferenciji Vijeća Europe u Budimpešti 23. 11. 2001. godine, gdje je otvorena zapotpisivanjeitadajujepotpisalaiRepublikaHrvatska.KonvencijajeobjavljenauNN‐Međunarodniugovoribroj9/2002.UodnosunaRepublikuHrvatsku,Konvencijajestupilanasnagu1.7.2004.godine.Konvencijomsudržavestrankepreuzeleobvezudausvojetakvezakonskeidrugemjerekojimabiseomogućiokazneniprogonpočiniteljakaznenihdjela protiv tajnosti, integriteta i dostupnosti računalnih sustava i podataka, kaznenihdjelausvezisračunalom,kaznenihdjelausvezisasadržajem,kaoikaznenihdjelauvezis povredama autorskih i drugih srodnih prava te kažnjavanje pokušaja, poticanja ipomaganja tih djela. Osim sankcioniranja, Konvencijom je predviđeno i rješavanjepojedinihprocesnihpitanja.

ZakonomoizmjenamaidopunamaKaznenogzakonaobjavljenim15.7.2004.godineuNN105/2004.unesenajeukaznenozakonodavstvonovelačlanka223.,kojijepromijenionaziv u “Povreda tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka, programa ilisustava” te su dodani članci 223. a) “Računalno krivotvorenje” i 224. a) “Računalnaprijevara”,kojisustupilinasnagu1.10.2004.,čimejekaznenozakonodavstvousklađenosodredbamaKonvencije.

SljedećavelikakaznenopravnareformauRepubliciHrvatskojdogodilase2011.godine,kadjedonesennoviKaznenizakon,objavljenuNNbr.125/2011.,kojijestupionasnagu1.1.2013.godine.Novim,aktualnimKaznenimzakonomkaznenadjelaprotivračunalnihsustava, programa i podatka izdvojena su iz glave kaznenih djela protiv imovine uposebnuglavuXXV.podnazivom„Kaznenadjelaprotivračunalnihsustava,programaipodataka”. Prema Obrazloženju uz Kazneni zakon2 kaznena djela protiv računalnihsustavaiprogramausklađenasusKonvencijomokibernetičkomkriminalu,aGlavaXXV.obuhvaćaosamkaznenihdjelaizčlanka266.„Neovlaštenipristup“,članka267.„Ometanjeračunalnog sustava“, članka 268. „Oštećenje računalnih podataka“, članka 269.„Neovlaštenopresretanjeračunalnihpodataka“,članka270.„Računalnokrivotvorenje“,članka271.„Računalnaprijevara“,članka272.„Zlouporabanaprava“ičlanka273.„Teškakaznenadjelaprotivračunalnihsustava,programaipodataka“.

NedugonakonulaskaRepublikeHrvatskeuEuropskuuniju12.8.2013.godineEuropskiparlamentiVijećeEuropskeunije,temeljemčlanka83.stavka1.UgovoraofunkcioniranjuEuropskeunije,3donijelisuDirektivu2013/40/EUonapadimanainformacijskesustavei o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP.4 Ciljevi su Direktive 2013/40/EU,međuostalim,približitikaznenapravadržavačlanicaupodručjunapadanainformacijskesustave utvrđivanjemminimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i odgovarajućihsankcija. Direktiva 2013/40/EU nije u suprotnosti s Konvencijom o kibernetičkomkriminalu,negosenanjunadovezuje.OKonvencijisegovorikaooreferentnomokviruzaborbu protiv kibernetičkog kriminala, uključujući i napade na informacijske sustave.

2KonačniprijedlogKaznenog zakona, Obrazloženje, P.Z.E. br. 866, dostupnona http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=41259(7.1.2014.)3OfficialJournaloftheEuropeanUnion(SlužbenilistEuropskeunije,dalje:SL),C236,26.10.2012.4SLL218,14.8.2013.

Kokot:Kaznenopravnazaštitaračunalnihsustava,… 303

DovršetakprocesaratifikacijeKonvencijeodsvihdržavačlanicaunajkraćemmogućemrokupostavljasekaoprioritet.

Razloge za donošenje Direktive uz već postojeću Konvenciju treba tražiti u naraviKonvencije, nedovoljnoj harmonizaciji kaznenog prava na području napada nainformacijskesustavetemanjkavostimagledesadržaja.SampostupakizmjenaidopunaKonvencijedugotrajanje,skupikompliciran,zarazlikuodpostupkaunutarEU‐anakonLisabonskog ugovora. Kod harmonizacije kako materijalnog tako i procesnog pravaostavljene su brojne rezervacije država članica na odredbe Konvencije, osobito gledeprekograničnogpristupapodacima.5

Značajnije novine uvedeneDirektivomu područjumaterijalnog prava jesu: proširenjekažnjivog ponašanja, uvođenje otežavajućih okolnosti te određivanje visine kazni.6Državečlaniceuobvezi sudonijeti zakone idrugepropisezausklađivanjedo4. rujna2015.godine.

2. INFORMACIJSKISUSTAVIIKIBERNETIČKIKRIMINAL

2.1. Kriminalitetuvirtualnomsvijetu

Određivanjukriminalauvirtualnomprostorumogućejepristupitinarazličitenačine.ZapotrebeovogradakoristitćemodefinicijepreuzeteuKaznenizakonRHizKonvencijeokibernetičkomkriminaluVE7iDirektive2013/40/EUjer,usprkosbrojnimprigovorima,ipakseradiorješenjuokokojegpostojikonsenzusvelikogbrojadržavarelevantnihzakaznenopravnusuradnjunapodručjuinformacijskesigurnosti.

UKonvencijiVEsampojamcybercrimepojavljujesenasveganekolikomjesta.PrijesvegapojavljujeseusamomnaslovuConventiononcybercrime,ukojemjeleksičkaosnovacyberprevedenanahrvatskikao„kibernetički“.Iakoseunačeluprilikomprijevodapolaziodkorijenariječinalatinskom,grčkomilidrugomjeziku,štobiuovomslučajubilagrčkariječkiber, sampojamkibernetički odnosi se na znanost o istraživanju i automatskimsustavima kontrole u strojeva i živih bića, istraživanje procesa upravljanja raznimsustavima(biološkim,tehničkim,ekonomskimidr.).8NoakodaljepratimopojavljivanjeleksičkeosnovecyberuKonvenciji,vidimodasejavljaupreambulitenasamomkrajuučlanku46., koji se odnosi na savjetovanje stranaka. Stoga semože zaključiti dapojamcybercrime ima više kriminalnopolitičko značenje te da svoj sadržaj crpi iz ukupnog

5TC‐YGuidancenote#3,Transborderaccesstodata(Article32),dostupnona:http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/Source/Cybercrime/TCY/TCY%202013/TCY_2013_7E_GN3_transborder_V2public.pdf(7.1.2014.)6ExplanatoryMemorandumoftheProposalfordirectiveonattacksagainstinformationsystem,Brussels,30.9.2010.,COM(2010),517final,str.6‐9.,7 Council of Europe Convention on Cybercrime, dostupno na http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/185.htm(8.1.2014.)8Hrvatskijezičniportal,dostupnonahttp://hjp.novi‐liber.hr/index.php?show=search(9.1.2014.)

304 ZPR3(3)2014;303‐330

sadržaja Konvencije, odnosno da cybercrime čine sva kaznena djela koja su opisana uodjeljku1.‐kaznenomaterijalnopravo.NasličannačinpojamcybercrimekoristiseiuDirektivi 2013/40/EU. Rijetki ga pravni instrumenti, bilo na međunarodnoj bilo nanacionalnojrazini,definirajuilikoristezaodređivanjekonkretnogsadržaja,većvišekaopravnogokvirajermeđunarodniinstrumentitoinetraže.

2.2. Informacijskisustav

Povijesno gledano, pravno relevantni sadržaj pojma „informacijski sustav“ dolazi izdefinicijekojujeOECDusvojiousvojimSmjernicamazasigurnostinformacijskihsustava1992. godine.9 Svoj konačni oblik pojam je dobio u Konvenciji VE iz 2001. godine i uOkvirnojodluciVijećaEU2002.godineonapadimanainformacijskesustave.10

Premadefinicijiizčl.2.Konvencijeračunalnisustavoznačavasvakunapravuiliskupinumeđusobnospojenihilipovezanihnaprava,odkojihjednailivišenjihnaosnoviprogramaautomatski obrađuje podatke. U dopunjenom obliku definicija je preuzeta u Okvirnuodluku Vijeća 2005/222/PUP, poslije Direktivu EU‐a o napadima na informacijskesustave,kaoiukaznenozakonodavstvoRH.Kaotakva,definicijaobuhvaćairačunalnepodatkekojisuuračunalospremljeni,obrađeni,učitani iliprenesenizasvrhenjegovarada,korištenja,zaštiteiodržavanja.

Udefinicijipojmaračunalniiliinformacijskisustavizraz„relateddevices“izKonvencijeprevedenjekao„povezanenaprave“tesetakavkoristiiuKaznenomzakonuRH,dokjeistitajizrazizOkvirneodlukeEU‐a,poslijeDirektive,kojajeposlužilakaomodeldefinicijiračunalnogsustavauKaznenomzakonuRH,prevedendrugačije,kao„srodniuređaji“.11

Takvarješenjakodsamogprijevodaiimplementacijedovodedokonfuzije,panassamagramatička metoda tumačenja zakona ne može dovesti do sadržaja i opsega pojma.Gramatičku je metodu stoga potrebno proširiti, odnosno prije svega koristiti njezinuinačicu,poredbenu(komparativnu)metodu,aliisveostalemetodetumačenjazakona.12

ObrazloženjeuzKonvencijuVEETS18513precizirasadržajpojmaračunalnogsustavapasenavodidaračunalnisustav,osimhardvera,pokrivaisistemskisoftvertedajerazvijenzaautomatskuobradudigitalnihpodataka.Onmožeuključitiulazneiizlaznejediniceteuređajezapohranupodataka,možestajatisamilibitipovezanumrežusdrugimsličnimuređajima. „Automatska obrada“ označava obradu bez izravne ljudske intervencije.

9 OECD Guidelines for the Security of Information System, dostupno na: http://www.oecd.org/internet/ieconomy/oecdguidelinesforthesecurityofinformationsystems1992.htm(15.1.2014.)10ProposalforaCouncilFrameworkDecisiononattacksagainstinformationsystem,SLC203E,27.8.2002.11Turković,K.;Novoselec,P.;Grozdanić,V.;KurtovićMišić,A.;Derenčinović,D.;Bojanić,I.;MunivranaVajda,M.;Mrčela,M.;Nola,S.;RoksandićVidička,S.;Tripalo,D.;Maršavelski,A.KomentarKaznenogzakonaidrugiizvorinovoghrvatskogkaznenogzakonodavstva,Narodnenovine,Zagreb,2013,str.129.12Novoselec,P.;Bojanić,I.Općidiokaznenogprava,PravnifakultetSveučilištauZagrebu,Zagreb,2013,str.84‐93.13ExplanatoryReporttotheConventiononCyberCrime,op.cit.(bilj.1.),čl.1(a),Računalnisustav.


„Obrada podataka“ znači da se podacima u računalnom sustavu upravlja izvršenjemračunalnogprograma.Nadalje,uobrazloženjuKonvencijeiz2001.godinenavodisedaseračunalni sustav sastoji od različitih uređaja te je potrebno razlikovati procesor ilisredišnjuprocesorskujedinicuodperiferije.Periferijučineuređajikojiizvodeodređenuspecifičnufunkcijuuinterakcijisprocesorskomjedinicom,kaoštosuprinter,videoekran,CDčitač/pisačiliuređajizapohranupodataka.

Sastrelovitimrazvojemtehnologije,koja jeprešlaokviresredišnjeg istolnogračunala,pojavila sepotreba za savjetovanjemmeđudržavama članicama. Temeljem članka46.Odbor stranakaKonvencije izdao je2012. godineSmjernice,14premakojimadefinicijaračunalnog sustava obuhvaća imoderne uređaje kao što sumobilni telefoni, pametnitelefoni, PDS uređaji, tableti i sl. jer i oni imaju mogućnost proizvodnje, obrade iliprijenosa podatka, osobito jer imaju pristup internetu, omogućuju slanje elektroničkepošte,prosljeđivanjepoveznica,slanjesadržajailiskidanjedokumenata.

SdaljnjimrazvojemtehnologijeodvremenaizdavanjaSmjernicaOdborapojaviosečitavniznovihuređaja,razvioseinternetpraktičnosvega,aštojejošvažnije,pojavljujusenovikoncepti poimanja i korištenja samog kibernetičkog prostora, stvara se novi hibridnisvijet15kaomješavinarealnogivirtualnog,kojićetakođerbitipotrebnopravnoureditiidefinirati.

2.2.1. Računalnemreže

Računalnamreža,premaobrazloženjuizKonvencijeVEETS185,jestvezaizmeđujednogili više računalnih sustava, žičana ili bežična. Mreža može biti ograničena na manjepodručje(localareanetworks)ilimožepokrivatiširokopodručje(wideareanetworks)itakvemrežemogubitimeđusobnopovezane.

Internetjeglobalnamrežakojasesastojiodvišemeđusobnopovezanihmrežakojesvekoriste iste protokole. Druge vrstemreža postoje, neovisno o tome jesu li spojene nainternet,ukolikomoguslatipodatkeizmeđuračunalnihsustava.Računalnisustavimogubitipovezaninamrežukaokrajnjetočkeilipredstavljatisredstvokomunikacijenamreži.Ključnojedasepodaciputemmrežerazmjenjuju.

Direktivom 2002/21/EZ o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničkekomunikacijske mreže i usluge Europskog parlamenta i Vijeća EU‐a definirana jeelektronička komunikacijska mreža koja označava prijenosne sustave, prema potrebiopremu za prospajanje ili usmjeravanje i druga sredstva koja omogućavaju prijenos

14 T‐CY Guidance Note # 1 On the notion of „computer system“, Article 1a, dostupno nahttp://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/Source/Cybercrime/TCY/TCY2012/T‐CY%282012%2921E_guidanceNote1_article1_final.pdf(15.1.2014.)15Curvelo,P.;GuimarãesPereira,A.;Boucher,P.;Breitegger,M.;Ghezzi,A.;Rizza,C.;Tallacchini,M.;Vesnic‐Alujevic, V. The constitution of the hybridworld, Europska komisija, JRC Scientific and policy reports,Lisabon,2014,str.2.

306 ZPR3(3)2014;303‐330

signala žičanim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom,uključujući satelitske mreže, nepokretne zemaljske mreže (komutirana mreža sprospajanjem kanala i prospajanjem paketa, uključujući internet) i zemaljske mrežepokretnihkomunikacija,elektroenergetskekabelskesustaveumjeriukojojsekoristezaprijenossignala,radiodifuzijskemrežeimrežekabelsketelevizijske,bezobziranavrstupodatakakojeprenose.16

Sukladno europskoj pravnoj regulativi, u Republici Hrvatskoj elektronička mrežadefinirana je čl. 2., st. 1., toč. 7. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08,90/11,133/12,80/13,71/14),asličnojestanjeiuzakonodavstvimadrugihčlanicaEU‐a.Pojam„računalnamreža“nalazimonanekolikomjestauKZ‐uRH,itoučl.147.Uvreda,čl.148.Sramoćenje,čl.149.Kleveta,čl.151. Javnoobjavljivanjepresudezakaznenadjelaprotiv časti i ugleda i čl. 165. Upoznavanje djece s pornografijom, u kontekstu da sesadržaj,međuostalim,„putemračunalnogsustava ilimreže¨učinipristupačnimvećembrojuosoba.

Načinnakoji jeuvedenpojammreža,uz izrazračunalnisustav,otvarapitanjenjegovatumačenja. Dvojbeno je odnosi li se pridjev računalni i namrežu te odvaja li se timeračunalna mreža od računalnog sustava ili se pojam „mreža“ tumači samostalno bezpridjevaračunalnateoznačavaidrugemrežeosimračunalne.

Prema dosadašnjoj pravnoj teoriji i praksi na području kriminalizacije računalnogkriminaliteta,računalnemrežerazmatralesuseuokvirupojmaračunalnogsustava,stogajeuvođenjepojmamrežeuzračunalnisustav,iakozvučiefektno,zbunjujuće.Utomsmislupojam mreže može se jedino protumačiti kao svaka mreža kojom se sadržaj učinidostupnimvećembrojuosoba.

2.3. Računalniprogramiipodaci

Niti Konvencija VE ETS 185, niti Direktiva 2013/40/EU ne definiraju posebno pojamračunalnog programa, nego ga opisuju kao dio pojma računalnog podatka.17 KZ RHračunalniprogramdefinirakaoskupračunalnihpodatakakojisuustanjuprouzročitidaračunalnisustavizvršiodređenufunkciju.Uzimajućiuobzirnavedeno,primjećujemodase radi o cirkularnim definicijama koje definiraju same sebe. U Konvenciji i Direktiviračunalnijepodataktakoračunalniprogram,auKZ‐uRHračunalnijeprogramračunalnipodatak. Posljedica je togada uz svaki preuzeti članak izKonvencijeKZRHuzpojamračunalni podaci dodaje još i posebnu vrstu računalnih podataka, a to su računalni

16 Direktiva 2002/21/EZ o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže iuslugeEuropskogparlamentaiVijećaEU‐a,SLL108,7.3.2002.,čl.2a,17Konvencijaokibernetičkomkriminalu,članak1.,točkab),izrazom»računalnipodaci«označavasvakoiskazivanje činjenica, informacija ili koncepata u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu,uključujućiiprogramkojijeustanjuprouzročitidaračunalnisustavizvršiodređenufunkciju.


programi. S obzirom na navedeno, uputno je držati se definicije pojma programa izKonvencijeiliDirektive2013/40/EU.

Uz informacijske sustave i programe, računalni podaci treći su izraz koji se najčešćeupotrebljavanapodručjuinkriminacijenapadanaračunalnesustave.PremaKonvencijiETS 185, Direktivi 2013/40/EU i KZ‐u RH, računalni podaci označavaju svakopredstavljanje činjenica, informacija i zamisli u obliku prikladnom za obradu uinformacijskom sustavu, a prema Direktivi i Konvenciji uključuju još i odgovarajućiprogramkojiminformacijskisustavprovodiodređenufunkciju.

PremaobrazloženjuPrijedlogaOkvirneodlukeVijećaEuropskeZajedniceiz2002.godineo napadima na informacijske sustave, izraz računalni podatak izrađen je po uzoru nadefinicijukojujestvorilaMeđunarodnaorganizacijazastandardizaciju(ISO).Izraznebitrebao uključivati materijalne predmete, međutim, uključuje primjerice knjigupohranjenuuoblikuračunalnogpodatkailipretvorenuuračunalnipodatakskeniranjem.Iztograzlogadefinicijajasnonavodidaračunalnipodacitrebajubitiizrađeniilistavljeniuoblikprikladanzaobraduuinformacijskomsustavuilioblikkojijeprikladanizazvatinekufunkcijuračunalnogsustava.18

2.4. Informacijskisustaviipodacinaglobalnojrazini

Učinkovitaprevencija i borba protiv kibernetičkog kriminaliteta nemože se provoditiizolirano na nacionalnoj razini jer kibernetički kriminalitet ne poznaje prostornaograničenja.Učinkovitaprevencija iborbaprovodisenameđunarodnoj,regionalnoj iliglobalnojrazini.

Ranije definirane pojmove stoga je potrebno razmotriti i izvan okvira nacionalnog,odnosnoregionalnogokvira.OsimKonvencijeVEiDirektiveEU‐a,uovomćeseraduuzetiu obzir i pravne definicije pojmova međunarodnih instrumenata donesenih unutarZajedniceneovisnihdržava(CIS),Šangajskeorganizacijezasuradnju(SCO),međuvladinihorganizacija Afrike, Lige arapskih država, Ujedinjenih naroda i sličnih. Broj definicijapojmovaunutarpravnihinstrumenatakrećeseodsveganekoliko,kaoštojetoslučajkodKonvencijeVEETS185iDirektive2013/40/EU,padodvadesetakdefinicija.

Govorećioosnovnimpojmovima,nekimeđunarodniinstrumentiinedefinirajuračunalnisustav,kao,primjerice,SporazumosuradnjidržavačlanicaZajedniceneovisnihdržavauborbi protiv djela povezanih s računalnim podatkom ili Sporazum o suradnji u poljumeđunarodne informacijskesigurnostiŠangajskeorganizacijezasuradnju.Neki za istisadržaj umjesto pojma računalni sustavi koriste i izraze informacijski sustav ilikompjutorskisustav.

18ExplanatoryReporttotheConventiononCyberCrime,op.cit.(bilj.1.),alineja25.

308 ZPR3(3)2014;303‐330

Većina međunarodnih instrumenata koristi istu osnovu za definiranje računalnogsustava, a isto tako i podatka imreže. Razlikuju se najčešće u naglašavanju pojedinihelemenatakoji nisu isključeni izdefinicija drugih instrumenata, odnosnonajčešće su isadržaniupredgovoru,uvodu,obrazloženjuitumačenju.Takosezainformacijskisustav,primjerice,propisujeidauređajilivišenjihbudusposobniobraditipodatkeautomatski,velikombrzinomilipremaprogramu.

Drugipristupidefinicijusustavavežuuzuređajezapohranu,obraduiliprometpodataka.Definicija informacijskog sustava u modelu zakonskog teksta ITU/CARICOM/CTU okibernetičkomkriminaluposebnospominjeiinternet.

Pojmovi informacijskog sustava, programa i podatka definirani u međunarodniminstrumentima čine dostatnu osnovu za ostvarivanje suradnje u borbi protivkibernetičkogkriminala.

3. TIPOLOGIJAKAZNENIHDJELANAPADANAINFORMACIJSKESUSTAVE

Pojmovi informacijski sustav, programi i podaci osnova su za određivanje opsegazaštićenogpravnogdobra.Kodkibernetičkihkaznenihdjelauužemsmisluštitisenjihovapovjerljivost,cjelovitostiraspoloživost.Povjerljivostosiguravadainformacijskisustavi,programiipodacibududostupnisamozatoovlaštenimkorisnicima.Cjelovitostosiguravainformacijske sustave, programe i podatke od neovlaštenih izmjena. Raspoloživostosiguravada informacijskisustavi,podaci iprogramibuduuvijekdostupniovlaštenimkorisnicima. Kod kibernetičkih kaznenih djela u širem smislu informacijski sustavi,programi i podaci štite se od raznih oblika zlouporaba. U tim slučajevima dolazi dokonkurencijevišepravnihdobara.Ovisnooocjeniprevladavajućegpravnogdobra,takveinkriminacijerazličitoseraspoređujuunutarodredabakaznenogzakona.

Informacijskisustavi,programiipodacitakosemoguštititikaznenopravnimodredbamakojimaseštitedrugapravnadobra,primjericeimovina,privatnost,općasigurnostisl.tenepostojeodredbekojebi seprimjenjivalesamona topodručje.Potom jemogućedapostojespecijalneodredbekojeseodnosenadioilinasvakaznenadjelakibernetičkogkriminaliteta.Uslučajudapostojeposebneodredbeokibernetičkomkriminalu,mogućejedasuonesadržaneuglavnomiliuposebnom,sporednomkaznenomzakonu.Daljnjajesistematizacija moguća prema kriterijima opsega materije koja se uređuje posebnimodredbama.


3.1. Kaznenadjelaprotivtajnosti,cjelovitostiidostupnostiračunalnihpodatakaisustava

3.1.1. Neovlaštenipristup

Kaznenim djelom neovlaštenog pristupa, tzv. hackingom, kriminalizira se nezakonitipristuptuđemračunalnomsustavu.Hackingpostojiodpostankainformacijskogsustava.Kriminalizacijomneovlaštenogpristupaštitiseprijesvegaintegritetračunalnogsustava.Neovlašteni pristup računalnom sustavu može se figurativno usporediti s povredomnepovredivostidoma.Pravnodobrostoganijepovrijeđenosamokadosobabezovlaštenjazamijeniili„ukradepodatke“kojisenalazeuinformacijskomsustavunegoikadagasamorazgledava.Neovlaštenipristupsustavuuosnovnomoblikunezahtijevanidapočiniteljzaistapristupidatotekamailipohranjenimpodacimakaokrajnjemcilju.Sampristupnijeposebnodefiniran, stoga jekaopojamotvoren i zadaljnji razvoj,aobuhvaća ipristupinternetom,bežičnimkomunikacijskimsredstvom,kaoineovlaštenpristupračunalukojenije spojeno ni na jednu mrežu. Pristup sustavu putem otvorene javne veze nijeneovlašten, kao niti pristup po ovlaštenju vlasnika ili korisnika sustava. Međutim,činjenicadaježrtvakaznenogdjelapredalalozinkuilipristupnikodpočiniteljuneznačinužnoidajepočiniteljovlaštenopristupiosustavu.Akojepočiniteljuvjeriožrtvudamuotkrijelozinku,primjericeputemsocijalnoginženjeringa,potrebnojeprovjeritipokrivalitoovlaštenjeipoduzeturadnju.

Motiviiciljevinapadarazličitisu.Kadjeupitanjumotivacija,nekipočiniteljiograničavajusvojenapadenazaobilaženjesigurnosnihmjeraradidokazivanjasposobnosti,nekidrugipolitički sumotivirani, no većina ih predstavlja samo pripremnu radnju za počinjenjedrugih,težihkaznenihdjelaipredstavljajunužniprvikorak.19Utomjeslučajustjecajovogitežegkaznenogdjelasamoprividanjertežedjelokonzumirapripremnuradnju.

Većinadržavapropisujeneovlaštenipristupračunalnomsustavukaoposebnokaznenodjelo. Manji broj država neovlašteni pristup pokriva općim odredbama, dok nekolikodržavausvijetuuopćenekriminaliziraneovlaštenipristup.

Zaštitniobjektkodkaznenihdjelaneovlaštenogpristupajestračunalnisustav,bilocijelibilonekinjegovdio.Nomoguće jedasezaštitniobjekt izkriminalnopolitičkihrazlogaograniči na računalne podatke ili informacije ili da se kriminalizira oboje u istom ilirazličitimčlancima.Objektzaštitemožesesuzitijošivišetimedaseograničinaodređenuvrstuinformacija,primjericenaonekojesuzaštićenezakonom,kaoštojetopropisanou

19 Understanding Cybercrime: Phenomena, Challenges and Legal Response, ITU 2012, dostupno na:http://www.itu.int/en/ITU‐D/Cybersecurity/Documents/CybcrimeE.pdf(30.9.2014.)str.17‐18.

310 ZPR3(3)2014;303‐330

Sporazumu o suradnji između država članica Saveza nezavisnih država u suzbijanjukaznenihdjelapovezanihsračunalniminformacijama(sporazumCIS‐a).20

Daljnjerazlikovanjemogućejesobziromnatokriminaliziralisesamneovlaštenipristupilisetražidaljnjanamjerailiradnja.Tako,primjerice,KonvencijaVEostavljadržavamačlanicama mogućnost propisivanja da kazneno djelo neovlaštenog pristupa budepočinjenopovredomsigurnosnihmjerasnamjerompribavljanjaračunalnihpodatakailisdrugomnepoštenomnamjeromiliupogleduračunalnogsustavakojijespojensdrugimračunalnimsustavom.DirektivaEU‐aonapadimanainformacijskesustavepropisujedadržavečlanicepoduzimajupotrebnemjerekojimaseosiguravadasebespravnipristupkažnjavakaokaznenodjeloakojepočinjenkršenjemsigurnosnemjere,baremkadnijeriječ o lakšim slučajevima. Sporazumom CIS‐a propisano je da se neovlašteni pristupkažnjava ako takav postupak rezultira uništenjem, blokiranjem, mijenjanjem ilikopiranjem podataka ili narušavanjem funkcioniranja računala, računalnog sustava ilipovezanihmreža.

Dodatnizahtjevi,osobitozapoduzimanjedaljnjihradnja,mogudovestidoproblemaurazlikovanju tog kaznenog djela od kaznenih djela ometanja rada računalnog sustava,oštećenjaračunalnihpodatakailineovlaštenogpresretanjaračunalnihpodataka.Mogućejeitakvopravnotehničkorješenjegdjejeneovlaštenipristupsamojedanodelemenatakaznenog djela ometanja rada računalnog sustava. Kazneno djelo ometanja radaračunalnog sustava postojat će samo ako je počinjeno neovlaštenim pristupom kaonužnimprvimkorakom.

Svi ranije spomenuti međunarodni instrumenti zahtijevaju da je neovlašteni pristuppočinjen s namjerom. Nacrt Konvencije Afričke unije21 te Nacrt Direktive ECOWAS22zahtijevajudajeneovlaštenipristupostvarenprijevarom.

Oblicimentalnog elementa u kaznenimdjelima na razini država jesu namjera, znanje,htijenjeiprijevarnanamjera.Međutim,mogućejenaćiirješenjaukojimajedovoljnainesmotrenost počinitelja, odnosno nehajni oblik krivnje. Nekoliko međunarodnihinstrumenata predviđa i otežavajuće okolnosti. Za ovaj rad najvažnije su odredbeDirektive2013/40/EU,kojaučl.9.propisujekazneneokvire.

KonvencijaVEETS185nenavodiposebnootežavajućeokolnosti,većsamočl.13.,kojiseodnosinasankcijeimjeretenalažeusvajanjezakonskihidrugihmjerapotrebnihkakobise osiguralo da utvrđena kaznena djela budu kažnjiva učinkovitim, razmjernim i

20SporazumCIS‐a,čl.3.st.1.toč.(a)predviđakriminaliziranjeneovlaštenogpristuparačunalnimpodacimazaštićenimzakonom,gdjepostupakrezultirauništenjem,blokiranjem,mijenjanjemilikopiranjempodatakailinarušavafunkcioniranjeračunala,računalnogsustavailipovezanihmreža.21NacrtKonvencijeAfričkeunije,poglavljeI.,odjeljak1.,članakIII‐2:„SvakadržavačlanicaAfričkeunijepoduzet će zakonodavnemjere potrebne da se utvrdi kao kazneno djelo prijevarni pristup ili pokušajpristupacijelomilidijeluračunalnogsustava.“22 Nacrt Direktive ECOWAS, članak 4.: „Prijevarni pristup računalnom sustavu djelo je kojim osobaprijevarnopristupiilipokušapristupiticijelomilidijeluračunalnogsustava.“


odgovarajućimsankcijama,kojeuključujuilišavanjeslobode.TaodredbapokazalasekaoglavnaslabatočkaKonvencijesobziromnatodazemljepotpisniceuslučajutežihnapadasa štetom velikih razmjera nisu imale odgovarajuće osnove za teže kažnjavanjepočinitelja.

KonvencijaLigearapskihdržavaosuzbijanjuinformacijsko‐tehnološkihkaznenihdjelačlankom6.stavkom2.kaootežavajućepropisujeokolnostidaneovlaštenipristupdovodido ukidanja, izmjene, izobličenja, kopiranja, premještanja ili uništenja spremljenihpodataka, elektroničkih instrumenta, sustava i komunikacijskih mreža te do štetekorisnicimailidostjecanjatajnihpodatakavlade.23

Na nacionalnoj razini najčešće su otegotne okolnosti ostvarenje financijske koristi,ometanje rada sustava, uništenje ili zamjena podataka, pristup trećem računalu,prouzročenje znatne štete, prouzročenje javnog nereda, poticanje ili podupiranjeterorizma,počinjenjedjelausklopuorganiziranegrupe,počinjenjedjelaselementimanasilja. Najveći broj država kao otežavajuće okolnosti prepoznaje neovlašteni pristupračunalnomsustavudržaveilisustavupovezanomsradomkritičneinfrastrukturekaoštosubanke,telekomunikacije,zdravstveneustanoveisl.Utakvimslučajevimatrebavoditiračunaopreklapanjukaznenihdjela.24

Kazneno djelo neovlaštenog pristupa opisano je u članku 266. Kaznenog zakona. Zapostojanjekaznenogdjeladovoljanjesamneovlaštenipristuppanisupostavljeninikakvidodatni uvjeti. Štoviše, tim kaznenim djelom ne sankcionira se samo neovlaštenielektroničkipristupnegoislučajevineovlaštenogfizičkogpristuparačunalnomsustavuiliračunalnimpodacima.25

ZarazlikuododredabaKonvencijeVEETS185,Direktive2013/40/EUiodredberanijegKZ‐a,čl.266.aktualnogKZ‐aRHodneovlaštenogpristupa,osimračunalnogsustava,štitii računalne podatke, koji se nemoraju nalaziti na računalnom sustavu, nego semogunalaziti i na nekommediju izvan računalnog sustava.Međutim, u odnosu na odredbeKonvencijeiDirektive,čl.266.nerazlikujeposebnoneovlaštenipristupcijelomilidijeluračunalnogsustava.

Akouzmemouobzirnovudefinicijupokušajaizčl.34.Kaznenogzakonaičinjenicudaneovlašteni pristup najčešće predstavlja pripremnu radnju, možemo zaključiti da jekažnjiva zonapostavljena široko, čak šire od zahtjeva i obvezapreuzetih članstvomuVijeću Europe i Europskoj uniji. Stoga se može uputiti prigovor prekomjerne

23ArabConventiononCombatingInformationTechnologyOffences(LeagueofArabStatesConvention),LeagueofArabStates,2010,24 Comprehensive Study on Cybercrime, UNODC ‐ Ured za drogu i kriminal UN‐a, 2013, dostupno nahttp://www.unodc.org/documents/organized‐crime/UNODC_CCPCJ_EG.4_2013/CYBERCRIME_STUDY_210213.pdf(30.9.2014.),str.84i85.25Turković,K.;Novoselec,P.;Grozdanić,V.;KurtovićMišić,A.;Derenčinović,D.;Bojanić,I.;MunivranaVajda,M.;Mrčela,M.;Nola,S.;RoksandićVidička,S.;Tripalo,D.;Maršavelski,A.,op.cit.,str.129.

312 ZPR3(3)2014;303‐330

kriminalizacije, i to osobito uzimajući u obzir odredbu čl. 3. Direktive, koja propisujekršenjesigurnosnihmjerakaominimalniuvjetzakriminalizaciju.

3.1.2. Neovlaštenoostajanjeuinformacijskomsustav

Situacija u kojoj osoba ostaje u informacijskom sustavu i nakon isteka ovlaštenjaprepoznata je jednako ozbiljnom prijetnjom kao i neovlašteni pristup. Nekolikomeđunarodnih instrumenata stoga propisuje neovlašteno ostajanje u informacijskomsustavukaokaznenodjelo.NacrtDirektiveEkonomskezajednicedržavazapadneAfrike(ECOWAS)uborbiprotivkibernetičkogkriminalitetaučl.5.propisujekaokaznenodjeloprijevarno ostajanje ili pokušaj ostajanja u cijelom ili dijelu informacijskog sustava.26Sličnudefinicijumožemopronaćiiučl.5.st.1.modelazakonskogtekstaokibernetičkomili e‐kriminalitetu ITU/CARICOM/CTU, koji ostavlja mogućnost državama da nekriminaliziraju ostajanje u sustavu ukoliko postoje drugi djelotvorni lijekovi. Većinameđunarodnih instrumenata,međukojima inamanajvažnijeKonvencijaVEETS185 iDirektiva2013/40/EU,nepokrivaovopodručje.

Nanacionalnojrazinitakođersamomanjibrojdržavaprepoznajeneovlaštenoostajanjeu informacijskom sustavu kao kazneno djelo. Neovlašteno ostajanje u informacijskomsustavumožebitipropisanokaozasebnokaznenodjeloiliobuhvaćenokaznenimdjelomneovlaštenogpristupa.Ostajanjeuinformacijskomsustavuznačidaosobajošimapristupsustavu, primjerice ostaje prijavljena na sustavu ili poduzima neke radnje u sustavunakon isteka autorizacije. Činjenica da osoba ima teoretskemogućnosti prijaviti se nainformacijski sustav neće biti sama po sebi dovoljna.27 Kazneni zakon RH ne poznajekaznenodjeloneovlaštenogostajanjauračunalnomsustavu.

3.1.3. Neovlaštenopribavljanjeračunalnihpodataka

Prema odredbama Konvencije VE ETS 185, drugo temeljno kazneno djelo protivinformacijskog sustavanakonnezakonitogpristupa opisanogu članku2. jest kaznenodjelo nezakonitog presretanja opisano u čl. 3. Između ta dva kaznena djela,međutim,postoji velik prostor za zlouporabe koje mogu ugroziti računalne sustave. Osimneovlaštenogostajanjauinformacijskomsustavuizprethodnogpoglavlja,takvojeidjeloneovlaštenog stjecanja računalnih podataka. Dok se kazneno djelo neovlaštenogpresretanja odnosi, kao što ćemo kasnije vidjeti, na presretanje podataka u prijenosu,ostajenejasnodefiniranopodručjeukojemosobapribavljapodatkekojinisuuprijenosu,adaseradioovlaštenompristupuračunalnomsustavu,iliračunalnepodatkekojisenenalazeuračunalnomsustavuinepredstavljajudiosustavapremadefinicijiračunalnogsustava.Primjerice,ukolikoseradioračunalukojesenalazinapopravkukodservisera,akoonkopirapodatke,iliukolikoseradiozlonamjernomzahvatuovlaštenihslužbenih26NacrtDirektiveECOWAS, članak5.: „Prijevarnoostajanje u računalnom sustavudjelo je kojimosobaprijevarnoostaneilipokušaostatiucijelomilidijeluračunalnogsustava“,str.4.27UnderstandingCybercrime:Phenomena,ChallengesandLegalResponse,op.cit.(bilj.19.),str.182.


osobauračunalnepodatkekojisenalazenasustavukojemimajupristup.Sobziromnavažnost podataka pohranjenih na računalnom sustavu, potrebno je ocijeniti potrebukaznenopravnezaštite.KakojevećinameđunarodnihinacionalnihinstrumenatarađenapouzorunaKonvencijuVEETS185,takvesuodredbevrlorijetkeiliograničenenatežeslučajeve.

Kaoprimjernanacionalnojrazininajcitiranija jeodredba§202anjemačkogKaznenogzakona28Špijuniranjepodataka,izglaveXV.Povredaprivatnosti,kojaseodnosinaonogatko za sebe ili drugoga nezakonito pribavi podatke kojimu nisu namijenjeni i koji suposebnozaštićenihodneovlaštenogpristupaukolikozaobiđezaštitu.Ovaodredbaodnosisenaonepodatkekojisuspremljeniiliprenesenielektroničkiilimagnetskiilinadruginačin,adanisuodmahpercipirani.Kaznenodjelošpijuniranjapodatakakojesesastojiodpribavljanjapodatakanjemačkikaznenizakonrazlikujeodkaznenogdjelapresretanjapodatakaopisanogu§202b.

Slično rješenje nalazimo u članku 8. Model zakonskog teksta o kibernetičkom ili e‐kriminalitetu ITU/CARICOM/CTU, kao i članku 1831. Kaznenog zakona SjedinjenihAmeričkihDržava,alikojiseodnosinatočnoodređenevažnepodatke.29

Hrvatskikaznenizakonnesadrži takveposebneodredbeokriminalizacijipribavljanjaračunalnihpodataka,ukoliko sene radioopćimodredbamao zaštiti autorskihprava,osobnihpodatakateodredbamaoodavanjuposlovne,službeneilidrugetajne.

3.1.4. Neovlaštenopresretanjeračunalnihpodataka

Za razliku od klasičnog prijenosa i dostave pošiljaka, uporaba informacijsko‐telekomunikacijskihtehnologijauključujebrojnepružateljeuslugaimjestanakojimsepodacimogupresresti.Stogajezbogspecifičnostitehnologije,uzpostojećakaznenadjelapovrede privatnosti, uvedeno i posebno kazneno djelo neovlaštenog presretanjaračunalnih podataka s računalnim podatkom u prijenosu kao pravnim dobrom.Kriminalizacijom neovlaštenog presretanja zaštita se širi s podataka koji se nalaze uračunalnomsustavuinapodatkeuprijenosu.Podacikojiseštitekorporativnisupodaci,osobni podaci, podaci o broju kreditnih kartica, brojevi socijalnog osiguranja, lozinke,pristupnešifre,brojevibankovnihračunaisl.30

Ovokaznenodjelo,uzranijeopisanokaznenodjeloneovlaštenogpribavljanjapodataka,predstavlja tzv. kompjutersku špijunažu.Mnogimeđunarodni i nacionalni instrumentisadržeposebneodredbeokriminalizacijikaznenogdjelaneovlaštenogpresretanja.

28 Strafgesetzbuch, § 202a Ausspähen von Daten, dostupno na http://www.gesetze‐im‐internet.de/stgb/index.html(30.9.2014.).29 United States Code, § 1831 dostupno na http://uscode.house.gov/browse/prelim@title18/part1&edition=prelim(30.9.2014.).30UnderstandingCybercrime:Phenomena,ChallengesandLegalResponse,op.cit.(bilj.19),str.184‐186.

314 ZPR3(3)2014;303‐330

Nacionalniinstrumentikojinesadržeposebneodredbeprimjenjujupostojećeodredbeonezakonitom prisluškivanju i snimanju, odnosno povredi tajnosti dopisivanja. To jemogućestogaštonezakonitopresretanjemožeslužitikakozaštitiprivatnostitakoizaštitiintegritetaračunalnihpodatakailiijednomidrugom.

Navedenokaznenodjelo propisano je čl. 3.KonvencijeVE te preuzeto u brojnedrugeinstrumente kojima je kao najvažniji međunarodni instrument u borbi protivkibernetičkog kriminaliteta poslužilo kao model. Prema obrazloženju,31 cilj je oveodredbe izjednačavanje zaštite elektroničkog prijenosa sa zaštitom govornekomunikacije od neovlaštenog prisluškivanja i snimanja, koja je već postojala unacionalnimzakonodavstvima.Njegovaprimjenaograničenajenapresretanjeprijenosapodatakatehničkimsredstvima,odnosnonapribavljanjepodatkazavrijemeprijenosa.Stoga se članak nemože primijeniti na podatke koji nisu u prijenosu, kao primjericepribavljanjepodatakakojisenalazepohranjeninatvrdomdisku.Iakoseuobrazloženjunaglašavadaseprijenospodatakamožeodvijatiiunutarpojedinogsustava(primjericeod CPUprema ekranu ili printeru), izmeđudva računalna sustava koji pripadaju istojosobi,izmeđudvaračunalailiračunalaiosobe(primjerice,prekotipkovnice),upitnojemoguliseodredbečl.3.primijenitiinaslučajevekadpočiniteljsamupravljaprijenosompodataka. Ukoliko počinitelj pristupi sustavu i upotrijebi ga za kopiranje podataka navanjskidisk,tadanjegovaradnjadovodidoprijenosapodataka,međutim,takvaradnjanijepresretanje,negoiniciranjeprijenosa.

Smatrasedasupodaciuprijenosusvedoknisudošlidokrajnjegodredišta,bilosustavabilo primatelja. Podaci semogu smatrati podacimau prijenosu i sve dok primatelj neostvaripristuptimpodacima.Razlikovanje jebitnosobziromnaprivremenupohranupodatakaprilikomizvršenjaprotokola.Pravnisustavinekihzemljainekimeđunarodniinstrumentiradipravnesigurnostipojamprijenosapodatakaposebnoodređuju,patakoiKonvencijaokibernetičkomkriminaluučlanku1.točkid).

Dabipostojalokaznenodjelo,potrebnojedaprijenosbudenejavan,odnosnopovjerljiv.Razlikovanje javnogodnejavnogprijenosaneovisioprirodipodatakakojiseprenose,nego o prirodi prijenosa, pa se može raditi o kaznenom djelo i ako se radi o javnimpodacima, ali stranke žele komunicirati tajno. Jednako tako uporaba javne mrežeautomatskineisključujenejavnukomunikaciju.Dabipostojalokaznenodjelo,presretanjemora biti počinjeno s namjerom i mora se raditi o neovlaštenom presretanju. Premaobrazloženju uz Konvenciju, o ovlaštenom presretanju radilo bi se ukoliko se radi onaputkuiliovlaštenjusudionikaprijenosa,ovlaštenomtestiranju ilizaštitnimmjeramaodobrenimaodstranesudionikaukomunikaciji,ovlaštenjimakojaproizlazeizodredabakaznenogpravateukolikoseradiopitanjunacionalnesigurnosti.Uhrvatskomkaznenomzakonodavstvukaznenodjeloneovlaštenogpresretanjaračunalnihpodatakaopisanojeučl.269.iupotpunostijeusklađenosodredbamaKonvencijeokibernetičkomkriminalu.

31ExplanatoryReporttotheConventiononCyberCrime,op.cit.(bilj.1),alineja51‐59.


3.1.5. Ometanjeradaračunalnogsustava

Nacionalnakaznenazakonodavstvamogusenaćiuproblemuakopokušavajuprimijenititradicionalnekazneneodredbeooštećenjumaterijalnihstvarinaoštećenjeiliometanjeračunalnih sustava i računalnih podataka s obzirom na nematerijalnu komponenturačunalnog sustava i neopipljivost računalnih podataka. Ometanje rada računalnogsustavakaojednoodkaznenihdjelaračunalnesabotaženijeusvimzemljamapropisanokaokaznenodjelo.Uonimzemljamaukojimajepropisanokaokaznenodjelomogućejedajepropisanokaoposebnoračunalnokaznenodjeloili jeobuhvaćenotradicionalnimodredbama,amogućesuikombinacijetradicionalnihodredabasodredbamaposebnogkaznenogdjelaračunalnogkriminaliteta.Većinanacionalnihodredabapokrivaometanjeračunalnogsustava,dokjemanjidioograničennaračunalnemrežeiliračunalo.Timesedomet odredaba znatno sužava pamogu, primjerice, biti isključeni slučajevi sabotažeračunalnog sustavakoji nijeumrežen ili slučajevinapadanadrugeuređajekao što sumrežniusmjerivačivirusimailiDDOSnapadima.32

Ondjegdje jeometanjeradaračunalnogsustavapropisanokaoposebnokaznenodjelomoguće je da je ono jasno odvojeno od kaznenog djela oštećenja računalnih podatka,mogućejedasuobakaznenadjelaopisanauistomčlankuilipakpostojimogućnostdajegranica između ta dva kaznena djela ostala nejasna. Na međunarodnoj razini većinamultilateralnihinstrumenatastogaizahtijevaodvajanjeodredabaosabotažiračunalnogsustava od sabotaže računalnih podataka, dok, primjerice, Konvencija o suzbijanjuinformacijsko‐tehnološkog kriminaliteta Lige arapskih država ne predviđakriminalizacijuometanjasustavakaosamostalnokaznenodjelo.

Klasičniobliciometanjasustavakojeprepoznajevećinapravnihsustavajesumijenjanje,brisanje i prenošenje podataka. Šira definicijamože obuhvatiti ne samomanipulacijupodacima nego i prekidanje električnog napajanja, uzrokovanje elektromagnetskihsmetnjailikvarenjesustavabilokojimsredstvom.33ListaradnjakojukoristiKonvencijaVEETS185konačnajeiobuhvaćaunošenje,prenošenje,oštećivanje,brisanje,kvarenje,mijenjanjeiličinjenjeneuporabljivihračunalnihpodataka.UnošenjekaonačinpočinjenjanedefiniraseposebnoniKonvencijomniuobrazloženjuuznacrt.Sobziromnatodasepojavljujezajednospojmomprenošenjepodataka,unosbiobuhvaćaokorištenjefizičkogsučelja,dokbiprenošenjeobuhvaćalodaljinskiprijenospodataka.

Pojmovi oštećenje i kvarenje prema obrazloženju uz Konvenciju preklapaju se, apredstavljaju negativnu izmjenu integriteta podatka i programa. Brisanje predstavljauklanjanje podatka iz medija za pohranu. Brisanjem se podaci uništavaju i postajuneprepoznatljivi. Pojam suppresing, koji ćemodetaljnije obrazložiti u nastavku, premaobrazloženjuKonvencije,označavaradnjukojanegativnoutječenadostupnostpodataka

32ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),str.88‐92.33 CommonwealthModel Law on Computer and Computer Related Crime, London, 2002, dostupno na:https://www.commonwealthcybercrimeinitiative.org/wp‐content/uploads/2013/01/Commonwealth‐Model‐Law‐2002.pdf(30.9.2014.)čl.7.

316 ZPR3(3)2014;303‐330

osobi koja ima pristup mediju gdje je informacija pohranjena. Mijenjanje obuhvaćamodificiranjepodataka,adasenužnoneumanjujenjihovauporabljivost.34Kaonužanelementunekimslučajevimapropisujeseštetailigubitakprouzročenkaznenimdjelomilipakštetapredstavljakvalifikatornielement.

Konvencija VE zahtijeva inkriminiranje ozbiljnog ometanja sustava, a Direktiva2013/40/EU da se ne inkriminiraju lakši slučajevi. Nacionalnim zakonodavstvimapropuštenajediskrecijskaocjenaotomekadaćeseraditioozbiljnomililakšemslučajuometanja. U odnosu na Konvenciju VE, Direktiva EU 2013/40/EU obuhvaća kaoalternativuiprekidanjefunkcioniranjainformacijskogsustava.DrugajeuočljivarazlikadaDirektivapredviđamogućnostdasesustavmožeometatiionemogućivanjempristupapodacima.Takavučinakmože imati iKonvencija, iako to izravnonepropisuje, ako seoriginalnipojam,kojinaengleskomjezikuglasisuppresing,protumačiunajširemsmislu,kako ga je protumačila i sama ekspertna grupa na izradi Nacrta Konvencije. Službeniprijevod pojma suppresing za potrebe Konvencije glasi „činjenje neuporabljivimračunalnih podataka“, a za potrebe Direktive „prikrivanje računalnih podataka“, štododatnočinisloženimprimjenuitumačenje.Jednakotako,zaprijevodnahrvatskijezikza potrebe Konvencije pojam deteriorating preveden je kao kvarenje, a za potrebeDirektivekaouništavanje.

Nomotehničkiučlanku267.KaznenogzakonaRHtaj jeproblemriješenizbjegavanjemopisivanjanačinapočinjenjakaznenogdjela,no,sdrugestrane,aimajućiuviduskromnujudikaturuiiskustvo,ostavljenješirokprostorzadiskrecijskuocjenudomaćihtijelavlastiuokviruranijespomenutačetirimogućaopsegapojma,paidalekoizvantoga,srizikomprekomjernekriminalizacije.

Nadalje, sam pojam hindering za potrebe Konvencije preveden je na hrvatski kaosprječavanje funkcioniranja, a za potrebe Direktive kao ometanje funkcioniranja, dokKazneni zakonu RH govori o onemogućivanju ili otežavanju rada ili korištenja.Modelzakonskog teksta o kibernetičkom ili e‐kriminalitetu ITU/CARICOM/CTU u članku 3.posebnodefinirapojamhindering.

Oblikkrivnjekojisetražiuvećinislučajevajestnamjera,međutim,nekisustavitražeiposebnunamjeru,prijevarnuiliusmjerenunaonemogućivanjeradasustava.Umanjembroju državamoguće je počiniti kazneno djelo ometanja rada računalnog sustava i iznehaja, opravdavajući to činjenicomda je lakše nehajno omesti računalni sustav negooštetitimaterijalniobjektili imovinu,radičegaračunalnisustavtrebaposebnuzaštitu,kaoštojetoslučajsačl.7.CommonwealthModelLawonComputerandComputerRelatedCrime, spomenutim u bilješci broj 57. U tom bi slučaju, primjerice, i nenamjernopresijecanje naponskog kabla računalnog sustava moglo dovesti do kazneneodgovornosti.Nakrajutrebaimatinaumudajeometanjesustavasamojedanodnačina

34UnderstandingCybercrime:Phenomena,ChallengesandLegalResponse,op.cit.(bilj.19),str.189‐192.


manipulacijesustavakojimseonemogućavailiotežavaradilikorištenjetesepostavljapitanjekriminalizacijeidrugihoblikamanipulacijakojinemajuzaposljedicuometanje.

Kaznenodjeloometanjaračunalnogsustavauhrvatskomkaznenompravuopisanojeučlanku267.Kaznenogzakona.Uodnosunaranijeodredbe,došlojedoznačajneizmjeneudijelukojiseodnosinaoblikkrivnje.Dokseranije tražilodadjelobudepočinjenosciljem,štojeupućivalonaizravnunamjeru,trenutnovažećiKaznenizakonnepostavljataj uvjet pa se kazneno djelomože počiniti i s neizravnomnamjerom, čime se dometodredabaznatnoproširio.Ostalesuodredbeneizmijenjene.Međutim,niprethodni,anitrenutno važeći Kazneni zakon nije usvojio pravno tehnička rješenja opisana uodredbamaKonvencije VEETS 185niti ona opisana uDirektivi EU2013/40/EU.Dokčlanak5.Konvencijeičlanak4.Direktivetaksativnonavodenačinenakojesesustavmožeomesti,itoisključivoutjecajemnapodatke,odredbaKaznenogzakonanesadržiposebneodredbe o načinu počinjenja djela te je samim time i šira jer osim ometanja sustavamanipulacijompodatakaobuhvaćaidrugevrstemanipulacija,uključujućiioštećenjeiliuništenjehardverailidrugeinfrastrukture.Utomdijeludolazidopreklapanjaskaznenimdjelimaoštećenjatuđestvariteseotvarapitanjeprekomjernekriminalizacije.

3.1.5.1. Spam

Spamovi predstavljaju neželjene poruke e‐poštom. Procjenjuje se da više od 70 %ukupnog prometa e‐poštomotpada na spamove, čak i do 95%. Kod spamova se prijepostavljapitanjepristankanegolipitanjesadržajaporuke.Međutim,problemspamovaveći je od samogometanja korisnika.Spamovi iskorištavaju resurse sustava,utječunapropusnost,ispunjavajukapaciteteservera,koristemrežnuinfrastrukturu,predstavljajuulaznu točku za širenje virusa i phishing‐napade na pristupne šifre i povjerljiveinformacije.Stogasespamovimogupovezatisometanjemsustavaipodataka,odnosnosugrožavanjemcjelovitostiidostupnostisustavaipodataka.

Dva multilateralna neobvezujuća instrumenta, COMESA u članku 19. Nacrta modelazakona i ITU/CARICOM/CTU u članku 15. Modela zakonskog teksta, propisujukriminalizaciju, dok ni jedan obvezujući ne zahtijeva kriminalizaciju.35 Direktiva oprivatnosti i elektroničkim komunikacijama EU‐a36 u preambuli ističe da je nužnozabranitiuporabulažnogidentitetaililažnihpovratnihadresa,odnosnobrojevaprilikomslanjaneželjenihporukausvrheizravnogmarketinga(alineja43).Daljeučl.13.reguliraneželjenu komunikaciju te u stavku 3. zahtijeva od država članica da poduzmuodgovarajuće mjere kako bi osigurale da besplatne neželjene komunikacije u svrhuizravnogmarketinganebududopuštene,bilobezpristankapretplatnikakojihsetotiče

35ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),str.95i96.36 Direktiva 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkihkomunikacijaEuropskogparlamentaiVijeća,SLL201,31.7.2002.

318 ZPR3(3)2014;303‐330

bilousvezispretplatnicimakojineželeprimatikomunikacije.Međutim,odredbanetražikriminalizacijuspamova,kaoniDirektiva2013/40/EU.

PremaistraživanjuUN‐a,jednatrećinazemaljapropisujeslanjeilikontroluspamovakaokaznenodjelo,asamodevetpostoihimaiposebnuodredbuzatokaznenodjelo.Uborbiprotivprijetnjakojeproizlazeizspamovakoristeseidrugeodredbekojeseodnosenakompjutorske viruse ili phishing‐napade.37 Konvencija VE ETS 185 ne kriminaliziraposebno spamove, nego ima u fokusu ometanje računalnih sustava. Sastavljači uobrazloženjunavodedabikriminalizacija trebalaobuhvatiti samoozbiljno inamjernoometanje.OdredbeokriminalizacijispamovazapotrebekomparativneanalizenalazimoiuHIPCAR‐ovuModeluzakonaokompjutorskomkriminaluučlanku15.teuKaznenomzakonikuSAD‐aučlanku1037.38

3.1.6. Oštećenjeračunalnihpodataka

Načini počinjenja kaznenih djela ometanja računalnog sustava i oštećenja računalnihpodataka,kakosuodređeniKonvencijomVEETS185iDirektivom2013/40/EU,ubitnomse dijelu preklapaju. Oba ta kaznena djela mogu se počiniti oštećenjem, brisanjem,kvarenjem,mijenjanjemiličinjenjemneupotrebljivimračunalnihpodataka.Širepoimanjekaznenogdjela ometanja računalnih podatakapremanekimpravnim rješenjimamožeobuhvatiti i druge radnje, pa čak i unošenje ili prijenos podataka. Ovo kazneno djelopojavilosekakobiseispunilepravnepraznineikakobiseračunalnimpodacimaosiguralazaštita od oštećenja i uništenja kakvu uživaju fizički predmeti. Jedno od alternativnihrješenjajestdasepojamstvariilidobaraproširiinaračunalnepodatke,nouvijekćeostatinedorečenostiiprijepora.KaznenodjeloometanjepodatakauKonvencijiVEnalazimoučlanku4.,auDirektiviEU‐akaznenojedjeloopisanoučlanku5.

PremastudijiUN‐a,39diodržavazakažnjavanjeometanjaračunalnihpodatakatražidajetoometanjeimaloutjecajnafunkcioniranjeračunalnogsustava.Nekedržaveuključujukaonužanelementkaznenogdjela štetu ili gubitak,neke štetu ili gubitakuzimajukaokvalifikatorni element, dok polovica ispitanih država za postojanje kaznenog djela nepostavljanikakavdodatniuvjet.

Radipravnesigurnostibitnojepobližeodreditipojedinepojmove.PremaObrazloženjuuz Konvenciju VE, brisanje predstavlja uklanjanje podatka iz medija za pohranu.Brisanjem se podaci uništavaju i postaju neprepoznatljivi, kao, primjerice,materijalnipredmeti.Prematome,podacisemoguizbrisatinarazličitenačine.Stavljanjepodatakauvirtualnu kantu za smeće ne predstavlja uklanjanje podataka s tvrdog diska. Čak ipražnjenje kante nemora odmah nužno značiti i trajno uklanjanje podataka. Stoga je

37ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),str.95.38 United States Code, § 1037., dostupno na http://www.gpo.gov/fdsys/pkg/USCODE‐2011‐title18/pdf/USCODE‐2011‐title18‐partI‐chap47‐sec1037.pdf(1.10.2014.).39ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24.),str.89.


neodređeno isključuje limogućnostpovratkapodatakaprimjenukaznenihodredabaooštećivanjupodataka.

DabiseradilookaznenomdjelupremaKonvenciji,počiniteljmorapoduzimatiopisaneradnje neovlašteno. Osim ranije spomenutih situacija, kao što su testiranje sustava iposjedovanje odobrenja, neće se raditi o neovlaštenomometanjupodataka i u slučajumodificiranjapodatakausvrhuanonimnekomunikacijeputemremailera ilikriptiranjajer su te radnje poduzete u svrhu zaštite privatnosti, a samim time i s ovlaštenjem.40Gotovo sve države i međunarodne organizacije zahtijevaju da je djelo počinjeno snamjerom.IzuzetakjeModelzakonazemaljaCommonwealtha,kojiučlanku6.predviđadaometanjepodatakamožebitipočinjenoinehajno.Ustavkudrugomčlanka6.Modelajasnosenavodidaometanjepodatakamožeimatičakisamoprivremeniučinak.

Kaznenodjelooštećenjaračunalnihpodatakauhrvatskomkaznenompravuopisanojeučlanku268.KZ‐aRH.Unaslovukaznenogdjelakoristise izrazoštećenje, iakoslužbeniprijevodi i Konvencije VE ETS 185 i Direktive 2013/40/EU glase ometanje. Analizomkaznenih djela oštećenja računalnih podataka i ometanja računalnog sustavamože sezaključitidaneprateidejuizraženuuspomenutimmeđunarodnimizvorima,štodovodidopreklapanjaipoteškoćauprimjeni.Iakobisekaznenodjeloometanjasustavatrebaloodnositinasustav,uključujućikomunikaciju,odnosnoprogrameipodatkekojislužezapotrebe njegova rada, korištenja, zaštite i održavanja, u definiciju su dodani ionemogućavanjeiliotežavanjeradaikorištenjeiostalihračunalnihpodatakaiprograma.Utomdijeluometanjesustavapreklapaseskaznenimdjelomoštećenjapodataka.

Nadalje,ostajeotvorenopitanjeovlaštenogpristupasustavu izlonamjernogkorištenjaresursa sustava, pa i podataka bez ometanja sustava, kopiranja podataka koji nisu uprijenosu,korištenjapodatakabeznjihovaoštećivanjaisl.SvenavedenoupozoravanapotrebuzareformomidoradomsustavazaštiteICT‐a,osobitokadjeupitanjukritičnanacionalnainfrastruktura.Uslučajevimaoštećenjapodatakaiometanjasustavapotrebnojedržatiseosnovnihidejaizraženihuobvezujućimmeđunarodnimizvorima.

3.2. Računalnakaznenadjela

Drugaskupinakaznenihdjelakojačinegrupukaznenihdjelakibernetičkogkriminalajesuračunalna kaznena djela. U odnosu na preostale tri skupine, koje su određene premaskupnomužemzaštitnomobjektu,skupinaračunalnihkaznenihdjelaodređenajepremamodusuoperandi,odnosnosredstvupočinjenja.Najvažnijaizskupinejesukaznenadjelaračunalnog krivotvorenja i računalne prijevare. U istu skupinu Međunarodnatelekomunikacijska unija (ITU) uvrštava i phishing, krađu identiteta te zlouporabunaprava.41Zaračunalnakaznenadjelabitnojedatrebajuračunalnisustavkaosredstvopočinjenjatedapostojeiparalelnatradicionalnakaznenadjelakojimseštiteisteilislične

40ExplanatoryReporttotheConventiononCyberCrime.,op.cit.(bilj.1.),komentaruzčl.4.,alineja60‐64.41UnderstandingCybercrime:Phenomena,ChallengesandLegalResponse,op.cit.(bilj.19),str.29.

320 ZPR3(3)2014;303‐330

vrijednosti u materijalnom obliku od napada klasičnim sredstvima. Direktiva2013/40/EUonapadimanainformacijskesustavenepropisujeračunalnakaznenadjela.

3.2.1. Računalnokrivotvorenje

Pravnodobrokojeseštitikaznenimdjelomračunalnogkrivotvorenjajestvjerodostojnostispraveudigitalnomobliku.Onopokrivamanipulacijudigitalnimdokumentima,odnosnopodacima. Na međunarodnoj i regionalnoj razini šest instrumenata sadrži odredbe oračunalnom krivotvorenju.42 U obrazloženju uz članak 7. Konvencije VE ETS 185 oračunalnomkrivotvorenjunavodisedajeciljkriminalizacijebioizraditidjelokojećebitipandan krivotvorenju materijalnih dokumenata, a s ciljem popunjavanja pravnihprazninapovezanihstradicionalnimpoimanjemkrivotvorenja.Manipulacijadigitalnimpodacimamožeimatiisteozbiljneposljedicekaoitradicionalnokaznenodjelo.Računalnokrivotvorenjeuosnovistogaobuhvaćaizraduiliizmjenupohranjenihpodatkatakodaonidobijudruguvrijednostupravnomprometukojisetemeljinavjerodostojnostipodataka.

Tradicionalnopoimanjekrivotvorenjaupravilupodrazumijevapostojanjepisaneispraveili predmeta u materijalnom obliku i vizualnu prezentaciju, dok digitalni podacizahtijevajuračunalnuobraduiprezentaciju.

Posebno se naglašava u obrazloženju da dogmatska struktura nacionalnih pravnihsustava jako varira, od koncepta utemeljenog na autentičnosti autora do konceptautemeljenog na istinitosti izjave sadržane u ispravi. Usuglašeno je da se obmanavjerodostojnosti odnosi u najmanju ruku na autentičnost izdavatelja, bez obzira natočnostiliistinitostsadržaja.Međutim,strankemoguićiidaljeipojmomvjerodostojnostiobuhvatitiiistinitostpodataka.

Odredbaokrivotvorenjujednakopokrivajavneiprivatneispravekojeimajuvrijednostzapravneodnose.Dakle,ovaodredbaneštitiispravekojenemajuvrijednostzapravneodnose.Objektnapadaovdjejeračunalnipodatak,neovisnootomejeliodmahlakočitljivilishvatljiv.Neovlašteniunos,premamišljenjusastavljačaKonvencije,točnihilinetočnihpodataka predstavlja situaciju jednaku izradi lažne isprave. Naknadne promjene(modifikacije, varijacije, parcijalne izmjene), brisanja (uklanjanje podataka s nositeljapodataka) iličinjenjepodatakaneuporabljivim(zadržavanjem/prikrivanjem)odgovarakrivotvorenjumaterijalne isprave. Ipak, zapostojanjekaznenogdjelane traži se samopoduzimanje neke od spomenutih radnja na podacima nego i da te radnje rezultirajunevjerodostojnimpodacima.

Udrugimpravnimizvorimamogusepronaćirješenjakojazahtijevajudamanipulacijanapodacima bude povezana s ometanjem sustava. Člankom 7. Konvencija dopušta

42ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),Dodatak3.,str.268.


državama strankama da kaznenu odgovornost vežu na postojanje prijevarne ili drugenepoštenenamjere.

Na nacionalnoj razini situacija s kriminalizacijom varira ovisno o tome postoje lispecifična računalna kaznena djela o krivotvorenju ili se isto pokriva tradicionalnimodredbama ili sepakkoristeoba rješenja.Razlikaproizlazi izmogućnostiučinkovitogproširenja tradicionalnih odredaba o krivotvorenju i na računalne podatke. Tako jemogućedasedefinicijaispravedopuniiračunalnimpodacimailipakdasebezdopunezakonakoristitradicionalnadefinicija,ukolikojemogućedaseonaprotumačinanačindaobuhvatidigitalneisprave,digitalnipotpisipodatke.Tipičnadvaelementakaznenogdjelaračunalnogkrivotvorenjananacionalnojrazinijesuizmjenailimanipuliranjeračunalnimpodacimaiposebnanamjerauporabepodatakakaodasuvjerodostojni.43

Kazneno djelo računalnog krivotvorenja u hrvatskomkaznenompravu izrađeno je pouzorunačlanak7.Konvencije,aopisanojeučl.270.KZ‐aRH.Uodnosunaranijekazneneodredbe, ispušten je računalni program kao objekt napada te je dodan nov načinpočinjenjakrozformulacijučinjenjaračunalnihpodatakanedostupnima.

3.2.2. Računalnaprijevara

Računalnaprijevarapodizanjemgotovognovcaizbankomatasukradenom,aunemalombrojuslučajevaikrivotvorenombankovnomkarticomiodgovarajućimtajnimosobnimbrojemnajzastupljenijijeoblikračunalnogkriminalitetauRH.44

Kaoikodračunalnogkrivotvorenja,nekipravnisustavinepropisujuračunalnuprijevarukaozasebnokaznenodjelo,negokaoobičnuprijevaru.Glavnarazlika izmeđuobične iračunalneprijevare, gdje takvadistinkcijapostoji, jest u objektunapada.Kodklasičneprijevareobjektjenapadaosobakojupočiniteljdovodiuzabluduiliodržavauzabludi,dokjekodračunalneprijevareobjektnapadaračunalnisustavilisutoračunalnipodaci.Međutim, cilj je isti kako kod obične tako i kod računalne prijevare – stjecanjeprotupravneimovinskekoristi.

KonvencijaVEračunalnuprijevaruopisujeučl.8.UobrazloženjuuzKonvencijunavodise da je cilj čl. 8. kriminalizacija svake neprikladnemanipulacije podacima u obradi snamjerom ilegalnog prijenosa imovine. Kako bi svi mogući oblici manipulacije biliobuhvaćeni,temeljnimoblicimaunošenju,mijenjanju,brisanjuiličinjenjuneuporabljivimračunalnihpodatakadodanajeutočki2.generalnaklauzulakojaseodnosiinabilokakvoometanje funkcioniranja sustava. Tako da točka 2. obuhvaća i djela kao što sumanipulacija hardverom, činjenje neuporabljivim ili prikrivanje ispisa, djela kojima seutječenasnimanjeiliprotokpodatakailidjelakojimaseutječenaslijedkojimsuprogramipokrenuti.Manipulacijekojepredstavljajuračunalnuprijevarukriminalizirajusesamo43ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),str.97i98.44Novoselec,P.,,Sudskapraksa,Hrvatskiljetopiszakaznenopravoipraksuvol.15,broj2/2008,str.1166‐1167.

322 ZPR3(3)2014;303‐330

ako je drugome prouzročen gubitak imovine, a počinitelj postupa s ciljem da sebi ilidrugomepribaviprotupravnuimovinskukorist.Pojamgubitakimovineuširemsmisluuključujenovac iekonomskivrijednumaterijalnu inematerijalnu imovinu.Premačl.8Konvencije, djelo mora biti počinjeno neovlašteno. Zajednička trgovinska praksausmjerenaostvarivanjuekonomskedobitinebitrebalabitiobuhvaćenaovimdjelomjerseonaprovodiuskladuspravom,kaoštoje,primjerice,aktivnostonesposobljavanjaweb‐stranicetemeljemuvjetaizvaljanogugovora.

Računalnaprijevaramožesepočinitisamosnamjerom.Općielementnamjereodnosisena prouzročenje štete na imovini drugoga manipulacijom ili ometanjem računalnogsustava. Specijalni element namjere pak se odnosi na prijevarnu ili drugu nepoštenunamjerupribavljanjaprotupravneimovinskekoristisebiilidrugome.Stogaseniovdjenezahtijevakriminalizacijatrgovačkeprakseupogledutržišnognatjecanja,kojadovodidoekonomske štete s jedne, a koristi s druge strane, jer se ne provodi s prijevarnom ilidrugomnepoštenomnamjerom.Tako, primjerice, korištenjeprograma zaprikupljanjepodatakaradiuspoređivanjatrgovinanainternetu,pačakibezodobrenjatrgovinečijujestranicubotposjetio,nebitrebalopredstavljatikaznenodjeloračunalneprijevare.45

Kaznenodjeloračunalneprijevareuhrvatskomkaznenompravuizrađenojepouzorunačl.8.Konvencije,aopisanojeučl.271.KZ‐aRH.Uodnosunaranijekazneneodredbe,ispuštenjeračunalniprogramkaoobjektnapadatesamokorištenjesustavakaojedanodnačina počinjenja. Međutim, u opis kaznenog djela dodani su novi načini počinjenjaoštećenjemiličinjenjemnedostupnimračunalnihpodataka.UnovomKaznenomzakonuispuštenajeiodredbakojajepropisivalakažnjavanjezapostupanjesciljemnanošenjaštetedrugom,adodanajekvalifikatornaokolnostpribavljanjaznatneimovinskekoristiiliprouzročenjaznatneštete.

3.2.3. Krađaidentiteta

Krađa identiteta predstavlja prijevarno pribavljanje i uporabu identiteta druge osobe.Možebitipočinjenabezuporabetehničkihsredstava,aliionline,uporabominterneta.Iztih je razloga i svrstana u grupu računalnih kaznenih djela koja, osim tradicionalnimsredstvima,mogu biti počinjena i sredstvima ICT‐a. S obzirom na to da se socijalna iekonomska interakcija preselila na mrežu i predstavlja prioritetna područja razvoja,podacivezani za identitetosobeodkrucijalnog suznačenja.Paralelno s timrazvojem,mijenjaloseipoimanjepojmaidentitetaodvišefilozofskogdeskriptivnog,kojeobuhvaćaskuposobnihkarakteristika,premaidentificiranjuosobenatemeljubrojčanihoznaka.

Općenito,krađaidentitetaodvijasekroztrifaze.Uprvojpočiniteljnabavljainformacijepovezane s identitetom, primjerice napadom malicioznim softverom, korištenjemphishing‐tehnike,socijalniminženjeringom,krađomračunalaisl.Udrugojfazidolazido

45ExplanatoryReporttotheConventiononCyberCrime,op.cit.(bilj.1),komentaruzčlanak8.,alineja86.‐90.


raspolaganja podacima, posjedovanja i prijenosa, s ciljemda se uporabe u kriminalnesvrhe,kaoštojeprodajainformacijaoidentitetu.Utrećojfazipodacioidentitetukoristesekodpočinjenjakaznenogdjela,primjericekodkrivotvorenjaosobnih isprava ilikodprijevarakreditnimkarticama.46

Temeljemiznesenoga,dvasutemeljnapristupakriminalizacijikrađeidentiteta.Uprvomslučajupostojiposebnokaznenodjelokojekriminaliziradjelapribavljanja,posjedovanjaili uporabe podatka o tuđem identitetu u kriminalne svrhe. U drugom slučajukriminalizirajusepojedineradnjekojespadajuu jednuod triopisane fazekrozdrugakaznenadjelapa takopribavljanjepodatakamožebitikriminaliziranokrozodredbeoneovlaštenom pristupu, zlouporabi naprava, neovlaštenom presretanju, ometanjupodataka i dr., a neovlašteno posjedovanje i uporaba, primjerice, kroz kazneno djeloračunalnogkrivotvorenja.47

NajpoznatijiprimjerjedinstvenogkaznenogdjelakrađeidentitetajestameričkiKaznenizakonik,kojiučlancima1028(a)(7)i1028A(a)(1)opisujesvetriranijespomenutefaze.Kao drugi primjer može se navesti odredba članka 14. HIPCAR modela zakona okompjutorskomkriminalu.Smjernicombroj4.KomisijezatumačenjeKonvencijeVEETS185okrađiidentitetaiphishingupovezanomsprijevaromdetaljnojeobrazložendrugipristup,sobziromnatodaKonvencijanemaposebneodredbeokrađiidentiteta.

Narazininacionalnogzakonodavstvasamomalibrojdržavapropisujeposebnoračunalnokazneno djelo povezano s krađom identiteta, dok u nekima krađa identiteta i nepredstavljakaznenodjelo.48Ondjegdjetakvaodredbapostojinajčešćesenepokrivajusvetrifazekrađeidentiteta.Takoranijespomenutičlanciameričkogkaznenogzakonikanepokrivajubašsveaktivnostivezaneuzkrađuidentiteta.Onenepokrivajusituacijugdježrtvasamaprosljeđujepodatkenainicijativupočinitelja,sobziromnatodasepočiniteljakažnjavazaprijenos,aneizasamoiniciranjeprijenosapodatakaoidentitetu.Nekepakdruge odredbe pokrivaju samo posjedovanje ili posjedovanje i uporabu ili pak samouporabu.Nekepakiduidaljetekriminalizirajuizradulažnihosobnihpodataka.

Direktiva2013/40/EUučlanku9.stavku5.,uzimajućiuobzirmanjkavostinacionalnihzakonodavstavanapodručju krađe identiteta, propisujedadržave članicepoduzimajupotrebne mjere kojima osiguravaju da se, kada su kaznena djela ometanja sustava iometanja podataka počinjena zlouporabom osobnih podataka druge osobe s ciljemzadobivanjapovjerenjatrećestraneiuznanošenještetelegitimnomvlasnikuidentiteta,ti elementi mogu smatrati otegotnim okolnostima, osim ako su te okolnosti većobuhvaćene drugim djelom kažnjivim prema nacionalnom pravu. U području zaštite

46T‐CYGuidanceNote#4, Identity theftandphishing inrelation to fraud,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/Source/Cybercrime/TCY/TCY%202013/T‐CY%282013%298REV_GN4_id%20theft_V10adopted.pdf(1.10.2014.),str.3‐5.47Modelzakonskogtekstaokibernetičkomilie‐kriminalitetuITU/CARICOM/CTU,str.33.48UnderstandingCybercrime:Phenomena,ChallengesandLegalResponse,op.cit.(bilj.19),str.100.

324 ZPR3(3)2014;303‐330

osobnih podataka Europska je komisija pokrenula inicijativu za donošenje Ugovora ozaštitipodatakazaEuropu.49

KaznenizakonRHtakođernepoznajeposebnoračunalnokaznenodjelovezanozakrađuidentiteta, već se, prema smjernici 4. T‐CYKomisije za tumačenje Konvencije VE, onoprocesuirakrozodredberazličitihčlanaka,sasvimmanjkavostimakojihsmoseranijedotaknuli.Međutim,sukladnoPrijedloguDirektive,ust.2.čl.273.KZ‐aRH,kojiseodnosinaTeškakaznenadjelaprotivračunalnihsustava,programaipodataka,propisanjetežioblikkaznenihdjelaneovlaštenogpristupa,ometanjaradaračunalnogsustava,oštećenjaračunalnihpodataka ineovlaštenogpresretanjaračunalnihpodataka,čime jepokrivensamodioradnjakojesemoguokarakteriziratikaokrađaidentiteta.

3.3. Zlouporabanaprava

Kaznenim djelom zlouporaba naprava kriminaliziraju se određene pripremne radnjepoduzeteradipočinjenjanekihodračunalnihkaznenihdjela.Softveriidrugialatikojisekoristezapočinjenjekaznenihdjelauračunalnomokruženju,kao i lozinke ipristupnešifre,postalisuilegalnarobanacrnominternetskomtržištu.

Inkriminacija djela nailazi na brojne izazove. Najznačajniji je od njih različit pristuprazgraničenju stadija pripremanja i pokušaja kaznenog djela. Drugi se odnosi nadvostruku ulogu sredstva, koja se mogu upotrijebiti kako u kriminalne tako i unekriminalne svrhe. Inkriminacija pripremnih radnja nije nepoznata kod klasičnihkaznenihdjela,primjericekadsuupitanjupripremneradnjeizradeinabavljanjaoružjaisredstavazapočinjenjekaznenogdjela.50

Zlouporabanapravaopisanajeučlanku6.KonvencijeETS185.Pojam„naprava“premaobrazloženju uz Konvenciju odnosi se kako na hardver tako i na softverska rješenjanamijenjenapočinjenunekog iz grupekaznenihdjela.Kaoprimjer softveranavode sevirusi ili programi izrađeni ili prilagođeni za ostvarivanje neovlaštenog pristuparačunalnom sustavu. Kompjutorske lozinke, pristupne šifre ili slični podaci ne izvodenikakve operacije, nego jednostavno predstavljaju pristupne kodove. Konvencija VEkriminalizira širok spektar radnja. Osim proizvodnje, kriminalizira se i prodaja,pribavljanjeradiuporabe,uvoz,distribucijailičinjenjedostupnimnadruginačin.SličnarješenjanalazimoiudokumentimaEU‐aopitanjupovredeautorskihprava.51

Odredbe Konvencije ne odnose se samo na naprave koje su dizajnirane isključivo zaolakšavanjepočinjenjaračunalnogkriminalitetanegoinanapravekojeseinačekoristeulegalnesvrhe,kadihpočiniteljkoristisnamjerompočinjenjanekogračunalnogkaznenog

49 Inicijativa za donošenjem novog Ugovora o zaštiti podataka za Europu, komunikacija dostupna na:http://europa.eu/rapid/press‐release_IP‐14‐70_hr.htm(1.10.2014.)50ComprehensiveStudyonCybercrime,op.cit.(bilj.24),str.92‐94.51Direktiva2001/29/EZousklađivanjuodređenihaspekataautorskogisrodnihpravauinformacijskomdruštvuEuropskogparlamentaiVijeća,SLL167,22.6.2001.,čl.6.


djela iz grupe kaznenih djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnihpodataka. Sastavljači Konvencije u obrazloženju navode da bi ograničavanje samo nanapravekojesudizajniraneisključivozapočinjenjekaznenogdjelabilopreuskoidabimoglo dovesti do nepremostivih teškoća dokazivanja u kaznenom postupku, činećiodredbuneprimjenjivomiliprimjenjivomsamourijetkimslučajevima.

KaoiuslučajuostalihkaznenihdjelaizKonvencije,ovokaznenodjelomogućejepočinitisamosnamjerom.Kaoposebnielementzahtijevasenamjerausmjerenanapočinjenjekaznenih djela opisanih u člancima 2.‐5. Za usporedbu, treba spomenuti da odredbeModela zakona o kompjutorskom kriminalu zemalja Commonwealtha predviđajukriminalizaciju čak i nehajne zlouporabe naprava. Za razliku od Konvencije VE, nezahtijevaju svi multilateralni instrumenti ni specijalnu namjeru počinjenja točnoodređenihkaznenihdjela,većjedovoljnodajenapravaizrađenasprimarnomsvrhompočinjenja kaznenog djela. Kako bi izbjegli prekomjernu kriminalizaciju, HIPCAR‐ovzakonski tekstoračunalnomkriminaluučlanku10.predviđadadržavemoguodlučitikriminaliziratisamonapravekojebisenalazilenapopisu.

Jedno od drugačijih rješenja jest i da se kriminalizacija odnosi samo na malicioznesoftvere,aneinanapraveinapristupnelozinke.Nekimultilateralniinstrumentitakođerdodatnopokrivajunapraveipredmetezapočinjenjespecifičnihkaznenihdjela,kaoštoto, primjerice, propisuje Vijeće EU‐a u okvirnoj odluci o borbi protiv prijevara ikrivotvorenjapovezanihsbezgotovinskimsredstvimaplaćanja.52

Uhrvatskomkaznenompravukaznenodjelozlouporabenapraveopisanojeučlanku272.Kaznenog zakona. Zakonski tekst u skladu je s odredbama Konvencije VE ETS 185 iDirektive 2013/40/EU. U odnosu na Konvenciju VE postavljen je šire te obuhvaća inaprave koje se koriste za počinjene kaznenih djela računalne prijevare i računalnogkrivotvorenja.

3.4. Teškakaznenadjelaprotivračunalnihsustava,programaipodataka,sankcijeimjere

JedanodprigovoraKonvencijiokibernetičkomkriminalitetuodnosiosenaokolnostdaneosiguravaodgovarajućureakcijunanajtežeoblikenapadanainformacijskesustave.Uskladustim,usituacijamaukojimajeprouzročenaštetavelikihrazmjena,kaokodnapadanaEstoniju iliGruziju,nijepostojalaodgovarajućazakonskaodredbakojabiosiguralaučinkovitu, razmjernu i odvraćajuću sankciju počinitelju. Stoga su Direktivom2013/40/EU posebno razrađene odredbe o sankcijama i, za razliku od Konvencije,detaljnopropisane.

52Councilframeworkdecisionof28May2001combatingfraudandcounterfeitingofnon‐cashmeansofpayment,SLL149,2.6.2001.,čl.4.

326 ZPR3(3)2014;303‐330

Pritomejeposebnapozornostdananovim,posebnoopasnimpojavnimoblicimanapadakad je pogođen znatan broj računalnih sustava, primjerice stvaranjem i uporabom„botneta“, kad su napadi počinjeni u okviru zločinačke organizacije, kad je napadomprouzročena ozbiljna šteta ili je napad počinjen protiv informacijskog sustava ključnenacionalneinfrastrukture,kaoizlouporabompodatakadrugeosobe.

Nasličannačinučl.273.KaznenogzakonaRHpredviđenisuiopisanikvalificiranioblicipod nazivom „Teška kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka“.ČlanakjeusklađensodredbamaPrijedlogaDirektiveonapadimanaračunalnesustave.TakođersuuskladusPrijedlogomDirektiveusklađeneiodredbeosankcijamausvakompojedinomčlanku.

4. ZAKLJUČAK

U kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske preuzete su odredbe koje proizlaze izobveza utvrđenih Konvencijom o kibernetičkom kriminalu VE i Direktivom EU‐a onapadimanainformacijskesustave.Međutim,načinnakojisupreuzetepravno‐tehničkislabi njihovu uporabnu vrijednost. Temeljni pojmovi, kao što su računalni podaci,programi,mreža,ubitnimdijelovimarazličitosuprevedeni,protumačeniikrozzakonskitekst međusobno različito postavljeni. Većina kaznenih djela kibernetičkog kriminalapostavljena je šire od minimalnih okvira spomenutih međunarodnih izvora, dok supojedina kaznena djela ostala nedorađena. Iako takva u radu opisana rješenja nisuzabranjena niti nepoznata na međunarodnoj razini, postavlja se pitanje njihovekriminalno‐političke opravdanosti, poštivanja načela zakonitosti, prekomjernekriminalizacije i standarda pravne zaštite i sigurnosti. S druge pak strane, uočljive supravneprazninekadsuupitanjudjelaneovlaštenogostajanjauračunalnomsustavu ineovlaštenogpribavljanjaračunalnihpodataka.Takvarješenjanisuusamljenaipreslikasu stvarnog stanja na području kriminalizacija napada na informacijske sustave nameđunarodnojrazini.

S obzirom na ogroman doprinos informacijsko‐komunikacijskih tehnologija razvojudruštva, potrebno je slobode i prava koje ljudi imaju izvan kibernetičkog prostoraosigurati i unutar kibernetičkog prostora, sa svim raspoloživim sredstvima, akriminalizacijinapadapribjeći tekkaokrajnjemsredstvusuzbijanjanajtežihodnjih.Utom pogledu kao prikladnije rješenje kod blažih oblika napada bilo bi uvođenje iprekršajneodgovornostipouzorunadrugaposebnapodručja,čimebiseotvorioprostorza detaljniju razradu složene terminologije i sveukupne problematike. Kod najtežihpojavnihoblikabitćepotrebnopopunitiranijespomenutepravnepraznine.

Za kraj, može se zaključiti da, bez obzira na pravni kontinuitet zaštite informacijskihsustava, programa i podataka u kaznenom zakonodavstvu RepublikeHrvatske, i daljeostajuotvorenapojedinapitanjakojasuodvažnostizasveobuhvatnouređenjepodručja.


Summary

CRIMINAL‐LAWPROTECTIONOFCOMPUTERSYSTEMS,PROGRAMSANDDATA

Alargemajorityofcountriesaroundtheworldhaveagreedinprincipleontheneedtocriminalisethemostseriouscyberattacks,althoughtherearedifferentapproachestothisissueatinternationalandnationallevels.Themostimportantinternationalinstrumenttocombat attacks against information systems, the Council of Europe Convention onCybercrime of 2001, has over time proven to be insufficient, hence the EuropeanParliamentandtheCounciladoptedaDirectiveonattacksagainstinformationsystems,whose aim is to remove these shortcomings. The Republic of Croatia transposed theprovisions of the Convention and of the proposed Directive into its new criminallegislation,andassumedthecommitmentsarisingtherefrom.SincetheadoptionofthenewCriminalCodehaspresentedauniqueopportunity tosystematically regulate thisarea of criminalisation, this paper gauges the success of the new provisions, usingcomparativeandothermethods.

Keywords: cybercrime, attacks against information systems, computer systems,computerprograms,computerdata

IvicaKokot,univ.spec.crim.,attendingpostgraduatedoctoralstudyattheFacultyofLaw,UniversityofZagreb

KOMENTARISUDSKEIZAKONODAVNEPRAKSE

OVRHANAVOZILIMA


UDK347.952656.1340.5

Primljeno:8.veljače2014.

IgorBošković*

U ovome radu bit će izložena analiza posebnih odredaba o ovrsi na vozilima s naglaskom naproblemekojisepojavljujuupraksi.Bitćepredstavljenipodaciorelevantnostiizastupljenostiovoginstitutaudomaćempravnomporetku,siznošenjemkonkretnihprijedlogazapoboljšanjenjegoveučinkovitosti.Provedbaovrhenavozilimabitćeuspoređenasrješenjimanjemačkogprava.Također,bitćeizloženainicijativanapodručjueuropskogzakonodavstvazaobveznimuvođenjemsustavae‐call kao tehnološke inovacije u automobilskoj industriji, čija bi adekvatna primjena u ovršnompostupkuriješilaproblemlociranjavozila,kojijejedanodglavnihuzrokaneučinkovitostiovrhenavozilima.

Ključneriječi:ovrha,vozilo,registracija,založnopravo,sustave‐call

1. UVOD

ProvedbaovrhenavozilimareguliranajeposebnimpropisimauokviruopćihodredabaOvršnogzakona1oovrsinapokretninama.Zarazlikuodostalihpokretnina,motorna ipriključnavozilaspecifičnasupotomeštojezanjihovuupotrebu,odnosnosudjelovanjeuprometu,potrebnoprethodnoprovestiupravnipostupakregistracije.Iznimkasulakeprikolice, koje sene registriraju, ali se označavaju registarskompločicom i onjima setakođervodievidencija.Upostupkuregistracijeutvrđujesetehničkaispravnostvozila,provjeravaseplaćanjepropisanihobvezatesevoziloregistriranaimevlasnika.Posebnapravila o ovrsi na vozilima utemeljena su upravo na opisanom postupku registracije,odnosnoposebnimupisnicimakoji seu tusvrhuvode.Uovomradubit ćeanaliziranaopravdanost takva rješenja, uz raščlambu pozitivnih i negativnih učinaka. Ovrha navozilimanastojatćeseprikazatikaoskrivenipotencijalOZ‐akojemuseneopravdanoniuteorijiniupraksinijepridavalodovoljnopozornosti.Nemadvojbedasesvakavažnijaanalizapropisamorapozabavitirezultatimakojetipropisidajuupraksi,odnosnonačinunjihove primjene. Iz te perspektive možemo postaviti početnu tezu da je trenutačnoobilježjeovrhenavozilimadugotrajnostpostupaka,kojiuglavnomzavršavajuobustavomzbognemogućnostiprovedbe.Kadaseuzmeuobzirdaovrhovoditeljiupravilunemaju

* Igor Bošković, dipl. iur., polaznik poslijediplomskog specijalističkog studija na Pravnom fakultetuSveučilištauZagrebu1Ovršnizakon(Narodnenovine112/12i93/14,udaljnjemtekstu:OZ).

330 ZPR3(3)2014;333‐362

velik izbor predmeta na kojima mogu predložiti ovrhu, razvoj i modernizacija ovoginstitutadobivajuprioritetnomjestouplanovimabudućihizmjenaOZ‐a.

2. RAZVOJINSTITUTAKROZNOVELEOZ‐A

Ovršnizakon2iz1996.godinenijepropisivaoposebnapravilaoovrsinavozilima,negoseonaprovodilajednakokaoinaostalimpokretninama.Propisaneovršneradnjebilesu:zapljena, procjena, prodaja i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.Provodio ih je sud, odnosno sudski ovršitelj, s time da tadašnji zakon nije poznavaojavnobilježničkuovrhu.Predmetompljenidbebilasuupraviluonavozilakojasubilauposjedu ovršenika, a ovrhovoditelj bi stjecao založno pravo pljenidbenim popisom.Prvenstveniredzaložnogpravaodređivaosepremadanukadajeobavljenpopis,aakosusestvaripopisivaleukoristvišeovrhovoditelja istodobno,prvenstveniseredračunaopremadanukadajeprijedlogzaovrhuprimljenusudu.Ukolikobiprijedlozibiliprimljeniistogadana, založnaprava imala bi isti prednosni red.U slučaju neuspješnepljenidbeovrhovoditeljjemogaourokuodtrimjesecapredložitiponovnupljenidbu,paukolikobiiovapljenidbaostalabezuspjeha,ovrhabiseobustavljala.Važnoobilježjepostupkabilojedase,izuzmemolinekolikopropisanihiznimaka,pokretninamoglaprodatiteknakonpravomoćnosti rješenja o ovrsi. Sama prodaja obavljala se putem usmenih dražba ilineposrednompogodbom, s time da se pokretnine na prvoj dražbi nisumogle prodatiispod dvije trećine procijenjene vrijednosti, a na drugoj dražbi ispod jedne trećineprocijenjene vrijednosti. Navedena ograničenja minimalne cijene odnosila su se i naprodajuneposrednompogodbom.Kupacjeupravilubiodužanpoložitikupovninuodmahnakonzaključenjadražbeiliprodajeneposrednompogodbom.Iznimnoovrhovoditeljjemogaopristatinatodasepredmetprodajepredakupcuiprijepolaganjekupovnine.Utomslučajusudbiodređivaorokzauplatu.

ZakonomoizmjenamaidopunamaOvršnogzakonaiz2003.godine3kaovažnaizmjenauvedenajemogućnostkomisioneprodajepokretninateprodajeposredstvomFinancijskeagencije. Ovom novelom u ovršni postupak uvedeni su javni bilježnici, međutim, oni,jednakokaoidanas,nisusudjelovaliusamojprovedbiovrhenapokretninama.

ZakonomoizmjenamaidopunamaOvršnogzakonaiz2005.godine4ovrhanamotornimvozilimapostajezasebaninstitutuokviruopćihodredabaoovrsinapokretninama.Prijesvega,uovrsinapokretninamaizmijenjenesuovršneradnjenanačindaseovrhaprovodizapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu,ovrhovoditeljuilitrećojosobi,njihovomprodajomtenamirenjemovrhovoditeljaiziznosadobivenog prodajom. U skladu s time, detaljno je uređen postupak otpreme i čuvanjapokretnina, a preciznije je propisana i njihova prodaja putem javnih komisionara.2Ovršnizakon(Narodnenovine57/96,udaljnjemtekstu:OZ96.).3ZakonoizmjenamaidopunamaOvršnogzakona(Narodnenovine173/03,udaljnjemtekstu:NovelaOZ‐a2003.).4ZakonoizmjenamaidopunamaOvršnogzakona(Narodnenovine88/05,udaljnjemtekstu:NovelaOZ‐a2005.).

Bošković:Ovrhanavozilima 331

Formiranjesustavposebnihpravilaoovrsinamotornimvozilima,kojujeodređivaosudna temelju ovršne isprave i izvatka iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova.5OdredbeostjecanjuzaložnogpravazabilježbomovrheuupisnikuMUP‐a,uvedeneovomnovelom,nasnazisuidanas.Posebnanelogičnosttadašnjeguređenjabioječl.143.k),stavak2.,kojijepropisivaoobvezusudskogovršiteljadaprilikomoduzimanjamotornogvozilamora skinuti registarske oznake.Ovomodredbom stvoren je posvenepotrebandodatni trošak angažiranja vučne službe, umjesto da se ispravno vozilo samostalnoprevezedomjesta čuvanja.Daljnjanelogičnost tadašnjeguređenjabilo jepropisivanjepravila da kupac vozila nad kojim se provodi ovrha stječe vlasništvo tek upisom uevidencijuMUP‐a,dakleregistracijomnasvojeime.Razlogtomevjerojatnojepogrešnapredodžba zakonodavca o značenju ove evidencije MUP‐a, koja nije evidencija ovlasnicima vozila, već evidencija o registriranim vozilima. Nažalost, ova pogrešnapredodžbaobilježjejeitrenutačnovažećegOZ‐a,štoćesedetaljnoelaboriratiunastavkuovograda.

ZakonomoizmjenamaidopunamaOvršnogzakonaiz2008.godine6ispravljenjepropustdaseovrhanamotornimvozilimamoglaodrediti isključivonatemeljuovršneisprave.Sadajeuvedenamogućnosttakveovrheinatemeljuvjerodostojneisprave.

U2010.godinidonesen jenoviOvršnizakon,7kojimsuseuovršnipostupaknastojaliuvesti javniovršitelji.Međutim,ova izmjenanikadanijezaživjelaupraksi. Ipak, jednovrijeme na snazi je bila odredba čl. 205. predmetnog Zakona, koja je propisivalamogućnost da ovršno tijelo može zatražiti od policije da prilikom obavljanja svojihposlova zadrži vozilo nad kojim se provodi ovrha, a koje se nije moglo pronaći kodovršenika.Ovajeodredbadoistapovećavalaizgledeovrhovoditeljazaprovedbomovrhe,međutim,kasnijimjeizmjenamaizostavljenaizzakonskogteksta.

Nakon togauslijedio je čitavniz izmjenakojima je jedini cilj biodaodredbeo javnimovršiteljimanestupenasnagu.Konačno,u2012.godinidonesenjenoviOvršnizakon,8koji jepropisivaovraćanjenauređenjekoje jepostojaloprije2010.godine.Uovrsinamotornimvozilimaznačajnijapromjenauvedenaječl.162.,kojimjepromijenjennačinprovedbeovrhe.Sadasudrješenjeoovrsiprethodnodostavljaovršenikusnalogomdaurokuodosamdanapredavoziloosobikojojjepovjerenonačuvanje.Ukolikoovršeniknepostupiponalogu,ovrhovoditelj jedužanudaljnjemrokuodšezdesetdanapredložitivrijeme,mjestoinačinoduzimanjateosiguratipotrebnasredstvairadnusnagu.

PosljednjaizmjenaOZ‐auslijedilajeu2014.godini.9Tomsuprigodomučinjeneznatneintervencije u provedbu ovrhe na nekretninama. Važna izmjena kod ovrhe na

5Ministarstvounutarnjihposlova(udaljnjemtekstu:MUP).6ZakonoizmjenamaidopunamaOvršnogzakona(Narodnenovine67/08,udaljnjemtekstu:NovelaOZ‐a2008.).7Ovršnizakon(Narodnenovine139/10).8Ovršnizakon(Narodnenovine112/12).9ZakonoizmjenamaidopunamaOvršnogzakona(Narodnenovine93/14,udaljnjemtekstu:NovelaOZ‐a2014.).

332 ZPR3(3)2014;333‐362

pokretninamajestuvođenjemogućnostidaseprodajapokretninaprovodielektroničkomjavnom dražbom. Ovom izmjenom u cijelom tekstu zakona riječi „motorno vozilo“zamijenjenesuriječju„vozilo“.

3. VOZILAKAOPREDMETOVRHE

Svakomovršnompostupkuprethodiodlukaovrhovoditeljaopredmetuovrhe,odnosnoodabirustvari ipravanakojimamožeprovestiovrhu.Dakako,najprivlačnijipredmetiovrhebitćeoninakojimaseovrhamožeprovestibrzoisaštomanjetroškova.Upraksito ćenajčešćebitinovčana tražbinaporačunuovršenika ili tražbinepoosnoviplaće idrugihstalnihnovčanihprimanja.Takvavrstaovrheprovodiseupravilukaoizvansudskaovrha,srelativnomaloovršnihradnjaitroškova.Međutim,malojeonihovršenikakojiraspolažu tražbinama koje se mogu zaplijeniti pa će ovrhovoditelji nerijetko moratiposegnutizadrugimopcijamaOZ‐a.

TakojepremaslužbenimpodacimaFinancijskeagencije10nadan31.12.2013.godinenapodručju Republike Hrvatske ukupno 62.100 poslovnih subjekata (pravnih osoba ifizičkihosobakojeobavljajuregistriranudjelatnost) imaloblokiraneračune.Pritom jevrijednost neizvršenih osnova za plaćanje iznosila 33,45 milijardi kuna. Kod 39.479poslovnihsubjekatablokadaračunatrajalajedužeod360dana.Istovremeno,ublokadije bilo 299.795 građana, s iznosomneizvršenih osnova za plaćanje od23,82milijardekuna.11Pridodamo li tomebroju i nezaposleneosobekojenemajuotvorenih računaubankama, dolazimo do zaključka kako će ovrha na drugimdopuštenimpredmetima uvelikom broju slučajeva biti jedini način na koji ovrhovoditelji mogu naplatiti svojetražbine.

Kadasuupitanjumotornavozila,uRepubliciHrvatskoj,nadan31.12.2012.godinebiloje registrirano ukupno 1.863.741 takvih vozila. Od 2008. godine, kada je započelaekonomska kriza, ova je brojka u kontinuiranom padu. Tako je 2008. godine biloregistrirano2.021.936motornihvozila,2009.godine2.005.210motornihvozila,2010.godine1.969.587motornihvozilate2011.godine1.969.405motornihvozila.12Međutim,podaci o smanjenju broja registriranih motornih vozila ne znače da se u tom iznosusmanjio i broj potencijalnih predmeta ovrhe. Pojedini vlasnici zbog nedostatkafinancijskih sredstava jednostavno odjavljujumotorna vozila i ne sudjeluju s njima uprometu,alitasuvozilaidaljeunjihovuvlasništvu,štoznačidabimoglabitiobuhvaćenaovrhom.

Iako je potencijalnih predmeta ovrhe u kvantitativnom smislu mnogo, ne možemozanemariti činjenicuda se prosječna starost, primjerice, osobnih automobila od2008.

10Financijskaagencija(udaljnjemtekstu:FINA).11Preuzetos:http://www.fina.hr(stanjenadan7.2.2014.godine).12MinistarstvounutarnjihposlovaRepublikeHrvatske,Biltenosigurnosticestovnogprometa2012,str.67,preuzetos:http://www.mup.hr(stanjenadan21.12.2013.godine).


godinepado2013.godinekretalaurasponuod9,89‐11,38godina.13Vrijednostmotornihvozila kao potencijalnih predmeta ovrhe, dakle, u većini slučajeva neće biti velika,posebnokadaseuzmeuobzirdaseuovrsitakvovozilomožeprodatiizajednupolovinuprocijenjenevrijednosti.Međutim, istotako,nesporno jedabisebrzomiučinkovitomovrhom na takvim vozilima namirio znatan broj ovrhovoditelja, čime bi se smanjio ipritisaknasudove.

PremapodacimaMUP‐a,nadan4.2.2014.godinezabilježbaovrhepostojalajenaukupno15.421motornom i priključnom vozilu, što je relativno mali broj kada se usporedi sbrojem fizičkih i pravnih osoba koje imaju blokirane račune te s ukupnim brojemregistriranihmotornihvozila.14Jedanodrazlogazaštoseovrhovoditeljineodlučujuzaovrhunavozilimazasigurnojemalavjerojatnostnaplate,uzstvaranjedodatnihtroškova.Zakonodavnomintervencijomovitrendovimoglibisepromijenitinanačindaovrhanavozilima postane prva alternativa u slučaju nemogućnosti naplate na novčanimtražbinamaovršenika.Timebisepostigliipozitivnisocijalniučincijerbisesmanjiobrojovrhananekretninama.

4. PRIMJENAODREDABAOOVRSINAVOZILIMA

Skupinaposebnihpravilakojauređujuovrhunavozilimanosinaslov„Prodajavozila“.15Većjesamovajnaslovterminološkiisadržajnoneprecizanjerseradiopropisimakojiuređujumnogovišeovršnihradnjaodsameprodaje.Štoviše,oprodajisegovorisamoučl.163.OZ‐a.Istotako,terminološkijeneprecizno,apraktičnonemoguće,primjenjivatioveodredbenasvavozila.Pojamvoziladefiniran jeZakonomosigurnostiprometanacestama16kaosvakoprijevoznosredstvonamijenjenozakretanjepocesti,osimdječjihprijevoznih sredstava, prijevoznih sredstava na osobni ili motorni pogon za osobe sinvaliditetomilistarijeosobe,akosepritomnekrećubrzinomvećomodbrzinečovječjeghoda(čl.2.stavak1.točka28.ZSPC‐a).Prematome,vozilojeibiciklizaprežnovozilo,ana takva sevozilanemoguprimijenitiposebneodredbeoovrsi jer se takvavozilaneregistriraju i o njimaMUP ne vodi evidenciju. Sve do posljednje novele OZ‐a iz 2014.godine ove posebne odredbe nosile su naslov „Prodajamotornih vozila“. Tada bismogramatičkim tumačenjem čl. 161.‐165. OZ‐a došli do zaključka da se ove odredbe neprimjenjuju,primjerice,inapriključnavozila.Utomslučajuimalibismosituacijudasekodovrhenategljačuspoluprikolicomposebnapravilaovršnogpostupkaprimjenjujuzategljač (motorno vozilo), a posebna za poluprikolicu (priključno vozilo). Priključna sevozila,sukladnočl.238.stavak1.ZSPC‐a,takođermorajuregistriratiteseionjimavode

13Preuzetos:http://www.cvh.hr(stanjenadan7.2.2014.godine).14DopisSlužbezaodnoses javnošćuMinistarstvaunutarnjihposlovaRepublikeHrvatskeod4.2.2014.godine.15Člankom83.NoveleOZ‐a2014.ucijelomtekstuzakonariječi„motornovozilo“zamijenjenesuriječima„vozilo“.16Zakonosigurnostiprometanacestama(Narodnenovine67/08,48/10–OdlukaUstavnogsudaRepublikeHrvatske,74/11,80/13,158/13‐OdlukaUstavnogsudaRepublikeHrvatskei92/14,udaljnjemtekstu:ZSPC).

334 ZPR3(3)2014;333‐362

evidencije, jednako kao i o motornim vozilima, pa nema razloga da se na njih neprimjenjujeistirežim.Odpostupkaregistracijeizuzetesusamolakeprikolice,aliseioneoznačavajuregistarskomoznakom,očemuMUPvodievidenciju (čl.238. stavak3. i4.ZSPC‐a).Slijedomnavedenoga,posebnapravilaoovrsitrebalabiseprimjenjivatisamonamotornaipriključnavozilajersesamotakvavozilaregistriraju,odnosnooznačavajuionjimaMUP vodi evidencije, a ne i na ostala vozila koja su izvan tog režima.Nažalost,zakonodavac u svim dosadašnjim novelama OZ‐a nije uspio terminološki uskladitizakonskepojmovesposebnimodredbamaZSPC‐a,štomožestvoritidaljnjenedoumiceupraksi.

4.1. Vlasništvoiregistracijavozila

4.1.1. Prikupljanjepodatakaovlasništvuvozila

Kako bi se u konkretnom slučaju moglo utvrditi raspolaže li ovršenik motornim ilipriključnimvozilomkaopotencijalnimpredmetomovrhe,ovrhovoditeljćemoratiuputitizahtjevMUP‐u, tj. nadležnoj policijskoj upravi.Njime će zatražiti izvadak iz evidencijeregistriranihioznačenihvozila,izkojegaćebitividljivojelikonkretnaosobaupisanakaovlasnik takva vozila. U zahtjevu se mora navesti tražbina radi čijeg će se ostvarenjapokrenutiovršnipostupaktepriložitiispravanakojojseonatemelji(čl.18.stavak7.OZ‐a). U pravilu, to će biti ona isprava temeljem koje ovrhovoditelj namjerava pokrenutiovršni postupak. Čl. 18. stavak 2. OZ‐a propisuje koje je podatke o voziluMUP dužandostaviti ovrhovoditelju, s time što je ovdje izostavljen najvažniji podatak zaidentifikaciju,atojeVINoznaka(vehicle identificationnumber) ilibrojšasije.Vozilosemorauprijedloguzaovrhupreciznoodreditikakonebibilodvojbeštojepredmetovrhe.VINoznakaidentifikacijskajeoznakavozilapropisanameđunarodnomnormomHRNISO3779:1998sciljemdasenasvjetskojraziniutvrdijedinstveniidentifikacijskisustavzacestovnavozila.Registarskaoznakamožebitikorisnazaidentifikacijuvozilajerjelakouočljiva, ali svakakovalja imatinaumuda registarskaoznakamožeprelaziti s jednogvozila na drugo (na zakonit, ali i nezakonit način), što može dovesti do pogrešneidentifikacijevozila.UizvacimaizevidencijeoregistriranimioznačenimvozilimaMUPće,poredpodatakanavedenihučl.18.stavku2.OZ‐a,navestiiVINoznaku,pajeuputnozaovrhovoditeljauovršnomeprijedloguprepisatisvepodatkeiztakvaizvatka.

4.1.2. Značenjeevidencijeoregistriranimioznačenimvozilima

Ovdje odmah valja razjasniti da evidencija MUP‐a nije registar vlasnika vozila, negoregistar onih vozila koja mogu valjano sudjelovati u prometu.17 Pravo vlasništva navozilimastječeseiprenosiuskladusopćimodredbamaostjecanjuiprijenosuvlasništvana pokretninama. Osoba koja stekne pravo vlasništva na vozilu, ukoliko njime želi17 Čuveljak, Jelena,Prodajamotornihvozilauovršnompostupku, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva ipravneprakse,Godišnjak12,Organizator,Zagreb,2005,str.677.


sudjelovatiuprometu,morapokrenutiupravnipostupakukojemćesevoziloregistriratinanjezino ime(čl.9. stavak1.Pravilnikaoregistraciji ioznačavanjuvozila).18Kada jevozilousuvlasništvu,onoseregistrirasamonajednogsuvlasnika,kojegasviostaliodredeu pisanoj izjavi (čl. 9. stavak 2. Pravilnika o registraciji). U tom upravnom postupkunadležnotijeloizvršitćeregistracijusamoukolikovlasnik,izmeđuostaloga,priložidokazo vlasništvu (čl. 3. Pravilnika o registraciji). Potonje odredbenedvojbenodokazujudavlasniksvojepravovlasništvamorastećiprijepokretanjaupravnogpostupkaregistracijeiutompostupkumorapriložitiispravukojomdokazujetosvojepravo.Kakosepostupakregistracije pokreće isključivo na zahtjev stranke, vozilo može promijeniti i nekolikovlasnika,adaidaljeostaneregistriranonaonogprvoguslijedu.

Imajućiovouvidu,opravdanosepostavljapitanjenijeliznačenjekojeOZpridajeizvatkuiz evidencije o registriranim i označenim vozilima precijenjeno. Naime, čl. 161. OZ‐apropisujedaseovrharadinaplatenovčanetražbinenavoziluprovoditemeljemovršneilivjerodostojneispraveiizvatkaizevidencijeoregistriranimioznačenimvozilima.Kakose ovršni postupak u pravilu pokreće na prijedlog ovrhovoditelja, to znači daovrhovoditeljuzprijedlogzaovrhumorapriložitipredmetniizvadakkaoisključividokazdajepredmetovrheuvlasništvuovršenika.Ovakvorješenjebilobiopravdanokadabiupisutakvuevidencijubiomodusstjecanjapravavlasništvanavozilima.Međutim,kakotonijeslučaj,radiseonepotrebnomograničavanjuovrhovoditeljaprilikomdokazivanjapravnorelevantnihčinjenica.Kakouvelikombrojuslučajevaovačinjenicauopćenećebitisporna,postavljaseipitanjeopravdanostinjezinaprethodnogdokazivanja.

Izvadakizevidencijeoregistriranimvozilimauosnovijejavnaispravauzkojusevezujeoborivapresumpcijadajeistinitoonoštoonapotvrđujeiliodređuje.Podaciizevidencijeodgovarajupodacimaizvažećeprometnedozvole,kojajetakođerjavnaisprava,zakojuje izrijekompropisanoda, izmeđuostaloga,dokazujepravovlasništvanavozilu (čl. 2.stavak1.točka89.ZSPC‐a).Međutim,sobziromnaprethodnoistaknutopravnoznačenjejavnih isprava, zainteresirana strana može osporavati njihovu dokaznu snagu kako uparničnomtakoiuupravnompostupku(čl.230.Zakonaoparničnompostupku19ičl.60stavak2.Zakonaoopćemupravnompostupku20).Stogaostajenejasnimizkojegbirazlogauovršnompostupkujednajavnaispravaimalaapsolutnoznačenje,čakutojmjeridaonjojovisipriznanjepravaovrhovoditeljunasudskuzaštitu.Tovišeštose iuovršnompostupkusupsidijarnoprimjenjujuodredbeparničnogpostupka(čl.21.stavak1.OZ‐a).

Ovrhovoditelj,dakle,uzprijedlogzaovrhunemožepriložitinijednudruguispravukojomdokazujevlasništvoovršenikanavoziluosimspomenutogizvatka.Čaknisudskapresuda

18Pravilnikoregistracijiioznačavanjuvozila(Narodnenovine151/08,89/10,104/10i83/13,udaljnjemtekstu:Pravilnikoregistraciji).19 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08,96/08,123/08,57/11i148/11–pročišćeniteksti25/13,udaljnjemtekstu:ZPP).20Zakonoopćemupravnompostupku(Narodnenovine47/09,udaljnjemtekstu:ZOUP).

336 ZPR3(3)2014;333‐362

ili solemnizirana izjava ovršenika kojom priznaje svoje vlasništvo prema sadašnjimpropisimanisuvjerodostojnodokaznosredstvokojimseovrhovoditeljmožeposlužiti.

OvakvorješenjeOZ‐a,gledanoizperspektiveovrhovoditelja,nesamoštojenepravednonego je ineustavno.Naime,orhovoditeljuse faktičnouskraćujesudskazaštitanjegovapravananaplatutražbineizrazlogaštoovršeniknijeispuniosvojuobvezudavozilokojeimauvlasništvuregistriranasvoje ime.Ovaslučajna ilinamjernaprotupravnaradnjaovršenika,prematrenutačnovažećemOZ‐u,razlogjedasudodbaciprijedlogzaovrhuitimeonemogućinaplatu tražbine sudskimputem.Pravona sudskuzaštitu jedno jeodtemeljnihustavnihpravasadržanoučl.29.UstavaRepublikeHrvatske,21kojipropisujeda svatko ima pravo da zakonomustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i urazumnomrokuodlučionjegovimpravima iobvezama.Nažalost,činisedaovopravoovrhovoditelja koji svoju tražbinu želi naplatiti ovrhom na vozilu ovisi o dobroj voljiovršenika.

Navedeno rješenjedovodi upitanje i ustavnonačelo jednakosti pred zakonom (čl. 14.stavak 2. Ustava) jer ovrhovoditelj određenu pravno‐relevantnu činjenicu možedokazivatisamojednomispravom–izvatkom,dokbiovršenikupravnomlijekučinjenicudanijevlasnikmogaodokazivatisvimdopuštenimdokaznimsredstvima.Istotako,trećaosobakojabipovodomizlučnogprigovoratvrdiladajevlasnikvozilamožetučinjenicudokazivatibilokojimdokaznimsredstvom.

4.1.3. Vlasništvoovršenikakaopretpostavkazaprovedbuovrhe

Propisivanjem izvatka kao obveznog priloga uz prijedlog za ovrhu zakonodavac jeevidentnoželiospriječitiprovedbuovrhenatuđempredmetusmatrajućikakonavedenaispravasdovoljnimstupnjemvjerojatnostiupućujenačinjenicuvlasništvaovršenikanapredmetuovrhe.Međutim,provedbaovrhenatuđempredmetumožesespriječitidrugiminstrumentimaOZ‐a,beznegativnihreperkusijakojesuprethodnoopisane.Prijesvegaovršenik koji nije vlasnik vozila na kojemu je određena ovrhamogao bi uložiti žalbu,odnosno prigovor protiv rješenja o ovrsi.22 Iz čitavog niza odredabaOZ‐a nedvojbeno

21UstavRepublikeHrvatske (Narodnenovine 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, u daljnjemtekstu:Ustav).22DrugačijeHrvatin,Branko,Izlučniprigovoritužbaprotivovrhe,u:Kuznić,M..;Hercigonja,J.(ur.),Ovrhaistečaj–aktualnostizakonodavstvaisudskeprakse,Inženjerskibiro,Zagreb,2004,str.76.Autorsmatradaovršeniknemožeužalbiisticatidanapredmetuovrhepostojinekopravotrećeosobekojesprječavaovrhujerbi sesadržajnoradilooprigovorutrećeosobe,nakojipravo imajusamotrećeosobe,ane i strankepostupka.Nijespornodajeinstitutprigovoratrećeosoberezerviranisključivozaosobekojenisustrankepostupka. Međutim, svrha je ovog instituta spriječiti provedbu ovrhe na tuđem predmetu, što bipredstavljalopovredumaterijalnogovršnogprava.Nemarazlogadaovajinstitutisključujepravoovršenikanažalbukojabibilausmjerenanaistupovredumaterijalnogovršnogpravazbogkojegatrećaosobamožepodnijetiprigovor.Poredtoga,uskladujesnačelomekonomičnostidasudvećpožalbiovršenikaspriječiovrhunatuđempredmetuumjestodaprovodiovršneradnječekajućiprigovortrećeosobe,kojisemožestavitisvedodovršetkaovršnogpostupka.Također,prilikomprovedbeovrhenanekretninamaivozilima,OZkaoobvezanprilogprijedloguzaovrhupropisujeodgovarajućeizvatkekaodokazevlasništvaovršenikanapredmetuovrhe.Ukolikotakvadokazanema,ovršnićeseprijedlogodbacitikaonepotpun.Sud,dakle,iupočetnojfazipostupkaimaovlastispriječitiovrhunatuđempredmetuukolikoovrhovoditeljnepriloži


proizlazidaseovrhamožeprovestisamonapredmetimakojiulazeuimovinuovršenika.Takoječlanom18.OZ‐apropisanaobvezadostavepodatakaostvarimaipravimakojičine imovinu dužnika. Kada je riječ o vozilima, propisano je da MUP mora dostavitipodatke o tome je li određena osoba upisana kao vlasnik vozila. Konačno, i institutprigovoratrećeosobeizčl.59.OZ‐aimasvrhuspriječitiprovedbuovrhenapredmetukojinepripadaovršeniku.

Ukolikobi sud,dakle,odredioovrhunapredmetukojinepripadaovršeniku,učiniobipovredumaterijalnogovršnogpravajerbiovrhabilaodređenanapredmetunakojemusepozakonunemožeodrediti(čl.4.stavak2.OZ‐a).Istovremeno,radilobiseiopogrešnoutvrđenomčinjeničnomstanjujerjepitanjepravavlasništvapravnorelevantnačinjenica.Analizirajućirazlogezažalbuprotivrješenjaoovrsinatemeljuovršneispravepropisanečl. 50. OZ‐a, mogli bismo zaključiti da je navedena povreda materijalnog pravaobuhvaćenažalbenimrazlogomopisanimustavku1.točki6.togčlanka,kojiseodnosinaodređivanje ovrhe na predmetu koji je izuzet od ovrhe. Gramatičko tumačenje OZ‐anavelo bi nas na zaključak da se pravila o izuzeću od ovrhe odnose prvenstveno napredmete koji su u vlasništvu ovršenika pa su kao takvi izuzeti od ovrhe, a ne i napredmeteuvlasništvutrećihosoba.Primjerice,čl.75.,76.i135.OZ‐apropisujupravilakojimaseodređenidijeloviimovineovršenikaizuzimajuodovrhe.Međutim,čl.4.stavak2.OZ‐asadržiopćepravilodapredmetomovrhemogubiti samoonestvari ipravanakojimasepozakonumožeprovestiovrha.Kakoseovrhapozakonunemožeprovestinatuđimstvarima,značida takvestvarinemogubitipredmetomovrhe,odnosnodasu itakvestvariizuzeteodovrhe.

Određivanjeovrhenapredmetukojinijeuvlasništvuovršenikamožese,dakle,podvestipodžalbenirazlognavedenučl.50.stavak1.točka6.OZ‐a.Pritomtrebanaglasitikakočl.50.OZ‐anepropisujetaksativnonavedeneisključiverazlogezažalbu,negobiovršenikmogaouložitižalbu izbogsvihostalihrazlogazbogkojih jemože izjavitiuparničnompostupku.23Dakle,izbogpogrešneprimjenebilokojematerijalnopravneodredbeOZ‐atezbogpogrešnoutvrđenogčinjeničnogstanja.

Drugopitanjekojesepostavljaprilikomocjenedopuštenostižalbeovršenikajestpitanjepravnog interesa. Na prvi pogled, ovršenik nema nikakav pravni interes osporavatirješenjeoovrsikojeseprovodinatuđojimovini,iakojeonformalnostrankaupostupku.Ipak, sud bi pasivnost ovršenika mogao protumačiti kao opstrukciju postupka te mutemeljemčl.16.stavka6.OZ‐aizricatinovčanekazneilikaznuzatvora.Stogaovršenikutrebapriznatipravniintereszaosporavanjerješenjaoovrsikojejedonesenonatuđempredmetujeronrealnonemožeizvršavatinalogekojemusudodređuje(npr.nalogizčl.

odgovarajućedokazeovlasništvuovršenika,pamutopravotrebapriznati inakondonošenjarješenjaoovrsipovodomžalbeovršenika.Sobziromnatodažalbauovršnompostupkuupravilunemasuspenzivniučinak,onanebitrebalautjecatinaodugovlačenjepostupka.23Dika,Mihajlo,Građanskoovršnopravo,I.knjiga,Općegrađanskoovršnopravo,Narodnenovine,Zagreb,2007,str.316.

338 ZPR3(3)2014;333‐362

162.stavak1.OZ‐a,kojimsepozivanadobrovoljnupredajuvozila) inijedužantrpjetiovršneradnjezakojeunaprijedznadasuneprovedive(npr.pljenidbupokretnina).

Kadaovršenikizjavižalbuosporavajućisvojepravovlasništvanapredmetuovrhe,ovršnisudmožesenaćiuteškorješivojsituaciji.Sjednestrane,uovršnomsepostupkuupravilune utvrđuju sporne činjenice. S druge strane, sud nema ovlasti iz čl. 52. OZ‐a uputitiovršenikanaparnicujersutimčlankomtaksativnopropisanižalbenirazloziuslijedkojihbi sud imao takve mogućnosti. Dakle, o žalbi bi morao odlučiti prvostupanjski sudkoristećisvojeremonstrativneovlastiilidrugostupanjskisudkojemujesudprvogstupnjaproslijedio žalbu. Odluku neće biti teško donijeti ukoliko ovršenik osnovanost žalbedokaže pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenomprivatnomispravomilisežalbatemeljinaopćepoznatimčinjenicamailisečinjenicemoguutvrditiprimjenompravilaozakonskimpredmnijevama.Tadabinaodgovarajućinačintrebaloprimijenitiodredbučl.52.ičl.60.OZ‐a,odnosnosudbiožalbimogaoodlučitiuovršnompostupku.

Međutim,kadatakvepretpostavkenisuispunjene,dokazivanjepravavlasništvanavozilumožebitivrloproblematično.Prethodnojerečenokakopravovlasništvanavozilunijeregistarsko pravo koje se stječe upisom u određeni upisnik. Razloga tome je mnogo.Naime, vozila su kao pokretne stvari uključena u intenzivnu trgovačku razmjenu nadnevnoj bazi. U svjetskoj trgovini razvijene su distributerske mreže s određenimustaljenimoblicimatrgovačkihodnosakojinepoznajuformalnepretpostavkezastjecanjevlasništva,kaoštobibioupistogpravauupisnik.Propisivanjemrežimakaoštovrijediza,primjerice,nekretninestvoriobisečitavnizproblemakojibiusporili,akoneipotpunoparalizirali trgovinuvozilima.Takokupacnebimogaopostativlasnikomvozilasvedoupisauupisnik.Kako seovavrstapravnihposlova sklapapoprilično često, takvombiupisnikudnevnostizalonadesetkenovihprijedlogazaupis,štobisvremenomdovelodogomilanjapredmeta.Unezgodnompoložajunašlibisezastupniciproizvođačavozilakojibikupili iplatiliodređenukoličinuvozilaod inozemnogpartnera,alipremadomaćempravunebisteklipravovlasništvasvedoupisautakavupisnik.Timebinastalapravnanesigurnostupogledupolaganjapravanajošneupisanimvozilima,aliidodatnitroškovizasubjektekojiusklopusvojedjelatnostiprodajuvozila.

Poredtogaštopravovlasništvanavozilunijeregistarskopravo,premaopćimpravilimaobveznogprava,zaugovorokupoprodajivozilanijepropisanposebanoblik.Toznačidase takvi ugovori mogu sklapati i neformalno, usmenom pogodbom. Dakle, sasvimlegitimno sredstvo kojim se dokazuje postojanje takva ugovoramogli bi biti svjedoci,ispravekojimasedokazujeisplatacijeneisl.Sveovonadilazimogućnostiovršnogsudaprilikomutvrđivanjačinjenicaijedinosemožeraspravitiuokvirimaparničnogpostupka.Stogauslučajusporaopravuvlasništvakojiovršnisudnemožerazriješitikvalificiranimdokaznimsredstvimaunedostatkuizričiteodredbejedinijenačinnaodgovarajućinačinprimijenitipravilaoupućivanjuovršenikanaparnicu.


Utakvuparničnompostupkusudovibitrebaliimatiuvidudastjecateljvozilaupostupkuregistracije mora priložiti dokaz o vlasništvu. To može biti račun prodavatelja,kupoprodajniugovoridr.Dakle,logičnojepretpostavitidasvatkoonajtkojekupiovozilosnamjeromdagakoristiuprometumoraimatiodređenimaterijalnidokaztakvapravnogposla.Usuprotnome, iskazesvjedoka ili stranakane trebasmatrativjerodostojnima.Sdrugestrane,kadabinetkokupiovozilobeznamjereregistracije,primjericedagakoristikao izložbeni primjerak ili radi dijelova, tada bi se iskazi o dokazivanju neformalnogugovoramogliuzetiuobzir.

Nemadvojbedabiseproblemdokazivanjaovihpravnihposlovauvelikojvećinislučajevariješiopropisivanjemobveznogpisanogoblikaugovora,uzovjerupotpisaprodavatelja.Takvorješenjemoglibismopravdatičinjenicomdasekupljenovoziloupraviluregistriraiupisujeuodređeniregistar,štozahtijevavećuvjerodostojnostispravetemeljemkojesevrši takav upis. Ovakav režim propisan je u zemljišnoknjižnom pravu, a slično je i uregistarskompravutrgovačkihdruštava.Međutim,zbognačinanakojisetradicionalnoodvija trgovima vozilima praktičnije je zadržati postojeće rješenje, prema kojemu sevozila mogu prodavati neformalnim poslovima, uz obvezan dokaz takva posla uupravnompostupku registracije. Na sudovima ostaje da u svakom pojedinom slučaju,uzevšiuobzircjelokupneokolnosti,utvrdepostojanjetakvihpravnihposlova.

4.1.4. Prigovortrećeosobe

Pravniinteresosporavanjaovrhekojaseprovodinatuđojstvarisvakakotrebapriznatiitrećoj osobi koja polaže pravo na predmetu na kojemu se provodi ovrha. OZ je ovajproblem riješio putem prigovora treće osobe, gdje se takvoj osobi omogućuje putemprigovoratražitidaseovrhaproglasinedopuštenom.Ovakavprigovormožesepodnijetisvedodovršetkaovršnogpostupka,međutim,njegovopodnošenjenesprječavaprovedbuovrhe inamirenjeovrhovoditeljeve tražbine.Trećaosobamoglabi,međutim, zatražitiodgodu ovrhe, alimora učiniti vjerojatnimpostojanje svog prava te da bi provedbomovrhepretrpjelanenadoknadivuiliteškonadoknadivuštetu.Također,sudmožedonijetiodluku o odgodi ovrhe samo ukoliko treća osoba u roku pokrene parnicu na koju jeupućena (čl. 67. stavak 1. OZ‐a). Povodom prigovora treće osobe sud će pozvatiovrhovoditeljaiovršenikanaočitovanjeoprigovoruteimutusvrhuostavitirokodosamdana.Ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jednastrankausprotiviprigovoru, sud ćepodnositeljaprigovora rješenjemuputiti daprotivstranakaurokuodpetnaestdanapokrenuparnicuradiproglašenjaovrhenedopuštenom.Iznimno, ukoliko podnositelj prigovora dokaže njegovu osnovanost pravomoćnompresudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom,odnosno ukoliko su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se moguutvrditina temeljupravilao zakonskimpredmnijevama, sudćeoprigovoruodlučitiuovršnompostupku(čl.60.stavak2.OZ‐a).Ukolikobitrećaosobapokrenulaparnicubezprethodnog upućivanja ovršnog suda, sud bi takvu tužbu trebao odbaciti kao

340 ZPR3(3)2014;333‐362

nedopuštenujerjedužnosttrećeosobedasvojepravopokušaprvoostvaritiuovršnompostupku.24

4.1.5. Usporedbasrežimomkojivrijedizanekretnine

Uskladu sprethodnonavedenim,možemokonstatiratikako jekodovrhenavozilimapogrešnoprimijenjenatehnikaovrhenanekretninama,gdjesezahtijevadaovrhovoditeljuzprijedlogzaovrhupriložiiizvadakizzemljišnihknjigakaodokazdajenekretninauvlasništvuovršenika.Upispravavlasništvauzemljišnimknjigamaimaposvedrugačijepravne učinke od registracije vozila na ime vlasnika. Tako, primjerice, osoba kojatemeljempravnogposlakupinekretninu jošnijesteklapravovlasništvasvedokseneupišeuzemljišneknjige.Osimtoga,zazemljišneknjigeprimjenjujesenačeloistinitosti,potpunostiijavnosti.Toznačidasesmatradazemljišnaknjiga,kaojavnaknjigaukojusvatko može izvršiti uvid, istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanjenekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, uživazakonompropisanuzaštitu(čl.7.ičl.8.Zakonaozemljišnimknjigama25).Kodvozilajedrugačijejersevlasništvopoosnovipravnogposlastječesklapanjemtogposlaipredajomuposjed.EvidencijeMUP‐aoregistriranimvozilimanitisujavnenitizanjihvrijedinačeloistinitosti i potpunosti vezano za činjenicu prava vlasništva. Ovakav pogrešan pristupodređivanjaovrhenavozilimadovodidotogadasu faktičnoodovrhe izuzetasvaonavozila koja nisu registrirana na ime ovršenika, neovisno o tome što su u njegovuvlasništvu.Osimtoga,kodovrhenanekretninamačl.82.stavak2.OZ‐apropisujedaseprijedlogu za ovrhu može udovoljiti i onda kada ovršenik nije upisan kao vlasnik uzemljišnim knjigama ukoliko ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upisovršenikova prava. Ova odredba nije primjenjiva kod ovrhe na vozilima zbog izričitedikciječl.161.OZ‐adaseovrhaodređujenatemeljuovršne ilivjerodostojne isprave iizvatkaizevidencijeoregistriranimioznačenimvozilima.

Dakle,ovrhunavozilunetrebauvjetovatiizvatkomizevidencijeMUP‐akaoisključivomdokazu o vlasništvu vozila, nego se i ovdje trebaju primijeniti opća pravila opresumiranomvlasništvunapokretninamakojesuuposjeduovršenika.Pritomsupravnilijekoviiprigovortrećeosobedovoljnizaštitnimehanizmikojisprječavajudaseovrhaprovedenapredmetukojinijeuvlasništvuovršenika.

24Gović,Iris,Prigovortrećeosobe(izlučniprigovor)protivovrhenapokretninama,Aktualnostihrvatskogzakonodavstvaipravneprakse,5/1998,str.571.25Zakonozemljišnimknjigama(Narodnenovine91/96,68/98,137/99,114/01,100/04,107/07,152/08,126/10,55/13i60/13).


4.2. Izuzećaodovrheiograničenjaovrhenavozilima

Činjenicadajeovršenikvlasnikvozilakojejeiregistriranonanjegovoimesamaposebijoš nije dovoljno jamstvo da se ovrha na takvu vozilu može provesti. U određenimslučajevimaovrhanavozilimabitćeograničenailićevozilabitiizuzetaodovrhe.Općejepravilodapredmetomovrhenemogubitistvariizvanprometa,kaonionestvarizakojejetoodređenoposebnimzakonom.Također,odovrhesuizuzetiobjekti,oružjeiopremanamijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne i područne(regionalne)samoupraveipravosudnihtijela.Oveodredbeslužezaštitivažnihdržavnihidruštvenihinteresatesesamoiznimnomoguprimijenitikodovrhenavozilima(npr.izuzećeodovrheradnihstrojevakojisekaooružjekoristezapotrebeoružanihsnaga).

Znatnoširuprimjenuimajuodredbečl.5.stavak2.OZ‐a,premakojimaćesudnaprijedlogovršenika ovrhu ograničiti samo na neka od vozila koja su obuhvaćena ovršnimprijedlogomukoliko se ispostavida sudovoljna zaostvarenje tražbineovrhovoditelja.Kodoveprocjenesudbitrebaouzetiuobzirčinjenicudaseuovrsivozilomožeprodatiza polovicu procijenjene vrijednosti pa ovrhu treba ograničiti samoukoliko bi i takaviznos pokrio tražbinu ovrhovoditelja. Pritom uvijek postoji vjerojatnost da ćeovrhovoditeljbitioštećenjersekodograničenjaovrheteškomožepredvidjetikojaćesevozila prije prodati. S druge strane, treba zaštititi i interese ovršenika kakomu zbogrelativnomalihtražbinanebibilablokiranacjelokupnaimovina.Ovadvasuprotstavljenainteresasudćemoratiprosuđivatiodslučajadoslučaja,vodećipritomračunaonačelimaisvrsiovršnogpostupka.

OZučl.75.i76.sadržiopćapravilaozaštitiovršenika,kojasamaposebiograničavajumogućnostprovedbeovrhe.Pritomseovršenicidijeleutrikategorije:fizičkeosobekojeneobavljajuregistriranudjelatnost,fizičkeosobekojeobavljajuregistriranudjelatnostipravneosobe.Oveopćeodredbeipaknećedoćidoprimjenekadaseovrhaprovodinavozilimajerćetadavrijeditiposebnapravilaoizuzimanjuiliograničenjuovrhe(čl.75.stavak4.ičl.76.stavak2.OZ‐a).

Jednoodtakvihposebnihpravilapropisujedasuodovrheizuzetipoljoprivrednistrojevikojisuovršenikupoljodjelcunužnizaodržavanjepoljoprivrednoggospodarstvaumjeriukojojjetonužnozanjegovouzdržavanjeizauzdržavanječlanovanjegovaobiteljskogkućanstva (čl. 135. stavak1. točka3.OZ‐a).Važna stavkaoveodredbe jestda strojevimorajubitinužnizaostvarenjepropisanihciljeva,štoznačidasviostalipoljoprivrednistrojevi mogu biti predmetom ovrhe. Pod pojam poljoprivrednog stroja mogli bi seubrojitipojediniradnistrojevi,štosutakođermotornavozila.

Kadaseovrhaprovodiprotivobrtnikailitrgovcapojedinca,odovrhesuizuzetistrojevikojisuovršenikunužnizaobavljanjenjegovedjelatnosti(čl.135.stavak1.točka4.OZ‐a).Ovdjeseopetmogupojavitiradnistrojevipasepostavljapitanjeukojojsumjeritakvavozilaizuzetaodovrhe.Odgovorvaljapotražitiučl.242.OZ‐a,kojipropisujeograničenjaovrhenaimovinipravnihosobakojedjelatnostobavljajuradistjecanjadobiti,akojisena

342 ZPR3(3)2014;333‐362

odgovarajući način promjenjuje i na ovrhu protiv fizičkih osoba koje obavljajuregistriranudjelatnost(čl.75.stavak3.OZ‐a).Ovdjejetakođerpropisanodaseovrhanećemoćiprovestinaonimpokretninamanužnimzaobavljanjedjelatnostiovršenika.

Međutim, takvimpokretninamaneće se smatrati one koje služe obavljanju djelatnostikojudrugeosobepružajuodgovarajućimpokretninamanatržištu ilionekojesemoguiznajmitina tržištu.Dakle, radni strojevikojebiovršenikobrtnik ili trgovacpojedinacmogaounajmitinatržištumoglibibitipredmetomovrhe.Premaistompravilu,ovrhabisemoglaodrediti ina „službenim“osobnimautomobilimaovršenikapravneosobe jerdjelatnostprijevozapružataksi‐služba,atakvasevozilamoguiunajmitinatržištu.26

Svakakosunajinteresantnijeodredbeoograničenjuovrheprotivpravnihosobaifizičkihosoba koje obavljaju registriranu djelatnost kada se radi o prijevozničkoj djelatnosti idjelatnosti iznajmljivanja vozila. Takve osobeu pravilu će imati u vlasništvu veći brojmotornihvozilapaOZpropisujeposebnapravilaoopseguunutarkojegaseovrhamožeprovesti.

Ovrhanatakvimvozilimanećeseograničitiakosezbogovrhedjelatnostovršenikanesmanjizavišeoddvijetrećine(čl.242.stavak4.OZ‐a).Prilikomutvrđivanjaovihokolnostisudnebismioograničitiovrhusamozatoštobiprijedlogombilozahvaćenovišeoddvijetrećinevoznogparkaovršenika,negoovršenikmoradokazatidabimuseprovedbomovrhe djelatnost smanjila za više od dvije trećine. Pritom se misli isključivo naprijevozničku djelatnost i djelatnost iznajmljivanja vozila, a ne na eventualne drugedjelatnosti koje ovršenik obavlja. Isto tako, ovo smanjenje djelatnosti nemora nužnoznačitiismanjenjeprihodajerovršenikmoževećinuprihodaostvarivatisamosnekolikovozila,adjelatnostobavljatismnogoviševozila.Kriterijbi,dakle,trebaobitidaovršeniknemoževišeoddvijetrećinevozilakoristitiuposlovnesvrheprijevozailiiznajmljivanjavozila, s timedasemoraraditiovozilimakojeon inačekoristiunavedenesvrhe.Svavozila ovršenika koja nisu u funkciji, jer npr. nisu registrirana ili su u kvaru, nisurelevantnazaocjenuovihokolnosti.

Zakonoobrtu27sadržiposebneodredbeoograničenjuovrheuodnosunaobrtnike,čimejenastavljenalošapraksadaseodredbeoovrsi,umjestouOZ‐u,nalazeunekolikozakona.Kadasuupitanjuvozila,čl.36.stavak2.togZakonapropisujedaseovrharadiostvarenjanovčanetražbineprotivobrtnikanemožeprovestinaonimstvarimaipravimanakojimaseprotivnjeganebimoglaprovestikadanebiobavljaogospodarskudjelatnost tenaonimakojasunužnazaobavljanjetakvedjelatnostiakomujeonaglavniizvorsredstavazaživot.SobziromnatodaZakonoobrtunepropisujedaljnjurazraduovihodredaba,doprimjenedolazeprethodnoopisaneposebneodredbeOZ‐aoovrsiprotivfizičkihosobakojeobavljajuregistriranudjelatnost.

26Dika,M.,op.cit.(bilj.br.24),str.492.27Zakonoobrtu(Narodnenovine143/13).


Važnojenapomenutidaseprethodnoizloženeodredbeoizuzimanjuiograničenjuovrhenećeprimijenitiukolikojeovrhovoditeljnatemeljupravnogposlasovršenikomstekaonavoziluzaložnoilisličnopravoradiosiguranjatražbinečijeprisilnoostvarenjetražinatomvozilu.Istotako,ovršeniksenemožepozivatinaizuzećeiograničenjeovrhekadajevozilostekaoodovrhovoditeljakojipokretanjempostupkatražiostvarenjesvojetražbinenastaleuvezistimstjecanjem(čl.77.stavak1.i2.OZ‐a).

5. PROVEDBAOVRHENAVOZILU

Opće je pravilo da se ovrha na pokretninama provodi zapljenom, procjenom,oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećojosobi,njihovomprodajomtenamirenjemovrhovoditeljaiziznosadobivenogprodajom.Redoslijed inačinpoduzimanjaovihradnjadetaljno jepropisanOZ‐om.Kadaseovrhaprovodinavozilima,poduzetćeseiodređenedodatneprovedbeneradnje,odnosnonekeod ovih općih radnja poduzet će se na drugačiji način. Za ovrhovoditelja je važno uprijedloguzaovrhunavestiovršneradnjeonakokakosunaznačeneuzakonskomtekstu.Takojeujednomepredmetuprijedlogzaovrhupravomoćnoodbačenjerjeovrhovoditeljumjesto oduzimanja pokretnina predložio njihovu transferaciju. Sud nije uvažioargument da izraz transferacija pokretnina u sebi sadržava radnju oduzimanja iotpremanja,negodaseradnjemorajunaznačitionakokakojepropisanoOZ‐om.28

UnastavkuposebnoćebitiobrađenaupravoovaspecifičnapravilaOZ‐akojapropisujuprovedbeneradnjeovrhenavozilima.

5.1. Određivanjeovrhenavozilu

Ovrhanavozilumožesepredložititemeljemovršneilivjerodostojneisprave.Uprvomeslučajuovrhućeodreditisud,aupotonjemjavnibilježnik.Sudjelovanjejavnihbilježnikauovrsisvakakojepozitivnainovacijauodnosunasustavisključivesudskenadležnosti,međutim,kadajeriječoovrsinavozilima,prednostijavnobilježničkeovrhenedolazedoizražaja. Osnovni je razlog u tome što javni bilježnik nemože izvršiti ni jednu radnjuprovedbeovrhe,negosepravomoćnoiovršnorješenjeoovrsijavnogbilježnikakojimjeovrhaodređenanavozilumoraprovestinasudu.Javnibilježniknebimogaourješenjuoovrsi ni odrediti zabilježbu ovrhe jer se također radi o provedbenoj radnji kojumožeodrediti samo sud.29 Ovakvo zakonsko rješenje trpi ozbiljne prigovore jer je najvećaprednost javnobilježničke ovrheu tome što se rasterećuju sudovi i ubrzavapostupak.Ukolikojavnibilježniksjednestranemožedonijetirješenjeoovrsiopćenitonaimovini

28 GŽovr‐3410/08 od 17. 2. 2009. godine, u:Mijoč,Mirela;Marković, Sandra,Zakonodavniokvir sudskeprovedbe ovršnih postupaka na pokretninama – uz praksu redovitih sudova i Ustavnog suda RepublikeHrvatske,Informator6119/12,str.3.29Mihelčić,Gabrijela,NovineuovrsinapokretninamanakonstupanjanasnaguNoveleOvršnogzakona iz2008.,Aktualnostihrvatskogzakonodavstvaipravneprakse,Godišnjak15,Organizator,Zagreb2008.,str.774.

344 ZPR3(3)2014;333‐362

ovršenika,kojepopravomoćnostiimatakavučinakdaovrhovoditeljuomogućujeizravnunaplatu, bez posredovanja suda, postavlja se pitanje zašto javni bilježnik ne bimogaoodrediti zabilježbu ovrhe na vozilu. Naime, trenutak upisa zabilježbe ključan je zaovrhovoditeljajerontadastječezaložnopravoimjestouprvenstvenomeredu.Stoganijepretjeranozaključitidasevjerojatnostnaplatezaovrhovoditeljasmanjujesvakimdanomkojiprotekneodpredajeprijedlogazaovrhupadoupisazabilježbe.Netrebazaboravitidaovrhovoditeljmoženaprovedbusududostavititekpravomoćnorješenjeoovrsijavnogbilježnika.Topak znači da je ovršenik upoznat s provedbomovrhe jermu je rješenjeprethodnodostavljenopabimogao iotuđitivoziloprijenegoštoovrhovoditelj steknezaložnopravo.Stogabizaučinkovitostjavnobilježničkeovrhenavozilimabiloključnodazabilježbuodredivećjavnibilježnik.Štosetičedostavetakvarješenjanaupiszabilježbenakonnjegovepravomoćnosti,radiseoobvezikojasemožeprepustitijavnombilježniku,aliiovrhovoditelju,jerjenjemuuinteresudaturadnjuobaviuštoskorijemroku.PrematrenutačnomrješenjuOZ‐a, javnibilježnikmožedonijeti rješenjeukojemućesesamonavestidaseprimjeraktogrješenja,temeljemčl.161.stavak2.OZ‐a,dostavljapolicijskojupravikodkojesevodievidencijaoregistriranimioznačenimvozilimaradiprovedbezabilježbe.Takvorješenjepolicijskojupravimožedostavitiisključivosudsnalogomupisazabilježbe.

5.2. Stjecanjezaložnogpravaiostaliučincizabilježbeovrhe

Kaoštojeprethodnonavedeno,prvaprovedbenaradnjasudabitćedostavitirješenjeoovrsinadležnojpolicijskojupraviradiupisazabilježbeovrhekojomovrhovoditeljstječezaložnopravo.Prednosniredzaložnogpravaračunaseoddanadostaverješenjaoovrsipolicijskojupravi.Istotako,primjerakrješenjaoovrsibitćedostavljenUpisnikusudskihijavnobilježničkihosiguranjatražbinavjerovnikanapokretnimstvarimaipravima30radiprovedbeodgovarajućegupisa.Upisnikje javnaknjigakojuvodiSlužbaupisausklopuFINA‐eiukojuseupisujupravaimjerekojeseneupisujuudrugejavneknjige.Nekaodtihpravabitćeizaložnopravonapokretnini,kojese,uskladusazakonom,stječeovrhomiosiguranjem,teprijenosipravavlasništvanapokretniniiliprijenosikojegdrugogpravaradiosiguranjauskladusposebnimzakonom.Čl.16.stavak1.Zakonaoupisnikusudskihi javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima31propisuje da se založno pravo koje se upisuje u Upisnik, a koje je stečeno ovrhom iliosiguranjembezpristankaovršenika,odnosnoprotivnikaosiguranja,stječenanačiniuvrijeme utvrđeno OZ‐om. Kada su u pitanju vozila, to će, dakle, biti zabilježbom uevidencijamaMUP‐asdanomdostaverješenjaoovrsipolicijskojupravi.Sdrugestrane,čl.17.stavak1.ZakonaoupisnikupropisujedasesudskoijavnobilježničkozaložnopravonatemeljusporazumastranakastječeupisomuUpisnik.TakvopravostječeseglavnimupisimauvrijemekadajeprijedlogzaupiszaprimljenuSlužbiupisa.Dakle,uUpisnikse

30Upisniksudskihijavnobilježničkihosiguranjatražbinavjerovnikanapokretnimstvarimaipravima(udaljnjemtekstu:Upisnik).31 ZakonoUpisniku sudskih i javnobilježničkihosiguranja tražbinavjerovnikanapokretnim stvarima ipravima(Narodnenovine121/05,udaljnjemtekstu:ZakonoUpisniku).


s konstitutivnim učinkom upisuju založna prava na vozilima na temelju sporazumastranakatefiducijarnoosiguranje,dokupiszaložnogpravastečenogprisilnimputemimasamodeklaratorniučinak.PosebanznačajUpisnikakaojavneknjigepronalazimoučl.21.stavku4.ZakonaoUpisniku,kojipropisujedaseoddanaupisatrećinemogupozivatinato da nisu znali za postojanje upisa. Ova odredba ima važne implikacije u odštetnimparnicama,paiuparnicamakojimaseosporavavaljanostpravnihposlova,gdjesestrankene bimogle pozivati da imnisu bile poznate činjenice koje su upisuju uUpisnik, npr.postojanjetereta.

Razlogopisanogdvostrukogrežimastjecanjazaložnihpravanavozilimatrebapotražitiučl. 161. stavak 6. OZ‐a, koji propisuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upispromjenepravavlasništvanavoziluniupisteretanatemeljuraspoložbiovršenika,bezobzira na vrijeme kada su raspoložbe poduzete. Raspoložbe učinjene protivno ovojzabraninemajupravnogučinka.Zbogneprecizne zakonske terminologijeovaodredbazahtijevaposebnotumačenje.

Izsameformulaciječl.161.stavak6.OZ‐aodmahmožemouočitida jeuovomslučajuponovnoprepisanatehnikaovrhenanekretninama,kaodaupisvlasništvauzemljišnuknjiguievidencijuMUP‐aimajuistiučinak.Vlasništvonekretninasenatemeljupravnogposlastječeupisomuzemljišneknjige.KakoOZučl.84.stavak3.propisujedaupisomzabilježbeovrhenanekretnininijedopuštenupispromjenepravavlasništvanitikojegdrugog stvarnogpravautemeljenogna raspoložbi ovršenika, time je onemogućenodaovršeniknakontogtrenutkaprodanekretninukojajepredmetovrhe.Takavugovornebiimaopravnogučinkaistjecateljnebimogaopostativlasnikomnekretnine,paeventualniprigovoridanekretninanijeuvlasništvuovršenikanebibiliosnovani.Sdrugestrane,vlasništvonavozilimastječesenatemeljupravnogposlapredajomvozilausamostalanposjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to danjegovovlasništvoprijeđenastjecatelja(čl.116.stavak1.Zakonaovlasništvuidrugimstvarnimpravima).32

Kada OZ propisuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene pravavlasništva na vozilu, doslovnim tumačenjem došli bismo do zaključka da se ovomodredbomzabranjujeregistracijavozilanaimekupca,aneistjecanjepravavlasništvaodstrane kupca. Drugim riječima, kupac bi postao vlasnikom vozila, ali ga ne bi mogaoregistrirati.Dakako,ovakvazabrananebiimalanikakvasmisla.Jošbiapsurdnijebilotodabitadaovršenikmogaoprodativozilo,alinebimogaozasnovatiteretenanjemu,jersetakviteretistječuupisomuUpisnik,štotakođernijedopuštenonakonzabilježbeovrhe.Stogajejedinosmislenotumačenjeovihodredabaanalognaprimjenapropisakojivrijedezaovrhunanekretninama.

32Zakonovlasništvu idrugimstvarnimpravima(Narodnenovine91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09i143/12,udaljnjemtekstu:ZV).

346 ZPR3(3)2014;333‐362

Toznačidanakonupisazabilježbeovrhenijedopuštenprijenospravavlasništvanavozilutemeljem dobrovoljne raspoložbe ovršenika te bi eventualni takvi pravni poslovi biliništetni.33Kakosenaovrhunapokretninamanaodgovarajućinačinprimjenjujeovrhananekretninamaukoliko tijekomovršnogpostupkadođedopromjenevlasnikavozilananekidruginačin(npr.univerzalnomsukcesijom),postupakbisemogaonastavitiprotivnovogvlasnikakaoovršenika(čl.168.,vezanozačl.84.stavak4.OZ‐a).

Ovršenici će nerijetko pokušati prolongirati ili sabotirati postupak, pa i naknadnimsklapanjemkupoprodajnihugovora,temeljemkojihćetvrditidavozilovišenijeunjihovuvlasništvu.Narukuimsvakakoideičinjenicadaimjezatakavpravniposaodovoljanineformalniugovor.Stoga jeratioovihodredabaosiguratiefikasnostuprovedbiovrhe,odnosnooduzetiovršenicimamogućnostdazloupotrebomsvojihpravablokirajuovršnipostupak.Tako jeu jednomepredmetutrećaosobapodnijelaprigovornedopuštenostiovrhe tvrdeći kako je stekla vlasništvo namotornom vozilu temeljem kupoprodajnogugovora s ovršenikom.Nakonupućivanja u parnicu sud je pravomoćnoodbio tužbenizahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom, uz obrazloženje da se radi o prividnomugovoru,jerstrankenisuizrazilevoljudasevlasništvoautomobilaprenesenatužitelja.34

Kakosevozilakojasupodovrhomnemogudaljeprodavatitrećimosobamanitisenanjimamoguzasnivatitereti,logičnojedaseuodnosunatakvavozilanemožeizvršitinipromjena registracije. Dakle, propisivanjem da se založno pravo stječe zabilježbom uevidencijamaMUP‐azakonodavacježelioonemogućitidasenakontogaizvršipromjenaregistracijejerćedjelatnicimaMUP‐aprilikompokušajapromjeneregistracijebitividljivodasenadvozilomprovodiovrha.Međutim,nedostatakjeovogrješenjautomeštokupacvozilakojejepodovrhomnemoženavrijemesaznatiovuvažnuokolnostkojautječenavaljanostugovoraokupoprodaji.

Naime,evidencijeMUP‐aukojeseupisujezaložnopravostečenoovrhomnemajusvojstvoiznačenje javneknjigekaoštoga imaUpisnik.Ovaevidencijavodise, sukladnočl.20.stavak1.Pravilnikaoregistraciji,naInformacijskomsustavuMUP‐a,ukojizainteresiraneosobe nemajumogućnosti uvida kao u ostale javne knjige. Iz tog razloga nerijetko sedogađadakupacsaznadasenadvozilomprovodiovrhatekkadabezuspješnopokušaizvršitiregistracijunasvojeime.ČinjenicadaserješenjeoovrsidostavljaiUpisnikunepridonosiznatnopravnojsigurnostijerseuslučajuneslaganjapodatakakaomjerodavnouzima stanje zabilježeno u evidencijama MUP‐a. U Upisniku će biti zabilježeno da jezaložnopravostečenoprisilnimputem,tj.ovrhom,tekadajepoduzetaradnjakojimjestečeno(čl.16.stavak3.ZakonaoUpisniku).Dabisetomogloevidentirati,sudćeprijedostave rješenja o ovrsi Upisniku morati pričekati povratnicu od pismena kojim jedostaviorješenjeoovrsipolicijskojupravi.InačenijejasnonakojibisenačinuUpisnik

33Stuhne,Zinajda,Ovršnizakonskomentarom,Zgombić&Partneri,Zagreb,2006,str.298.34VSRH,Rev‐1947/1999‐2od8.1.2003.godine,preuzetos:http://www.vsrh.hr(stanjenadan20.1.2014.godine).


upisaopodatakkadajestečenozaložnopravonavozilu.SvećetoopettrajatinekovrijemetakodapodaciuUpisnikunećeodražavatitrenutačnostanjeuevidencijamaMUP‐a.

Svakako, jednood rješenja bilo bi propisati da se založnopravou ovrsi stječe danomdostave rješenja o ovrsi Upisniku. Tada bismo izbjegli situaciju da imamo jedan javniUpisnik,gdjeseskonstitutivnimučinkomupisujupravanavozilutemeljemsporazumastranaka, i jednunejavnuevidenciju,ukojuseskonstitutivnimučinkomupisujupravastečenaovrhom.35Međutim,tadabiupiszaložnogpravaistovremenotrebaobitividljivinaInformacijskomsustavuMUP‐akakobiseuskratilapromjenaregistracijetakvavozila.Usvakomslučaju,trenutačnorješenje,premakojemusezaložnopravostječeupisomuevidencijeMUP‐a,boljejeodrežimakojijevrijedioprijeNoveleiz2005.,kadasezaložnopravo stjecalo temeljem pljenidbenog popisa, pa su ovršenici skrivanjem vozilaonemogućavaliovrhovoditeljeustjecanjutogprava.36

5.3. Oduzimanjeičuvanjevozila

Nakonupisa založnogpravau korist ovrhovoditelja, čl. 162.OZ‐apropisujeda će sudovršenikudostaviti rješenjeoovrsi temu istodobnozaključkomnaložitidau rokuodosamdanapredavozilosasvimnjegovimpripadcimaiispravamaosobikojojjerješenjemoovrsivozilopovjerenonačuvanje.Ukolikoovršeniknepostupiuskladusazaključkom,voziloćebitioduzetonabilokojemmjestunakojemusezatekne.Ovrhovoditeljtadamoraurokuod60danapredložitivrijeme,mjestoinačinprovedbeteradnjeiosiguratisvapotrebnasredstvairadnusnagu.OverelativnonovijeodredbeuvedenesuOZ‐omiz2012.godine,međutim,većsadasesvelikimstupnjemizvjesnostimožepretpostavitidaseradio lošem rješenju. Naime, do sada je jedan od najvećih problema provedbe ovrhe navozilimabiopronalazakvozila.Radiseopokretninikojasevrlolakopremjesti,apraksajepokazaladaovršeniciuvelikombrojuslučajevanisukooperativni.Razlogzbogkojegaječlankom137.OZ‐akaoopćepraviloovrhenapokretninamapropisanodaćesudskiovršiteljprijepljenidbepredatiovršenikurješenjeoovrsiupravo je todaovršeniknemože skloniti pokretnine i onemogućiti ovrhu. Prema sadašnjim propisima, sud ćerješenjeoovrsidostavitiovršeniku,zajednosazaključkomdadobrovoljnopredavozilo,čime će ga obavijestiti o postupku. Osim toga, policijske će uprave, nakon što im suddostavi rješenje o ovrsi zbog upisa založnog prava, pozvati ovršenika kako bi se unapomenu prometne dozvole evidentirala ovrha i zabrana otuđenja (čl. 20. stavak 6.Pravilnikaoregistraciji).Ovipropisiomogućavajuovršenikuda,poštosaznazaprovedbuovrhe,premjesti vozilomožda i nekolikometara izvan svogadvorišta iliulaza te timeizbjegneovrhu.Tomevaljadodatidaseovrhaobustavljavećukolikoseprilikomprvepljenidbenepronađupokretnine (čl.144. stavak4.OZ‐a).Analizomovihpropisa, ali i

35DrugačijeDika,M.,op.cit. (bilješka24.), str. 525.Autor smatrada jeupis zabilježbeovrheuUpisnikfunkcionalnosuvišansobziromna toda se založnopravo skonstitutivnimučinkomstječe zabilježbomovrheuevidencijamaMUP‐a.36Garac,Slavica;Marinčić,Ana,Ovrhanapokretninamana temeljuovršne ispraveu skladu sodredbamaNoveleOvršnogzakonaiz2005.,Hrvatskapravnarevija6/2006,str.121.

348 ZPR3(3)2014;333‐362

poznajući životnu realnost, vrlo jednostavno možemo zaključiti da su šanseovrhovoditeljazapotpunuprovedbuovrhenavozilimasvedenenapukuslučajnost.

Iluzornojeočekivatidaćeovrhovoditeljnaknadnomoćilocirativozilo,negoćeupravilukaomjestogdjesevozilonalazinavoditiadresuovršenika.Stogabiznatnoučinkovitijerješenjebiloonokojejepropisanozaostalepokretnineipremakojemuserješenjeoovrsiuručuje ovršeniku neposredno prije pljenidbe. Što se tiče upisa zabilježbe ovrhe uprometnudozvolu,radiseoodredbikojaimasvrhuobavijestititrećeosobe,prvenstvenopotencijalne kupce, da se na vozilu provodi ovrha, odnosno da postoji založno pravoovrhovoditeljaizabranadobrovoljnograspolaganja.Međutim,kadabisezaložnopravostjecaloupisomuUpisnikkoji je javnaknjiga, tadabi iovaodredbabilasuvišna.Osimtoga,možeseočekivatiubližojbudućnostidaćesesviprometnidokumentiizdavatiuobliku digitalnih kartica, u koje se neće moći upisivati naknadne napomene, što ćezahtijevatiiizmjenuovihpropisa.

Pored navedenoga, jedna od važnih provedbenih radnja ovrhe na pokretninama jestnjihova zapljena. Trenutak zapljene iznimno je važan jer od tada ovršenik ne smijeraspolagati zaplijenjenim stvarima.Kakoovršenik još od zabilježbe založnogpravanesmije otuđiti niti opteretiti vozilo, od trenutka pljenidbe on ga više ne smije niupotrebljavati ikoristiti.Drugimriječima,ovršenikgubi faktičnuvlastnadpredmetomovrhe, čak i kadamu je vozilo povjereno na čuvanje. S obziromna to da se pljenidbaobavlja sastavljanjempljenidbenog popisa, prema sadašnjem uređenju ta bi se radnjaprovela tek ukoliko ovršenik dobrovoljno ne preda vozilo. Navedeno pak znači da biovršeniksvedotadamogaoupotrebljavatiikoristitimotornovozilo,štopakmožedovestidonjegovauništenjailioštećenja,dakako,naštetuovrhovoditelja.Pljenidbukaoovršnuradnjusvakakotrebaprovestiiukolikoovršenikdobrovoljnopredavozilo,stimedabidanpljenidbetrebaobitidankadajeovršenikpredaovozilonačuvanjeosobiodređenojurješenjuoovrsi.Izsadašnjegzakonskogtekstanijejasnotkojedužanobavijestitisudotoj činjenici kako bi sudski ovršitelj uopće mogao sastaviti zapisnik o pljenidbenompopisuiprocjeni.

5.3.1. Primjenasustavae‐calluovršnomepostupku

Većjeprijenaglašenokakojejedanodglavnihprovedbenihproblemaovrhenavozilimanjihov pronalazak. Ovrha će se uglavnom provoditi namjestu prebivališta ili sjedištaovršenikajerovrhovoditeljinajčešćenećeraspolagatidrugimpodatkomgdjebisevozilamoglanalaziti.Situacijuotežavaitoštopremasadašnjimpropisimaovršeniciznajuzaovršnipostupakpavrlojednostavnomogupremjestitivozilonadrugulokaciju.Rješenjeovog problema treba potražiti u tehnologiji, odnosno ovršni postupak već sada trebausklađivati s razvojem automobilske industrije kako bi se tehnološki potencijalimaksimalnoiskoristili.UtomsmisluEuropskajekomisijau2013.godiniuzakonodavnuproceduru uputila dva prijedloga naziva Proposal for a Regulation of the EuropeanparliamentandoftheCouncilconcerningtype‐approvalrequirementsforthedeployment


oftheeCallin‐vehiclesystemandamendingDirective2007/46/EC37iProposalforadecisionoftheEuropeanparliamentandofthecouncilonthedeploymentoftheinteroperableEU‐wideeCall.38

RadiseoinicijativinaraziniEuropskeunijekojapredviđadaseod2015.godineprilikomproizvodnjenovihmotornihvozilakategorijeM1(motornavozilazaprijevozosobakojaosimsjedalazavozačaimajujošnajviše8sjedala)iN1(motornavozilazaprijevozteretanajvećedopuštenemase≤3500kg)obaveznougrađujesustave‐call.Radiseosustavukoji bi u slučaju prometne nezgode automatski pozivao centar 112 i omogućavaonadležnim službama točnu lokaciju vozila. Da bi tomogao, sustav e‐callmorat će bitiusklađenspostojećimsatelitskimnavigacijskimsustavima.Ukolikosesimplementacijomovihpropisazapočnekakojepredviđeno,od2015.godine,možemozaključitidaćeza20‐akgodinavelikavećinamotornihvozilaimatiugrađensustave‐call.Implementacijaovogsustavauovršnompostupku svakako je zadataknakojemu tehnološki i zakonodavnotreba raditi u narednim godinama. Iako se već sada u materijalima koje je izradilaEuropska komisija naglasak stavlja na zaštitu privatnosti i onemogućavanje trajnogpraćenja vozila putem sustava e‐call, svakako je izgledno očekivati da će se onprimjenjivati i u drugim slučajevima kada javni interes treba prevladati nad zaštitomprivatnostipojedinca.Takobise,primjerice,uslučajuotuđenjamotornogvozilaputemovogsustavaonomogloodmahlocirati.Jednakajesituacijaikodprikrivanjavozilanadkojim se provodi ovršni postupak. Kako je sada predviđeno, sustav e‐call moći će seaktivirati ručno iz vozila ili automatski kada senzori detektiraju prometnu nezgodu.Međutim,dabiseovatehnologijaprimijenilauovršnompostupku,sustavbimoraoimatiopciju aktivacije od strane nadležnih tijela, i to u odnosu na konkretno vozilo koje jepredmetovrhe.Svakako,stehničkestraneradiseoizvedivimmodifikacijama,aliostajedasevidiukojemćesepravcurazvijatiprijesvegaeuropsko,auskladustimeiunutarnjezakonodavstvo.Usvakomslučaju,primjenomsustavae‐calluovršnompostupkuriješiobiseproblempronalaskamotornogvozilanadkojimseprovodiovrha,štojedanasjedanodglavnihrazloganeučinkovitostiprovedbeovrhe.

5.4. Procjenaiprodajavozila

Prije prodaje vozila važno je utvrditi njegovu procijenjenu vrijednost. Procjenu će upraviluobavitisudskiovršiteljprilikomsastavljanjapljenidbenogpopisa. Iznimno,sudmožeodreditidaprocjenuobavesudskiprocjenitelj iliposebnivještak.Kadasevozilopovjeravanačuvanjekomisionaru,procjenuiprodajutadaobavljakomisionar,uskladusposebnimodredbamakojeregulirajutakavnačinprodaje.Strankamožeurokuodosam

37 Proposal for a Regulation of the European parliament and of the Council concerning type‐approvalrequirements for the deployment of the eCall in‐vehicle system and amending Directive 2007/46/EC,(PrijedlogUredbeEuropskogparlamentaiVijećaohomologacijskimzahtjevimazauvođenjeeCallsustavaiizmjenaDirektive2007/46/EC),preuzetos:http://eur‐lex.europa.eu(stanjenadan1.1.2014.godine).38 Proposal for a decision of the European parliament and of the council on the deployment of theinteroperableEU‐wideeCall,(PrijedlogodlukeEuropskogparlamentaiVijećaouvođenjuinteroperabilnogeCallsustavauEU)preuzetos:http://eur‐lex.europa.eu(stanjenadan1.1.2014.godine).

350 ZPR3(3)2014;333‐362

danaodobavljeneprocjenepredložitiutvrđivanjevišeiliniževrijednostiodprocijenjene,očemućesudodlučitizaključkom.

Važno je naglasiti da između dana pljenidbenog popisa i dana prodaje mora protećinajmanjepetnaestdana.Toznačidasevozilomožeprodatiiprijepravomoćnostirješenjao ovrsi.Naravno, samou slučaju kada je rješenje o ovrsi donesenona temelju ovršneisprave.Pravomoćnostrješenjaoovrsinatemeljuvjerodostojneispraveuvjetjezadaljnjuprovedbuovršnihradnja,patakoiprodaje.

Vozilosemožeprodatiusmenomjavnomdražbomilineposrednompogodbom.Kakosede factoradiopokretninamavećevrijednosti,sudćeupraviluodržavati javnedražbe,kojeprovodisudskiovršiteljilijavnibilježnik.NovelomOZ‐aiz2014.godineuvedenajemogućnostdasenaprijedlogovrhovoditeljaprodajapokretninaprovedeelektroničkomjavnom dražbom, uz odgovarajuću primjenu odredaba koje uređuju takvu prodajunekretnina(čl.149.stavak7.OZ‐a).Ovaodredbanalaziseudijeluopćihodredabaoovrsinapokretninama,dokuposebnimodredbamaoovrsinavozilimaidaljestojiformulacijadasevozilaprodajujavnomdražbomilineposrednompogodbom(čl.163.OZ‐a).Izovogamoženastatidilemadasečl.163.OZ‐aprimjenjujekao lexspecialis,odnosnodavozilanijemogućeprodavatielektroničkomjavnomdražbom.Međutim,smislenijejetumačenjedaseovdjezapravoradiološojnomotehnicijernemaopravdanograzlogazbogkojegabivozilabilaizuzetaodmogućnostiprodajeelektroničkomjavnomdražbom.Štoviše,takavnačin prodaje imao bi značajne prednosti i bio bi u skladu s modernim načinimakomunikacijeitrgovine.

TakvuprodajuprovodilabiFINAnatemeljuzahtjevakojijojdostavisud.Tomzahtjevusud bi trebao priložiti rješenje o ovrsi, izvadak iz evidencije MUP‐a o registriranim ioznačenimvozilimaizaključakoprodaji(čl.95.a)stavak2.,vezanozačl.149.stavak7.OZ‐a).OstajenejasnoizkojegrazlogasudmoradostavljatiFINA‐iizvadakizevidencijeMUP‐akadasesvipodaciiztogizvatkavećnalazenarješenjuoovrsi.Elektroničkajavnadražba započinje objavom poziva na sudjelovanje namrežnim stranicama FINA‐e. Odobjavljivanjapozivapadopočetkaprikupljanjaponudamoraprotećinajmanje60dana.Inaovojvrstidražbemogusudjelovatisamoosobekojesudalejamčevinu.Prikupljanjeponudatrajedesetradnihdana,aakosenaprvojelektroničkojjavnojdražbineprikupinijednavaljanaponuda,drugadražbapočinjeobjavompozivanasudjelovanjeprvogdananakon završetka prve dražbe. Ukoliko i druga dražba ostane bez uspjeha, FINA ćeobavijestitisud,kojićeobustavitiovrhu(čl.102.OZ‐a).Ponudasepredajeelektroničkimputem,amorasadržavaticijenukojajeistailivećaodcijenekojajenaznačenaupozivuzasudjelovanje.

Ukolikojedražbauspješnookončana,FINAsvepodatkeprosljeđujesudu,kojiutvrđujekoji je kupac ponudio najveću cijenu i jesu li ispunjene pretpostavke za donošenjezaključkaizčl.164.OZ‐a,temeljemkojegaćekupacizvršitiregistracijunasvojeime.Kakose u postupku prodaje pokretnina ne donosi rješenje o dosudi kao kada su u pitanjunekretnine,postavljasepitanjemože li suduzaključku,uzanalognuprimjenučl.103.


stavak6.OZ‐a,utvrditidasekupcemsmatraosobakojajeponudilanižucijenuukolikoonaosobakojajeponudilavišucijenunepoložikupovninuuzadanomroku.Izpraktičnihrazlogasvakakobivaljalozagovaratiovakvotumačenje,iakobismotadaimalinelogičnusituacijudajeovaopcijamogućakodelektroničkejavnedražbe,doksekodobičnejavnedražbesmatradanijeuspjelaukolikokupacneuplaticijenu.Elektroničkajavnadražbasvakakojepozitivnapromjenaovršnogzakonodavstva.Spornaje,međutim,nadležnostFINA‐e,kojapočinjepreuzimatisvevišeposlovakojisuuprimarnojnadležnostisuda.39

Prodajasemoževršitiiputemjavnihkomisionara.Sudćetadazaključkomodreditihoćeli se vozilo prodati na javnoj dražbi ili neposrednom pogodbom. Javnu dražbu kodkomisioneprodajeprovodijavnibilježnik.Mogućnostkomisioneprodajevozilasvakakoima niz prednosti. Prije svega, predmet prodaje može se na jednostavniji načinprezentirati tržištu. Poslove javnih komisionara organizira i provodi Hrvatskagospodarskakomora,40aliće teposloveupraviluobavljatiposebnoovlaštene fizičke ipravneosobe,kojeimajusvojeprodajneikomercijalnemreže.Zatim,komisionarprodajevozilousvojeime,azaračunovršenika,štoznačidaovršeniknećesaznatitkojekupac,čimesekupcujamčidiskrecija.TrenutačnojepriHGKregistriranoosampravnihosobakoje su ovlaštene provoditi komisionu prodaju pokretnina u ovršnom postupku.41Usporedberadi,nadan31.10.2007.godineHGK jepotpisalaugovoreopovjeravanjuposlova javnog komisionara s osamnaest pravnih subjekata.42 Razlog smanjenja brojajavnih komisionara zasigurno je u drastičnom smanjenju gospodarske aktivnosti uposljednjihnekolikogodina,štosereflektiraloinaovomepodručju.

Kada jeriječokomisionojprodajipokretnina,propisisuprilično liberalniteostavljajuširokumogućnostovrhovoditeljuikomisionaruugovoritiuvjetetakveprodaje.Iakobisesve pokretnine procijenjene vrijednosti veće od 50.000,00 kn trebale evidentirati uočevidnikunekretninaipokretnina,kojitakođervodiHGK,komisionaprodajaosiguravaizravanpristupkupcimaputempravnih subjekata čija je osnovnadjelatnost upravilutrgovimamotornimvozilima.Negativnastranakomisioneprodajejesudodatnitroškovizaovrhovoditelja,bezjamstvadaćesevozilodoistaiprodati.

Bez obzira na to provodi li dražbu komisionar ili sudski ovršitelj ili se provodielektroničkimputem,zasudjelovanjezainteresiraneosobemorajupoložitijamčevinu,štoćeseposebnoprovjerititeuskratitisudjelovanjeosobamakojejamčevinunisupoložile.Pitanje jamčevine kao pretpostavke za sudjelovanje na dražbi trebalo bi posebnopreispitatijerseradionepotrebnomformaliziranjupostupka.Jamčevinabitrebalabitisvojevrsnapotvrdaoozbiljnostikupcakojinamjeravasudjelovatinadražbi.Međutim,upravo će ova formalna pretpostavka pojedinim ozbiljnim kupcima onemogućitisudjelovanjenadražbi.Razlogazatomožebitimnogo,odpropuštanjarokazauplatupa

39Kontrec,Damir,Novineuovrsinanekretninama,u:MaricaKuzmić(ur.),IzmjeneidopuneOvršnogzakona2014.,Inženjerskibiro,Zagreb,2014,str.16.40Hrvatskagospodarskakomora,udaljnjemtekstu:HGK.41Preuzetos:http://www.hgk.hr(stanjenadan7.1.2014.godine).42Hrvatin,Branko,Marković,Nevenka,Ovrhanapokretninama,Pravougospodarstvu46(2007)6,str.504.

352 ZPR3(3)2014;333‐362

do nedostatka gotovinskih sredstava, kada se vozilo kupuje kreditom banke. S drugestrane,jednostavnomizmjenomOZ‐amožeseeliminiratiproblemkupacakojisudjelujunadražbibezstvarnenamjerekupnjevozila.Premasadašnjemčl.151.stavku2.,kojiseuskladu s čl. 164.OZ‐a primjenjuje na odgovarajući način, ukoliko kupac odmahnakondražbeiliurokukojimuodredisudnepoložikupovninu,smatrasedadražbanijeuspjela.Izmjenomovihodredabananačindaseupotonjemslučajukupcemsmatraprvisljedećiponuditelj koji je ponudio najvišu cijenu ubrzao bi se postupak, uz istovremenoodstranjivanje onih osoba koje zloupotrebljavaju svoje pravo sudjelovanja na dražbi.Ovakvamogućnostpropisanajezadražbunekretninapanemarazlogadaseneprimijeniikadasuupitanjuvozila.

5.5. Predajavozilakupcu

Kupac preuzima vozilo odmah nakon dražbe pod uvjetom da je položio kupovninu.Iznimnoonmožepreuzetivoziloiakonijeodmahpoložiokupovninuakonatopristaneovrhovoditelj,ugranicamaiznosakojibimupripaoizpostignutecijene.Sobziromnatoda će kupci u određenim slučajevima kupovninu podmirivati kreditom, ne bi bilosvrhovitouvjetovatiimplaćanjeodmahpozavršetkudražbe.Predajomvozilakupcuonpostajevlasnikom.Izovihodredabamožesezaključitikakosudnećedonijetiposebnorješenjeodosudivozilakupcu,nakojebistrankeisudionicinadražbiimalipravožalbe,kao što je to slučaj kod prodaje nekretnina.43 Kupac vozilo preuzima odmah i postajevlasnikom,aregistracijunasvojeimemoćićeizvršititemeljemzaključkasudaukojemućesenavestisvipodacipotrebnizaizdavanjeprometnihdokumenata.Sudćezaključkomodreditiibrisanjepravavlasništvaovršenika,založnihpravanavozilukaoiostalihpravakoja prestaju prodajom. Dakako, sam zaključak suda neće biti dovoljan kupcu zaregistraciju vozila, nego će kupac morati priložiti i druge dokumente predviđenePravilnikom o registraciji, a to su: dokaz o plaćenim propisanim obvezama, dokaz otehničkoj ispravnosti vozila, osobnu iskaznicu i potvrdu o osobnom identifikacijskombrojuilidrugujavnuispravukojasadržipodatakoosobnomidentifikacijskombroju.

Upraksiprovedbeovrhenapokretninamapokazalosedauvelikompostotkuslučajevapokretnine preuzimaju u vlasništvo ovrhovoditelji jer drugih zainteresiranih kupacanema. Kao jedno od rješenja za ubrzanje postupka predlaže se smanjenje brojaprovedbenih radnja na način da se ovrhovoditelj prilikom pljenidbe izjasni želi liprovedbu prodaje pokretnina ili će odmah preuzeti pokretnine u vlasništvo, i to postimulativnojcijeni,jerkupujestvarikojemunisupotrebneikojemorasamunovčiti.44Ovakvorješenje,međutim,nijeprihvatljivojerdužnikčijaseimovinaprodajeimapravopostićinajvećumogućuprodajnucijenu.Osimtoga,svrhajeovršnogpostupkanamirenje

43NekićPlevko,Nada,Ovrhanapokretninama,preuzetos:http://www.tszg.hr(stanjenadan15.1.2014.godine).44 Stokić,Matija, Ovrha na pokretninama – (ne)učinkovitost prodaje i namirenja,Aktualnostihrvatskogzakonodavstvaipravneprakse20/2013,str.634.


tražbine ovrhovoditelja iz imovine ovršenika, a ne konfiskacija te imovine u koristovrhovoditelja,itojošponerazmjernimcijenama.

5.6. Namirenjeovrhovoditelja

Namirenjeovrhovoditeljaposljednjajeprovedbenaradnja.Ukolikoseizprodajnecijenenamirujesamoovrhovoditelj,sudnećeodržavatiročištezadiobu,negoćeodmahdonijetirješenjeonamirenju.Ukolikopostojivišeosobakojesenamiruju,rješenjeonamirenjudonosi nenakonodržanog ročišta za diobu, u skladu s odredbamaOZ‐a o redoslijedunamirenja.Prilikomdonošenjatakvarješenjasudćeuzetiuobzirsamoonetražbinezakojejerješenjeoovrsipostalopravomoćnododanaprodaje.Ostaletražbinenamiritćesenakonpravomoćnostirješenjaoovrsi izpreostalog iznosakupovnine,akoga ima,aostatakćebitivraćenovršeniku.

6. OVRHANAVOZILIMAUNJEMAČKOMPRAVU

Odredbe o ovrsi u njemačkom pravu sadržane su u Zivilprozessordnungu,45 s time danavedenipropisne sadržiposebnapravilaoovrsinavozilima,nego seonaprovodiuokviru općih odredaba o ovrsi na pokretninama. Postupak se u pravilu pokreće naprijedlogovrhovoditeljatemeljemtaksativnonavedenihisprava,kojemorajusadržavatiovršnuklauzulu.OvršneradnjeneznatnoserazlikujuodonihpropisanihOZ‐omzaovrhuna pokretninama, s time da u njemačkom pravu važnu ulogu u provedbi ovrhe imaslužbeniksudaGerrichtvollzieher.46Onjeuprvomreduzaduženzaprikupljanjepodatakao imoviniovršenika.Ovepodatkepokušat ćeprikupitiod samogovršenika, amože ihzatražiti i odnadležnih tijela (poreznih tijela i dr.).Ovršenikukojine surađuje s ovimslužbenikomsudmože,naprijedlogovrhovoditelja,odreditizatvorunajduljemtrajanjuodšestmjeseci.Natemeljupodatakakojejeprikupio,Gerrichtvollziehersastavljapopisimovine,kojidostavljasuduiovrhovoditelju.Ovipopisi,međutim,nemajuučinaksamoukonkretnompostupku,negoseodnjihstvarazbirnabazapodatakao imovinidužnika,koju zainteresirani subjekti pod propisanim uvjetima mogu pregledavati.47Gerrichtvollzieherovlaštenjeponuditidužnikuplanobročneotplateduga,očemumorabezodgodeobavijestitiovrhovoditelja,kojisetomplanumožeusprotiviti.48

45Zivilprozessordnung(udaljnjemtekstu:ZPO),preuzetos:http://www.gesetze‐im‐internet.de,stanjenadan10.11.2014.godine.46Gerrichtsvollzieherjeslužbeniksuda,aimaovlastisličnesudskomovršitelju.47 Poseban registar s podacima o ovršnim postupcima vodi se i u Finskoj. Ovdje se upisuju različiteinformacijeoprovedbiovrhe,učinjenimradnjama,strankama,aliipodacioimovinidužnika.Višeotomeu:Ervo,Laura,EnforcementProcedureinFinland‐anOverviewBasedonQuestionnaire,u:Kengyel,M.,Harsági,V., (ur.)GrenzüberschreitendeVollstreckung inderEuropäischenUnion, Sellier, European lawpublishersGmbH,München,2011.48Vollkommer,Gregor,DieReformderSachaufklärung inderZwangsvollstreckung–EinÜberblick,NeueJuristischeWochenschrift51/2012,str.3684.

354 ZPR3(3)2014;333‐362

Ovdjepronalazimovažnurazlikuuodnosunahrvatskisustav,ukojemujeteretpotragezaimovinomdužnikaprevaljennaovrhovoditelja.Iakojeovrhovoditeljovlaštenzatražitirelevantnepodatkeodnadležnihtijelaitrećihosoba,ončestonećeimatisaznanjakomekonkretnouputititakavdopis.Primjerice,ovršenikmožeimatinekretninunapodručjubilokojegsudauRepubliciHrvatskoj.Dabipronašaotakvunekretninu,ovrhovoditeljbimorao poslati dopise svim područnim katastarskim uredima u zemlji te potompretraživati zemljišneknjige premadostavljenimpodacima iz katastra. Situacija je jošmanje optimistična kada su u pitanju tražbine ovršenika prema trećim osobama.Ovrhovoditeljutakvetražbineupravilunisupoznatepanemaodkogaposredstvomsudazatražiti podatke o tim tražbinama. Rješenje ovog problema postojalo je kroz institutprokazne izjave iprokaznogpopisa imovine.Prokazna je izjavaposebna izjavakoju jeovršenikbiodužandatipredsudom,naprijedlogorhovoditelja,ukolikosestvariradičijese predaje ili isporuke provodi ovrha nisumogle pronaći kod njega. Izjava jemoralasadržavatipodatkeotomegdjesestvarinalaze,odnosnodaihnemailidaneznagdjesenalaze. Prokazni popis imovine podnosio je ovršenik, na prijedlog ovrhovoditelja, uslučajukadajeovrhaostalabezuspjehazatoštosenisunašlipredmetinakojimaseovrhamože provesti ili zato što su nađeni samo takvi predmeti koji očito nisu dovoljni zanamirenjeovrhovoditeljevetražbine.Ovršenikukojinijepostupiouskladusrješenjemsudaodavanjuprokazneizjaveiprokaznogpopisaimovinesudjemogaoizricatinovčanekaznesvedokseovršeniknepokorinalogusuda.NovelomOZ‐aiz2014.godineinstitutprokazne izjave i prokaznog popisa imovine zbog nepoznatih razloga brisan je izzakonskogteksta.

Štosetičeovlastinjemačkogsudanaizricanjekaznezatvoraovršenikukojinesurađujesovršnimtijelima,sličnuodredbu imamoučl.16.OZ‐a.Tako jeuhrvatskompravusudovlaštenovršenikuizrećinovčanukaznuiličakkaznuzatvoraosobamakoje,primjerice,ometaju provedbu ovrhe ili skrivaju imovinu ovršenika. Iako ova mogućnost postoji,sudovi jeupraviluneprimjenjuju takodaovršenicikojiopstruirajupostupakne trpenikakvesankcije.

U njemačkom pravu od ovrhe su izuzeti predmeti koji ovršeniku služe za obavljanjeekonomskihaktivnostikojimaosiguravasvojuegzistenciju(čl.811.st.5.ZPO‐a).Jedanodtakvih predmeta može biti i vozilo.49 Međutim, ovrha će biti dopuštena i na takvupredmetu ukoliko se ovršeniku osigura zamjenski predmet. O ovom prijedloguovrhovoditelja odlučuje sud.Ovrhovoditelj bi, dakle,mogaoosigurati ovršeniku vozilomanjevrijednosti izaplijenitimuonovećevrijednosti, iakomuonoslužizanamirenježivotnih potreba. Hrvatsko pravo ne poznaje mogućnost osiguranja zamjenskogpredmeta,alisuirazlozizaizuzećeodovrhepostavljeniznatnouže,takodazaovrhunavozilima ovo ne bi imalo praktične važnosti. Međutim, u nekim drugim slučajevimarješenje iz njemačkog prava moglo bi imati praktičnu primjenu. Primjerice, kada seovršenikukojiimaskupekućanskepredmeteosiguravajuzamjenskimanjevrijednosti.

49Deubner,G.,Karl,AktuellesZivilprozessrecht,JuristischeSchulung9/2010,str.785.


I unjemačkompravuovrhanapokretninamaprovodi senjihovompljenidbom,kojomovrhovoditelj stječezaložnopravo.PljenidbuprovodiGerrichtvollzieher.Čl.808.ZPO‐apropisujedasepredmetiupraviluostavljajuuposjedudužnika,osimukolikotomožeugrozitinamirenjeovrhovoditelja.Kadasuupitanjuvozila,čl.157.Geschäftsanweisungfür Gerichtsvollzieher50 kao opće pravilo propisuje oduzimanje vozila upravo zbogpostojanja opasnosti da će namirenje ovrhovoditelja biti ugroženo. Vozilo se iznimnomože ostaviti ovršeniku kada na to pristane ovrhovoditelj ili je to iz drugih razlogaopravdano.UkolikoGerrichtvollzieherzbognekograzloganemožeoduzetiposjedvozila,dužanjepoduzetisvemjeredaspriječinjegovoneovlaštenokorištenje,ododuzimanjaprometnihdokumenatapačakdoonesposobljavanjamotora.PrilikomoduzimanjavozilaGerrichtvollzieherćeoduzetiiprometnedokumente.

Potomsevršiprocjenavrijednostivozilaiprodajanajavnojdražbi,stimedasedražbemogu provoditi i putem interneta. Ove radnje također obavlja Gerrichtvollzieher.Minimalna cijena za koju se pokretnine mogu prodati jest polovina procijenjenevrijednosti. Na prijedlog ovrhovoditelja ili ovršenika,Gerrichtvollzieher može unovčitizaplijenjenipredmet inadruginačin.NovelomOZ‐a iz2014.godineuhrvatskiovršnipostupakuvedena jemogućnostprovedbeelektroničke javnedražbe. Iakoseneradiointernetskoj dražbi koja se provodi u realnom vremenu, nego o elektroničkomprikupljanjuponuda,svakakoseradiopozitivnojpromjenikojabiubližojbudućnostitrebalapokazatiprverezultate.

Izprethodnoizloženihodredabamožemozaključitikakoseprovedbaovrhenavozilimau njemačkom pravu odvija na vrlo sličan način kao u hrvatskom pravu. Razlike kojepostoje u provedbenim radnjama više su tehničke nego suštinske prirode. Međutim,ovršni postupakuNjemačkoj postavljen je takodaomogući brzu i učinkovitunaplatutražbineovrhovoditeljaiutomsusmislupostavljenenadležnostiidužnostiovršnihtijela.Ovrhovoditelju se ne nameću obveze lociranja imovine ovršenika niti druge obvezeprilikomprovedbeovrhekojeće,nebuduliispunjene,rezultiratiobustavompostupka.Svako nastojanje ovršenika da onemogući provedbu ovrhe rezultirat će strogimsankcijama,pačakizatvorom.Sdrugestrane,našzakonodavackaodajeprovedbuovrhena vozilima prepustio ovrhovoditelju, koji mora utvrditi ima li ovršenik vozilo uvlasništvu,saznatilokacijuvozilaukolikogaovršenikdobrovoljnonepredateosiguratiotpremu.Čaknisvenabrojenonebistvaraloteškoćekadabiizaovrhovoditeljastajaladržavna prisila koja bi demotivirala ovršenika od odugovlačenja i sprječavanja ovrhe.Suprotno tome,našzakonodavacukida institutekaoštosuprokazna izjava iprokaznipopis imovine, na svakom koraku prijeti ovrhovoditelju obustavom ovrhe, a sudovisankcijekoje imajuna raspolaganjuprotivovršenikauopćenekoriste.Upravouovimmalim detaljima, a ne u revolucionarnim izmjenama zakona, krije se razlika izmeđuučinkoviteineučinkoviteovrhe.

50 Geschäftsanweisung für Gerichtsvollzieher (Proceduralna pravila za službenike koji provode ovrhu),preuzetos:https://beck‐online.beck.de,stanjenadan20.12.2014.godine.

356 ZPR3(3)2014;333‐362

7. ZAKLJUČAK

Dabiovršnipostupakmogaoostvaritisvojuosnovnusvrhu,onmorabitiprovedenbrzoisa što manje troškova. To znači smanjenje broja ovršnih radnja, njihovopojednostavnjenje i onemogućavanje zlouporabe procesnih prava stranaka. Kada su upitanjuvozila,brojovršnihradnjadeterminiranjesamomprirodomvozilakaopokretnihstvari. Međutim, prilikom propisivanja načina poduzimanja tih radnja svakako imaprostora zamodernizacijuovog instituta.Prije svega,OZnije terminološki i sadržajnousklađensposebnimpropisimakojiuređujuvlasništvoiregistracijuvozila.Utomsmisluuvijek postoji opasnost pogrešne interpretacije pojedinih odredaba, što može znatnousporitipostupak.Odzakonompropisanihprovedbenihradnjajednaodproblematičnihjest stjecanje založnog prava upisom u nejavne evidencijeMUP‐a. Kada bi se založnopravouovrsi stjecaloupisomu javniUpisnik,otpaobiznatanbroj teškoćakojemogunastatiuslijedvođenjadvostrukihevidencija.UtomslučajuupiszaložnogpravamoraobibitividljivnaInformacijskomsustavuMUP‐akakobisespriječilapromjenaregistracijevozilapodovrhom.Kodjavnobilježničkeovrhetemeljemvjerodostojneispravevaljalobirazmislitioproširenjuovlasti javnihbilježnikakodprovedbeovrhe.Premasadašnjemrješenjujavnibilježniknemožeizvršitinijednuprovedbenuradnju,pačaknidostavitipravomoćnoiovršnorješenjeradiupisazabilježbeovrhe,štodirektnoutječenatrajanjepostupka.Propisekojiuređujudobrovoljnupredajuipljenidbuvozilatrebalobiuskladitis realnošću da ovršenici u velikom broju slučajeva nisu kooperativni. Sadašnje imuređenjeomogućujedavrlojednostavnouzrokujuobustavuovršnogpostupka,ašanseovrhovoditelja da pronađe i zaplijeni vozilo minimalne su. Na razini Europske unijeuspostavljasepravniokvirzaprimjenusustavae‐call.Radiseonovojtehnologiji,kojaprimarnonijenamijenjenazauporabuuovrsi,aličijabiprimjenauovršnompostupkudovela do gotovo stopostotne učinkovitosti prilikom pronalaska vozila. Velik brojpostupakakojisesadaobustavljajuzbognemogućnostipronalaskavozilauporabomovogsustavamogaobibitiproveden.Sustave‐callbliskajebudućnostivrlovjerojatnomožemoočekivatinjegovuprimjenui izvandomenedojavljivanjaprometnihnesreća.Kadasuupitanjuostaleovršneradnje,svakakotrebazagovaratikomisionuprodajuvozila jerseradioodnosuukojemuovrhovoditeljmožeznatnobržeostvaritiunovčenjepredmetaovrhe.Komisionarćetakođerbitimotiviranangažiratiseokoprodaje,aredovitoseradioosobamakojeimajuizravanpristuptržištuvozila,kaoisvojekomercijalnemreže.Osimtoga, povjeravanjem prodaje komisionaru dodatno se rasterećuju sudovi. Pozitivnainovacija svakako je prodaja putem elektroničke javne dražbe. Ostaje da se vidi je lipovjeravanjeoperativnihposlovaprovedbeovedražbeFINA‐inajboljerješenje.Uskladus rješenjima pojedinih europskih zemalja, trebalo bi ustrojiti posebne elektroničkeregistre u koje bi se upisivali podaci o imovini dužnika, ali i ostali podaci vezani zaprovedbuitijekovršnogpostupka.Timebisepostupakubrzao,smanjilibisetroškovi,acijelipostupakbiobitransparentnijijerbisudusvakomtrenutkumogaonajednostavannačin izvršiti nadzor nad radnjama sudskog ovršitelja. Podaci o imovini dužnikaprikupljeniujednompostupkumoglibisekoristitiiusvimostalimovršnimpostupcimaprotiv istog ovršenika, ali i drugimpostupcima (stečaj, predstečajnanagodba, porezni


nadzoridr.).Odgovornostzaprovedbuovrhetrebalabibitinasudskimovršiteljima,kojibi trebali prikupiti podatke o imovini ovršenika te se brinuti za pronalazak predmetaovrhe.Ovrhovoditelji jednostavnonemajuučinkovitih instrumenatakojimabiostvarilioveciljeve.Utomsmisluuzakonskiteksttrebavratitiinstitutprokazneizjaveiprokaznogpopisa imovine, a u praksi pojačati primjenu odredaba koje osiguravaju procesnudisciplinuprilikomprovedbeovrhe.

Iz svega navedenoga proizlazi da u odredbama OZ‐a o ovrsi na vozilima itekako imaprostorazadoraduimodernizacijupojedinihrješenja.Neučinkovitpostupakdovodidonemogućnosti naplate tražbine ovrhovoditelja. Samim time, on nije u mogućnostipodmirivati tražbine svojim vjerovnicima i stvara se začarani krug problematičnihpravnihsubjekata,štosenegativnoodražavanačitavomnizudruštvenihpodručja.Stogaučinkovita ovrha mora biti prioritet svih razina vlasti jer se kroz taj aspekt izravnoaktualiziraučinkovitostpravosudnogsustavaucjelini.

358 ZPR3(3)2014;333‐362

Summary

ENFORCEMENTONMOTORVEHICLES

Thispaperpresentsananalysisof thespecialprovisionsdealingwithenforcementonmotorvehicles,whileemphasisingtheproblemsthat thisraises inpractice.Thepaperpresentsdataontherelevanceandscopeofthisinstrumentinthedomesticlegalorder,while giving specific suggestions for improving its efficiency. The execution ofenforcementonmotorvehiclesiscomparedwiththesolutionsofferedinGermanlaw.Theauthor alsopresents an initiativeof theEuropean legislation regarding theobligatoryintroductionofane‐callsystemasatechnologicalinnovationintheautomotiveindustry.Its proper application in the enforcement procedure would resolve one of themajorcausesoftheinefficiencyofenforcementonmotorvehicles,theproblemof identifyingtheirlocation.

Keywords: enforcement,motorvehicle,registration,lien,e‐callsystem

Igor Bošković, LLB, attending postgraduate specialist study at the Faculty of Law,UniversityofZagreb

PRIKAZI

OKRUGLISTOLUNAPREĐENJEOBRAZOVANJAZAJAVNUUPRAVU:PROBLEMI,PRETPOSTAVKEIPERSPEKTIVE

UDK35.08:378.35(497.5)(047)378.35:35.08(497.5)(047)

IvaLopižić,mag.iur.

Dana 21. siječnja 2015. u prostorijama Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uorganizaciji Pravnog fakulteta, Studijskog centra za javnu upravu i javne financije, teInstitutazajavnuupravuodržanjeokruglistolnatemuUnapređenjeobrazovanjazajavnuupravu: problemi, pretpostavke i perspektive. Postojanje jasne veze između izvrsnostiinstitucijakojeobrazujuiusavršavajuosobezaradujavnojupravitevisokekvaliteteiproduktivnosti organizacija javne uprave odavno je prepoznato pa se rasprava opostojećemstanju ipoželjnompravcurazvojahrvatskogsustavaobrazovanjaza javnuupravunametnulakaoneophodanodgovorakademskezajednicenadruštvenipritisakzareformom javne uprave s ciljem unapređenja efikasnosti i kvalitete njezinih usluga.Poticaj organizaciji okruglog stola dali su i predstavnici studenata, koje zanimajupoboljšanjekvalitetestudijatemogućnostdaljnjegobrazovanja,azatimizapošljavanja.

Na okruglom stolu okupilo se više desetaka članova akademske zajednice, upravnihpraktičara, studenata i ostalih zainteresiranih, amoderatoricauvodnih izlaganja i živeraspravekojajeuslijedilabilajeGorankaLalić‐Novak,docenticanaKatedrizaupravnuznanost.Okruglistoluvodnimizlaganjemotvoriojeprof.dr.sc.IvanKoprić,predstojnikStudijskogcentraza javnuupravui javnefinancijePravnogfakultetauZagrebu,dajućiuvid u postojeću strukturu, temeljne probleme i potencijalna rješenja za unapređenjesustavaupravnogobrazovanjanazagrebačkomSveučilištu.Nakonizlaganjaprof.Koprićaslijedilasuizlaganjaprof.dr.sc.DamiraBorasa,rektoraSveučilištauZagrebu,prof.dr.sc.HrvojaSikirića,dekanaPravnogfakultetauZagrebu,dr.sc.ZoranaPičuljana,zamjenikaministrauprave,SinišeKuharaizSindikatadržavnihilokalnihslužbenikainamještenika,mr.sc.DragiceKemeter,pročelniceuGraduČakovcu,teMarkaGlamočaka,predsjednikaSekcije prvostupnika Instituta za javnu upravu, koji su pristupanjem temi iz svojespecifične perspektive dali sveobuhvatan pregled sadašnjeg stanja i viđenje budućegrazvojaobrazovanjazajavnuupravu.

Današnja struktura grane upravnog obrazovanja rezultat je zamjenjivanja starogpristupa,kojijenaglasakstavljaonapostdiplomskurazinuobrazovanjazajavnuupravu,novimpristupom,kojizagovaravertikalnostrukturiranjeupravnogobrazovanja.Procesje,međutim, ostaonedovršen: pri Studijskomcentru za javnuupravu i javne financijePravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organiziran je stručni studij javne uprave utrajanjuodtrigodine,uzkojiseod2013.izvodiidvogodišnjispecijalističkistudijjavne

IvaLopižić.mag.iur.,asistenticanaKatedrizaupravnuznanostPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu

362 ZPR3(3)2014;365‐367

uprave, ali nakon kojeg studenti zbog binarnog sustava obrazovanja u RH (stručni isveučilišni studiji u različitom su statusu) nemogu upisati poslijediplomski studij, paspecijalistički studij javne uprave, za koji su posebno zainteresirani, ostaje rezerviransamozadiplomiranepravnikeipolitologe.Hrvatskajetakojedinaeuropskadržavabezsustava upravnog obrazovanja koji bi sadržavao sve stupnjeve sveučilišnog upravnogstudija. Uvodničari su se složili oko dva načina na koje se može ostvariti vertikalnaprohodnost:izmjenomuvjetazaupisspecijalističkogposlijediplomskogstudijakojomćeseomogućiti specijalistima javneupraveda seprijave zaupis studija teutemeljenjemsveučilišnog diplomskog studija javne uprave, na kojem će se najbolji kandidatiobrazovati za daljnje napredovanje u struci i znanosti. Sveučilišni studij javne upravepočivaobinameđufakultetskojsuradnji,čimebiseomogućiointerdisciplinarnipristupupravnom obrazovanju, a studij javne uprave u kolokvijalnom govoru napokon bi seprestaonazivati „studijemupravnogprava“, što jeostavljalodojamda je javnaupravapodvrsta prava, a ne samostalna disciplina. Važnost buduće suradnje svih sastavnicaSveučilištapriizvođenjuprogramazajavnuupravuosobitojenaglasiorektor,izrazivšipritom podršku svim inicijativama koje bi promicale takav studij. Kao prijedlogunapređenja obrazovanja za javnu upravu dekan i prof. Koprić iznijeli su i ideju oorganizaciji združenogdoktorskog studija za javnuupravu sa stranim sveučilištima, uokvirukojegbiseformiraoznanstvenipomladaknužanzadugoročnuodrživoststudijauovom području. Unapređenje sustava upravnog obrazovanja svakako implicira iosiguranje nastavnog kadra za izvođenje nastave, što bi značilo i obvezu resornogministarstvaupogleduzapošljavanjanovogteosiguranjanapredovanjavećzaposlenognastavnogosoblja.

OsimpriSveučilištuuZagrebu,obrazovniprogramiizjavneupravenudesenadesetakdrugihobrazovnihinstitucijauRepubliciHrvatskoj.Urazdobljuod2009.do2012.brojprogramaporastaojezačak46%.Međutim,kvalitetatihprogramainastaveupitnaje,štodovodidoinflacijezavršenihstudenatasuznatnojmjeriniskomrazinomznanja,vještinai kompetencija. S obziromna ograničenu apsorpcijskumoć javne uprave, prof. Koprićnužnimjeprepoznaoprovjerukvalitetetihstudijainjihovuakreditacijuodstranestruke.

Uvodničarisuseosvrnuli inamogućnostizapošljavanjastudenataupravnogstudija,učemu su glavnu riječ imali dr. sc. Zoran Pičuljan kao predstavnik javne uprave kaoposlodavca, Marko Glamočak kao predstavnik studenata te mr. sc. Dragica Kemeter iSinišaKuhar.Područjezapošljavanjastudenataupravnihstudijaširokojeiveliko,alijepolitička volja da se zapošljavaju prikladno i kvalitetno obrazovani ljudi koji su uzobrazovanjestekliietičkeivrijednosnetemeljeradazaopćedobroiujavnominteresunedovoljnoizražena.Upravnoobrazovanjeudruštvuimanedostatandignitet,astavtijelajavneupravepremaprvostupnicimanijeohrabrujući, iz iskustvasvojihkolega iznio jeGlamočak. Čelnici tijela uglavnom imaju negativan stav prema službenicima koji seobrazuju, formalni uvjeti za raspored na radnomjesto prilagođavaju se partikularniminteresima,acjeloživotnoučenjenijenacijeni,rekaojeizsvogiskustvaradaupraksig.

Prikaz 363

Kuhar, dok je mr. sc. Kemeter navela neka pozitivna iskustva Grada Čakovca sprvostupnicimajavneuprave.

Nakon ove otvorene i konstruktivne diskusije u kojoj je pokazana svesrdna podrškarektora,dekana, studenata iostalih sudionikaokruglog stoladaljnjoj izgradnji sustavaupravnog obrazovanja pri Sveučilištu u Zagrebu i njegovoj adaptaciji globalnimtrendovima, uslijedili su komentari, primjedbe i zaključci publike, koji su najviše biliusmjerenina isticanje specifičnosti javneupravekaoposlodavca,potrebidaprepoznakadarkojijojstojinaraspolaganjuteuloziMinistarstvaupraveupokretanjupromjene.Okruglistolokončanjezaključkomprof.Koprićadajetemaprepoznata,podrškapostoji,azadaćajesadanastruci,kojamoranastavitiićiistimputeminadograđivanjemnavećpostignuterezultateostvaritioneciljevekojisunaokruglomstoluistaknuti.Pisaniprilozisokruglogstoladostupnisunaweb‐straniciInstitutazajavnuupravu(www.iju.hr).